Bruka...

baka Evdokija i unuka Djina RSS / 02.07.2009. u 09:20

E, jesam, no šta, tad kad me nije zemljica crna progutala, neće me nikad! Dok me ima da pantim, al i da pričam, jes, da vi se ne omakne ko meni sramota....

To tje bilo, ček da vidim, jes, oko 80te, godinu pre il posle... Ma jok, još Tile bijo živ, biće bome 79ta.. Jeste, takoj... Jes, da, Miloš bio tu, išo u školu..

Tu se, preko sokak, te godine diglo mnogo kuća, al ne nako da se živi, no ko za vikend, tako i kazivale one gospoje u bunde, mi to nama za gušt, vikendice, pa sve nas niz nos gledale nas što ođe živimo, seljanke, al da viš posle, 92ge i treće kako se setile da mož tu da nikne i lukac i šargarepa, a to se jede, a ne gleda ko trava... Pa im onda bilo lepo kad dođu kod men po rasad i seme... Dok nije beda na vrata, svaka je gospoja, al kad nagna glad, da viš kako svaka zna i da plevi i da okopava...

Ete, u tu istu godinu, pred neg umro Tile, ovi tunaj preko, sagradili tu kućicu i odma dali u najam, kazivala komšika da su digli kredit da je dignu, pa da im kirija bar malko pomogne da kredit vrate.. I došli tu neki ljudi, muž i žena, ćerka i sin veliki, imaju po dvaestinu godina, i jedno malo muško, tako, 10ak.

Nisu bili vako za komšiluk i kafenisanje, radili oboje, kažu oni dobardan kad prođu, ama, nako u bradu i ne pogleda te u oči no samo promakne...

Čudan neki narod, mnim, al ajde, svašta ima u ljudskoj bašči, korov ko i smilje...

Proleće bilo, a ja volim pred kapiju, na spoljnu stranu od plota da stavim perunike, ma sve mnim, kad kući pođu moji, pa kad ih pred kapiju dočeka onoj vatra od crveno, oranž i rezedo, svaki mi se smeje kad u kuću unilazi....Ja kleči, kopaj, premestila perunika jedno 50 sadova, punu sam ti ja djete nedjelju to radila...

Kad, treće jutro, nešto krca pred kapiju, zgrnem zavesu kad, onoj djete njiovo, otvorilo kapiju njiovu, prešlo sokak i gazi one moje perunike! Ama, gazi, lomi, ko da su mu oca ubile, skače i divlja po nji....

Istrčim i viknem, što to radiš, nesrećo, al on me sam pogleda, sa neki pacovski osmeh, zlobno nešto mnogo pa udri još više! Viknem mu majku, dreknem, a ona iziđe iz kuće polagacko, polako preko sokaka, a u meni vri, vičem, sklanjaj bre ovo tvoje derle, sve mi cveće polomi, ako ti ne umeš da ga urediš, ja ću, šibom bre! A ona polako, pa prišla, pa ga mazi po kosi i sve ko da ga moli, nemoj, sine, plakaće baka... Ma ko će bre da plače, gusko jedna, miči ga bre, vičem ja, al on ništo mene ne kalibri, sve to vreme se ja derem a on sve jače gazi, ja se mislim, ako mi ženo omakne ruka, ima da ga bijem ko vola u kupusu, al kako ću, nije to moje djete pa ja da ga uređujem u pamet....

Polomio mi je bome trijes sadova dok ga namolila da uđe u kuću....

Bem ti budale, mislim se... Da znaš, a ako ne veruješ pitaj po komšiluk, kod men u avliju se svako djete igralo, polomili mi vrazi cveća da moš kamion da napuniš, al ja se nikad nisam na djecu brecala, kad je u igri, ode im lopta il se jure pa padnu, nikad nije baba Seka rekla reč, a oni su, da je pravda, pazili, jesu, kolko djeca mogu... Al u moj vjek mi ni jedno nije vako lomilo zainat!

Dođem kući, pa počmem da plačem, nijedna me muka ne sobali u plač ko ljudska zloća i pakost. Mitar skoči, što je Evdo, ja mu kažem....

Pređe on preko, pa kaže toj materi, da nije to u redu i kako to ona misli, da on lomi tuđe, i ako nema on vaspitanje u kuću neka ga lepo drži pod ključem, kad taki nije za međ ljude. A ona samo, glupača jedna, kazala, on je najmlađi pa razmažen... Da je odma kazala kako je, ne biva belaja.... Al nije.

Drugi dan, Mitar otišo u grad a ja sama, men na vrata njegov otac, pjan ko zemlja, oće čoek da me bije!Napade me s vrata, kako ja to sadim po zemlji opštinskoj, pored puta, kako ja smem da se bunim, i kako bi men bolje bilo da ćutim, da mi on ne polomi kosti bapske.... I ju, da je zmiju zgazio, mož bi kazala fala, al men kad neko oće da bije.... Pa moj Mitar nikad nije bre ni glas digo na men, umjeli smo mi po tri dana raspravljati i tupiti dok jedno ne popusti, al da me bije nije bre ni moj oco a kamo će neki mazgov pijani što se klati tu u moju avliju...E, mislim se, guju, guju si šašnuo, sad će tebe Seka da pokaže...

Odem u kuću, pa zovnem mojega sina Dragora i kažem mu kako je, pa da dođe....

Joj, da sam oni sirenu za bombe ko 99te upalila, manje bi on jurio!

Došo i poveo kuma, iz policiju, onog što radio u civil, nije nosio uniformu, pa gruv na vrata, ko to oće majka Seku da bije, mnim se ja, nijesam ja to mazila, ranila, rađala i gajila, i moju djecu i sve njiove prijatelje, pa kod mene su svi jeli i pili, a kolko ih je u policiju, neće valjda da me zaborave....

Pravo njemu na vrata, kaki to problem, drug, a moš mislit, pjana budala po meni! Ej, kako ja sadim na opštinsko, a djete se igralo pa malko slomilo, a ostalo lomila ja da ga tužim?!?!Ej, čuš budale? Lepo mu kum objasni da je zemlja moja, nama kapija uvučena da se kola okrenu, pa je to moja zemlja i još mu kazo da su pretnje ozbiljna stvar i da za to što je mali radio ima i oka za svedoka sem ja...Ovaj se malo znojio, al ućuto i tako to prođe.....

Prošlo mjesec, dva, ponekad mi svrati kum, da se vidi auto od policiju na kapiju, i sve bilo mirno...

Kad, maj bio, jutro rano, tek svanulo, nešto mi šušnjari po avlije.. Glednem, a onaj mali ušo, nijesmo mi turali ključ u kapiju, odvajkad je otvorena za dobra čoeka i namernika, mali ušo i kida cveće i baca! Ja ne verujem na moje oči rođene, pa viknem Mitra i izjurim, a on pokido celu stranu do Mare i samo kida, otkine cvet i baci preko ramena i čupa... Ja viknem, stani bre budalo, šta to radiš, uvatim ga za rame, kad se on okrenu pa me ujede tu za ruku, više lakta, viš tu de se poznaje, do krvi, do koske, pala sam na kolena kolko me zabole... na tu viku već istrčo i moj Mitar, a vidim i mati mu gviri kroza vrata, ja s okrenem, pa kad sam ga lupila sa onu drugu ruku, pravo po guzici, a on se okrete, ko bijeno pseto, leže pod ružu i vrišti, božemeoprosti, ko benav... Tek tad ja vido da tu nije čista posla.....

Dođe otac, uze ga ko bebu u ruke i odnese, a majka sam gviri kroz vrata, ko da sam joj pomazila pseto a ne bila djete... Pa se vrati on i kaže, znate, moj je sin autist, bolesan je u pamet, jel tebe dobro?

Ma koje crno dobro, u moju je avliju ušo, moje cveće kido, ako nije za ljude, daj ga de mu je mesto, nije on bolesan nego lud!!! Ludaka bre pod ključ!!U to je stigla i policija, pa me vodili u hitnu pomoć, da me okrpe i dalo mi i lekovi da pijem sedam dana.....

Kad sam se smirila, mnogo me bilo sramota, mnogo... Nijesam ja učila škole pa da znam čim ga vidim jel bolesan il zdrav, al, muko moja, da nijesam bila ćorava od ljutine, mož bi i videla...

Posle, kad prošlo podne, došla ta komšika da me pita jel sam dobro i da me moli da ne tužim, jer njojzi mogu i da ga silom uzmu kao opasnog...

Pa mi pričala, tad po prvi put, kako je malenog rodila sa trijes godina, muž imo već četres, pa kad je bio mali kazali joj da je autist, a ona ga mnogo voli.. A muž se propio mnogo, i kad mali što napravi, muž dođe kući pa viče na nju što ga je bolesnog rodila, a ne može da ga ostavi, muža, jer joj plata mala, pa nema kako da rani ni samu sebe a kamoli i malenog, jer ga on ne bi uzo....

Od kako me moja Miljana rodila nijesam tako plakala i grizla se što rekoh onu reč, da ga stave pod ključ...

I danas, eto, trijes godina, ma nema dan da se ne setim na tu jadnicu, kako li je njojzi sad, odma su se oselili, dje li je i dal je još, sirota, međ muža i bolesno djete ko međ čekić i nakovanj.... Sirota...

 

 

ŽURKA!

ili savetovalište, kako kome....

mrvicak ( a i ostale udavače)

Jesenja svadba, lepo, a ako oćeš, sve će baba Evda u sitna crevca da ti objasni stari običaji, sve kako se nekad radilo da u kuči uz mladu uđe i sreća i veselje, nije da ja verujem u bosiok pod jastuk da će baš da te usreći, ama, mislim se, ako naši stari tako radili i verovali još od cara Dušana, neće da škodi....Pa ako oćeš, sve ću ti objasnim, i kako da ga malko, kobajagi, uvračaš da te voli, i da ste sretni i da imate para i zdravlja....A ti djevojko, ne treba tebe nikaka baba da te soli neosoljenu, nego, blago babi, sama da četvore oči otvoriš i da gledaš... A ima i šta baba Seka da ti kaže, pa ti ajde poslušaj ako oćeš.... Ti se sa tvoga muža već gledaš i merkaš za udaju, lepo je to, al gledaj dobro kako njegov otac njegovoj majci radi, a kako on tebe. Jer, ete, ako mu mati radi a otac benuje, a on tebe sve pomaže što njegov otac ne radi, toj imaš dobrog momka, al ako je isti ko otac, ako neće da radi u kuću uz tebe, nema tu leba, ćerko...Jer, glej, ako ćeš ti i da kuvaš, pereš, peglaš, majka da bivaš i domaćica, a on samo da ide na poso i ti treba da si sretna što ga imaš, eeee, to ne valja....Ja sam kazivala mojim devojkama, pa od srca i tebe ću, da se sve lepo ugovori, i mnogo mi se svidelo kako to moja Dana rešila. Muža posela, pa ugovorila, vako, tebe kupatilo, celo, da pališ mašinu i veš da ga nema za pranje, i da ribaš kupatilo celo, a ja ću kujnu, kuvanje i pranje, al i vako, usisivač je tvoj a prašina moja i sve što je teško ili visoko i da se ja penjem na prozor da ga brišem, to ćeš ti, a ja ću ovo nisko i što je lako.... Ja ću da peglam i svako slavlje da spremam, i da šijem i krpim, a ti da mi pomogneš kad meni poso pretekne preko tvoj! Ako sad neće da radi, a obećiva da će posle, kad se rodi djete, begaj dok te noge nose, neće taj nikad!I ovo da pantiš, svekrva ti je matora, drvo se savija dok je mlado, al nema to žensko, a to me naučila Vida moja pametna, nema to žensko da ne voli da bude pametnije, nego ti, kad odeš kod nje, da se mnogo obraduješ na neku tortu ili slatko ili neko jelo, pa i da je teraš da te uči kako se pravi i kuva, al ne mnogo, pa posle da te kudi kako niš ne umeš, nego poneko jelo, pa kad ti kaže da radi neki poso, da joj dođeš nezvana u pomoć, nek te i otera kući, pantiće da si bila...Znaš kako moja Vida snaja moju majku obrlatila? Nikad nije kazala, beži baba, ja znam bolje, nego uvek, majka, ja znam vako, ajde probaj, pa da me posle naučiš da radim ko ti, da znam i vako i nako...Pametna da budeš, pa da viš posle kako lepo kad ti i ona kaže ćeri moja i kad te, kriomice, fali pred svojima i kad je mirna za djete njojzino...Živa bila babi i pametna...

spartanka afrodita

Zoko, ćeri, živa ti meni bila....Ima nas svakakih, pa i od take babe i matere ti se taka rodila, što no kazo moj svekar, u korovu smilje niklo... Priča men Djina kako se boriš ko guja i zmaj za one naše nesretnice utukane po bolnice, znam ja kako si ti tako dobro ispala, višnji ti dao pamet, da vidiš šta su tebe radili pa da pomažeš nesretnima i nejakima da im ne biva zlo ko na tebe, jel tako, lutko moja žilava? Pantim ja mnogo, kazala si i da te baba ko drakon ganjala, vidiš, ćeri, neki i starost dočeka a pamet ne stekne, al ti si srca velika, jesi kad se biješ za žene koje ne znaš, pa idi i zapali svim tim nesoljenim babama sveće, kad nijesu vidile kako blago imaju u kuću...A baba Seka da ti dadne blagoslov, i da ga zapantiš, daće višnji, u to srce veliko samo radost da sadiš, zloba ti nikad ne nikla, zdravlje i pamet, pamet da te služi do kraja, i ko što i jeste, blagoslovena ti svaka reč i djelo, mudri te hvalili a pametni sušali! Živa i zdrava mi bila i na ponos svome srcu radila i delala!

mamatrisina i turtle

Snežo, tri sina imaš? Trojica? i ti turtle, isto? Eh, lepote, nek su ti živi i zdravi... Daće višnji, svekrva i baba trired da bivaš, al mogu ti biti majka, pa ćeš me čuti, prigrli snajke pre no sinove, njiova će utroba da ti rađa unuke, poteraj muške da sve rade u tvoju kuću kako bi ti volela da je tebe muž radio u životu, ako je tebe svekrva dala sina, a ne muža, na tebe je na dušu da napraviš tri muža snajama, pa kad ti kažu, fala majka, dobrog ste mi sina dali, e, da viš kako ti poraste srce, oće da pukne....

rajce1

Rajče, dve sestre ona ima, od oca, i brata od oca i majke, pantim ja... A tog muža metiljavog, kaki je, sad je kasno da menjaš, al evo ti od babe kako da ti ćera bolje prođe.. Dadni joj da radi svaki poso ko i ti, da služi svojeg oca ko i ti, pa joj tupi i pričaj kako ima bolje, ima muški koji su više muževi a manje sinovi, pa da viš kad joj se smuči taki život podnaped, ima da traži ko moja Djina, jednog što mu niki poso nije stran, a i da je voli ko zvezdu sa neba..... A ima takih, ima, samo, i ona mora da biva žena pa ćer, mora to po pravdi.. Nema da se mešaš, pa na svaku reč jaču da ti trči kući i kuka majka, onaj moj muž.... Ako je do nokata, nek ima da se vrati, al, kad ode jedared, nema da se bega kući svaki čas....

Jelica Greganović

Jeleno, djevojko, pa ja ti znam i familiju, jel ti djevojačko na M? Jes? E, nek si živa i zdrava, iz dobre si kuće i od jake loze, obećala mi Djina donjeti tu tvoju knjigu kad stigne do grada da kupi, oću polako da čitam, od take pametne žene, mora bit dobra....A ti, dva sina i ćer? Lepo, ja dve ćeri i sin, al su, ćerko, moje muke ko i tvoje, iste, moje bile pre 50 godina, tvoje će tek sutra... A tu malenu, štono liči na moju imenjanku Evu, da ljubiš u oči plave i da joj kažeš, kad poraste, da mora prvo da poštuje pa da voli, i poprvo da gleda i sluša pa da sudi, jer samo takoj mirno da se spava....

A u Badnjevac, kad odeš, jer ja više nikad neću, i kraj ulice mi daleko, ostarila baba, prospi na bilo koje raskršće čašicu rakije i čašicu vina, to je stari običaj, mrtvima za dušu, i pomeni i babe i dede i ostale stare.. Jer su dobra loza i dobro seme bili tebi i tvojoj djeci....

Aleks.aleks

Pa ti si nam komšiče, a maćeha će da bivaš? Ako, nek si živa i zdrava, da te blagoslovim, i da si pravedna, pa malko i jače na tu djecu, i kad su krive da kriješ, ako tebe oco njiov oće da voli, nemoj nikad da je toj manje da voli nji, kletva detinja je otrov njjači, nema tu sreće....Čuvaj tu djecu i voli im oca, pa i ako rodiš neko svoje, poprvo, kad ti Seka kaže, njima djete da daš i one da ga gaje ako oće, jer nema veće ljubavi nego kad ti dadnu djete na poverenje......Pa kad malo šepelja i viče seko, bato, pre no mama i tata, tu ljubav da vidiš.... Ima baba Seka godina pa mož da ti malko i soli pamet.....

maricacarica

Marice, i ti imaš djecu, vidila ja kad si pisala, i sve ovo da čitaš i pantiš, jer, vidi, ako si ti bila ćerka i snaja, pa ti nije bilo potaman, sad popravljaj to, samo takoj svet mož biva lepši i sretniji, iz kuću, od majke kad nauče.... 

Leopold lady

E, kuku ćerko, da si se na višnjeg kamenjem bacala, lakše bi... Taj što te nije teo pred venčanje, taj je dobio kako je sadio i nema tu da se tuguje, nego, sreća dođe kad je ne čekaš, i moja se Gordana udala kad nije nadala i sretna je bila...Kako te višnji napravi, tako bivaš, a ti, sama sebi da sreću nađeš, ima i kome nije suđeno da se udava, pa neka, al nađi koga da ga voliš, djete il kuče, jer, ćeri, ne pukne srce kad ga ne vole, nego kad nema koga ono da voli, kad ti kaže baba Seka.....

JacHa

E, tuj tvoju babu, tuj djevojku od 84tri godine, da pozdraviš i joj kažeš, ima jedna Seka, za pola godine pa 90ta, pa se svikla na kompjutor i sve, pa i ti, devojko, da sve pričaš kako smo živele i kako se mučile i radovale....Ja vako mnim, za svakog kralja ima po tri pisca na svaki prs da mu pišu život, al ni jedan za slugu njegovog.... Al ja oću da pričam dok god ima ko da me sluša, i ti da pričaš, da se pante sva dobra i zla..... Da se ponavlja a drugo da se ne ponovi....

acky

Ti li si ona što oženi brata skoro?

E, da ga pozdraviš, da su mu deca na čast i ponos, da je u kuću domaćin, a snaji da pomažeš kolko možeš, navek su žene jedno a muški drugo, nemoj ko ja da grešiš, ako je brat nije bogomdan, i on je čovek grešan.....

Duchess

Lutko, viš, ta tvoja baba što je jurila muža i branila ga od ženskinja, pa tako trudna išla da kaže da je ženjen i da ne mož da veri drugu, e, ja bi njoj dve tri po nosu, kad je utukana u glavu, i nije neg za batine! A ti lutko, panti dobro, pa budi pametnija i mudrija, svako to glupo i zlo, za pametna čoeka je veliki nauk...

NNN i Biljana77

Biljo i ti koji si NNN

Vidim, dobre ljude imaš u familiju, ako, treba da pantiš i koji su bili i što su bili dobri, al sad, kad imaš i svoju djecu, još i više, da budeš što je tebe falilo u mlados...I da pantiš, i tog majkinog očuha i dobre ljude i da ponavljaš svojim malima ko pesmicu, od malena da nauče dobrotu, ko i ti što si.... Ljubi te baba....A ako te opet neki pevac potrefi, ne boj se, još Evda ima sikirče.....

meliboea

što bre deco ne pišete prava imena, kaki vi to običaj.....

Ja ti mogu pričam letnji dan do podne kako se kolje kokoška i sadi repa, al što ti ne pitaš svoju baku kako se igralo na dvor, kako se žene nosile, kako se pričalo i toj...

