Početkom juna, GI "Majka Hrabrost" i kompanija "Renault-Nissan" posetili su porodilište u Vrbasu, kako bismo im isporučili donaciju u posetljini i spavaćicama. Kao što, pretpostavljam, većina vas koji redovno pratite ovaj blog zna, kompanija "Renault-Nissan" jeste prva društveno odgovorna kompanija koja je podržala našu inicijativu ne samo davanjem na korišćenje automobila "Renault Twingo", već i opredeljenjem da na redovnoj bazi, nekoliko puta godišnje, konkretnom donacijom posteljine i spavaćica pomogne porodilišta kojima je takva vrsta pomoći neophodna.
Na poslednjem sastanku s načelnicima, koji je u martu ove godine održan na Institutu "Batut", pozvala sam one koji imaju potrebu za novom posteljinom da nam se jave. Ubrzo zatim, kontaktirala nas je Slavica Otović, PR menadžer Opšte bolnice Vrbas, odazivajući se na taj apel u ime načelnika dr Miše Srdanovića i glavne sestre Milice Matović. Kompanija "Renault-Nissan" je odmah naručila tražene količine posteljine i spavaćica, i čim je njihova izrada bila gotova, Spartanka_Afrodita i ja potrpasmo se u našeg ljubljenog Twinga, a gospođa Dejana Komadina iz Renoa sede za volan Renault Kangoo-a natrpanog darovima, te se uputismo u Vrbas...
Dočekaše nas ko rod rođeni, napojiše i nahraniše, kao pravi domaćini! Obiđosmo i kompletno ginekološko-akušersko odeljenje. Svu potrebnu opremu i aparate imaju, i to glanc nove.
Međutim, prateći sitni inventar izgleda kao da je od pre I Svetskog rata:
Sobe su pristojne, prostrane, mada dosta mračne - ali takva je arhitektura objekta, tu nema pomoći.
Najhitnija potreba za renoviranjem postoji u slučaju podova u hodnicima, koji stvarno izgledaju strahotno. (Čujete li, društveno odgovorne kompanije?) Evo, uverite se i sami:
Porođajnih stolova ima komada 2, i baš kao u Pančevu (gde ih ima 3), odvojeni su zidom, tako da problem PRIVATNOSTI u slučaju prisustva oca porođaju - NE POSTOJI.
Da li očevi prisustvuju porođaju? Ne. Zašto? Duga priča... razradismo je za ručkom.
Načelnik dr Srdanović je izuzetno neposredan, otvoren, iskren i direktan. Razgovor s njim na temu prisustva očeva porođaju bio je vrlo koristan i pomogao mi je da bolje shvatim ono što je dr Stanojević svojevremeno u jednom novinskom intervjuu definisao kao: "Prisustvo oca porođaju izaziva neprijatnost kod lekara." Dakle, pokušaću da parafraziram razgovor s dr Srdanovićem na ovu temu:
"Zašto očevi ne mogu da prisustvuju porođaju?"
"Zamislite da se desi nešto, da pođe nešto naopako, da se iskomplikuje, da žena počne da krvari recimo... kako će otac reagovati? Prepašće se, može da počne da paniči, pa mi onda moramo da vodimo računa o njemu, umesto o ženi. A ako nije obavešten da se takve stvari mogu desiti, onda može da reaguje i agresivno, da nas napadne ili nešto slično, pa nas takođe omesti u tome da uradimo ono što je trenutno neophodno hitno uraditi."
"Pa, jel' vam se to desilo?"
"Pa, nije."
"Pa, kako onda znate da bi se desilo?"
Iz ovog razgovora, kažem, postalo mi je jasno otkud toliki otpor kod naših lekara ideji prisustva oca porođaju, a svela bih to na: strah od nepoznatog i strah od promena. Valjalo bi im, možda, svima redom za Svetski dan nečega, pokloniti po primerak knjige Feel the fear, but do it anyways! :-)
Što se lepih vesti tiče, u porodilištu u Vrbasu ponosni su na par trojki koje su tokom prošle godine na ovaj svet došle upravo kod njih! U jednom slučaju, trojke su bile rezultat veštačke oplodnje, ali u drugom slučaju - potpuno prirodne! Njihova je slika istaknuta u prostoriji za osoblje, i sa velikom radošću su nam je pokazali.
Najsnažniji utisak tokom cele posete na mene je ostavio tzv. "ekran". Mislim, čula sam ja za to i ranije, pominjale su pojedine žene u svojim pričama koje su slale za sajt "Majka Hrabrost" nekakve ekrane u većem broju srpskih porodilišta, ekrane preko kojih se deca pokazuju očevima... ali ja nisam baš najbolje shvatala o čemu se tu radi. Mislila sam, žene nešto pobrljavile, loše se izrazile, ko zna na šta su mislila... sve dok se, jel, lično s tim ekranom nisam susrela. A to vam izgleda ovako:
Kuku mene i kuku nama...
Uništi nas tehnološko doba, skroz!