- Je l' Forest beše nedeljom radi od 10 ili 11?
- Zar nije od 11?
- Ne'am pojma, možda je 10, možda je 11, nisam siguran. Otići ću u 10 ... ček' možda ima na njihovom sajtu.
Naravno da nema. (Note to self - reći Saletu da to treba tamo da piše, inače koj' će mu uopšte sajt)
Pakuj stvari, 'aj tamo.
10:05. Tamo - nema one table ispred, dakle naravno da radi od 11.
Okej, Ela-Ela, ćao Slavko, ćao čovek, šta ćemo, mali espreso i najveća čaša vode, zzzzk ode espreso, zzzzk ode čaša vode.
Okej, još 45 minuta za utucati dok se ne otvori. Lišće u Botaničkoj Bašti šušti.
Hej, koliko nisi bio u Japanskoj Bašti?
Znaš da imaš problem da nađeš idealno mesto za opuštanje, pa eto, možda nađe ono tebe. Tamo. Samo - znaš da Japanske Bašte ne idu nigde. Znam, znam, one su lenja dupeta, ne mrdaju nigde, stvar viševekovne navike.
Aj'.
Kuća za Čaj u Japanskoj Bašti u Botaničkoj Bašti Jevremovac.
Onaj potočić ispod je suv, nema slapova - ugasili, ali tu je bara sa zanimljivim cik-cak drvenim mostićem, lokvanjima, par ogromnih crno-narandžastih riba i onim bubama koje plivaju na površini vode veslajući sa četiri noge. Kao Ryōan-ji.
Mogao sam se zakleti da u Kući za Čaj postoje klupica na koju može da se sedne, kulira i gleda u grede i baru i mostić i život.
Nema, ali je neko u jednom ćošku postavio neku gredu preko donje konstrukcije.
Sedam, naslanjam glavu na drveni stub, zatvaram oči i puštam filmove da se vrte, puštam ih da se mute, mešaju, pretapaju i gaze, i zapravo pokušavam da ih se otarasim. Ovaj put ide bolje. Valjda je zbog mesta. Dobro je ovde. Puštam komarca da se napoji, glad & žeđ su zajebana stvar. Čak ni ne svrbi nešto. Ode bez 'fala. Okej, samo nemoj da dovodiš ortake.
10:45
Gle - pikavac. Definitivno mu tu nije mesto. Papir od sladoleda. Ni njemu tu nije mesto. Treba da se čisti. Celofan od cigara. Zašto? Još pikavaca. Treba da se čisti. Još pikavaca. Zašto? Još jedan papir od istog onog sladoleda ... pikavac, ne, ovo je grančica, to je okej, ona pripada ovde.
Iskopam neku malu kesu iz torbe, istresam njen sadržaj u torbu, ustajem i trpam u nju papir od sladoleda, pikavce i sitno đubre koje su ljudi ostavili za sobom. Treba da se čisti. Smotam kesu da sve to ne poispada.
Sedam nazad na gredu.
Okej, jedan kutak svemira smo, kao, sredili.
Forest sad radi, aj', polazi.
'Fala Bogu blizu postoji prazna kanta koja guta onu kesu sa skupljenim džankom.
Čišćenje đubreta u Kući za Čaj Japanske Bašte.
Mislim da sam našao moj novi ritual.