Antiglobalizacijsko arlaukanje, modernizacija, Strugacki

Milan M. Ćirković RSS / 01.07.2009. u 02:44

Prenosim sjajan, fascinantan tekst koji nam stiže iz britkog pera Julije Latinjine, jedan od retkih koji kaže popu pop, a bobu bob. Poseban pogodak "u sridu" je referenciranje braće Strugackih i njihovog genijalnog i iznad svega humanističkog romana "Nastanjeno ostrvo" čiji je osnovni motiv moralni imperativ borbe protiv zla totalitarizma. (Ovo remek-delo je dostupno i na srpskom jeziku, u inspirisanom prevodu još jednog hrabrog i moralnog čoveka, istinskog borca za ljudska prava, našeg istaknutog slaviste Milana Čolića, a u zajedničkom izdanju Narodne knjige i Dečjih novina, 1988. godine u ediciji za koju je Čolić napravio i izbor. To što je upravo Čolić - koji je jedan od prvih ljudi sa ovih prostora javno, i to na međunarodnom kongresu slavista, imao hrabrosti da kaže istinu o Dobrici Ćosiću i njegovoj nacionalističkoj akademskoj mafiji u vrhu SANU - preveo "Nastanjeno ostrvo", a na koje se ovde Latinjina poziva, čini mi se kao jedan od onih retkih primera sinergije dobra o čemu je pisao još jedan džin ruske reči, Lav Tolstoj, u epilogu "Rata i mira".) Prevod prenosim sa sajta Peščanika, a nažalost nemam tehničkih mogućnosti da u narednim danima na komentare (kojih ne može ne biti, s obzirom da i kod nas cveta taj nesoj licemernog antiglobalizma koji se unaokolo vozika Audijima - ili Fiatima, svejedno - arlauče protiv "imperijalizma" ili "globalizacije" i ne ispusta iz ruku Nokia mobilne telefone, ali u ruke knjigu ne uzima, sem ako možda nije Ćosić) odgovaram. Uostalom, koliki je otpor modernizaciji u zemlji koja ima 25% funkcionalno pismenog stanovništva, a manje od 10% visokokvalifikovane radne snage ima potrebe elaborirati otprilike isto onoliko koliko ima smisla raspisivati referendum na temu da li se Zemlja okreće oko Sunca ili ne. Tako da - doviđenja na "nastanjenom ostrvu"...

 

NASTANJENO OSTRVO(1)

Юлия Латынина

Новая Газета

Sredinom XVII veka Kina i Indija su proizvodile 40% svetskog bruto društvenog proizvoda. Sredinom XX veka 50% svetskog BDT davale su SAD. Proces koji je omogućio zemlji koja do samo pre dva veka od tada nije ni postojala da pretekne kulture hiljadugodišnje starosti, nazivao se modernizacija. I tako je iskustvo pokazalo da na izazove koje modernizacija nudi, postoje dve vrste odgovora.

Jednu vrstu je demonstrirao Japan. Kada su se 1853. četiri topovnjače pod komandom komodora Metju Perija usidrile u luci Uraga, odjednom se pokazalo da vatrena moć ova četiri broda premašuje vatrenu moć čitave japanske flote. Na to je velika japanska nacija rekla:'Sve smo razumeli' i već 1905. potukla rusku flotu kod Cušime.

Drugu vrstu odgovora demonstrirala je Kina 1898. tokom jihe tuanskog (bokserskog) ustanka skriveno podstrekavanog od strane imperatorke C'sji. Jihe tuani su tvrdili da će strance svojim vradžbinama samleti u prah, da im puščana zrna ne mogu ništa i da noću lete nad Londonom i Parizom i pretvaraju ih u zgarišta.

Jihe tuani su ustvari bili ti momci koje Holivud kasnije prikazivao u filmovima o manastiru Šaolin. Ali tada još nije bilo Holivuda i Evropljani nisu znali da su bokseri neranjivi, pa je rezultat njihovih imaginarnih letova nad Londonom i Parizom za Kinu bio katastrofalan.

U ekonomiji, kao i u geometriji, nema prečica. Društvo ili prihvata izazov modernizacije ili plaća bolno visoku cenu zaostalosti.

 

 

Tri talasa otpora modernizaciji

Mogu se izdvojiti tri talasa otpora izazovima modernizacije. Prvi talas pao je negde na granici između XIX i XX veka i bokserki ustanak je za to tipičan primer. Kao tipičan primer takođe može poslužiti melanezijski 'kargo kult'. Žreci ovog kulta propovedaju da su sve korisne stvari kojima se služe belci (avioni, brodovi i ostalo) zapravo stvorili i poslali melanezijcima dusi njihovih predaka, ali su im zli 'beli' usput sve to preoteli.

Drugi talas je počeo 1917. Posle Oktobarskog prevrata, praktično svi regioni koji su se suprotstavljali modernizaciji koristili su podršku SSSR-a. Komunizam je neizostavno 'pobeđivao' u najzaostalijim zabitima sveta. On nije 'pobedio' u SAD, Velikoj Britaniji ili Francuskoj, ali su zato Mongolija, Kina, Severna Koreja, Somalija, Vijetnam i ostali, sa oduševljenjem sledili put komunizma.

U principu, komunizam se može opisati kao pokušaj da se forma vlasti koja je svojstvena tradicionalnim društvima (diktatura, kontrolisana ekonomija, vlast nad umovima) primeni u osvajanju novih tehnologija.

Ovaj pokušaj je početkom devedesetih pretrpeo razorni slom. SSSR se survao u ponor koji je stvoren ogromnim raskorakom između njega i otvorenih društava ostatka sveta. Indija se 1991. odrekla državnog regulisanja trgovine. Nakon godinu dana Komunistička partija Kine se odlučila za rešenja kojima će se stvoriti uslovi za 'socijalističku tržišnu ekonomiju'. Čudnim sticajem okolnosti 1991. Tim Berners-Li je napravio prvi vebsajt.

Fantastičnom brzinom je nastao novi globalni svet, gde programeri u Bangaloru pišu programe za američke kompanije radeći s čipovima proizvedenim u Kini, svet gde hirurg tokom operacije šalje tomografske snimke s jednog kraja sveta na drugi, gde Amerikanac kada rezerviše avionsku kartu na liniji New York - Atlanta, zove kol-centar u Mumbaiju. Široka reka slobodne ekonomije razlila se po celoj planeti i preplavila Kinu i Indiju, Tursku i Poljsku i, kako reče Tomas Fridman, učinila da svet postane 'ravna ploča'(2).

No ispostavilo se da po toj reci ne žele da plove svi. Pokazalo se naime da postoji široki, 'pljosnati' svet, ali da takođe postoji i uski, u sebe zatvoren i povučeni svet Nastanjenih Ostrva Venecuele, Nigerije, Sudana, Irana, Libije. Vrlo često, ovaj treći pokušaj otpora modernizaciji povezuje se sa islamskim fundamentalizmom, Osamom bin Ladenom i Iranom. Međutim nije tako. Većina ovih zemalja, ako isključimo već reliktne režime na Kubi i u Severnoj Koreji, zapravo su zemlje izvoznice sirovina.

Za razliku od njihovih prethodnika Hitlera i Staljina, vođe ovih režima nemaju nameru da pokore modernizovani svet. Oni samo žele da se izoluju od njega, jer vrlo dobro znaju da pojava nezavisnog visokotehnološkog biznisa u njihovim zemljama može značiti samo gubitak vlasti (u celosti) i gubitak novca na offshore računima (delimično).

Ideologija na koju se oslanjaju ovi režimi može se nazvati 'novim fašizmom', a njegova najkarakterističnija oznaka je ta što on sebe oglašava borcem protiv fašizma.

Borci pokreta Hamas ne govore da oni žele da unište državu Izrael. Ne, Hamas se bori protiv izraelskog fašizma i za slobodu, diskretno shvaćenu kao uništavanje Izraela i tamošnjeg jevrejskog stanovništva.

Suština ovog pristupa je u tome da se nagomilanom papazjanijom reči kao što su 'sloboda', 'odbrana' ili 'borba protiv ropstva' pred zemlje Pljosnatog Sveta postave uslove koji njima zvuče sasvim neverovatno, a stanovnicima Nastanjenog Ostrva potpuno normalno i da se nakon odbijanja tih zahteva, izjavi kako fašizoidni protivnik nema sluha za kompromise.

Na primer, islamski fundamentalisti razaraju dve velike kule bliznakinje na Menhetnu i smatraju da su u pravu, jer vode odbrambeni džihad protiv izopačenog Zapada. Naravno, spremni su da svoje napade obustave, ako izopačeni Zapad primi islam. Pošto iskvareni Zapad nema nameru primi islam i ne razume pravedni čin rušenja Svetskog trgovinskog centra, on očigledno nije spreman na kompromise. Hamas hoće da uništi Izrael i pošto Izrael nema nameru da o tome raspravlja, on nije spreman na kompromise.

Tema koju su vlasti Nastanjenog Ostrva zvanog Rusija odabrali je najbezazlenija. Naše bivše republike su dužne da prestanu da falsifikuju istoriju. I budući da je naterati Latviju da zaboravi staljinsku okupaciju taman toliko moguće koliko i naterati državu Ilinois da primi islam, ostaje nam samo da slegnemo ramenima, raširimo ruke i kažemo: eto, oni nisu spremni na kompromise.

 

 

O novim informacionim tehnologijama

Često se govori da su nove informacione tehnologije srušile SSSR.

I stvarno, režim koji u uslovima razvijenih elektronskih sredstava masovnog informisanja nastoji da uveri svoje, do prosjačkog štapa dovedene, građane u to da su oni najprosperitetniji, postaje nekonkurentan.

No kada režim koji drži svoje gradjane u bedi i u isto vreme im govori kako su za njihovo siromaštvo krivi neprijatelji, to je već nešto sasvim drugo. 'Da, mi smo u blatu do guše, neumiveni smo i neočešljani, puni smo vašiju - apeluju oni sa obala jezera Seliger(3) - ali ko nas je u to blato gurnuo? Nije valjda da ne znate da se te vaši proizvode u specijalnim laboratorijama za genetski inženjering u Pentagonu? Ili možda hoćete da kažete da su se one kod nas same od sebe zapatile? Vi ne samo da vređate veliki ruski narod, nego, što je još gore, to činite po nalogu američke državne administracije!'

Naivni teoretičari otvorenog društva govore da su internet, mobilni telefon i televizijska kamera sredstva informisanja. Međutim, to su samo sredstva komunikacije i ona jednako mogu služiti kako informisanju, tako i dezinformisanju.

Savremena sredstva masovnog informisanja, osim što su promogla rađanju novog otvorenog društva, dala su i moćno oružje u ruke njegovim neprijateljima.

Potrošačka navada na što brže korišćenje novotarija iz sveta, odnosno konzumiranje vesti u momentu događanja, dovodi do isčezavanja vremenske dimenzije konkretnog događaja. Tako vest egzistira izolovano, sama u momentu emitovanja, bez uzroka i posledica. Ako gledalac vidi sliku o tome kako izraelska armija otvara vatru na školu UN u Gazi, on izvodi zaključak samo na osnovu te ponuđene slike. U tu sliku ne ulazi to da su borci Hamas-a namerno odabrali baš školu kao mesto odakle će pucati na izraelske vojnike, ne bi li izazvali uzvratnu paljbu i maksimalno uvećali broj nedužnih žrtava. A čega na slici nema, to i ne postoji.

U ovom smislu je Hamas apsolutni lider u primeni najnovijih informacionih tehnologija u cilju manipulacije lažima. U suštini je to prvi režim u istoriji koji svesno teži ka uvećanju žrtava među svojim građanima, jer to na kanalu CNN veoma potresno izgleda. Hamas ne teži ka realnoj pobedi u ratu sa izraelskom vojskom. On teži pobedi samo u glavama TV gledalaca po čitavom svetu.

Da, internet je važan prostor gde slobodni ljudi slobodno traže istinu. A šta ako se osnuju veb-brigade koje će sejati laži s predumišljajem?

S tim u vezi treba imati na umu da laž uvek ima prednost nad istinom, jer istina postoji sama po sebi, a laž je uvek nekome potrebna. I ne postoji ni jedna tvrdnja, makar ona bila i najapsurdnija, koja ne bi mogla biti argumentovana od strane neke grupe koja je zainteresovana da laž proglasi istinom. Evo na primer: 'Nebo je žuto'. Apsurd? Ni u kom slučaju. Uveravam vas da ćete ovu rečenicu smatrati apsurdnom samo dotle dok od gospodina Surkova(4) ne stigne komanda da se ona podrži. A kad komanda padne, ubrzo ćete od velike grupe zainteresovanih lica saznati da je nebo u stvari žuto, ali mi to ne vidimo, jer je neprijatelj ruskog naroda nad Rusijom obesio nekakvo sočivo i tako nam ukrao žutu boju.

I treća prednost laži nad istinom je ta što se izrečena laž, u momentu stupanja u informacioni prostor, izjednačava s istinom, tako da već sam pokušaj njenog pobijanja zapravo postaje njena pobeda.

 

 

Novi fašizam

Zašto stojim na stanovištu da je ideologija trećeg talasa antimodernizatorskih režima zapravo fašizam?

Zato što postoje dve osnovne tačke u kojima se ova ideologija poklapa s tradicionalnim fašizmom. Kao i tradicionalni fašizam, ona sve nacionalne neuspehe proglašava rezultatom rovarenja od strane drugih nacija. A druga je da ova ideologija, kao i tradicionalni fašizam, daje mogućnost duštvenom ološu da čini zlodela i proglašava ih za herojski čin.

Ali ima i razlika. Tradicionalni totalitarni režimi, u težnji da osvoje čitav svet, trudili su se da talentovane ljude potčine sebi, da ih prinude na rad za ostvarenje svojih ciljeva. Pre bi ih streljali, nego što bi ih pustili da nekuda odu. S novim fašizmom stvari stoje dugačije. On se ne trudi da pokori svet. On je samo instrument za očuvanje vlasti nad krhotinama starog sveta koji naglo tone u veliku reku otvorenog društva. Njemu nisu nužni talenti. On ih sam od sebe odstranjuje, u nadi da će se debilima koji ostaju mnogo lakše moći upravljati.

Novi fašizam ne može da preživi samostalno. On uvek opstaje na novcu baš tog otvorenog sveta kojeg on naziva 'fašističkim' ili 'imperijalističkim'. On više ne razmišlja o tome kako će osvojiti svet. Štaviše, to mu ni na pamet ne pada, jer bi to značilo lišiti se Nokia mobilnih telefona i Siemens frižidera, automobila Mercedes i Bell helikoptera, jer nažalost, venecuelanskih, zimbabvijskih ili severnokorejskih frižidera i mobilnih telefona ne biva. Pokoriti otvoreni svet značilo bi lišiti se italijanskih vila, londonskih univerziteta i švajcarskih računa, jer, iz sasvim razumljivih razloga, novi fašistički režimi nikada ne čuvaju svoj novac i ne obučavaju svoju decu u Venecueli ili na Kubi, već uvek Tamo Gde je Neprijatelj.

Oni znaju da se modernizacija više ne može pobediti. Oni prosto pomoću najnovijih sredstava masovnog informisanja (koja su, uzgred, pronalsci otvorenog sveta) pričaju svom stanovništvu da su Mobilne telefone, Frižidere i sve lepe stvari Belih Ljudi zapravo stvorili dusi njihovih predaka da bi se narod njima koristio, ali su im ih ti prokleti Beli Ljudi preoteli i da oni, njihove vođe, noću lete nad neprijateljskim gradovima, Londonom i Parizom, sejući smrt.

Oni razmišljaju samo o tome kako da sačuvaju vlast i u strahu čekaju dan kada će Velika Reka ekonomije jurnuti u njihove 'augijeve štale', nakon čega će se pokazati, massarakš,(5) da mi ipak ne živimo na 'naopakoj' strani planete.

 

FUSNOTE:

 

(1) Nastanjeno Ostrvo - (Обитаемый Остров) antologijski naučno-fantastični roman braće A.i B. Strugacki iz 1969.

(2) 'pljosnat' - (The World Is Flat) knjiga Tomasa Fridmana izdata 2005.

(3) Seliger - letovalište na jezeru Seliger u kome se održavaju letnji seminari za obuku vođa pokreta 'Naši'.

(4) Surkov Vladislav Jurjevič - (Сурков Владислав Юрьевич) prvi zamenik rukovodioca Administracije Predsednika Rusije, glavni ideolog politike Kremlja.

(5) massarakš - (Nastanjeno Ostrvo, roman braće A.i B. Strugacki) često korišćena psovka među stanovnicima izmišljene planete Sarakš (doslovno 'Svet Naopačke'). Ovaj se izraz vezuje za kosmogoniju stanovnika ove planete. Naime, visok stepen refleksije atmosfere izaziva vizuelni efekat neobično visoko podignutog horizonta, pa su stanovnici planete Sarakš smatrali da je površina njihovog sveta duboko konkavna, skoro 'naopaka'.

 

Novaya Gazeta, 03.06.2009.

Preveo s ruskog Haim Moreno

Atačmenti



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana