Astalavista Governor Sanford

Mark Sanford, guverner države Južna Karolina, bio je poznat kao jedan od najvatrenijih oponenata stimulativnog paketa novoizabranog američkog predsjednika. “Ako neko misli da se problem potrošnje i zaduženosti riješava još većim zaduživanjem, grdno se vara.” Na čelu asocijacije Republikanskih guvernera (Republicans’ governors association) guverner iz Južne Karoline je koristio svaku prliku da na medijima napadne stimulativni paket koji je obezbeđivao 800 milijardi dolara posustaloj američkoj ekonomiji. Kad je u proljeće ove godine stimulativni paket ipak usvojen, Mark Sanford je javno govorio kako neće prihvatiti novac poreskih obveznika i pozivao svoje kolege guvernere iz stranke da učine isto. Kad je guverner odbio primiti pomoć od 700 miliona dolara iz pomenutog paketa zakonodavci Južne Karoline, čiju većinu čine upravo republikanci, koristeć svoja zakonska prava poništili su odluku svog guvernera. Mark Sanford je išao toliko daleko da je podnio krivičnu prijavu tražeći da sud označi odluku lokalnog državnog kongresa kao nezakonitu. Demokrate iz južne Karoline optuživale su svog republikanskog guvernera da mu je ideologija preča od stanja u državi. Južna Karolina je s početka ove godine zauzimala neslavno treće mijesto po stopi nezaposlenosti. Sve je veći broj Republikanskih guvernera, shvativši da je stimulativni paket ipak realnost, odbijao da se odrekne svog dijela kolača . Tako je guverner Mark Sanford sa jedne strane dobijao ulogu lidera konzervativne opozicije protivu, kako su njegovi istomišljenici tvrdili, fiskalno neodgovorne obamine administracije, ali i sve veći broj političkih neprijatelja, kako među Demokratama tako i među redovima vlastite stranke. Guverner Mark Sanford u poslednje vreme javno je govorio da će napustiti mjesto predsjedavajućeg u gore pomenutoj asocijaciji Republikanskih guvernera. Oni koji su ga optuživali da svoje političke ambicije stavlja ispred interesa vlastitih građana u ovakvim su njegovim potezima vidjeli Sanfordovu želju da sebi izgradi trasu kao potencijalni kandidat republikanske stranke na sljedećim izborima. Kad sebi čovjek stvori ovoliko političkih neprijatelja logično je da očekuje da će, usljed nemogućnosti nalaženja nekih drugih argumenata protiv njega, početi potraga za prljavim vešom, naravno ukoliko ga dotični guverner ima.
Ako je ista kod političara jača strana onda je to logika opstajanja na vlasti. Onda se desilo nešto što se protivi upravo pomenutoj logici. 
Guverner Mark Sanford je u nedelju 21. juna jednostavno nestao, kako za medije tako i za članove njegovog kabineta. Supruga sa kojom ima četvoro sinova a odnedavno i problema u braku doduše nije izgledala previše zabrinuto, što nije sprečilo novinare da svakodnevno zovu ofis guvernera gdje su ih uvijek čekali prilično konfuzni odgovori saradnika guvernera. Čas su govorili da je guverner otišao na planinarenje, pa su demantovali ovu informaciju, da bi sledećeg dana demantovali još neke informacije u vezi sa tim gdje je ustvari guverner Južne Karoline. Istina je bila da je i njima bila tajna gdje im je to nestao “šef”.
Prošle srede klupko će se odmotati do kraja. Guverner Sanford je ustvari onesposobio sistem za praćenje u svojim kolima kojima se u nedelju 21. juna odvezao do aerodroma odakle je imao let za Argentinu.
Na povratku kući guvernera je u sredu, sasvim neočekivano po njega, dočekala grupa lokalnih novinara.
Pištaljka za politički linč je počela. Svjestan da nema kud, guverner Sanford je održao konferenciju za štampu gdje je priznao svoju ljubavnu aferu sa ženom iz Argentine. Boreći se sa suzama, teatralno ili ne, guverner je zatražio oproštaj od svoje porodice i od građana Južne Karoline. Ako prevara čovjeka koji je svoju platformu gradio na jakoj vjeri i familiji nije bila dovoljna, onda je vijest koju je objavio NewYork Times pod naslovom “Guverner trošio državni novac da posjeti ljubavnicu” bila šlag na tortu svim onim što su guvernera htjeli politički dokrajčiti.
Bilo kako bilo, ostaće zabilježeno da je Mark Sanford uprkos svim okolnostima odlučio to nedeljno jutro da odleti iz realnosti u zagrljaj jedne žene, zagrljaj koji će mu postati pečat na kraj političkih ambicija i karijere. Kraj braka očigledno je već bio rješen ranije. 
Logika opstanka na vlasti koja uključuje pragmatizam i obazrivost, tako razvijena u političara, ovog puta totalno se ugasila ispred emocija običnog čovjeka.
Pa nek' još neko kaže da ljubav nije slijepa i, naravno, politički nepismena.