Moje prvo blogopisanije

framboaz RSS / 02.07.2009. u 08:17

...ili kad mogu drugi, mogu i ja

Oduvek sam zamišljala kako pišem kolumnu za neki visokotiražni magazin, da mi misli nadolaze u deliću sekunde i pretoče se u niz reči i rečenica, a prsti samo lete po tastaturi. Isto kao Keri Bredšo. Ali, ja nisam ni

novinarka, niti analitičarka, čak ni neka polupoznata ličnost kako bih nekom magazinu bila interesantna za podizanje tiraža. Međutim, ja se ne predajem. Sada imam svoj blog i mogu piskarati o svemu i svačemu do mile volje. Da li će to neko da pročita? Zar je to bitno? Papir (a i tastatura) trpi svašta.

Raznorazne estradne umetnice/ci, kriminalci, tabloidni novinari, propali političari i sportisti imaju čak i objavljene knjige. Da li su ih lično napisali ili su im taj delić posla obavili drugi ne znam, ali još na prvoj strani može se videti da ta tzv. književna dela nisu ni videla lektore. Dovoljno je biti intrigantan, čuti od nekog avanturiste zanimljiva putešestvija i napisati ih kao svoja u formi knjige. I, što je veoma interesantno, ubeđeni si da ta "dela" imaju neku vrednost i očekuju visoke tiraže. Srećom, ti njihovi književni pokušaji mogu se kupiti samo u piljarnicama i na trafikama uz toalet papir (ups!), tj. žutu štampu.

Jednostavnije rečeno, kad mogu raznorazne kreature da pišu čitave knjige, mogu valjda i ja da se latim pisanja blogova. Kud pukne, nek' pukne, sledeći put će verovetno biti bolje.

Atačmenti



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mitrovix mitrovix 08:20 08.07.2009

Pozdrav

Sada imam svoj blog i mogu piskarati o svemu i svačemu do mile volje.


Neka ti je sa srećom prvo blogopisanije, čekamo sledeća! Pozdrav od tvog druga

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana