Kosovo-najskuplja srpska reč ili džoker za manipulacije.
Ovogodišnje obeležavanje Vidovdana najposećenije i najmasovnije obeležavanje na Gazimestanu u poslednjih nekoliko godina, na kome je prisutno više hiljada ljudi.
Kosovo i Vidovdan su neodvojivi simboli srpske nacionalne svesti i bića. Oni su osnova najlepših i najplemenitijih osećanja nacionalne svesti i ponosa, nauk i istorijska pouka ali, nažalost, često se “najskuplja srpska” reč zlooupotrebljava kao džoker u raznim kalkulantsko-malipulantskim-politikantskim spekulacijama i zamazivanja očiju narodu zarad lične koristi, uključujući i materijalnu- od novih patika do stanova, kuća i biznisa, za jedne dok drugi i dalje žive u getu, bez osnovnih uslova za život i slobode kretanja.
Na Vidovdan su se desili mnogi značajni događaji u srpskoj istoriji, evo samo nekih:
- 1389.godine, Boj na Kosovu
- 1914.godine, Sarajevski atentat
- 1919. potpisan Versajski sporazum
- 1921. donet Vidovdanski ustav Kraljevine SHS
- 1948. Rezolucija IB
- 1989. obeležena 600.godišnjica Kosovskog boja, preko milion ljudi na Gazimestanu i čuveni govor Slobodana Miloševića
- 1990. usvojeni amandmani na Ustav Hrvatske, kojim Srbi više nisu konstitutivni narod u Hrvatskoj
- 2001. Slobodan Milošević izručen tribunalu u Hagu
- 2006.godine Crna Gora primljena u UN kao nezavisna i 192 članica
“Niko Srbiji i Srbima ne može da oduzme Vidovdan. Ali, Srbija više nikada ne treba da ga proslavlja kao 1989, posle čega, zbog pogrešne i neodgovorne politike, slede blokada, sankcije, ratovi, pogibija, pljačka građana i njihovo osiromašenje, i kada, povrh svega, bivamo bombardovani, a upravo Kosovo, kojeg su im bila puna usta, postaje protektorat.
Na proslavi 600. godina Kosovske bitke, 1989, učestvovalo je milion ljudi. Deset godina kasnije bio sam na Gazimestanu samo sa nekoliko vladika i tridesetak Srba. Ovo govorim zato što prilikom obeležavanja istorijskih datuma moramo da vodimo računa kakve će biti posledice naših reči i postupaka. To ne važi samo za Vidovdan već i za sve ostale istorijske događaje”.- rekao je predsednik Tadić,i tome se nema šta dodati.
Vidovdan je i prilika da se posetimo i aktuelnih stavova o problemu Kosova i kako ga rešavati
Evo samo nekoliko razumnih i odgovornih ali i onih koji to nisu.
U ove prve svakako spadaju stavovi koje je predsednik Tadić izneo u poslednjih nekoliko dana, evo samo nekih :
- O podeli ne razmišljam. Ovog trenutka ne bih da licitiram šta bi rešenje moglo biti, ali znam da ono sigurno nije u tome da Srbija izgubi sve, a kosovski Albanci dobiju sve.
- Međutim, na svaki način treba da izbegnemo da Srbija postane država "jedne teme", zemlja koja svoju budućnost vezuje isključivo i jedino za pitanje KiM. Nikada nećemo odustati od Kosova, niti prihvatiti njegovu nezavisnost, ali Srbija ima kapacitete da se bavi i drugim važnim globalnim i evropskim pitanjima, kao što su zaštita životne sredine, klimatske promene, sposobni smo da organizujemo međunarodne skupove i doprinosimo važnim regionalnim i evropskim temama.*
- - Kao što vidimo poslednjih dana, pretpostavka za formiranje koalicije između SNS, DSS i SRS u Zemunu i Voždovcu je da se brani Kosovo i da se ne pristupi NATO integracijama.
- Ni Vojislav Koštunica ni Tomislav Nikolić ne mogu u Zemunu ili Voždovcu da brane Kosovo ili vojnu neutralnost zemlje. I to dokazuje da pokretači takve ideje stvarno nemaju kontakt sa realnošću .Da stvar bude gora, te tzv. velike patriote sada pokušavaju da se mešaju u unutrašnje stvari susednih država, članica UN, kakva je Bosna i Hercegovina, sa željom da organizuju slične referendume i kod njih. To je apsolutno neprihvatljivo. Setimo se samo koliko je Miloševićev izvoz"događanja naroda" naneo štete samoj Srbiji. Svako ko ovakvim gestovima atakuje na integritet susedne zemlje, ugrožava i kapacitet Srbije da brani svoj integritet na Kosovu i Metohiji..
A evo i nekoliko izjava i događaja pomešanog razumno-nerazumnog karaktera Ministar za KiM, Bogranović:
- prošla su vremena balvan –revolucija
- vlada Srbije neće tolerisati to što neki sa severa Kosova stalno žele da budu u žiži
- „To su ljudi koji su došli, nažalost, iz Beograda, to je neki pokret koji po meni uopšte nije bitan. Ja uvek stojim iza svojih izjava i danas stojim iza izjava koje sam davao pre dva dana “, izjavio je Goran Bogdanović u Zvečanu. On je izjavio i da ne odustaje od izjave da su „blokade puteva neprihvatljiv oblik građanske neposlušnosti”.
A evo i nekih onih drugih, nerazumnih ili manje razumnih:
- u noći između 24. i 25. juna kada su aktivisti pokreta 1389, učesnici Vidovdanskog marša i meštani Leposavića napravili barikadu sprečavajući kretanje vozila Euleksa, u znak protesta zbog postavljanja carine na administrativni prelaz Jarinje
- pripadnici „Pokret 1389“ koji su se pred polazak na Gazimestan okupili u Leposaviću kamenovali su na ulazu u Leposavić vozila s ministrima srpske vlade
- Zvanično nije saopšteno ko je odgovoran za incident, ali se u međuvremenu oglasio Pokret 1389, navodeći da su članovi te organizacije, odlučili da ministra Bogdanovića "zaustave i zatraže objašnjenje i izvinjenje" zbog njegovih "izjava da su barikade na severu Kosova obične provokacije".
- Ozbiljno učešće u čitavom događaju uzela je i Srpska pravoslavna crkva. U blagoslovu koji je potpisao arhiepiskop Amfilohije, kaže se da ovaj konceptualni poduhvat treba da bude „hodočašće koje će imati za cilj duhovnu i moralnu podršku našem mnogonapaćenom i stradalnom narodu na Kosovu i Metohiji”. Upozorava zamenik patrijarha Pavla da ovaj žuljeviti poduhvat treba da ima i „crkveni i molitveni karakter”, te da „učesnici ne smeju da naruše smisao ovog pokajničkog marša vere i ljubavi”.
- Ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović izjavio je da Srbi ne treba da izađu na lokalne izbore koje su privremene kosovske vlasti raspisale za 15. novembar.
O svemu malo šire sa proširenim ili suženim pogledima, evo:
Vreme je da se ipak razmišlja više glavom a manje srcem ili nekim drugim delovima. Ako Srbi izađu na izbore imaće vlast u opštinama, ako ne , neće.
Šta god ko mislio, počev od SAD, EU, Rusije, S.Arabije, stranaka u Beogradu patriotskih i onih koje ove prve smatraju da nisu, Prištine i njihovih stranaka i klanova, na kraju će se rešenje morati tražiti tako što će sesti prvo Beograd i Priština za sto , a onda Srbi sa Kosova i vlasti u Prištini. Zbog toga je neophodno da Srbi na Kosovu grade svoje institucije i stranke na Kosovu.