To bi i ja tela da čitam....

A ta sunca mamina, uh,,,, dala bi ja tim majkama malo....Ako si visoka,ćeri, ako, i meni sva djeca na Mitra lepa i visoka...Živa bila ćeri, zdrava i živa!

deandrei

I još i ovo, ako ti djete ružno sanja, pa se budi, makaze da turiš pod dušek, to kažu babe, da preseče ružan san, i ako ima dan kad idete dje u goste, pa ih svi ljube i gledaju i fale, kako su lepa i zdrava djeca, kad se vrnete, uzneš djete, pa ga umivaš od brade na čelo i pevaš, trči miš po police nosi tikvu na guzice, miš prde, tikva puče, raspršiše se urociiii!!!!!

Lakše spavaju, ma, ne verujem ni ja u bajalice, ama, stvarno lepše zaspu....

hajkula1

Što žena preživi, ne bi ni vojnik u ratu! A ti si već zaradila, djete, u takav život i spomenicu i boračko pravo!I treba, za tebe i decu ti i za mir u duši, moraš da si jaka ko stena i meka djeci ko pamuk.. A tvom mužu na čast obraz i djelo!

Blagoslov od Seke, nek su ti djeca na ponos a tebe zdravlje, pamet i sreća da služe....

lucidalina

Ti da paziš, da ti djeca znaju koju krv nose i čija su, nema to veze koja se vjera i narod pomješali, da im daš najbolje od svake svojte i sorte, pa kad ih pogledaš za dvajes godina, da samu sebe čestitaš kaki si dobar poso uradila...

Živi ti i zdravi bili oboje!

Dali76

Dalibore, očinji vid ima ko ima a dušu da nema, a ti vida nemaš ali imaš i srce i dušu... Panti djeda svog, Rada i babe i sve koje pantiš, pa kad tebe djeca se rode da pričaš..A za sebe se ne boj, ako ne vidiš ti, višnji te gleda, a sreća te čeka de je nijesi tražio....Živ i sretan mi bio, djete..

Krugolina Borup

Branka, djete radosno, vidila sam ja razne ljude u moj vjek, i malo je koji oće i za sebe i svoje da se bori i ratuje, a ti, za sve žensko se biješ, tako mala i tanka, rekla mi Djina da si tanka ko trska...

Zdravlje da čuvaš, junak si kad si presekla i sebi sreću novu tražiš, junak i za to što radiš......

Višnji ti dao sreće na tovare, pameti imaš ko malo koja, i zdravlja da sve to izneseš....Blagoslovena bila, ti i svaka tvoja rječ, a sin ti bio ponos i dika, na tebe i lep i pametan, jes, lep, pokazala mi Djina i sliku.....Ljubi te baba za sve one što i ne znaju što činiš za nji....

 

 

 

Aman, djeco, kako vi je ime, ne mož baba da povata šta kuj piše!

Jel vam kumovi taka nakaradna imena davali, pa vas sramota da se potpišete ko ljudi?

Ajde, živi vi meni i zdravi bili, i pametni, blago babi...

 

 

Neki od vas su u komentarima dirnuli Evdu u srce, pa vas je popamtila i sad proverava šta ste još napisali u svakoj sledećoj priči...

Izvinjavam se nepomenutima, ali ovi su ljudi otvorili srce na blogu i dotakli Evdu.....

Pišite, pričajte, na internetu se mogu dobiti razni podaci, samo, nema života, duše, živih ljudskih sudbina...... Ili jako malo...

Beograd, Surčin

1. juli 2009



Komentari (133)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 09:23 02.07.2009

Dobro jutro!

Ako smo negde nešto pobrkale, ako je Evda pogrešno povezala ime i komentar, izvinjavam se....
Ja samo daktilograf, molim, ne ubijte glasnika...

Ovaj put ne prozivam i ne pozivam poimence....
Javite se ako hoćete....
Mi volimo punu kuću, što nas je više, veselije je!

Djina
jacHa. jacHa. 09:35 02.07.2009

Re: Dobro jutro!

Hvala, baba Seko!

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 09:45 02.07.2009

Re: Dobro jutro!

Pročitala sam joj tvoju, tj, naninu egzotiku iz Bukovca, slatko se smejala....
Ja ostajem pri svom, daj piši pa objavljuj, to je zivot ni nalik na Evdin, sasvim drugi kraj Srbije, drugi običaji i navike...
Pozdravi Ljubičicu
Djina
jacHa. jacHa. 10:01 02.07.2009

Re: Dobro jutro!

Na Đinin nagovor: Nanina priča o Bukovcu.
Izvolte!
leopold_lady leopold_lady 09:45 02.07.2009

E moja Đina....

tvoja baka i ti ste samo delić onoga što se meni dešavalo u životu saznale.... Kukala bi ona jako jako da zna sve.... To je život.... I dat mi je takav kakav jeste....

Juče sam videla ljubav mog života....I lep mi je - još uvek...I volim ga još uvek.... I znam Đina da odem dole da pokrenem sama stvar - sve bi bilo brže.... Ali,nikad se nisam baš puno mešala u sudbinu....Ako i kada on odluči da dođe - ja ću biti tu i čekaću ga....

I znaš,dobro je što za sada nemam nikoga - jer da ostvarim neku vezu,zaljubim se u nekoga i taj u mene,a onda se On vrati.... tj dođe po mene..... Ja bi bez razmišljanja ostavila sve i krenula sa njim....
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 09:47 02.07.2009

Re: E moja Đina....

Znam, mila moja, ja sam, za razliku od Evde, čitala i tvoje tekstove, ona zna samo ono malo što si pisala kod nas....
Al te, vrag zna zašto, zapamtila....
Čuvaj se, na kraju, biće to sve dobro...
Djina
anagardboo anagardboo 10:02 02.07.2009

Evo me na vreme,

ali avaj, lupih samo preporuku, chitam posle!
Ljubac mile prichalice!
Chitamo se
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:12 02.07.2009

Re: Evo me na vreme,

Ajd, pa kad pročitaš, gukni golube....
Djina
trapava trapava 10:07 02.07.2009

Ma i ja se...

ovako ko Evda ogresih o drugaricu iz srednje skole. Isla sa mnom u razred, a nije je bilo u skoli vise od pola godine, na kraju: sve petice i nema izostanaka! A mojoj najboljoj drugarici hoce da smanje ocenu iz vladanja zbog neopravdanih! Pa ja dignem dzevu do neba, kako ovoj nema izostanaka, pa kako sve petice, pa je l to zato sto joj je otac profesor... Kaze razredna, ne advokatisi, nije to... a ja ko sumanuta, uvek sam na nepravdu bila osetljiva. I isprave oni mojoj drugarici ocenu iz vladanja, prodje sve to... Saznam posle tri meseca da je ova sa izostancima bolesna, i to jako, psihicki, da je vise po bolnicama nego kuci. Dan danas me rezil pojede sto sam skocila na bolesnu devojku. Proslo je 20 godina od tad, bunim se i dalje na nepravdu, al' gledam da ne ogresim dusu zbog brza jezika.
Nano moja, racunam da si i mene blagoslovila, iako me nisi pomenula. Ljubim te po sto puta.
Djina, opet ti se zahvaljujem sto nam saljes Evdine razgovore. Ko sa mojima da pricam.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:17 02.07.2009

Re: Ma i ja se...

Ja opet, izvinjenje nepomenutima, mada, ima ovde vekela za svakog, svako sebe da nađe, može ako hoće...
Djina
PS da mi je znati kji ti kum dade to ime, Trapava... svašta.
mamatrisina mamatrisina 10:17 02.07.2009

Prozvana!

Prozvala me baka, i to po imenu, svaka čast!
I u pravu je, teško da ćemo se popamtiti sa ovim nakaradnim imenima. Ja blizu pedesete, pa se sve nešto gubim, zaboravljam, kačim podsetnike po frižideru, kompjuteru (ma, užas!), a baka, ni pet - ni šest, nego svakom pravi, od srca savet!

OBOŽAAAVAAAM JEEE!

Naravno, tekst sam oplakala, ima svako od nas poneki svoj ''biser''... Dogovorićemo se uskoro da ih ispričamo ovako, polujavno. Važi?

Puno, puno pozdrava baki i Đini!

PS Savete prihvatam, čak mi se čini da ovako već i delam!

Sneža
(evo pravo ime - zbog bake!)
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:19 02.07.2009

Re: Prozvana!

Daće višnji, djete, kad zadnji put legneš, sa osmej da zaspiš..
Evdokija
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:22 02.07.2009

DA NE BUDE ZABUNE

I ovi komentari što su potpisani sa Evdokija, to ona kaže, a ja otkucam...
Ruke joj iskrivljene od artritisa, pa ja kuckam, a Evda samo kad je sama, na dve strelice gore i dole, vrti komentare u krug.....
Zato i potpisujem svaki komentar, da se zna čije su reči.
Djina
mamatrisina mamatrisina 10:26 02.07.2009

Re: DA NE BUDE ZABUNE

Jasno je, samo napred!
deandrej deandrej 10:37 02.07.2009

Mile moje

i mi vas dve u nasoj kuci sa radoscu docekujemo.
Da mogu preko ovog interneta sada bi vas samo zagrlila i znale bi koliko vas volim.

Mnogo poljubaca od Andree i Andreja.

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:43 02.07.2009

Re: Mile moje

Ete!
ama, ti bre kako se zoveš, Vera, Goca, Nena, koja si?
Ime ti je prvo, a posle majka na tog i žena na onog....
Ljubi tu djecu...
Evdokija
deandrej deandrej 10:53 02.07.2009

Re: Mile moje

Izvini Evdo moja i neka me ovako nalepi kad zaboravih da se predstavim.
Branka
Lord Greystock Lord Greystock 10:46 02.07.2009

Preporuka...

... i veliki pozdrav za Baku.
I za tebe Đina, naravno :)
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:51 02.07.2009

Re: Preporuka...

