Izgleda sam malo ostarila. Sve što je bilo pre, više mi se svidja nego ovo danas. Od stalnog posla bez otkaza do kraja radnog veka, muzike pa čak i mode. Čak mi se i stari lopovi čine nekako normalnijim nego ovi danas. Znalo se, lepo, nekada da treba da čuvaš novčanik u prevozu, pasoše u inostranstvu i da čuvaš lovu u čarapama, unutrašnjim džepovima ili djonovima kad ideš u neku turističku meku - na primer Italiju. Danas se izgleda pravila tek uspostavljaju u lopovskom svetu. Opet, sad su te organizacije ozbiljne korporacije sa direktorom personala i razvojnim timom pa ne znaš da li da ih se plašiš ili da im veruješ. Od kada me ujela ljuta guja kradje podataka s kreditne karice bacila sam se u proučavanje metoda savremenog lopovluka. Nije da sama nisam osetila na svojoj koži kako se otima i kako se bori za svaki evro. Hoću samo da kažem da se današnjim lopovlukom bave ljudi organizovano sa naučnim pristupom pa mi šaner u troli 41 dodje kao romantična predstava starih dana.
Evo nekoliko divnih primera kako su me namagarčili razvoji timovi:
1. Sklopila sam ugovor sa novim provajderom za mobilni. Rekoše mi da dobijam 3 meseca u test fazi bolju tarifu koja mi automatski prelazi u tarifu koju sam želela. Jedino mi nisu rekli da moram pismeno da otkažem test tarifu jer će u protivnom da mi naplaćuju bolju tarifu 12 meseci sa mogućnošću žalbe posle 6 meseci i sa doplatom od 5o evra.
Evo me i dan danas plaćam danak svoje lakomislenosti
2. Odem kod savetnika za porez. Na kraju pitam: Koliko? A on mi kaže oko 500 evra. Gledam čovek je fin i stariji gospodin. Neće slagati - ima bar 30 godina iskustva. Kažem: OK - pružim ruku i izadjem. Stigao mi raćun na 1300 - kaže - podcenio količinu posla. Išala sam i na sud sa njim - ma ništa. Platila sam sve, uključujući i advokata.
3. Moja Nina išla na neki balet. Balet izgleda tako što deca uvek kasne po 10 minuta, učiteljica kao glumi stogoću a pušta ih 5 minuta ranije jer dolaze novi. Sve u svemu za vožnju, presvlačenje i maltretiranje po gužvi u petak u 17h - trebalo mi je oko 2h a deca djuskaju svega 30 minuta.
Dogovorim se sa Ninom da otkažemo balet i da nadjemo nešto prikladnije ( ja sam odmah nudila karate kao zamenu, fudbal ili plivanje). Stigne mi pismo da sam u obavezi da plaćam 3 meseca do isticanja kvartala. Čitam i ne verujem - znaći 3 meseca do isticanja kvartala je ceo kvartal jer je 12:3=4.
Znači moram da plaćam 6 meseci. Šta ću - plaćam i ćutim. Kad sam potpisala takavu ugovor ostaje mi samo da kukam.
4. Popunila sam neku online bazu na netu. Da mi stižu novi poslovi. Nisam proćitala najsitnijim svetlim slovima, da piše, ukoliko ne otkažem u probnom periodu - stiže račun od 150 evra. Mogli su da napišu i da će me ubiti - nisam videla, nisam pročitala.
Ima ovih primera još milion. Gledala ja na TV-u u mojoj omiljenoj emisiji TV Stern da čitavi timovi proučavaju psihologiju potrošača i kako da im doskoče i uzmu još neku paricu. 80 miliona ljudi - nek svakog prevare za euro pa vi vidite. Sve je lepo legalno, ugovorom zaključano.
Gde ste lopovi iz trole - vratite se!