Ponukan prethodnim blogom, nisam mogao da ovo ne napišem
Od kada se bakćem po Evropama, imam problem sa "pravom" kafom. Ovoliko godina konzumiranja crnog gustog napitka koji zovemo "turska kafa" (nije tačno da ga turci zovu "srpska kafa"), dovelo me je do toga da su mi druge kafe (sa izuzetkom espresa) prilično bljutave. Što bi se reklo: kao da je crnac oprao noge! Kada počnem da pijem uobičajenu mi u kancelariji filterušu, stomak mi traži nešto jače i počinjem da se nalivam, tako da u toku dana popijem i po litar i onda sam sebe podsećam na trudnu žabu. Ako se zalomi da ja zakuvavam filterušu, onda natrpam barem dvostruko više kafe nego ostale kolege, što oni odmah prepoznaju pa otpočnu sa dolivanjem vode.
U poslednje vreme sam se organizovao i pribavio "kuvalo", pa posle svakog ručka (najbolje volim kafu posle jela) kuvam sebi i još samo jednom hrabrom kolegi jaku, domaću, tursku kafu. I dosta mi je za celo popodne.
Sadašnja "kuvala" - znate one plastične posude koje se mogu kupiti u svakoj radnji plastike - treća su generacija ovih naprava. Kompjuterskim rečnikom: verzija 3.0. Verziju 1.0 pravili smo davnih (sigurno pre sredine osamdesetih prošlog milenijuma) godina u JNA. Razlog je bio da se brzo i jednostavno skuva kafa. Recept je bio jednostavan: uzmu se dva žileta, pa se povežu običnim koncem ali tako da ih razdvajaju dva obična dugmeta. Onda se na žilete privežu dva pola običnog kabla, čiji se drugi kraj (prirodno ogoljen do žica), onda utakne u struju. Cela naprava se zatim spušta u posudu sa vodom, ali plastičnu da vas ne ubije struja. Ne sećam se tačno da li je bilo žrtava ovakvih naprava, ali je zasiguno bilo nebrojeno uništenih osigurača.
Verzija 2.0, koja se pojavila sredinom ili krajem osamdesetih, prirodno je bila modernizovana. Sa jedne strane se nalazila spirala koja je preuzimala ulogu žileta, a sa druge strane je već bila instalirana utičnica.
Verziju 3.0 sam već opisao. Neki će se iznenaditi kada shvate da je ketl (cattle), u stvari verzija 4.0.
Kad smo već kod naziva, posebno me nervira to što se izbegava naziv "turska". Mnogi kao imaju razlog za to. Grcima su susedi vekovni neprijatelji, pa se opasno naroguše ako ne tražite "grčku" ili domaću kafu. Kod nas, a posebno u Republici Srpskoj je slično. A u Federaciji BiH ako tražite "tursku", naljutiće se po principu: a što ti nas nazivaš turcima. Meni, ipak, jedino leži da je to turska kafa, a svako preimenovanje mi izgleda kao kada bi tražili "nemačku picu".
I, za kraj, jedna neproverena anegdota. Kažu da je negde odmah po okončanju rata u Bosni i Hercegovini, jedan srbin imao kafanu na koridoru u koju su zastajali da se okrepe ljudi svih nacija. Da bi doskočio onima koje nije baš voleo, napisao je sledeći meni:
Kafa - 1marka
Kava - 1,5 maraka
Kahva - 2 marke
Prirodno, svi su tražili kafu.