O, dobro jutro, ko je to poranio?
Nema te juče da praviš turbulencije. miran let....
Greetings, my lord!
Djina
Lord Greystock Lord Greystock 10:58 02.07.2009

Re: Preporuka...

baka Evdokija i unuka Djina
O, dobro jutro, ko je to poranio?Nema te juče da praviš turbulencije. miran let....Greetings, my lord!Djina

Dobro jutro, dobro jutro... Eto malo, radi se
Juče sam leteo samo u lokalu na relaciji NS-BG
I danas ću

Hvala, takođe, my lady :)
teodorakaze teodorakaze 10:57 02.07.2009

Ja samo da ponovim

...baka Evdo, svaka Vam je zlatna

Ovakve price i savete ja ceo zivot dobijam od oca. On je blagoglagoljiv, i vole ljudi da ga slusaju. Ukljucujuci i mene. Pamtim sve sto mi kaze i uvek se njega setim kad citam Vase tekstove. Jes' da je mladji i musko, al zdrava pamet je zdrava pamet (nije sto je moj )

Puno vas pozdravljam obe!

P.S. Odlicno je iznenadjenje!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:00 02.07.2009

Re: Ja samo da ponovim

E, pa ti lepo slušaj, a ako bude nešto zanimljivo, piši!!!
I trk sad da ljubiš tatu u pamet!
Djina
arianans arianans 11:31 02.07.2009

Djina

preporuku sam stavila nesto posle 10 sati, komentar nisam htela odmah, da ne budem prva..

dopala mi se prica, kao i svaka predhodna.
narocito mi se dopada bakin zakljucak na kraju svakog teksta.
iskustvo, mudrost, ljubav, tuga, radost, plemenitost, ........... pametniji od mene dopunite
a, vama hvala za price i, molim vas, nastavite!!!!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:36 02.07.2009

Re: Djina

Svaka je njena priča takva, slušaj ovo a sad slušaj i zašto sam ti to pričala....
Hvala na lepim rečima
Djina
tompinchns tompinchns 12:02 02.07.2009

svako ima svoju bruku

Jooj, sad me baka Evda podseti, ali ne zato sto sam zaboravila, setim se ja toga svako malo, nego sto to u misli naidje u redovnim intervalima, a sad mu vreme nije bilo, cisto da ne zaboravim da sam gresna, pa me zapece, ali natrag nema.
Ima tome deset i vise godina, sin mi prvenac bio mali, tri-cetiri godine, i igrao se na ulici, a ja s troje male dece, sve jedno drugom do uveta, pa nervozna i krivo nasadjena. Provirim kroz prozor, a deca se nesto raspravljaju, i jedan veci i stariji od moga, ali opet mali i dete, cigancic (deca nam se vazda igrala zajedno) navrzo se na ovog mog svilenkastog i zviznu ga jednom. Moj se dade u dreku, ali cak me i ne zove, samo place od bola. Ja ko furija izletim, zaurlam na komsijsko dete, i ruka mi se otme na njega. E sad me obliva toplota, hocu ruku da povucem, ali gotovo. Odmah mi bilo krivo, ali sam i dalje besna i hocu da se opravdam, ali vidim da to vodu ne pije - pa to je bila obicna decja rasprava, sitno koskanje, u kom je moj sin malko povukao deblji kraj. Gde sam se i mesala? I ja konjina jedna udarih to dete u grudi, i sad mi tesko, da zaboravim ne mogu i dobro je jer treba za to platiti, pa makar stidom. Bar znam o cemu prica baka Evda, pa osecam njen stid - zbog reci koje je izgovorila pa ih ne moze povuci. Djina, kazi joj da se iskupila, samo jos ne zna, jer je pamcenje gadna stvar. Ona pamti sve dobro za druge, a sebi ne moze da oprosti.


"Dođem kući, pa počmem da plačem, nijedna me muka ne sobali u plač ko ljudska zloća i pakost."


E, a ovo je nesto sto mene isto dovodi do ocajanja.

S nestrpljenjem i radoscu cekam sledecu pricu. Ja i dalje molim da se radi na ostvarenju ideje o vasoj zajednickoj knjizi.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:14 02.07.2009

Re: svako ima svoju bruku

Pa, kad nakupim dovoljno, poradiću na tome....
Hvala na lepim rečima
Djina
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 16:15 02.07.2009

Re: svako ima svoju bruku

S nestrpljenjem i radoscu cekam sledecu pricu. Ja i dalje molim da se radi na ostvarenju ideje o vasoj zajednickoj knjizi.


Podrzavam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Oduvek
alien111 alien111 12:10 02.07.2009

Prica

Zanimljivo. Ovo je kao za film. :)
lula953 lula953 12:28 02.07.2009

Bruka


Pročitah i zapitah se: Gde i kada smo izgubili dušu? Toliko je zla i mržnje oko nas, da se u ljudima zatrova srce i um. Ne moze se biti srećan sa zatrovanom dusom. Koliko bi svet bio srećniji kada bi svaki čovek ujutro se zapitao koga tog dana može da usreći.
Pozdrav obema.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:35 02.07.2009

Re: Bruka

potpisujem
dvasha dvasha 12:46 02.07.2009

O grijehu

Da parafraziram par poznatih izreka - "Niko ne zna šta je tuga dok ne vidi tugu djeteta." i Dostojevski biće da je ovako nekako: "Cijeli svijet ne vrijedi jedne suze djeteta."

Htjedoh ostaviti komentar za jednu prethodnu priču (o Dmitrovićima) ali nisam stigao završiti niti postaviti komentar, pa ću sada ako nije problem - Interesantno je kako su kod oba sina (Dmitrovića) došla djeca za koju se može posumnjati (znati) da nisu njihova. Starijem je to bio blagoslov da bude srećan a mladem izgleda nisu bila dovoljna ni njegova dva...

Nekako se više pamti kada se ogriješimo o nekome koga ne znamo a dosta puta se ogriješimo o najbliže a od njih se očekuje oprost pa nam to ne ostaje u pamćenju.

Puno pozdrava i sve najbolje!
Darko

p.s. Žao mi je što ovaj blog nije nastao malo ranije (bar prije godinu dana) sve bih ovo fino naštampao pa odnio svojoj baki (godište je bake Evdokije i bila je isto tako britkog uma). Ima oko pola godine kako nije sa nama. :(
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:50 02.07.2009

Re: O grijehu

Najiskrenije saučešće, ali, imate mnogo lepog po čemu da je pamtite, vi u smislu vaša porodica...
Djina
dvasha dvasha 13:25 02.07.2009

Re: O grijehu

Hvala.
zeks92 zeks92 12:55 02.07.2009

baka Jevdokija i mr.Cher ...

... stilski su... rod-rodjeni
duchesse duchesse 12:56 02.07.2009

Prepoznala sam se :)

iako ste me krstile po engleski kao Duchess, a ja se predstavljam po francuski kao Duchesse. :) Za baku Evdokiju, da se predstavim, zovem se Anica.

Evo da dopunim priču. Baba Ana, mamina mama, koja je trudna jurila muža po Srbiji je ono što Evda zove "gospoja", sa Dorćola, od roditelja Beogradjana. I muž njen, moj pokojni deda, je bio iz stare beogradske porodice. Kako su živeli ne bih da prepričavam jer mi je mučno kad se setim kako je, na primer, imao običaj da baci šerpu kroz prozor ako mu se ručak ne dopadne, ili kako mu je ljubavnica dolazila da ga neguje kad je bolestan. Najgore mi je oduvek bilo to što i moja mama i njena mama sve to prepričavaju kao viceve, i opravdavaju ga jer je bio "temperamentan i pun želje za životom." Ista ta baba me je kao malu podučavala da je moja misija u životu da se udam, izrodim decu, kuvam, čistim, trpim, i neretko mi je govorila "Patila sam se ja, patićeš se i ti." Moja mama koja se dosta pomučila, mada mnogo manje od svoje mame, nije želela da se patim, ali me je ipak podučavala da nije bitno da završim dobar fakultet i da zaradjujem za sebe, jer je fakultet "intelektualni miraz", i muž treba da radi a ja da sedim kod kuće.

Očeva mama je bila čudna žena. Ona je živela sa dedom ne kao sa mužem nego kao sa cimerom, radila je non-stop, deca je nisu vidjala imala su dadilju, bila je aktivna u partiji, nije smeo muž ništa da joj naredi, a ne daj bože da je maltretira. Ali, iako ju je stalno varao, nije se razvela od njega, da ne pukne sramota. I što je najgore, svoju ćerku je naučila da je u životu najbitije da se uda, i za mene se za života strašno brinula šta to meni fali, zašto se ne udajem, a bližim se tridesetoj.

Ceo život lupam glavom o zid, razmišljajući da li je moguće da su sve žene starije generacije bile takve, ili je to samo u mojoj porodici. Zato, hvala baki Evdokiji na njenim pričama i na komentaru. Ne mogu da opišem koliko mi je drago što mi najzad neko, ko je stariji i iskusniji, kaže da nisam ja luda što mi cela moja porodična priča izgleda nenormalno.

A ja sam se na kraju udala za čoveka koji sve sa mnom deli, i dobro i loše, i posao i odmor. Kao što Evda kaže, umemo da se raspravljamo po nekoliko dana a da niko ne digne glas, a kamo li ruku, i na kraju se dogovorimo kao ljudi. A to sam postigla tako što sam gledala kakvi su muškarci u mojoj familiji, pa tražila sasvim suprotno.

Veliki pozdrav za baku i za Djinu. Divne ste obe!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:02 02.07.2009

Re: Prepoznala sam se :)

Izvini na prekrštanju, eto, malo i ja Anice da ti kumujem...
Hvala na poučnoj priči o tvojoj porodici, pametnima za nauk.....
Djina
meliboea meliboea 14:42 02.07.2009

Re: Prepoznala sam se :)

Ih, bre, Djina rasplaka me baka Evda ovim licnim komentarom... valjda mi toliko nedostaju moji od kako se odselih u "tudjinu" da me svaka lepa rec raznezi...

Nego, da ne budem nekulturna, da se i ja predstavim - Jelena, i neopisivo mi je drago sto imam privilegiju da citam vase postove i uzivam u njima.

