29. jun - Dan Dunava obeležava dan potpisivanja Konvencije o zaštiti Dunava, potpisanoj u Sofiji 1994 . A započet je sa obeležavanjem 29. juna 2004. godine, na desetogodišnjici potpisivanja konvencije.
Ove godine zemlje Dunavskog basena obeležavaju 29. Jun - „Dan Dunava“ ,pod sloganom „zajedničke vode – zajednička odgovornost“, sa naročitim fokusom ovogodišnje „proslave„ na povećanju odgovornosti vlada, lokalnih samouprava, privrede i građana za odgovorno i održivo upravljanje vodom i vodenim resursima. Glavni događaj ovogodišnjeg Dana Dunava je ICPDR (Međunarodna komisija za zaštitu reke Dunav) „STAKEHOLDER FORUM“ koji se održava 29. i 30. juna u Bratislavi, Slovačka ( na koji smo kao Dunavski Ekološki Forum – Srbija pozvani, nismo mogli otići zbog nedostaka finansikih sredstava). Na forumu će biti razmatran „Plan upravljanja Dunavskim basenom“, koji između ostalog pokriva urbanizam, poljoprivedu, industriju, biodiverzitet, plovne puteve,... A široki opseg učesnika samog foruma bi trebao da demonstrira „princip zajedničke odgovornosti u ralizaciji plana u praksi“ . Jer prema rečima Olge Srsnove, predsedavajuće ICPDR-a i generalnog direktora Odeljenja za vode i energetiku Ministarstva za zaštitu životne sredine R. Slovačke „Odgovorno upravlannje vodama nije samo stvar vlade. Potrebno je da se u nju uključe svi korisnici, od ljudi koji je koriste za punjenje bazena, do farmera, na koji način vrše đubrenje zemljišta“. Upravo zbog toga, ICPDR preko i preko svog sajta ( http://www.icpdr.org/participate/ ) pokrenuo je raspravu o ovom dokumentu. Kolika je važnost ovoga dokumenta govori i to , da je ovo bazičan dokument u okviru Direktive o Vodama Evropske Unije.
Zašto sve ovo govorim?!
Zato što je naša džava potpisala 2003. godine Konvenciju o zaštiti Dunava, smaim tim činom prihvatila obaveze iz konvencije i pridružila se ICPDR , a Republika Srbija, tačnije ministar Dr Saša Dragin bio predsedavajući ove komisije prošle godine. Ali kao i po svom starom običaju Vlada reoublike Srbije, tačnije pojedione institucije,ne poštuje iste. Tako Direkcija za vode Republike Srbije (fokalna tačka – centar za komunikaciju između ICPDR i Republike Srbije ) i Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, nisu dali adekvatne podatke ICPDR-u , za izradu „Plana za upravljanje basenm reke Dunav. Po njima“ kojim se predviđa upravlanje Dunavskim slivom do 2015.
Tako prema našim podacima koje su dali Direkcija za vode Republike Srbije i Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, i koja su zavedena kao zvaničan izveštaj u draftu „Plana za upravlanje basenom reke Dunav“ od Smedereva do Đerdapske Klisure iako se na tom potezu ulivaju reke Velika Morava i Mlava – kao da Dunav ponire sa sve informacijama kod Smedereva a ponovo izvire kod Velkiog Gradišta. Interesnatno je da baš u ovom delu postoje veliki zagađivači kao što su železara US STELL u Smederevu, kompanija JP EPS-a u Kostolačkom ugljenom basenu i uljara u velikom Gradištu. A vreujem da su ovakvi propusti napravljeni i u drugim segmentima.
Kolika je različitost politika između Međunarodne Komisije za zaštitu reke Dunav (ICPDR) i institucija u našoj zemlji koje sa bave vodama vidi se i po sloganima sa kojima se u Republici Srbiji proslavlja Dan Dunava, kao što su „Ja volim Dunav“ i „Naša reka, naša budućnost“, kao i učestvovanje i finasiranje višednevnih manifestacijama (svetkovina, kampova i radnih akcija) duž Dunava koje za razliku od od centralne manifstacije - ICPDR „STAKEHOLDER FORUM“, ne rade na podizanju svesti građana i promovisanje učešća u politici upravlanja vodama. Da se naša politika upravanju vodama razlikuje od ICPDR, govori i izjava Milene Ranković, Direkcija za vode, da je njima cilj da Dan Dunava preraste u festival koji bi ujedinio 80 miliona stanovnika podunavskih zemalja.
Upravo zbog ovakvog ošljarenja u poslu Direkcije za vode i Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja , i nepobuđivanju svesti građana i privrede kako njihova dela doprinose poplavama, eroziji priobalja i uopšte devastaciji Dunavskog basena, mi i danas imamo apele Ministarstva Poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da građani ne bacaju otpad u kanale, i ne zatrpavaju iste.
Moždaće se u budoćnosti konačno neko dosetiti da novac konačno uloži u edukaciju građana i promovisanju što većeg njihovog učešća u pravlenju i realizaciji strategija za upravlanje vodama, a ne u pravlenju raznoraznih manifestcija, o kojima sećanje bledi već sledećeg dana.