Nisu sve zene iste bez obzira na generaciju... evo baka Evda nije od tih, a nije ni moja pomenuta baka. Ona je posleratni profesor, lingvista - udala se "pomatora" (sa 35) kad je "prosla svet i zivela zivot" za kolegu, takodje profesora - matematike... kod njih nije bilo tenzija te vrste - uzajamno su se postovali, a ona je poprilicno zmaj-zena... pa kad je deda iznervira - ona se tako razlupa sudovima i "ljuti se" na jadne serpe, da se deda redovno sklanjao u drugu sobu dok je "huja" ne prodje. Inace, postovali su se ceo zivot, svih 45 godina braka do njegove smrti.

Nas je ucila da je najvaznije da smo samostalne i sposobne da prezivimo i same, pa ako se nadje druga dusa - to je sreca i privilegija, na dobro cemo se lako navici... jos nam je govorila (doduse, jos uvek nam govori isto) da nigde ne zurimo i da cemo sve stici, tako da nismo odrastale (jer nam je i mama od te "sorte" pod pritiskom da se moramo udati do odredjenih godina a jos manje da trpimo svakakve "temperamente". Da li nas je ovo ucinilo laksim ili tezim za neki hipoteticki suzivot - vreme ce pokazati... licno, uvek cu im biti zahvalna na tome sto su me kroz vaspitanje oslobodile klasicnog "zenskog tereta".

Sto se njenih prica tice - nije problem, mislim da vecinu znam "naizust", no mi se cini nepravednim da to prenosim po secanju, ma koliko da su duboko urezane u isto, i vise bih volela, ako uspem da je nagovorim - da sama pise svoje price... kad dodjem ponovo u Srbiju razgovaracu sa njom o tome. :)
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:25 02.07.2009

Re: Prepoznala sam se :)

Profesorka?
Pa zamisli tu milinu, te priče koje ona tek može da ispriča......
Čekam da čitam!
Djina
mrvicak mrvicak 13:31 02.07.2009

Od uva do uva

me ozariste osmehom, vi ... ma reči nemam da vas nahvalim i da vam zahvalim - obema
Baka Evdo, baš tako, solim se ja sama, sve s četvoro oči kroz život idući - ali voooolem uvek mudre savete čuti i podsetiti se iznova i iznova na ono najvažnije - a u svim svojim pričama uvek nas upravo na to podsećate - i treba, jer to nikada zaboraviti ne smemo: da ljudi budemo i ostanemo, iza svojih dela (i pogreški) stanemo i na kraju svakog dana mirno zaspemo, znajući da smo dali sve od sebe.
HVALA VAM!!!

Priča je, ma treba li uopšte govoriti, kao i uvek, sjajna - i meni kao i uvek - pored osmeha i suzu u uglić oka izvuče..

Inače, hihi, bosiljka mi pune terase, već džiklja kao lud, pa već sve na njega miriše - nije da verujem u te stvari - ja sam od onih racionalnih do daske:) - al bosiok obožavam...
A skeniram svoga dragog sve baš ko po vašim savetima i prošo rekla bih... Mi inače već uveliko živimo skupa, ovo ćemo samo na jesen da formalizujemo stvari, iako krajnje neformalnom žurkicom

I Djina, čuvaj baku ko oči u glavi i bravo što zapisuješ sve ove priče - dragocenost je to koju treba čuvati i na ovaj način.
Uvek me ti biseri mudrosti podsete na moju mamu koju prerano izgubih pre tri godine (naravno, skroz joj drugačija životna priča i sve, ali tu je taj temelj: ljudskost - koji ih povezuje), a za njom ode uskoro i baka mi, njena mama, pa me valjda i zato dodatno drmate ovim pričama.

Još jednom, topli zagrljaj obema!!!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:46 02.07.2009

Re: Od uva do uva

Da se paziš i čuvaš, i tog muža kad ti je taki dobar...
Jel, a od kojeg si testa mrvica, šeničnog jal kuruznog, il ražanog?
Evdokija
mrvicak mrvicak 14:02 02.07.2009

Re: Od uva do uva

Hoću, hoću, kolko mogu..
A ja mrvica al tvrda bogme, pa mož biti od bilo kog integralnog, onako sve s ljuskom, nisam svilena i bela..

A pravo mi ime Ana, nego me mrvicom zovu jos od osnovne skole, pa ko me god zna iz tih davnih dana i danas me tako zove. Bila majušna toliko da mi se mama brinula da ne ostanem patuljak, pa mi otud prikladni nadimak..

A obećavam baki Evdokiji da ću na pp koliko sutra (danas teško da ću stići i da uđem u kuću, pa i comp svoj upalim) da joj pošaljem i koju sličicu - čisto da joj se materijalizujemo mi čudnoimeni što ovde ćaskamo - ovaj, ako uopšte može da se ubaci slika tu u poruku - ako uspe, šaljem se

mrvicak mrvicak 14:04 02.07.2009

Re: Od uva do uva

E, baš sam glupa - naravno, ako ne uspe to, pa postaviću fotku ovde u profil, jašta
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:14 02.07.2009

Re: Od uva do uva

Lepo, a ja ću da joj otvorim....
Djina
PS i slike sa svadbe, kad bude, bar nekoliko!!

Lepo ti to ime, ko baba od Isusa, znaš?
Evdokija
mrvicak mrvicak 15:30 03.07.2009

Re: Od uva do uva

Hvala
Al ga dobih po mojoj babi Anici, s tatine strane, koju nisam stigla upoznati jer je umrla ihaaj pre mog rođenja..

Ja sličku uspela jedino ubaciti u avatar (friška, s budućim mi... smotana ko sajla...ako je premini, davajte neki mail u te svrhe...
maricacarica maricacarica 13:50 02.07.2009

Opet ste me

vas dve rasplakale.... Hoću baka Seko, pamtiću, Djina tebi puno hvala što deliš svoju baku sa nama. Ljubim vas obe, da ste mi žive i zdrave još sto godina!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:52 02.07.2009

Re: Opet ste me

Hej, pa kakvo plakanje, danas je žurka!
Djina
maricacarica maricacarica 14:04 02.07.2009

Re: Opet ste me

Nek budu na rados'
anagardboo anagardboo 14:00 02.07.2009

uf, prochitala!

Mile moje prichalice, opet pun pogodak.
Da je moja baba Buda pozhivela, sigurno bi bila kao Evda. "Zvuchi" na nju sve shto prochitam, pogotovo saveti.

Moja baba Buda se udala bez ljubavi, poshto joj je kao matoroj devojci od 27 vec gorelo pod nogama. Veci deo zhivota je provela boreci sa dedom, agresivnim pijancem, i chuvajuci sina jedinca od njegovih ispada. Da je deda takav, nismo shvatile (sestra i ja) dok baba nije umrla.
Bolovala je od raka pola godine. Nije nam dozvoljavala da odlazimo kod nje u sobu, htela je da je se secamo onakvom kakava je bila- zhena zmaj, uvek spremna za prichu i zezanje. A srce shto je imala, za ceo svet...

Jednog dana, mozda predosetivshi da nece josh dugo, pozvala me je u sobu.
-"Zhuta, je'l ti znash da je tebe baba rodila?" (uvek mi je to govorila)
-"Znam"
-"I znash da tebe najvishe volim?"
-"Znam"

Tata kaze da je umrla sa mojim imenom na usnama... I naravno, opet plachem...
Zovam se Dragana

Mila baka Evdo, hvala ti, kroz tebe chujem Budin glas!
Djina, chuvaj je, a mi cemo s tobom da je volimo
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:06 02.07.2009

Re: uf, prochitala!

E, tako vas volim, to je poenta, ne da hvalite moju, nego da se setite vaših baka, a ako nema čega čovek da se priseti, da i to pamtite i pričate kako ne valja!
I svi lepo da kažete neko ime, ima gde je jasno, Teodora, Marica, Ariana, al čik pogodi kako se zove Lord Greystok ili anagardboo, čitaj ovako, onako, lakše je kad ima ime..
Djina
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:33 02.07.2009

Evo me...

posao, kuća, deca, kasnim...

Za priču...eh, ja sam se u životu samo petlova i duševno zaostalih ljudi bojala, grešna mi duša, što bi rekla moja prababa Darinka, ali prosto sam se bojala pogleda koji nisam mogla da čitam kao kod drugih ljudi. Sve dok ovde nisam upoznala moju drugaricu Patriciju, kojoj jedini sin, vršnjak moje Zarje, ima Daunov sindrom...tek tada sam videla kako je teško majkama te dece, koja su tako dobra, ljupka bića, koja žive negde između, u nekom svetu koga nema i kakav silan trud i nemerljiva ljubav moraju svaki dan da se ulažu u njih. I onda sam prestala da se bojim, a tako sam srećna što su moja deca rasla sa Sebastianom, što su naučila da se sa njim druže i što su međusobno jedni drugima pomagali, on njima da razumeju drugačnost, a oni su njemu davali delić sveta iz kog je obično bio odgurivan. I to je upravo najviše bolelo moju decu, kada se radilo o Sebastianu...Prestolonaslednik je jednom plakao kao kiša zato što se drugi prema Sebastianu, koga je tako voli, ponašaju kao da ga nema ili kao da je manje vredan od drugih ljudi ili dece. Kako sam se tek tada ja stidela svog pređašnjeg straha.

Za odgovor, komentar, baka Evdo, HVALA!
Jeste, ja sam od Milenkovića, baka i deda su mi bili Milica i Jovan, seoski učitelji. Dobri su moji Milenkovići ko hleb, volim ih i ponosna sam na njih. Ne znam smeje li se iko tako slatko kao oni I hoću, od srca, na raskrsnici, na Glavici, ispred kuća Milenkovića, prosuću rakiju, koju moj stric Andra pravi, takvu da će pevati raskrsnica i dugo, dugo misliti na moje bake i dede, kojih više nema.
A oko knjige, ja ću se javiti Đini, da mi da adresu, ne treba da kupuješ knjigu, od srca ću je poslati
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:41 02.07.2009

Re: Evo me...

Rekla Evda meni to prezime, al nisam baš da otkrivam tuđu privatnost na blogu, Jovana i Milicu pamti.
A bliže je knjižara nego Slovenija, te knjige koje imaš za poklon, daj nekom ko će ih ceniti a ne može da ih priušti, meni možda manjka malo pameti, a para imam...
Hvala od srca, ko da si nam je poslala!
I javiću kad pročita, šta kaže...
Djina
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:44 02.07.2009

Re: Evo me...

Ama nije priča o parama, nego o od srca poklonu, a on se parama ne kupuje...o posveti da ne govorim
tompinchns tompinchns 14:55 02.07.2009

Re: Evo me...

Jelica Greganović
posao, kuća, deca, kasnim...


Srecom, na ovo se nikad ne kasni, a tek za pricu... Ja nekad odugovlacim namerno, samo da bih je duze imala. Ponekad je bacim na papir, samo da je nosim, pa da je procitam kad mi je lepo i kad sam sama.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:56 02.07.2009

Jelice...

OK, evo poslala sam ti adresu na pp...
Hvala unapred!!!!
Djina
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:17 02.07.2009

Re: Jelice...

Sa zadovoljstvom
anagardboo anagardboo 14:09 02.07.2009

pa nemoj mene,

potpisala sam se
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:17 02.07.2009

Re: pa nemoj mene,

Ma jesi, al samo za primer, bre devojko!
Djina
mrvicak mrvicak 14:10 02.07.2009

Zaboravih

još da napomenem da su meni genijalni i ti baka Evdini uvodi i digresije.
Recimo, samo iz uvoda priče - o tome kako se tu nađoše te vikendice, pa zašto tu kuću izdaše itd - može čovek živo i kao pred očima da sagleda ceo kontekst priče, to vreme.... 100 puta bolju sliku vremena da od bilo kakve sociološke studije
I svaka priča nam daje baš takvu sliku, punu, zaokruženu - ma stvarno - baka Evda je pripovedački genije
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:21 02.07.2009

Re: Zaboravih

E?
A ja se ubijam da je držim na temi da ne skreće kad priča.....
Fala devojko, konstruktivna kritika, da zabeležim, "ćuti Djina i pusti je da priča kako oće!!!!"
Djina
mrvicak mrvicak 15:37 02.07.2009

Re: Zaboravih

O, da, da ! Samo neka priča, sve s uvodima, detaljima, skretanjima...
Pa to je milina čitati - pred očima oživljava gusta, bogata slika celog vremena, kraja, načina života... a kroz sve to onda vijuga ta glavna tema - ali nije gola, tek jedna priča odnekle odnekud...
Ovako čitaocu prosto gušt čuti svašta o vremenu i mestu gde se priča desila..

Ta ti okolni ornamenti sa ženama-bundama, vikendicama, svadbama, putovanjima, poslovima - to nam toliko govori o vremenu, načinu života, kako su izgledala dvorišta, koliko bilo ljudi u domaćinstvima, porodični odnosi, koliko se do lekara putovalo, kako kuće izgledale, šta se radilo, kako porađalo... ma, i sama srž priča je božanstvena (ona je ono večno što nam Evda prenosi i na šta nas podseća - nauk o ljudskosti, dobru i zlu, životu), ali sve to kako baka Evda zaokruži sliku - to je pravo bogatstvo istorije svakodnevnog života (koja je meni daleko zanimljivija od svih vojskovođa i diplomatija itd. đuture - a ne ni samo meni - istorija i sociologija svakodnevnoga života poslednjih par decenija doživljavaju pravi procvat u samim društvenim naukama)

Uh, al se raspisah
Cmok obema!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:48 02.07.2009

Re: Zaboravih

Lele i QQ, ajde, lepo priznaj da si profesionalni književni kritičar odma da te banujem!
sve tu fina, a ovamo nas rezili...
Hvala lutko, evo smo porasle ko kvasac!!!
Djina
mrvicak mrvicak 15:33 03.07.2009

Re: Zaboravih

I treba i treba, ne hvalim ja bez razloga

Ma kak'i književni kritičar, daleko bilo
golubica.bg golubica.bg 14:22 02.07.2009

uh, odavno se nisam ovako rasplakala...

Oprostite mi, mozda ce komentar biti malo konfuzan, ono ispod price nisam ni stigla da procitam, toliko me je sve pogodilo. Mozda su neki vec pretpostavili, mozda i nisu, ali ja imam autisticnog brata,, koji je naravno ranije, vise puta dolazio u ovakve situacije. Zbog toga, kad je bio mali i nemiran, nisam smela ni da prosetam s njim sama. Tada sam mrzela sve te ljude koji su tupili o nevaspitanju iz dubine svoje detinje duse, a sad citam ovu pricu i srce mi se slama! Kao da ja ne bih pomislila isto da sam bila na njihovom mestu! Hvala baka Evdi koja me je naucila jos jednu zivotnu lekciju, najvazniju do sada - oprostiti. A sada me izvinite, odoh da se umijem, a onda i da iscitam ostatak. Vec danas pocinjem da pisem svoj blog, nadam se da cete i mene posecivati bar upola koliko baka Evdu i Djinu...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:28 02.07.2009

Re: uh, odavno se nisam ovako rasplakala...

Makar razumi, ako nekad i ne možeš da oprostiš, nikome na čelu ne piše kakav je i ko je...
Djina
golubica.bg golubica.bg 14:36 02.07.2009

Re: uh, odavno se nisam ovako rasplakala...

baka Evdokija i unuka Djina
Makar razumi, ako nekad i ne možeš da oprostiš, nikome na čelu ne piše kakav je i ko je...
Djina


Tacno, ali to je bilo malo mnogo za dete od 6-7 godina da shvati :)

Sada sa mnogo vise, i razumem i oprastam.

Imate pozdrav od mog bate, inace se u kuci ne bavi kompjuterom previse, ali ga je sad zainteresovalo sta ja radim :)
lucidalina lucidalina 20:19 02.07.2009

Re: uh, odavno se nisam ovako rasplakala...

golubice, natasa nam pise o svom sinu sa autizmom vec neko vreme, i posecena je, jer mislim da smo svi mi pomalo gladni za saznanjem o tome.

baka seka nije kriva zbog takve reakcije, ipak je to nase kulturno nasledje, da se bolesni imaju cuvati pod kljucem.

pisi pisi mnogo, jer cete ti i natasa i drugi koji progovore o toj temi, pomoci nama, a kroz nas i siroj javnosti da sazna vise o osobama sa autizmom i onda ce vec sledeca generacija biti mnogo senzibilisanija i tolerantnija prema njima.

da ne kazem da majke takve dece nece vise nikad morati da lazu svoje komsije i kazu - razmazen je, sto je, cini mi se, strasnije od same evdine reakcije.

podrska od buduceg citaca!
golubica.bg golubica.bg 14:37 03.07.2009

Re: uh, odavno se nisam ovako rasplakala...

Znam za natasin blog, naravno, ja sam jedan od njenih najvernijih citalaca :)

Ne krivim ja baka seku, daleko bilo, samo sam se prisetila kako sam razmisljala kao mala. Ona je reagovala kao sto bi svako od nas reagovao, a sama cinjenica da joj je i dan-danas zao zbog toga dovoljno govori kakvo blago od zene imamo ovde sa nama :)

Hvala na podrsci!
jucaibin jucaibin 15:00 02.07.2009

samo da...

...pozdravim baka evdu i djinu i da pohvalim 5 prethodinh textova odjedared. elem, nije me bilo duze, pa sam okasnila da tamo komentarisem.

evo, celo popodne citam, malo se zaplacem pa skoknem do kupatila, pa nastavim i nasmesim se ponekom izrazu...totalno zatisje na poslu pa popunjavam "rupe" da budem up to date

ne hiperbolisem, ali tako citko, tako pitko nesto nisam skoro citala...prosto se film odvija pred ocima...kakva zena, kakav zivot, kakav dar...

keep going...iliti samo tako nastavite...odlican ste par
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:06 02.07.2009

Re: samo da...

Hvala na komplimentima, Juco! Julijana?
Djina
jucaibin jucaibin 16:02 02.07.2009

Re: samo da...

jok, nisam julijana, al' sam vesna

smejaces se kad prevedem nick:
juca = nas pas, dozivela 17 ipo godina i vise je nazalost nema
bin = skraceno od binladen, koji nam bese macor, takodje vec pocivsi (3 dana nakon tatine smrti)...

od kad preinacise blog nije mi prosao stari nik "cincili"
eto, sad znas sve do u detalj...ljubac tebi & evdi
milisav68 milisav68 15:26 02.07.2009

preporuka ...

...kao i uvek i jedno pitanje : šta je to "smilje"?
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:34 02.07.2009

Re: preporuka ...

Mirišljavo poljsko cveće, poneko ga ima i u bašti, ali u narodu, koliko ja vidim, simbol za dobro kontra lošeg (korov).
A jel može neko kome je maternji srpski ili neki baštovan da odgovori bolje?
Djina
mrvicak mrvicak 15:46 02.07.2009

Re: preporuka ...

Smilje (lat. Helichrysum arenarium) je mediteranska biljka koja raste na sunčanim kamenjarima . Smilje sadrži gorke tvari, flavonoide, eterično ulje. Potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluje protivupalno. Pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žučnog mjehura i koristi se i za inhaliranje kod respiratornih tegoba.

Probala da ubacim i sličku, al sam smotana... lako naći po latinskom imenu na netu...
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:51 02.07.2009

Re: preporuka ...

smilje, uz koje u pesmama ide i bosilje...



milisav68 milisav68 16:14 02.07.2009

Re: preporuka ...

mrvicak
Smilje (lat. Helichrysum arenarium) je mediteranska biljka koja raste na sunčanim kamenjarima . Smilje sadrži gorke tvari, flavonoide, eterično ulje. Potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluje protivupalno. Pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žučnog mjehura i koristi se i za inhaliranje kod respiratornih tegoba.

Probala da ubacim i sličku, al sam smotana... lako naći po latinskom imenu na netu...

hvala.....predpostavio sam da je neko lekovito bilje čim se pominje kontra korova pa reko i da naučim nešto
tempest_from_north tempest_from_north 21:33 02.07.2009

Re: preporuka ...

Da spomenem ovde i moju bruku

Morala sam na internetu da pogledam kako izgleda perunika, znam ja da je to bastensko cvece, ali nisam znala kako izgleda. Ispostavilo se da sestra od strica koja zivi prekoputa, ima punu basticu istih.



Pozdrav za baku i Djinu
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 16:11 02.07.2009

Neki od vas su u komentarima dirnuli Evdu

Ostala sam bez reci. Baka Seko hvala Vam od srca! Vi ste mene u srce dirnuli od prve price i dalje kroz sve Vase komentare.

Hvala Vam na nesebicnosti i toplini, a nadasve na ljudskosti i velikodusnosti.

Bog Vas poziveo na radost i srecu svih nas!

Privilegija je upoznati nekog poput Vas, a jos vise dobiti takve reci i blagoslov.

Rasplakali ste me svojim recima.

Puno, puno, puno vas volim i od sveg srca Vam zahvaljujem.

Zorka (nazvana po ocevoj majci koju nikad nisam uopznala, jer je umrla dok je on jos bio dete, a koja je bila nazvana po crnogoskoj princezi kasnije srpskoj kraljici Zorki)

P.S. Ne znam da li je to moguce, ali ja bih Vas usvojila kao svoju baku
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 16:13 02.07.2009

Re: Neki od vas su u komentarima dirnuli Evdu

Ja ne umem da blagosiljam ko Evda, ali i od mene puna podrška za sve što radiš...
Djina
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 16:18 02.07.2009

Re: Neki od vas su u komentarima dirnuli Evdu

Hvala ti Djina!

Zoka.
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 16:22 02.07.2009

zapali svim tim nesoljenim babama svecu

Savet je dragocen i poslusala sam ga.

Inace, ja sam i ranije imala obicaj da kad god mi srce to zapoveda odem u crkvu i obavezno zapalim ove tri svece: jednu za sve koje volim, jednu za sve koji me vole i jednu za sve neprijatelje (pri tom mislim na sve koji mi nisu prijatelji ili nisu prijateljski nastrojeni prema meni).
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:38 03.07.2009

Re: zapali svim tim nesoljenim babama svecu

Evda, dok je izlazila iz kuće, a sad mi ostali po njenom nalogu, palimo ovako, jedna gore, za sve žive, jedna dole, za sve mrtve, opet jedna gore, za one što nam zlo misle i još jedna gore za one drugih vera, poslednja gore za sebe, lično, za pamet i zdravlje i malo sreće....
Dakle, jedna dole i 4 gore...(gore, dole, police za paljenje sveća, one sa peskom)
Djina
caricamajka caricamajka 17:49 02.07.2009

moja baka

drage moje,
citam vas od pocetka ali priznajem nisam znala da se registrujem, pa Vas nisam ni pohvalila. Do sada sam nekako izdrzala, ali danas vise nisam mogla, te me je mladja kcer morala registrovati. Puno Vam hvala za sve price, iako sam rasla u sasvim drugacijoj sredini (Vojvodina je u pitanju, druga veroispovest, druga nacija (slovakinja sam), drugaciji obicaji....) ali ljudskost je ljudskost i BAKA je BAKA ako je prava. Ja sam moju mnogo volela a izgubila sam je kad sam maturirala, imala je samo 60 godina. Trebalo mi je bar pola godine da dodjem sebi. Bila je jako ponosna sto sam bila vredna i odlicna u skoli a nije dozivela da mi vidi index. Posle svakog ispita sam odlazila na grob da joj kazem koju ocenu smo dobile, nema veze ako je u januaru -10 stepeni, sreca nije bila potpuna dok je ne podelim sa njom. Zvala sam je mamika a nadam se da cu i ja za desetak godina docekati unuce i da cu biti ista takva baka i zasluziti da i ja budem mamika. I tako sve po redu, rekla sam joj da sam se udala, da sam rodila kcer, da sam se uselila u kucu, da sam rodila drugu kcer, da su postale ucenice, da je starija maturirala, da je dala prvu godinu bas sad u junu, da je mladja prva u republici iz jednog predmeta... Nikad ne odem da se jadam. Znam da ona brine za mene kada mi je tesko, samo radost volim da podelim i sa njom. Volela bih kad bi ona dozivela da vidi moje devojcice, ali tu nema pomoci. Moja druga baka, baka po majci je dozivela 88 godina, bilo joj je 12 praunuka na sahrani i svi su plakali. Dosta dugo sam u mladosti osecala barem malu grizu savesti sto sam vise volela moju mamiku, kasnije sam to sebi oprostila, s njom sam odrasla, kod druge sam samo odlazila, a i shvatila sam da se ljubav ne meri ko na kantaru. Svaka je velika ako je ima, samo je drugacija. Od suza vise ne vidim tastaturu, idem na groblje da joj kazem da sam danas poslala svoj prvi komentar na blog, zahvaljujuci jednoj divnoj baki Evdi, koja me uvek podseti na nju. Baka Evdo ime mi je Marija.
lucidalina lucidalina 20:24 02.07.2009

Re: moja baka

pa evdina prica me nije toliko ganula, koliko ovo

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:25 03.07.2009

Re: moja baka

Marija, djete....
Sve je to isti višnji, samo mu svaki svoju pjesmu poje... A na tvoju mamiku, kad ti taka dobra bila, kad odeš sledeći put, za men uzni jednu sveću i zapali ju na grob i kaži, ovo ti od Evdokije, šalje ti što si bila dobar čoek, a ja ću, pre no ti, da joj odem i da ju pričam, pantim ja, Marija, kaka si dobra ispala...
Živa, zdrava i sretna bila i na svoju djecu ponosita, da te blagosilja baba kad tvoja nije tu....
Evdokija
dali76 dali76 18:21 02.07.2009

Moja bruka

Hvala Baki i tebi ako si joj citala i neke moje price.
Nego tedoh i ja podjeliti moju bruku… svako ih ima.. sta ces
Bi ljeto. Odlucih upisati biologiju preko ljetnjih mjeseci, ali morao sam na novi campus, gdje ranije nisam bio, i gdje je imao Slobodan cas.
Ja sam jednom opisao moje muke sa tim treningom u vezi stapa. Ne treba mi da ga koristim, ali ga drzim sklopljenog i zakacim ga o farmerke. Tako da lici na pendrek vise nego na stap. Ma nosim ga tako drugih radi; da me ne zvizne student u trku hodnikom. Il ono podmuklo bescujno vozilo zvano golfcard koje me iznenadi s ledja.
Kacim ga o farmerke, mislim tako sklopljen stap, iz razloga da ga ne ostavim negdje.
Ne znam sta mi bi ali dolazeci na campus sa drugom koji je skupa upisao cas sa mnom stavio sam suncane naocale, rasklopio stap i tako polako krnuo lupkajuci stapom lijevo desno.
Moj prijatelj Bearnie me cudno gledao i pitao me sto to radim.
Experiment, odgovorih. Ustvari zelio sam da vidim kako ce ljudi reagovati i priznajem bila je zabavna pomisao da oni pomisle da ja ne vidim nista dok ja mogu vidjeti njihova lica naravno kad mi se priblize.
Hm, prva greska desila se u holu zgrade.
U susrt su nam isle dve djevojke. Valjda su stale uz sam rub zida iako je bilo dovoljno mjesta za desetoro ljudi da prodju.
Greska je moja sto nisam izdrzao da se ne okrenem za njima kad sam ih prosao. Sta cu. Lepe, one kratke farmerke , znam znam nije fino okretati se, al kad se okrene covjek sa stapom to je vjerovatno jos ludje…
Drug se smijao.. lose ti ide Dalibore…
Dosli u ucionu, ja “nasao“ stolicu, naravno lupkajuci stapom…
Dva sata je trajalo… Raspored, upoznavanje sa predmetom, razgovori sa profesorom, predstavljanja….
Samo sam cekao da izadjem van... i docekao...
Zgrabio papire sto smo dobili od profesora, cvike i krenuo prema izlaznim vratima…
Bearnnie je poceo da prica kako mu se ne dopada professor, ni meni se nije dopadao... Idemo hodnikom kad neko iza nas
Excuse me sir?
Moj profesor, koga smo ogovarali drzi moj sklopljeni i zaboravljeni stap u ruci...
Mislim da si nesto zaboravio. Ako se ne varam ovo je tvoje…

Krenuo sam prema njemu i uzeo stap..
Kakav blam me bio... bruka... ispalo je da se sprdam. Doslo mi da izvadim karticu koja dokazuje da imam status legally blind osobe, da mu objasnim...
Vidimo se sutra, rece
Bearnie se jedva suzdrzavao da ne prasne u smijeh a ja da propadnem u crnu zemlju….
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:28 03.07.2009

Re: Moja bruka

Dalibore!
Ccccc....
Bruko jedna i sramoto....
Ženske gledaš?
Jel to ponašanje jednog unuka djeda Rada iz Ličke Jesenice?
Pozdrav
Djina
lucidalina lucidalina 21:08 02.07.2009

decica i nasledje

e bako bako, da vi znate kako sam ja na ovo moje starije ponosna, kakva je ona mesavina ne vera i nacija, nego nasih najboljih osobina... za malog se jos ne zna, osim da je smeker i da u sestru pametnicu gleda kao u boga i da mu je ona sve. ima da budem najponosnija mama, i necu cekati "dvajes" godina da to budem!

a vama bako hvala na svim savetima, sto skrivenim, sto izrecenim, na pricama sto nas obogacuju. djini hvala sto je tako vredna pa pored svih svojih obaveza nalazi vreme za nas i ovaj blog.

veeeeeliko vam saljem iz lepog Novog Sada,

lucidna agnes ilona, na ovom blogu - lucidalina
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:30 03.07.2009

Re: decica i nasledje

Upamtila te baba, nema njoj da promakne ništa.....
Ljubi decu i štipni ponekad tog malog za taban, to sam ti već rekla, nećeš mu dati gas, ne brini...
Djina
lucidalina lucidalina 18:05 03.07.2009

Re: decica i nasledje

svaka cast na memoriji!

stipnem, pa ljubim, ne ide drukcije. :)

pozz i cekamo sledecu pricu
hajkula1 hajkula1 21:22 02.07.2009

Hvala


Hvala na blagoslovu, prvom posle skoro 14 godina. A u pravi cas.

Sedim nepomicna, prstiju zalepljenih za tastaturu. Preksinoc, cujem cerka se dogovara sa deckom (N.)... Idu sa B.- autom, i... Upadam u razgovor, kazem, ne dolazi u obzir da te bilo ko vozi. Pobuni se, naravno, kako je to vec u tim godinama, ali ne previse, sto je opet u skladu s njenom prirodom, cujem, kaze decku, ne da mi mama... Ode u komsiluk kod drugarice V., ubrzo dodjose obe, hoce da prosetaju, sa N. i jos par njih. Pogledam je, zna sta mi se mota po glavi, obecava da nece ici kolima. Javice mi se kada se vrate a onda ce igrati remi tu u komsiluku kod V. Ako je ne pustim, drugi put moze da precuti, mogla je i veceras da sakrije da je htela.
Ujutru, na TV-u, vest o tragicnom dogadjaju, auto u stub, jedan momak (B.) izgubio zivot, devojka tesko povredjena, dvoje lakse povredjenih. Cula sam je kada je dosla, ipak otvaram vrata od sobe da je vidim u krevetu.

Prvi iz drustva koga je upoznala kada smo se doselile je taj mladic koji je poginuo. Vozio je pijan. Vozio, ma jurio je. Inace, vazio je za dobrog momka koji ne pije, dobro vozi. Majka mu je umrla negde u vreme kada smo se doselile, nema 2 godine, otac je bolestan a ni baba nije bas dobro.

Kaze mi, majka kao da si predosetila.

Znas da uvek brinem. Osetila sam zebnju malo jacu, videla si mi u ocima, dovoljno da me poslusas i manje se bunis nego sto sam ocekivala.

Znas, kada smo se vracali, kaze N. da pozove B. da nas vozi, ja nisam htela, kazem, lepo vreme za setnju a setnja za celulit.
Odemo kod V. ... i D.J. sa nama. Pricali, razisli se. D.J. cimnula B. da dodje po nju. I, eto. Oni se vratili iz kafica, vozili se. Pokupili i D.J. Nesreca se desila kod njih u kraju. I sta mu bi. B nije vozio brzo, nije pio. Samo jednom, jedan jedini put. Da sam ja bila sa njima, ne bih mu dala da vozi. Vozio bi N.

Ne place, grca. Kida se.

E, deco...

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:36 03.07.2009

Re: Hvala

Blagi bože....
Pozdravi ćerku....
Djina
lucidalina lucidalina 18:03 03.07.2009

Re: Hvala

sirotica, mala je da tako nesto dozivi.

ljubi je i grli i nemoj izgovoriti to sto mislis. zna ona sad sve. siroto dete, pogubila prijatelje.

ne voze samo deca pijana, ja mojih odraslim prijateljima, koji su roditelji ne mogu da dokazem da pijan mozes voziti i hvaliti se s tim sve do jednom.... kao, mogu oni to. pa od koga deca onda da nauce da se to ne radi?

ma koliko strasno zvucalo, bar majka nije docekala.

strasno, to me uvek jako rastuzi.

ljubi malu, sto je dobra i sto te je slusala.
volimijavas volimijavas 22:21 02.07.2009

Dobro vece

I mene dirnula, kao uvek ... baba Evda.
Among all, i ova prica je razlog da se pojavima sa komentarom, ne samo da citam.
Super ste obe.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:37 03.07.2009

Re: Dobro vece

I tebe ćemo na spisak za sledeću prozivku...
Djina
golubica.bg golubica.bg 22:34 02.07.2009

eh koliko smo se puta svi ogresili o druge

...poznate ili nepoznate, iz cistog neznanja. Samo treba biti covek i priznati. Secam se jedne situacije kada sam pitala majku da izadjem za vikend, a ona odmah rekla NE. Tinejdzer ko tinejdzer, ja uhvatila da se bunim, i kad sam se na kraju setila da pitam zasto, ona mi odgovara: "Deda je umro, u petak idemo na sahranu, a ti moras da ostanes s bratom". Zemljo otvori se! Srecom, nije mi uzela za zlo, ali i dalje se usecam uzasno kad se setim...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:00 03.07.2009

Re: eh koliko smo se puta svi ogresili o druge

Golubice, kad ti već ne znam ime, samo ti znaš kako je živeti sa nekim ko ima posebne potrebe, ali, kad naiđeš na zid odbijanja i nerazumevanja, molim te da imaš negde u malom mozgu i ovo, prosečan čovek ne zna ništa o tom stanju i potrebama, reakcijama i ponašanju, a čovek, ko čovek uvek očekuje najgore...
Ja o autizmu znam ovoliko:
Dastin Hofman je bio sjajan Rain man, a moj komšija iz susedne zgrade ima običaj da vrišti, pa sad kad mi priđe i vrisne, znam da je to neka vrsta pozdrava i ne trzam se kao na početku kad su se doselili, nego ga pitam de si bre komšo a on klimne glavom i pobegne iza mame....
Al sam edukovana, a?
Veruj, niko ne zna mnogo....
Zato, pričaj, piši, ali mala molba običnih ljudi, piši šta da radimo i kako da se ponašamo u određenim situacijama....
Moj prvi susret sa Jocom je izgledao ovako, ja sa koferima a on prilazi i uporno vrišti na mene, a ja stisla tašnu da se branim ako zatreba....
Prilazi mama, kaže, on je autističan, pa vas pozdravlja, ja se nasmešim a Joca dograbi kofer i odvuče ga do stepeništa, čučne iza i krije se....
Sad znam, kad priđe i vrisne, ja se nasmešim, a on klimne glavom i tako smo se pozdravili...
Znam da ima mnogo oblika i varijacija autizma, ako imaš privilegiju da poznaješ njihov svet, reci kako da se ponašamo i kako da razumemo...
I kako ja da znam jel neko opasni paranoidni shisofrenik koji trči da me udari ili autista koji me i ne vidi i juri nešto u svom svetu....
Ako sam nešto lupila, uvredila tebe ili tvog batu, oprosti, ovo je zaista od srca i u najboljoj nameri, opet, izvini ako je nešto od ovoga nenamerno uvredljivo!!!
Pozdrav
Djina
golubica.bg golubica.bg 13:11 03.07.2009

Ma kakva crna uvreda!

Nema niceg znacajnijeg za coveka koji ima voljenu osobu sa posebnim potrebama nego kad naidje na razumevanje i interesovanje za to. Naravno da cu pokusati da priblizim problem, ali za autizam je to posebno tesko. To je toliko sirok spektar poremecaja: od deteta koje sasvim normalno prica i funkcionise i ima samo poteskoce u socijalizaciji, do onih najtezih slucajeva gde uopste ne pricaju. Pretpostavljam da Joca iz tvoje price ne prica mnogo, ali posto kao svako ljudsko bice, ima potrebu za drustvom, nalazi svoje nacine da pozdravi komsinicu :)
Ja cu se koncentrisati na svog brata i na njegove skolske drugare, jer njih najbolje poznajem, ali sve sto vazi za njih, ne mora uopste da vazi za neko drugo dete. I da ti odgovorim na pitanje, kao sto na prvi pogled tesko mozes znati je li covek vredan, tvrdoglav ili nesto trece, isto tako ne mozes mu pogoditi poremecaj. Za Jocu nisi mogla da znas odmah, kao sto ni baba Evda nije mogla za decaka iz price. I to je sasvim u redu, strah od cudnog i nepoznatog je prirodna i normalna reakcija. Ali kasnije se treba postaviti na pravi nacin, sto ti upravo i radis. Hvala i tebi i baka Evdi i svim ljudima otvorenog uma i srca kojima je stalo da razumeju. Ja cu dati sve od sebe da im u tome pomognem.
I da ne pricamo vise ovako, zovem se Jelena, a Golubica mi je stvaran nadimak iz srednje skole.
Veliki pozdrav!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 13:27 03.07.2009

Re: Ma kakva crna uvreda!

Ma znam, ali kad sam izvadila par rafaelo kuglica da mu dam, udario me po ruci... ne jako, ne da me povredi, ali su kuglice pale...
Strahujem kad ga sretnem, umiljat je i miran, ali ne znam kako on mene vidi, da ga nečim ne povredim....
Ne bojim se za sebe, nego za njega.
Jako se plaši pasa i kad mašem rukama, pobegne.... Pa kad ga vidim, nabijem ruke u džepove, da se ne uplaši...
Ne razumem, e, to je problem, ne razumem ga...
Djina
golubica.bg golubica.bg 13:48 03.07.2009

Re: Ma kakva crna uvreda!

Plasi se svih naglih pokreta. I ne samo naglih, sa njim treba sve polako, da se ne uplasi. Ne rece mi da li prica i koliko? Evo nekoliko opstih mesta, pa ti vidi sama da li se odosi na njega: verovatno mu smeta predug kontakt pogledom, ponekad i dodiri. Nije svestan svoje snage i vrlo je moguce da ne vidi tebe kao osobu, nego kao skup ekstremiteta. Tako kad te udari po ruci, udara ruku, a ne tebe. Cudno zvuci, znam, ali tako mnoga deca sa autizmom vide svet. Ako ti sede iza ledja i pomaze te po kosi, a ti se okrenes i nasmesis se, nije im jasno sto se okreces, jer oni maze kosu, a ne tebe. Ovo je jedna od osnovnih razlika iz koje najcesce nastaju nesporazumi. Nemoj drzati ruke u dzepovima, samo ih drzi kao i obicno, pored tela. I naravno, pricaj sa majkom, ako ga neko poznaje i zna kako mu prici, to je ona.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:09 03.07.2009

Re: Ma kakva crna uvreda!

Ah, sad shvatam...
Nije video kuglice, video je ruku koja izranja iz magle ka njemu, jel tako?
Pa, dobro bre, što neko to lepo ne kaže?!?!? A ja se mislim što se uplašio od slatkiša...
Ne, on ne priča, ali se ponekad smeje, za sebe i voli da se krije, pa ga ceo ulaz traži..
A mamu je napustio muž zbog njega, pa joj samo ja falim na njenu muku sa pitanjima glupljim od glupljeg!
Hvala i pričaj još malo, da razumem još ponešto!!
Djina

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana