Literatura| Politika

Domaći potkazivači i stvaranje Američke imperije

Bojan Budimac RSS / 03.07.2009. u 17:19

Polako. Ni naslov ni tekst koji sledi nisu moji. Radi se o prevodu eseja prof. Hamida Dabašija, napisanog davne 2006. Ko je prof Dabaši? Iranski Amerikanac, intelektualni istoričar, kulturni kritičar i književni teoretičar, koji predaje iranistiku (ako se to tako zove – Iranian studies) i komparativnu književnost na univerzitetu Kolumbija u Njujorku. Autor je devetnaest knjiga koje pokrivaju teme od iranske i palestinske kinematografije preko istorije do islama (Dabaši je inače je stekao dve doktorske titule na univerzitetu Pensilvanije – sociologija kulture i islamske nauke). No, sve to možete naći na Wikipediji i/ili njegovom sajtu, ako vas zanima.

Esej koji znam od njegovog objavljivanja u kairskom Al-Ahramu je oštra kritika knjige Azar Nafisi, Čitanje Lolite u Teheranu, ali zapravo mnogo mnogo više od toga. Više puta sam počinjao da prevodim taj, meni izvanredan, tekst čisto da ga podelim sa prijateljima, ali nekako nisam imao "zicflajša." Iako je pisan pre tri godine i sadrži reference na taj istorijski period smatram taj tekst i dalje svežim i značajnim.

Moram upozoriti da je tekst dugačak (oko 11 kucanih stranica) i ne tako lak. Za dva izraza koji se često pominju nisam našao idealno rešenje (hvala svima koji su mi pomogli u potrazi). Prva reč je foregrounding – koji prevodim kao predutemeljenje [pomalo nakaradno, znam, ali (za sada) nemam bolje – otvoren za sugestije]. Drugi je comprador intelectual – koji prevodim kao intelektualac-najamnik. Comprador/compradore, 1)An intermediary; a go-between. 2) A native-born agent in China and certain other Asian countries formerly employed by a foreign business to serve as a collaborator or intermediary in commercial transactions. 3) A kind of steward or agent. U svakom slučaju italik na ta dva izraza je moj. Imena, naslove knjiga i eseja koje Dabaši pominje ostavljam u originalu.

-------------------------------

U nedostatku unutrašnje podrške i spoljnog legitimiteta, piše Hamid Dabaši, američka imperija računa na pedigree intelektualaca-najamnika, beskućnih umova i vojnih plaćenika.

Tokom predsedničkih izbora 2004, tokom poslednjih bitaka kampanje, između predsednika Džordža W. Buša i senatora Džona Kerija u jednom momentu javna debata se svela na poređenje između dve ideje imperija bez hegemonije (predsednik Buš) versus hegemonija bez imperije (senator Keri). Tema je ostala sporna, tangentna, akademska i nerešena reizborom predsednika Buša.

Ubrzo nakon što je Seymour Hersh objavio članak u Njujorkeru, aprila 2006, otkrivši jedan plan Pentagona da napadne Iran – napad kojim je po prvi put od Hirošime i Nagasakija kontemplirana upotreba atomskog oružja – anti-ratni aktivisti celog sveta su se uzbudili činjenicom da ovo naročito zastrašujuće proširenje američkog militarizma može značiti smrt za desetine hiljada nevinih ljudi. Jedna organizacija zabrinutih naučnika je napravila upozorenje u formi video simulacije, predviđajući da bi takva invazija, ukoliko bi uključivala takozvanu "taktičku" upotrebu nuklearnog oružja, odmah ubila najmanje 3 miliona ljudi i izložila milione drugih kancerogenim agentima, a katastrofa bi se proširila istočno u Avganistan, Pakistan čak i u Indiju.

Sumnjivo odsutno u reakcijama, za ili protiv ove kriminalne kontemplacije koja preti milionima nevinih u regionu, je bilo bilo kakvo sistematsko povezivanje identične retorike Bušove administracije protiv Irana sa onom samo nekoliko godina ranijom protiv Avganistana i Iraka.

Očigledna kolektivna amnezija koja je pratila otkrovenje plana za američku invaziju na Iran, dok katastrofalne posledice invazije Avganistana i Iraka tek treba mapirati, je još jednom pokrenula pitanje hegemonije i imperije, jednog bez ili sa drugim – ima li metodičnosti u besnilu američkog vojnog avanturizma diljem planete. Da li ova imperija ima planove o hegemoniji, ideološke agende koji pravdaju globalno huškanje na rat, ili je to samo melodramatična obaveštajna operacija, pravljenje haosa po svetu, bez moralne i političke odgovornosti za teror koji nanosi čovečanstvu.

Naravno, istoričari kao Niall Ferguson su probali da teorijski objasne istorijski domen nastajuće imperije SAD. U svojoj knjizi Colossus: The Price of American Empire (2004), Ferguson slučajno naziva Američku imperiju "impreijalizmom anti-imperijalizma," naime formom efektivne globalne dominacije koja ne voli da se naziva pravim imenom – i koja se u stvari pozicioniše kao oslobađajuća snaga. Na drugoj strani spektruma. Michael Hardt i Antonio Negri su, čak pre kataklizmičkih događaja 11.09.2001, artikulisali teorijsku poziciju, u njihovom sada klasičnom tekstu Empire (2000), dokazujući da je klasičan imperijalizam mutirao u jedan imperijalni model dominacije, koji odgovara kulturnoj, društvenoj i ekonomskoj globalizaciji. Model koji je u suštini ukorenjen u američkoj ustavnosti. U novom predgovoru koji je izuzetni istoričar Eric Hobsbawm napisao (2005) za klasično delo V G Kiernan-a, America, The New Imperialism: From White Settlement to World Hegemony (1978) on dokazuje da kad su u pitanju aglo-američke ideje o njihovoj imperijalnoj misiji "ostatak sveta je samo sirovi materijal, glina koju treba oblikovati grnčarskim rukama. Ova pretpostavka superiornosti može biti legat britanskog ostrvljanstva pojačanog američkom veličinom i bogatstvom" (xvi). U međuvremenu, Amerikanci poput Chalmers Johnson-a, u sjajnoj knjizi The Sorrows of Empire: Militarism, Secrecy, and the End of Republic (2004), su pružali besprekorno dokumentovane i ipak žalosne eulogije padu i abdikaciji američke republike i usponu predatorske imperije iz njenog pepela. Drugi posmatrači, poput Michael Mann-a u Incoherent Empire (2003) ili Robert D Kaplan-a u Imperial Grunts: The American Military on the Ground (2005) poklanjaju posebnu pažnju – teorijsku i faktografsku – militarističkoj dimenziji ove imperije.

U suštini ne postoji odsustvo interesovanja ili uvida u kako i na kojim opštim konturama se Američka imperija upravlja svojom turbulentnom putanjom. Kao deo ovog opšteg zanimanja za Američku imperiju, sa ili bez hegemonije, može se predložiti, s obzirom na koji način propaganda SAD operiše od 11.9, da se čini (kako unutar tako internacionalno) da je imperija potpuno uslovljena na modelu momentalne amnezije, sistematičnom gubitku kolektivne memorije. Da bezočno računa na pretpostavku da niko ne posmatra, niko ne broji, i niko ne beleži ništa – da je istorija mrtva, kao i memorija, sećanje, iskustvo. Ova propozicija možda funkcioniše i stoji u skladu sa osnovnom tezom koja je pokrenula ovu predatorsku imperiju. Naime, Fukujamina ideja o "kraju istorije," koja u ovom slučaju ide do kraja kolektivne memorije i brisanja zajedničkog iskustva – čak i (ili možda baš naročito) najskorije istorije.

Kako objasniti ovu politički ubrzanu kolektivnu amneziju – proizvodnju pristanka i odbacivanje istorije brzinom jedne glavne vojne operacije svake dve godine? Jedan način dekodiranja traumatičnog terora koji leži u srcu kodiranja 11.9. je da ga čitamo kao formu istorijske amnezije, kolektivne represije, koja najbolje odgovara globalizovanom spektaklu koji je naizgled neranjivo učinio očigledno ranjivim. Trauma 11.9. je bila mnogo veća od Perl Harbura, sa kojim je obično poređena, jednostavno zbog magnitude spektakularnosti i zastrašujuće vizualnosti. Armagedonski raspad tornjeva blizanaca Svetskog Trgovačkog Centra je, više od bilo čega, prikazao ranjivost glavnog imperijalnog mementa, projekciju globalizovanog kapitala – njegove zaštitne toteme, falične simbole njegove monumentalne moći. Ta ranjivost je bila suviše nezaboravna da bi se dozvolilo da bude zapamćena. Istovremeno fabrikovanje neprijatelja i pokretnih meta, jednu na repu druge, jedno suđenje za drugim, je postalo modus operandi virtuelne imperije. Imperije kojoj nedostaje, koja je zapravo uslovljena nedostatkom dužeg pamćenja i koja računa na intenzitet kratkog pamćenja koje traje otprilike dve do tri godine – jedan do dva rata na jedne predsedničke izbore.

MOŽE SE TAKOĐE DOKAZIVATI da je ovaj akt kolektivne amnezije praćen strategijom selektivnog pamćenja – dve patologije koje uvećavaju i podržavaju jedna drugu. Naročito snažan pokazatelj takvog selektivnog pamćenja je, sada vrlo očigledno, kako su memoari ljudi sa islamskim bekgraundom, od početka "rata protiv terorizma", preplavili tržište SAD. Ova literatura, koja je možda najbolje predstavljena knjigom Azar Nafisi Čitanje Lolite u Teheranu (2003), obično ima za cilj da ukaže na legitimnu zabrinutost za sudbinu muslimanskih žena u islamskom svetu, ali ipak stavlja taj neugodan položaj isključivo u službu ideoloških psiholoških operacija, vojno uslovljenih ka američkom globalnom ratnom huškanju. Kako predsednik Buš često naglašava SAD su sada u dugom ratu sa terorizmom kome se ne vidi kraj. Ovaj terorizam ima "islamski" karakter i poreklo. "Islam" u takvom posebnom čitanju je bezvredan, nasilan, i nadasve izopačen prema ženama – pa prema tome borba protiv islamskog terorizma, ipso facto, je borba za spasavanje muslimanskih žena od zla njihovih muškaraca. "Beli čovek spasava braon ženu od braon muškarca," kako ugledna postkolonijalna feministkinja Gayatri Spivak piše u svom originalnom eseju, Can Subaltern Speak?

Tri godine od izlaska knjige Azar Nafisi, Čitanje Lolite u Teheranu, baš u vreme svetske zabrinutosti o još jednoj američkoj vojnoj operaciji u regionu, može se jasno videti i zaključiti da je ova knjiga delimično odgovorna za kultivisanje javnog mnjenja protiv Irana u SAD (i po ekstenziji globalno), doprinevši mnogo kao ključni propagandni alat tokom ratova u muslimanskim zemljama kao što su Avganistan (2001) i Irak (od 2003). Bliže ispitivanje tog teksta otkriva dosta o načinu na koji američki imperijalni koncept operiše u specifično islamskom domenu.

Pojava knjige Čitanje Lolite u Teheranu se poklopila sa najratobornijim periodom u novijoj istoriji SAD, globalnom pumpanju miltarističkih mišića. Tekst je na sebe privukao pažnju pokazujući način na koji domaći potkazivači pretvoreni u intelektualce-najamnike igraju odlučnu ulogu u omogućavanju javne saglasnosti sa imperijalnim hibrisom. Jednim udarcem Azar Nafisi je posigla tri cilja: 1. sistematsko i neisrpno klevetanje jedne cele kulture revolucionarnog otpora istoriji divljačkog kolonijalizma; 2. čineći to blatantno širi pretpostavljena kulturna predutemeljenja predatorske imperije 3. u isto vreme služi najretrogradnijim i reakcionarnim snagama unutar SAD, izazivajući otvoreni rat protiv ponosa tog mesta – raznih emigranata i rasnih manjima koje traže priznanje na univerzitetima i američkom društvu uopšte.

Do sada, što se tiče neiscrpne mržnje za sve iransko – od literarnih remek-dela do običnih ljudi – nijedan tekst, bar ne od notorne knjige Betty Mahmood, Not Without My Daughter (1984), nije proizveo tako sistematsku visceralnu mržnju za sve iransko. Međutim, pokušavajući da reciklira englesku literaturu u verziji "uz kaficu" kao ideološko predutemeljenje Američke imperije, Čitanje Lolite u Teheranu podseća na najkužnije britanske kolonijalne projekte u Indiji, kada je, na primer, godine 1835. kolonijalni oficir Thomas Macaulay izjavio: "Moramo učiniti sve da oformimo klasu koja bi mogla da bude tumač između nas i miliona kojima vladamo, klasu Indijaca po krvi i boji, ali Engleza po ukusu, mišljenju, rečima i intelektu." Azar Nafisi je personifikacija tog domaćeg potkazivača i kolonijalnog agenta, koji polira svoje usluge za američku verziju istog tog projekta.

Unutar SAD Čitanje Lolite u Teheranu promoviše dela "zapadnih klasika" u vreme kada su decenije borbi postkolonijalnih, crnih i feministkinja trećeg sveta najzad uspele da se izbore za skromnu pažnju u svetskoj književnosti. To što je to postigla, dok je radila za sekretara odbrane Pola Volfovica, indoktriniranog ocem američkih neokonzervativaca Leom Štrausom (i njegovim nečasnim traktatom Persecution and the Art of Writing), trenirana od strane libanskog šija neokon umetnika Fouad Ajami-a, svim srcem prihvaćena od Bernard Lewis-a (najpokvarenijeg ideologa rata SAD protiv muslimana), je baš junačko ostvarenje za jednu eks-profesoricu engleske književnosti bez ijednog kredibilnog naučnog rada ili knjige potpisane njenim imenom osim Čitanje Lolite u Teheranu.

Knjiga Azar Nafisi je tako locus classicus ideološkog predutemeljenja imperijalne dominacije SAD kod kuće i inostranstvu. To mesto dostiže u tri istovremena poteza: 1) računa na kolektivnu amneziju istorijskih činjenica oko sukcesivnih imperijalnih koraka ka globalnoj dominaciji – jer najvažnije u Čitanje Lolite u Teheranu je upadljiv nedostatak istorijskog i blatantno izbeljivanje literarnog; 2) naglašava sistematičnu zloupotrebu legitimnih ciljeva (u ovom slučaju nerazumnu represiju žena pod muslimanskim zakonima) za nelegitimne namere; 3) kroz upotrebu engleske literature, reciklirane i artikulisane od strane "orijentalne" žene koja se prikazuje kao savremena Šeherezada, pokušava da isprovocira mračne uglove evro-američkih orijentalnih fantazija i na taj način neutrališe kompetitivna mesta kulturološkog otpora imperijalnim planovima SAD kako kod kuće tako u inostranstvu, dok ipso facto diskredituje dugu i časnu borbu žena za njihova prava po celom kolonijalnom svetu kako protiv domaćeg patrijarhata tako protiv kolonijalne dominacije. U ovom drugom projekat Čitanje Lolite u Teheranu je samo površinski ograničen na diskreditovanje iranskih i po ekstenziji islamskih književnih kultura i feminističkih pokreta; podjednako važan cilj je da odbaci i omalovaži konkurentske ne-bele kulture imigrantskih zajednica, od afro-američke preko azijsko-američke do latino-američke i kultura drugih rasnih manjina.

Retko je orijentalni sluga belog imperijalnog plana uspeo da upakuje toliko mnogo usluga imperijalnom hibrisu u inostranstvu i rasističkom elitizmu kod kuće – sve u jednom potezu. Zato je važno čitati Nafisi ne samo zbog njenog globalnog ideološkog servisa imperijalističkim planovima SAD, nego jednako zbog njenih reakcionarnih posledica unutar SAD.

NA POVRŠINI knjiga Čitanje Lolite u Teheranu Azar Nafisi ima jednostavnu priču. Ženi, profesoru engleske literature na jednom iranskom univerzitetu, koja je rođena u privilegovanoj porodici i stoga obrazovana u Evropi i SAD, prekipi zbog gnusnih ograničenja islamske republike, te daje ostavku. U svojoj kući okuplja svojih sedam najtalentovanijih studentkinja i one se sreću i čitaju neka remek-dela "zapadne literature." Povezujući karaktere i događaje iz romana one u stvari čitaju svojim dnevnim nevoljama u jednoj bezbožnoj islamskoj republici. Priča, tačna ili proizvedena ili kombinacija oba, daje priliku naratoru da sveobuhvatno prokle ne samo islamsku revoluciju, nego sa njom u suštini celu naciju, siromašne i obespravljene, koji su je izveli – a za koje ona nema apsolutno ništa osim najdubljeg prezira. Da bi povezali ovu priču i ekstenzivne usluge imperijalnim operacijama SAD, kako kod kuće tako u inostranstvu, potreban nam je širi teorijski okvir referenci u komparativnim književnim studijama.

U studiji kulturnog predutemeljenja imperijalizma, Culture and Imperialism (1993), Edvard Said je proučio preklapanje teritorija, kako ih je zvao, između literature i političkog, kulturnog i imperijalnog, u evro-američkoj imperijalnoj uobrazilji. Ovo, kako je on neumorno ponavljao, nije da bi sveo evropsku književnost na političke nagone bilo kog perioda, nego u stvari obrnuto, da postavi političke činjenice, u njegove poslovične kontrapunktalne hermeneutike, kao glavne sagovornike književnom događaju – naročito evropske književnosti perioda.

U isto tako značajnom delu o odnosu između domaće i spoljne politike imperije i njihovim kulturološkim manifestacijama, Amy Kaplan je u The Anarchy of Empire in the Making of US Culture (2002), pokazala vezu između domaćih i spoljnih poslova takvog imperijalnog projekta. U ovom izuzetnom radu književnog istraživanja, Amy Kaplan je demonstrirala kako je, najkasnije od sredine devetnaestog veka i početaka sukcesivnih ratova sa Meksikom, Španijom, Kubom i Filipinima, imperijalni ekspanzionizam SAD usko povezan sa domaćim političkim temama kao što su rasa, klasa i pol.

Sa druge strane istog argumenta, u njenom pionirskom istraživačkom radu, Masks of Conquest: Literary Study and British Rule in India, Gauri Viswanathan je trasirala uspostavljanje studija engleske književnosti unazad do njihovih korena u Indiji kao efektivne strategije kolonijalne kontrole. Studije engleske književnosti, kako je to Viswanathan vešto pokazala, su bile instrument omogućavanja britanske vlasti kroz obrazovanje generacije Indijaca koji su bili, kako je to Macaulay rekao, "Indijci po krvi i boji, ali Englezi po ukusu, mišljenju, rečima i intelektu."

Edvard Said Amy Kaplan i Gauri Viswanathan su nam ostavili potkrepljeno učenje koje se geografski prostire od SAD preko Evrope do Indije, a teorijskom implikacijom po celom kolonijanom svetu, kao ubedljivi argument da je učenje engleske književnosti istorijski bilo zaključni britanski, a sada američki imperijalni impuls. Ponovo, nijedan od ovih naučnika i teoretičara nije sveo književnost na politiku, nego je jednostavno postavio politički interlokutor odmah do kniževnih dela na način hermeneutičke provokacije značenja i značaja – uspostavljanjem skoro istih veza može se primeniti feministička ili anti-rasistička kritika na ta ista dela bez kompromitovanja njihovog književnoj značaja.

Pojava knjige Čitanje Lolite u Teheranu Azar Nafisi je najubedljiviji savremeni slučaj još jednog pokušaja da se engleska literatura opet postavi kao modus operandi proizvodnje transregionalnog kulturnog jednoglasja sa evro-američkom globalnom dominacijom. Činjenice o povezanosti Azar Nafisi sa liderima američkog neokonzervativnog pokreta i njeno sistematsko omalovažavanje iranske kulture i po ekstenziji lokalnih i regionalnih kultura kao stvarnih ili potencijalih otpora američkoj imperiji, glorifikovanje kanonizovanog unutrašnjeg svetog mesta za ikoničko slavljenje "Zapadne književnosti," su dodatni faktori koji je nedvosmisleno stavljaju u službu predatorske imperije – službu koju obavlja kroz klišeima prepunu invokaciju najretrogradnijih orijentalnih fantazija njenih čitalaca u SAD i Evropi.

S OBZIROM NA TRANSNACIONALNI karakter globalizovane imperije presudna funkcija njenog ideološkog predutemeljenja je zasnovana na ulozi koju intelektualci emigranti mogu igrati. Mutacija Azar Nafisi od legitimnog kritičara zverstava iranske islamske republike (protiv žena naročito) u potrebnog ideologa Bušovog imperijalnog projekta je važna lekcija o tome kako se nova vrsta intelektualaca-najamnika regrutuje i odmah stavlja u upotrebu za ideološku izgradnju (i kulturološko predutemeljenje) inače neizvesnog polaganja prava na imperijalnu hegemoniju.

Odmah po 11.9. domorodački intelektualci-najamnici su aktivno regrutovani da preuzmu kritičnu ulogu za račun militantnih ideologa imperije SAD. Njihov zadatak je da predstavljaju autoritet, autentičnost i domorodačko znanje i tako informišu javnost SAD o užasima koji se dešavaju po svetu, posebno u regionu njihovog rođenja, čime opravdavaju imperijalne planove SAD kao oslobađanja tih nacija od sopstvenog zla.

Kao i svaki drugi čin propagande i dezinformacije Čitanje Lolite u Teheranu se zasniva na elementu istine. Islamska republika Iran ima užasnu istoriju gušenja, ućutkivanja i otvorenog ubijanja sekularnih intelektualaca, dok sistematski i legalno gradi stanje rodnog aparthejda. Međutim, funkcija intelektualca-najamnika nije da otkriva i da se suprotstavlja takvim užasima, umesto toga, uloga je da uzme taj elemenat istine i prepakuje ga na način da najbolje posluži ratobornoj imperiji: prerušen u legitimnu kritiku lokalne tiranije omogućava sprovođenje lukave globalne dominacije – efektivno produžavajući, zapravo povećavajući teror koji namerava da predstavi.

RLiTcover.jpg ZBOG TOGA ŠTO JE PRIRODNI delokrug intelektualaca-najamnika moralnost srednje klase zemlje domaćina (sada mutirale u imperiju), iluzije i nagoveštaji su među glavnim oruđima njihovog rada. Prvi i najintrigantniji aspekt Čitanja Lolite u Teheranu su njene korice, koje pokazuju dve tinejdžerke koje se naginju u očiglednom činu čitanja nečega. Šta tačno čitaju mi ne vidimo odnosno ne znamo. Iznad njihovih glava je naslov "Čitanje Lolite u Teheranu." Neposredna sugestija je veoma jednostavna. Tema knjige nam implicira da čitaju "Lolitu" Vladimira Nabokova u Teheranu i eto te dve tinejdžerke koje izgledaju iranski sa njihovim velovima čitaju (nešto). Dve devojke izgledaju srećno usresređene na to što čitaju i to čine na tako drag način da to izaziva simpatije i čak budi osećaj saučesništva. Koja bolja slika može da predstavi ideju – ostavivši mašti posmatrača da one svakako čitaju Nabokovljevu Lolitu? Tačno? Netačno.

Mala pauza nad ovim koricama otkriva nešto potpuno drugačije. Slika i tekst stavljeni zajedno – daju klasičan slučaj najbolje obrađen od Rolana Barta u njegovom sjajnom eseju o "The Photographic Message" – sugerišu zavodnički dodatak orijentalnog izopačenja najnotornijem slučaju pedofilije u modernoj književnoj fikciji. I kao društveni znak i kao književni označavalac termin "Lolita" podseća na nedopušteni seks sa tinejdžerkama. Pokrivene glave ove dve iranske tinejdžerke na taj način sugestivno pozajmljuju i podmuklo puštaju s lanca fantazmagoričnu orijentalnu fantaziju i daju je na zajam najmračnijem slučaju pedofilije u modernoj književnoj fikciji. Pod rubrikom koju je nazvao fotografski paradoks, Bart je dao brilijantnu dijagnozu da imitativa umetnost kao što je fotografija "obuhvata dve poruke: naznačenu poruku, koja je sama analogon i poruku značenja, koja do izvesne mere zavisi od toga u kom društvu komunicira i to određuje šta ono (društvo) misli o njoj." (Roland Barthes, "The Photographic Message," in A Barthes Reader. Hills and Wang, 1982: 195-198).

Naznačena poruka ovde izgleda sasvim očigledna: te dve devojke čitaju "Lolitu" u Teheranu – one čitaju ("Lolitu") i one su u Teheranu (one izgledaju iranski i one imaju velove na glavama). Poruka značenja je podjednako evidentna: Zamisli – nedopušteni seks sa tinejdžerkama u jednoj islamskoj republici! Šta misliš o tome, korice sugestivno predlažu i pitaju, možeš li uopšte zamisliti čitanje Lolite u Teheranu? Pogledaj te dve orijentalne Lolite! Rasistička implikacija sugestije – kao i zaprepašćeno pitanje "zar možeš zamisliti čitanje te novele u toj zemlji?" – se takmiči sa otvorenom orijentalizovanom pedofilijom i uključuje providnost marketinške strategije koja privlači najnastranije orijentalne fantazije nacije koja je već skamenjena i van sebe od surovog rata protiv fantazmagoričnih Arapa/muslimana koji su upravo kastrirali dva totemska stuba u Njujorku.

paintings.jpg

Jedan od najuobičajenih klišea o poželjnom Orijentu su mladići (under-aged man) i devojke naslikane na mnogim orijentalističkim slikama. "Lejla", Ser Frank Dicksee-ja (1892) i "Safie, jedna od tri dame Bagdada" (nedatirana) William Clarke Wontner-a su među neposrednom arheološkim uzora koricama Čitanja Lolite u Teheranu, koja je samo fotografski "apdejt" duge tradicije orijentalističkog slikarstva.

Isto tako je na ovim koricama evidentan ceo žanr kolonijalnih razglednica sa mladim Alžirkama – nameštene, proizvedene i kupovane od strane francuskih kolonijalnih oficira. Malek Alloula je proučavao ove slike u The Colonial Harem (1995). Proučavanjem ovih kolonijalnih fotografija, je pokazao kako patološka kolonijalna fantazija generiše i održava ono što je Bart nazivao "nultim stepenom" fotografskog dokaza da prikazuje i poseduje kolonizovano telo. Nalazim proročkim, kad ne bi bilo tako opsceno, da u prostoru između prednje i zadnje korice knjige Čitanje Lolite u Teheranu imamo modernizovani pedofilijski orijentalizam tako jezgrovito dokumentovan: na prednjim koricama sliku dve pokrivene iranske tinejdžerke i na zadnjim pohvala profesora orientalizma Humbert-a i Lewis-a lično.

Očigledni čin nametanja ovog kolonijalnog obeležja na koricama knjige Azar Nafisi se ne završava sa time kako on deluje. Ima još, mnogo više od toga. U stvari slučaj ovih korica obezbeđuje jedno interesantno iščašenje Rolan Bartove binarne opozicije naznačene i poruke značenja fotografije i njenog natpisa. Iščašenje je u tome da je slika ove dve tinedžerke ukradena iz sasvim drugačijeg konteksta. Originalna slika od koje su korice napravljene je ukradena iz novinskog izveštaja tokom parlamentarnih izbora 2000. u Iranu. Na originalnoj slici dve devojke čitaju vodeće reformske novine Mosharekat. Azar Nafisi i njen izdavač su možda pomislili da ih niko ne gleda i da mogu izobličiti istoriju ljudi na koji god način žele. Međutim, originalna slika iz koje su korice ukrale ideju govori o tom falsifikatu.

original.jpgKorice knjige Čitanje Lolite u Teheranu su ikonička krađa iz novina, izobličena i uokvirena u ram za potpuno različit cilj od onoga zbog koga je fotografija snimljena. U svojoj izobličenoj formi i ramu, slika je isečena tako da mi više ne vidimo novine koje mlade studentkinje drže u rukama, te tako kreira iluziju da one "Čitaju Lolitu" – sa velovima koji obavljaju posao "u Teheranu." Na originalnoj slici dve mlade studentkinje su očigledno u studentskom naselju, čitaju novine koje izveštavaju poslednje rezultate parlamentarnih izbora u njihovoj zemlji. Izrezujući novine, brišući njihove koleginice sa pozadine zajedno sa perfektno vidljivom fotografijom predsednika Hatamija – ikone reformističkog pokreta – i sugerisanjem da dve devojke čitaju "Lolitu" oduzima im njihovu moralnu inteligenciju i njihovo učestvovanje u demokratskim aspiracijama njihove domovine, terajući ih u kolonijalni harem.

U VREME "kraja istorije," kako neokonzervativni kolega Azar Nafisi Frensis Fukujama teoretiše, zadatak intelektualca-najamnjika je da ljubazno deluje shodno tome, pomažući da se obrišu sve nacionalne istorije i obezbede zabavnu priču da ispuni vakuum. Zabava mora imati privlačnost za mase. Sadržaj knjige Čitanje Lolite u Teheranu tako odgovara koricama – oboje pravilno služe neposrednom imperijalnom kontekstu. Na stranu istorija, čovek čita ovu knjigu uzalud tražeći makar jedan jedini razgovor o bilo kakvoj relevantnoj književnoj teoriji od onih koje su se nagomilale generacijama o ili oko radova autora koji drže četiri poglavlja knjige – Nabokov, Skot Ficdžerald, Henri Džejms i Džejn Ostin. Čitanje Lolite u Teheranu je neobično uskogrudan tekst, ne samo nesvestan iranske istorije, društva i kulture, nego podjednako dalek od čitavih biblioteka komentara i analiza akumuliranih generacijama o i oko o autora i knjiga o kojima govori. Ali ovo izostavljanje dobro odgovara onome čemu je tekst namenjen – naime, da obezbedi širokom spektru čitalaštva funkcionalnu priču koja zamenjuje istoriju, čita se kao fikcija, a izobličuje realnost koju pretenduje da predstavlja.

Nazad u stvarni svet, naravno, nema ničeg neobičnog da iranci čitaju dela fikcije bilo koje vrste i iz celog sveta kao akt političkog prkosa. Na tom mestu opet Azar Nafisi nastavlja da reže sliku na način vizualne krađe koju su počinili ona njen izdavač na koricama – kradući deo istine da bi rekla veću laž. Nisu samo "zapadni klasici," kako ova knjiga tvrdi, ti koje Iranci čitaju kao izraz političkog prkosa militantnoj tiraniji – bila ona (tiranija) Pahlaviji (o kojima Nafisi ostaje potpuno nema) ili sadašnji klerici. Tokom devetnaestog i dvadesetog veka velika dela književnosti iz celog sveta su očarala i obogatila iransku književnu i političku kulturu. U njihovoj najskorijoj istoriji i tokom kolonijalne modernosti, a počevši sa Francuskom revolucijom Iranci su sistematski i periodično bili izlagani svetskoj književnosti. Svaki put je to zapravo upriličeno nekim revolucionarnim ili traumatičnim događajem. Francuska revolucija 1789. je omogućila izlaganje Iranaca francuskoj i engleskoj književnosti. Evropske revolucije 1848. su imale duboku draž među iranskim intelektualnim emigrantima u Istanbulu, što je rezultiralo sa još više prevoda sa francuskih i engleskih izvora. Ruska revolucija 1917. je imala isti efekat što se tiče ruske književnosti, isto tako i američka okupacija Irana tokom Drugog svetskog rata i kasnije Vijetnamski rat i pokret za građanska prava su uticali na prevod američke književnosti. Latino-američke revolucije, afrički anti-kolonijalni pokreti, indijski anti-kolonijalni nacionalizam, kineska revolucija, kubanska revolucija, studentski ustanak u Francuskoj itd. – su sve dodatni međaši iranskog izlaganja svetskoj literaturi, kao što je očigledna naša izloženost modernoj arapskoj književnosti odmah nakon kolonijalne okupacije Palestine i naserovskog nacionalizma. Azar Nafisi ili ne zna ove istorijske činjenice ili ih krije – u svakom slučaju ona izrezuje aktuelnu formu i uramljuje ovu kompletnu sliku sužavajući je na format koristan za jedno aktivno recikliranje vrlo selektivnog čitanja engleske književnosti.

KAO ŠTO JE AMY KAPLAN pokazala u njenoj Anarchy of Empire in the Making of US Culture, "konceptualne granice između domaćeg i stranog" su glavni artefakti koje imperije u isto vreme podižu i destabilišu. Paradoks koji Amy Kaplan artikuliše je rešen dvostrukim zadatkom koji intelektualci-najamnici izvršavaju diskreditujući njihovu domaću kulturu otpora i, ipso facto, neutrališući podjednako snažnu kulturu otpora među imigrantskim zajednicama i radikalizovanim manjinama u metropolskim centrima imperije. Tako da postoji i druga – ne tako skrivena – agenda ili posledica vidljiva u knjizi Čitanje Lolite u Teheranu. Nakon decenija uporne borbe protiv dominacije evrocentričnog kurikuluma u akademiji SAD, borbe za povratak demokratskog poštovanja svetske književne scene, Nafisi još jednom ponovo vraća časovnik za jedno pedeset godina sa jednim i eksluzivnim veličanjem evrocentrizma u književnosti.

Promovisanje rasističkog cilja jedinstvenog književnog kanona u SAD i Evropi ide ruku pod ruku sa omalovažavanjem, odbacivanjem ili ignorisanjem postojanja ne-evro-američkih književnih i kulturnih tradicija. Niko nikad neće saznati, čitajući Čitanje Lolite u Teheranu da Iranci, kao i sve druge nacije, imaju sopstvenu književnost, konstelaciju žena pisaca, pesnika, umetnika, aktivista i naučnika boljih od svih, da su oni preživljavači i sanjari ne samo u globalnim terminima prema njihovoj geopolitici nego i prema domaćim, njihovim sopstvenim, nevoljama i težnjama. Da su oni u istom periodu (devedesetih) kada je Azar Nafisi odlučila da se spusti na nivo života u Iranu i uzela truda da spasava dušu nacije predavajući nekolicini privilegovanih "Zapadne Klasike," proizveli sjajnu kinematografiju koja je ostavila svet u čuđenju i divljenju, stvorili feminističku štampu i književnost retko dostignutu u bilo kojoj zemlji, te izabrali više žena u njihov parlament nego u što ih je američkom kongresu. Narativno brisanje persijske književnosti i iranske kulture dok piše u potpuno iranskom kontekstu mutira u globalno omaložavanje svetske književnosti uopšte, svake književnosti ili kulture koja može predstavljati element otpora imperijalnim planovima i njihovim ideološkim predutemeljenjima.

Kritikovanje bede islamske republike – i priznavanje heroizma naciji koja je prvo svoje nade investirala u nju, a sada se gorko bori protiv iste – je sasvim legitimni i vrlo hitan zadatak. Međutim, pridruživanje neokozervativnom preuzimanju demokratskih institucija SAD od strane militantnih otpadnika i time pomaganje izgradnje književnog kanona za predatorsku imperiju je sasvim druga stvar. Prvim se restaurira dostojanstvo i nada nacije i njenog kulturološkog otpora imperijalnoj dominaciji, drugo je pokušaj krađe tog dostojanstva i nade od nje.

Glavni problem knjige Čitanje Lolite u Teheranu u stvari ne leži u njenoj sistematskoj distorziji iranske književne i društvene istorije nego, mnogo važnije, u tome koliko je krajnje ignorantska (indiferentna ili omalovažavajuća) prema masivnim debatama kontra-kulturnog pokreta u akademskom životu SAD, kratko nazvanim multikulturalizam, tako se Nafisi pridružuje desničarskim snagama, konzervativnom otporu promenama kurikuluma na američkim i evropskim koledžima i univerzitetima, pa prema tome uopšte u svetu. Nafisi nije predavala ni na jednom liberalnom koledžu ili univerzitetu u SAD. Ona je potpuno nesvesna ili je indifirentna i neprijateljski raspoložena prema decenijama borbe koju su radikalizovane manjine (ženske i manjinske studije) vodile da bi napravili udubljenje u vakumiranom pakovanju terora kurikuluma belog establišmenta. U vreme kada je cela nacija uključena u radikalnu debatu o diversifikaciji kurikuluma Azar Nafisi se pridružuje najgorim reakcionarnim elementima pevajući ode "zapadnim remek-delima." To posle decenije konzistentne borbe koju su uspešno vodili Amerikanci, Afro-Amerikanci, Latino-Amerikanci, Azijski-Amerikanci, feministikinje, i dugačak spisak drugih oklevetanih i obespravljenih zajednica, protiv belog muškog suprematističkog kanona visokog obrazovanja u SAD, uprkos prilikama i uprkos moćnoj opoziciji od strane hrišćanskog fundamentalizma i drugih konzervativnih bastiona koji podržavaju ovu imperiju. Sa potpunom ravnodušnošću za tu borbu, ne samo unutar Amerike nego zapravo globalnu, Azar Nafisi nedvosmisleno stavlja još jednu ne-evropsku kulturu van okrilja književnosti – van veličanstvenog i lepog.

U OBEZBEĐIVANJU SVOJIH USLUGA predatorskoj imperiji intelektualac-najamnik obavlja svoj deo posla u normalizaciji centra imperije, predstavljajući periferije van granica kao abnormalne i groteskne. Nafisi piše o čudnosti čitanja "Lolite" u Teheranu, kao da je ta knjiga u SAD ili Evropi primljena kao poslovično parče kolača. Knjiga i obe verzije filma napravljene po knjizi su sistematski zabranjivani i bojkotovani počev od prvog izdanja u Francuskoj 1955. Nabokov nije mogao da nađe izdavača u SAD spremnog da preuzme rizik sa "Lolitom." Najmanje četiri izdavača je odbilo Nabokova do 1954. Najzad je odneo knjigu u Evropu i dogovorio se sa Olimpija Presom, Maurice Girodias-a – izdavačem pornografskih naslova poput "Bela nedra," "Otvorenih usta" i "Seksualni život Robinzona Krusoa" – da štampa svega 5000 komada "Lolite."

Sve dok Grejem Grin nije uzeo "Lolitu" ozbiljno i objavio intervju sa Nabokovim niko u Evropi ili SAD nije bio voljan da napiše prikaz knjige. Grinova podrška je razbesnela britansku javnost. Džon Gordon, urednik Sandej Ekspresa je pisao o "Loliti," "najprljivija knjiga koju sam ikad pročitao" i "čista nesputana pornografija." Ministarstvo unutrašnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva je naredilo carini da konfiskuje sve kopije koje ulaze u zemlju i vršilo pritisak na francuskog ministra unutrašnjih poslova da zabrani knjigu. Godine 1962. kada je Stenli Kjubrik napravio adaptaciju "Lolite" bio je suočen sa cenzorskom politikom PCH-a (Production Code of Hollywood) i Rimokatoličkom ligom pristojnosti (Roman Catholic Legion of Decency). Godinama kasnije 1998. kada je Adrian Lyne napravio svoju verziju filma bio je napadnut od konzervativaca u SAD i Evropi. Meganin zakon (Megan's Law) 1994. u Nju Džerziju, zakon o zabrani dečje pornografije 1995. i ubistvo JonBenet Ramsey-a 1996. su uvele Linovu "Lolitu" u javnu debatu. Kao književno delo Lolita Vladimira Nabokova je bila mnogo hvaljena i proklinjana, upotrebljavana i zloupotrebljavana – a razbacivanje sa očiglednom čudnošću čitanja te knjige u Teheranu nije ništa drugo nego egzotizacija inače perfektno kosmopolitske književne scene – scene koju Nazar Afisi sistematski izobličava i ismejava.

DA PODRŽI LEGITIMITET predatorske imperije intelektualac-najamnik mora takođe da uradi svoj deo u re-akreditaciji do sada diskreditovanih ideologa imperijalnog projekta. Intelektualac-najamnik govori autentičnim glasom, domorodačkim. On je "odande" i ona "zna o čemu govori," tako njihovi glasovi nose autoritet domaćeg potkazivača. Najkorisniji zadatak Azar Nafisi je da bude orijentalni glas koji daje kredibilitet najdiskreditovanijem živom orijentalisti – jedinom preživelom orijentalisti čije usluge idu još od britanskog kolonijalizma do imperijalizma SAD tokom života (prilično muzejski primerak). Odnos autora Čitanje Lolite u Teheranu i profesora orijentalizma Humbert Humbert-a je topao i nežan, obostrano veoma koristan. Mnogo pre nego što je Bernard Lewis "otvorio vrata" za Azar Nafisi i proglasio Čitanje Lolite u Teheranu "remek-delom," u plaćenom oglasu koji je The US News and World Report štampao o ostarelom orijentalisti (Jay Tolsonn, "A Sage for the Age: Bernard Lewis," The US News and World Report, 12/3/2001), Azar Nafisi kaže o njemu:

"'Kada sam studirala u SAD sedamdesetih bila sam veoma protiv ljudi kao što je Lewis. Imala sam mnogo više knjiga od ljudi poput Saida. Kada sam se vratila, živela i predavala u Teheranu 1979, počela sam da otkrivam koliko je mojih pretpostavki bilo pogrešno.' Čitajući Lewis-a ona je otkrila, između ostalog, kako su muslimani do sredine 19. veka bili mnogo kritičniji prema sopstvenoj kulturi nego bilo koji orijentalista ikad – samokritični duh koga nije bila svesna dok je Lewis i drugi orijentalisti nisu doveli do njega."

Ako je Edvard Said razmontriao konstrukciju orijentalizma Azar Nafisi je regrutovana da je re-akredituje. Iz istog razloga, anticipirajući naklonost Bernard Lewis-a, Azar Nafisi se postarala da je jedan od demonskih karaktera koje opisuje u knjizi vatreni obožavalac Edvarda Saida – identifikujući time jednog od najslavljenijih javnih intelektualaca svoje generacije sa najretrogradnijim sentimentima u teokratiji – sve da se dodvori Bernard Lewis-u i obezbedi negovu podršku za poziciju neokon debitanta.

Što se tiče uzdizanja Bernard Lewis-a, može sasvim lako biti da Azar Nafisi nema pojma o mnogo stvari – uključujući u to islamsku intelektualnu istoriju. Međutim, prihvatiti da, pre nego što su im Humbert, Lewis i drugi orijentalistički plaćenici to saopštili, muslimani nisu bili svesni sopstvenog samokritičnog duha jednostavno prkosi razumu. Na koji to način su muslimani mogli biti samokritični prema sopstvenoj kulturi, a ne biti svesni te samokritičnosti, te su samo čekali orijentaliste da dođu da im to kažu? Šupljina propozicije zjapi pred razumom i mentalnim zdravljem. Međutim, citat orijentalke koji potvrđuje strukturalnu mržnju civilizacije koja se prostire po zemljama i kulturama je dobro naplaćen kada je Lewis vratio uslugu i prevalio preko jezika da je knjiga Azar Nafisi "remek-delo" i obezbedio joj ulaz u suteren tamnice moći u Vašingtonu D.C.

DA BI ANALIZIRALI KULTURU imperijalizma SAD, prema Amy Kaplan u The Anarchy of Empire, "potrebno je prelaziti ... granice i izazivati interpretativni okvir nacionalnih paradigmi, koje koriste istoriju za 'naduvavanje našeg nacionalnog ega.'" S druge strane u nedostatku unutrašnje podrške i spoljnog legitimiteta američka imperija računa na pedigree intelektualaca-najamnika, beskućnih umova i vojnih plaćenika. Sve to da bi trenutno proizvela saglasnost, da se obezbedi selektivo pamćenje i održi čvršća kolektivna amnezija koja možda koristi neposrednim imperijalnim ciljevima, ali će, ipso facto podržati samouništavjuće snage koje grade fiktivne zamkove od peska pored pravih talasa istorije. Ova imperija neće trajati. Nijedna imperija ne traje. Kada bi imperije trajale ceo svet bi danas govorio staropersijski.

*********************

Beleške na margini

Da, ponekad i mi alter-globalisti* između vožnji Audijem (ili Fijatom) i arlaukanja u mobilni telefon uzmemo nešto da pročitamo (a da nije kalemar pisao), uložimo eto i neki trud (za dlaku veći od copy/paste sa pravovernog sajta) da to podelimo i napravimo ovaj blog boljim (ozbiljnijim) mestom, a usput ne izvređamo preventivno (u startu) "globaliste" na pasja kola.

* Samo ignoramusi i/ili zlobnici nazivaju ljude koji su protiv "globalizacije," koja nam se (takva kakva je) prodaje kao nešto super, prefiksom "anti."

***

Moje "anti-zapadnjaštvo" je bilo na tapetu više puta na ovom blogu. Ajde da (ponovo) javno izjavim, nemam apsolutno ništa protiv Zapada (odrastao sam u toj civilizaciji i smatram se njenim pripadnikom – hteo to ili ne, tako sam viđen u mom neposrednom okruženju), a naročito nemam protiv njegovih proklamovanih vrednosti, naprotiv. Takođe smatram demokratiju najmanje lošim oblikom vladavine. Jako sam za vladavinu zakona, ljudska prava i sve što uz to ide (ovo opasno liči na ono "volim sve što vole mladi").

Eeeeeeee sad, ako me neko ubedi da su tendencije kao što je distribucija bogatstva u vodećoj zemlji Zapada, da, pogađate SAD, a koja izgleda tako kako izgleda i da je činjenica da američki radnik radi više sati za manju realnu nadnicu nego pre 10, 15 i 20 godina, dakle, ako je sve to demokratska težnja američkog naroda – da oni zapravo hoće da se njihovo nacionalno bogatstvo sliva ka 1% najbogatijih, a da oni siromaše, te da je to odraz demokratije, onda ja pristajem na propoziciju da sam potpuni moron i nemam pojma ni o čemu.  Naime, smatram da Zapad nije iznad kritike i da se to može raditi, a ne mrzeti ga (naprotiv). 

Ono što hoću da kažem je da bi se mnogi binaroidi iznenadili koliko sam ja zapravo "pro" Zapadan (ne volim da koristim te termine koji ukazuju na binarnost), pa što ne reći i pro-američki. Međutim, na jedan malo suptilniji način nego gang-ho ekipa koja je spremna da proguta kajgod od političke elite. Kad je o tome reč, a povezano sa tekstom g. Dabašija, nisam video da je iko ikad pitao američki narod da li želi da menja republiku za imperiju (što se uveliko dešava i smešno je poricati).

***

Umalo da zaboravim original eseja je ovde.



Komentari (140)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vishnja92 vishnja92 17:22 03.07.2009

sjajan, sjajan, sjajan

tekst.

preporucujem za citanje bez obzira na duzinu. vredan je toga.
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:27 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

vishnja92
tekst

preporucujem za citanje bez obzira na duzinu. vredan je toga.



Pitah se kad pre(!?), a onda vidim ti. Da, narode, Višnja je pročitala "prvu ruku" prevoda.
antioksidant antioksidant 17:54 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

bez obzira na duzinu
a posle kazu size doesn't matter


srdjan.pajic srdjan.pajic 18:05 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

vishnja92
tekst.

preporucujem za citanje bez obzira na duzinu. vredan je toga.



Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu. Eventualno Nabokovljevu Lolitu pre svega toga. Lepo je gledati sve te Amerikance kako se slobodno raspravljaju do iznemoglosti, dok u Iranu nazalost lete glave za zlomisao.
loader loader 18:11 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Domaći Otkazivači i Rastvaranje Američke imperije :)
vishnja92 vishnja92 18:12 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu. Eventualno Nabokovljevu Lolitu pre svega toga.

pa ne moze "eventualno". prvo ide Lolita, pa onda dalje... amanzaman Srki bre!!!

da - posle ovog teksta i ja bih rado procitala Azar Nafisi. takodje - posle ovog teksta, sumnjam da bih izdrzala do kraja... a nije da nisam utrenirana.
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:40 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu. Eventualno Nabokovljevu Lolitu pre svega toga. Lepo je gledati sve te Amerikance kako se slobodno raspravljaju do iznemoglosti, dok u Iranu nazalost lete glave za zlomisao.

Naravno, sve treba čitati Srki (eto predlažem ti i Reading More Than Lolita in Tehran). A glave lete samo u Iranu za zlomisao?
mirelarado mirelarado 18:57 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

vishnja92
tekst.

preporucujem za citanje bez obzira na duzinu. vredan je toga.


Текст јесте сјајан, а тек Белешке на маргини! Кликћем, кликћем, али бештија никако да се превари и региструје више препорука. :)
vishnja92 vishnja92 19:05 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

а тек Белешке на маргини!

jeste :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:56 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

vishnja92
Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu. Eventualno Nabokovljevu Lolitu pre svega toga.

pa ne moze "eventualno". prvo ide Lolita, pa onda dalje... amanzaman Srki bre!!!

da - posle ovog teksta i ja bih rado procitala Azar Nafisi. takodje - posle ovog teksta, sumnjam da bih izdrzala do kraja... a nije da nisam utrenirana.



"On mene pita sta sam cit'o!" .

U stvari, lepo bi ti leglo da popricas malo i sa Irancima koji su zapalili odande i zive po mrskim zapadnim zemljama. Onda ti ovaj Budimcev prevedeni tekst donekle lici na Antonic/Vukadinovic spinovanje vise nego na neku ozbiljnu kritiku, barem u onom deli koji se odnosi na izdajnicu i stranu placenicu prof. Azar.

Evo, isla mi drugarica kuci, u Teheran, na svadbu svoje sestre. U vezi je sa Amerikancem vec nekoliko godina, a koji da bi uopste mogao da putuje po Iranu, ne sme ni slucajno da kaze da joj je momak, inace ne moze da dobije vizu. Ok sto je Amer, to nema problema, ali momak - nikako. Ne moze da boravi kod nje, ne moze da ima nikakav kontakt sa njom. Moze da se prijavi kao turista, da odseda u hotelu, u kom slucaju mu nakace "turisticke vodice" (bezbednjake?) da 24/7 budu sa njim. Moze da laze da je prijatelj, u kom slucaju je sve ok, ali ako ih ne daj boze uhvate u nedelu, ide pravo kod Jusufa . Tako da su rezignirano odustali od tog plana i on nije isao na svadbu kod svoje buduce svastike. Kakav bedak.










Unfuckable Unfuckable 20:07 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

stativa, momče :
tekst nije Budimčev
mirelarado mirelarado 20:14 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Unfuckable
stativa, momče :
tekst nije Budimčev


Штавише, есеј је написао проф. Дабаши, који је "запалио оданде" и то у "најмрскију западну земљу", САД... Дебела је та статива :)
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:15 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Evo, isla mi drugarica kuci, u Teheran, na svadbu svoje sestre. U vezi je sa Amerikancem vec nekoliko godina, a koji da bi uopste mogao da putuje po Iranu, ne sme ni slucajno da kaze da joj je momak, inace ne moze da dobije vizu. Ok sto je Amer, to nema problema, ali momak - nikako. Ne moze da boravi kod nje, ne moze da ima nikakav kontakt sa njom. Moze da se prijavi kao turista, da odseda u hotelu, u kom slucaju mu nakace "turisticke vodice" (bezbednjake?) da 24/7 budu sa njim. Moze da laze da je prijatelj, u kom slucaju je sve ok, ali ako ih ne daj boze uhvate u nedelu, ide pravo kod Jusufa . Tako da su rezignirano odustali od tog plana i on nije isao na svadbu kod svoje buduce svastike. Kakav bedak.

Jeste bedak. Međutim, ne odgvori ti meni na pitanje da li to samo u Iranu lete glave za zlomisao? Kako to da priče koju si ispričao i u čiju autentičnost i istinititost nimalo ne sumnjam znamo samo kad je Iran u pitanju? Kako to da je mnogo manje takvih priča o isto tako grozomornim režimima (ajd da upotrebim izraubovano poređenje) poput onog u SA (a on nije jedini)?

Da znaš Dabašija ne bi napisao (nadam se) ono prethodno, ali nema veze.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:21 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Unfuckable
stativa, momče :
tekst nije Budimčev


A ko je tvrdio da sam ja procitao ovaj tekst sto ga okaci Budimac?

Salim se Unfe, ja rek'o:

"Onda ti ovaj Budimcev prevedeni tekst", sorry malo sam komprimovao recenicu pa vas zbunih.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:42 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Bojan Budimac
Evo, isla mi drugarica kuci, u Teheran, na svadbu svoje sestre. U vezi je sa Amerikancem vec nekoliko godina, a koji da bi uopste mogao da putuje po Iranu, ne sme ni slucajno da kaze da joj je momak, inace ne moze da dobije vizu. Ok sto je Amer, to nema problema, ali momak - nikako. Ne moze da boravi kod nje, ne moze da ima nikakav kontakt sa njom. Moze da se prijavi kao turista, da odseda u hotelu, u kom slucaju mu nakace "turisticke vodice" (bezbednjake?) da 24/7 budu sa njim. Moze da laze da je prijatelj, u kom slucaju je sve ok, ali ako ih ne daj boze uhvate u nedelu, ide pravo kod Jusufa . Tako da su rezignirano odustali od tog plana i on nije isao na svadbu kod svoje buduce svastike. Kakav bedak.

Jeste bedak. Međutim, ne odgvori ti meni na pitanje da li to samo u Iranu lete glave za zlomisao? Kako to da priče koju si ispričao i u čiju autentičnost i istinititost nimalo ne sumnjam znamo samo kad je Iran u pitanju? Kako to da je mnogo manje takvih priča o isto tako grozomornim režimima (ajd da upotrebim izraubovano poređenje) poput onog u SA (a on nije jedini)?

Da znaš Dabašija ne bi napisao (nadam se) ono prethodno, ali nema veze.


E znao sam da ces odma da potegnes Sudijsku Arabiju, slusaj, nemo' u naftu da mi diras!

Zezam se, reko, tema je bila Iran, to jest USA vs Iran, to jest USA. I strani placenici. A i nekako se potrefilo da se druzim samo sa Irancima, dal' da dodam - bogatim Irancima. Eto ne znam ni jednog Saudijca, ili Severnokorejca, sta da radim? Jel' moze neki Egipcanin?

Dal' je prica autenticna, ne znam, ali nemam razloga da verujem da mi je drugarica strana placenica i izdjanica, pa da me laze. Znam zasigurno da je isla kuci, posto smo radili zajedno, a da njen momak nije.

Pa cek', konacno, jel' lete glave u tom Iranu ili ne? Ako lete, cemu onda cela ova ujdurma oko Azar?

A da te pitam nesto drugo, podseti me, jel' Saudijska Arabija ima nuklearni program?









srdjan.pajic srdjan.pajic 20:51 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

mirelarado
Unfuckable
stativa, momče :
tekst nije Budimčev


Штавише, есеј је написао проф. Дабаши, који је "запалио оданде" и то у "најмрскију западну земљу", САД... Дебела је та статива :)


Ja rekoh:
"Lepo je gledati sve te Amerikance kako se slobodno raspravljaju do iznemoglosti"

al se ti zakuca u Unfovu stativu ;-).
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:53 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

A da te pitam nesto drugo, podseti me, jel' Saudijska Arabija ima nuklearni program?

Ima

Jako malo je zemalja koje nemaju kakav-takav nuklerani program. FYI
mirelarado mirelarado 20:59 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

srdjan.pajic

Ja rekoh:
"Lepo je gledati sve te Amerikance kako se slobodno raspravljaju do iznemoglosti"

al se ti zakuca u Unfovu stativu ;-).


А ко рече ово:

U stvari, lepo bi ti leglo da popricas malo i sa Irancima koji su zapalili odande i zive po mrskim zapadnim zemljama.


Ја на то одговорих, а фудбал не играм ;-)
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:04 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Bojan Budimac
A da te pitam nesto drugo, podseti me, jel' Saudijska Arabija ima nuklearni program?

Ima

Jako malo je zemalja koje nemaju kakav-takav nuklerani program. FYI


Jel' obogacuju ili kupuju?

srdjan.pajic srdjan.pajic 21:18 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Bojan Budimac
Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu. Eventualno Nabokovljevu Lolitu pre svega toga. Lepo je gledati sve te Amerikance kako se slobodno raspravljaju do iznemoglosti, dok u Iranu nazalost lete glave za zlomisao.

Naravno, sve treba čitati Srki (eto predlažem ti i Reading More Than Lolita in Tehran). A glave lete samo u Iranu za zlomisao?


Sa'cu da je uzmem iz biblioteke, hvala na linku Bojane.



srdjan.pajic srdjan.pajic 21:58 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

mirelarado
[

А ко рече ово:

U stvari, lepo bi ti leglo da popricas malo i sa Irancima koji su zapalili odande i zive po mrskim zapadnim zemljama.


Ја на то одговорих, а фудбал не играм ;-)


A da se ti malo odmaknes od gola, da ne moram bas sve da crtam? . To je bio uvod za primer iz zivota, koji je sledio u sledecem pasusu.
mirelarado mirelarado 22:34 03.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

srdjan.pajic
mirelarado
[

А ко рече ово:

U stvari, lepo bi ti leglo da popricas malo i sa Irancima koji su zapalili odande i zive po mrskim zapadnim zemljama.


Ја на то одговорих, а фудбал не играм ;-)


A da se ti malo odmaknes od gola, da ne moram bas sve da crtam? . To je bio uvod za primer iz zivota, koji je sledio u sledecem pasusu.


Видиш, Срђане, у томе је разлика између дословног (буквалног) тумачења речи, па и стварности, и критичког осврта на њу. Пет пара ја не дајем што је то теби био увод за нечије перипетије око одласка на свадбу, кад ти је промакло да је писац текста управо један од таквих ликова. Видим да си спортиста и не волиш да губиш, али цртањем се само додатно упетљаваш... За мене је читање озбиљног текста некога ко је отишао из Ирана и живи у Америци меродавније и животније од "рек'о ми један човек" извора.
Goran Vučković Goran Vučković 01:09 04.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

Hehe, a ja preporucujem Citanje Lolite u Teheranu.

Preporučuje i Dabaši
Zato je važno čitati Nafisi ne samo zbog njenog globalnog ideološkog servisa imperijalističkim planovima SAD, nego jednako zbog njenih reakcionarnih posledica unutar SAD.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:41 04.07.2009

Re: sjajan, sjajan, sjajan

mirelarado
Видим да си спортиста и не волиш да губиш, али цртањем се само додатно упетљаваш...


Sa'cu da ti izbijem i taj argument iz slabasnih rucica: evo predajem se! Sta ces sad?

hajkula1 hajkula1 17:45 03.07.2009

mirise


na zanimljivo. Samo sto sam stigla s posla, uklizavam na net, kuvam kafu, obecavam, procitacu SVE.

PS
Preporucila i dodala na nevidjeno. Lako je meni kad imam iskustva s tvojim tekstovima

Jelena Milić Jelena Milić 17:50 03.07.2009

tek cu txt da citam

Naime, smatram da Zapad nije iznad kritike i da se to može raditi, a ne mrzeti ga (naprotiv).


tako mislio i pescanik za ldp pa dobio od proke demokrate ataturkovog tipa po prstima

ja sam izluzije razbila kad sam cula da su teli kastra sladoledom da ubiju otrovanim

mislim, u sladoled mi ne dirajte

a da, ima i neki dzon perkins, lako stivo, confession of an economic hitman al ima se sta nauciti

a ona arundati roj tek....
vishnja92 vishnja92 18:14 03.07.2009

Re: tek cu txt da citam

mislim, u sladoled mi ne dirajte

pajz kad cu sad da te stavim u vip listu
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:36 03.07.2009

Re: tek cu txt da citam

dzon perkins, lako stivo, confession of an economic hitman al ima se sta nauciti

Izašla mu je još jedna knjiga. O ovoj prvoj zaista ne znam šta da mislim, zapravo ne znam šta o njemu da mislim, prvo sam sumnjao u njegov identitet, odnosno da je to za šta se predstavlja, onda se to ispostvilo kao tačno. Knjiga jeste lako štivo i u suštini govori ono što su neki slični operativci već napisali, recimo pada mi na pamet Philip Agee.
Jelena Milić Jelena Milić 07:41 04.07.2009

Re: tek cu txt da citam

potrayicu cu svakako, tnx for a tip

a vi, ako vec niste a sumnjam, pogledajte john norberga i in defence of globla capitalism

ima dosta statistike o distribuciji, globalnoj, regionalnim, smanjenju siromastva, un undp ...

pozdrav i jos jednom PUNO VAM HVALA na korekcijama
Goran Vučković Goran Vučković 19:07 03.07.2009

300

Nijedna imperija ne traje. Kada bi imperije trajale ceo svet bi danas govorio staropersijski.

Sreća pa tada nije bilo atomskih bombi, to bi tek bio suncobran.
Blade Runner Blade Runner 19:14 03.07.2009

Zavrsih citanje

iz vise puta. Puno novih stvari (bar za mene). Intresantan portret intelektualaca-najamnika i "tekovina" globalizacije.
lutherblisset lutherblisset 19:21 03.07.2009

Izuzetan tekst

Ne pamtim bolji tekst koji je u poslednje vreme objavljen na ovom blogu. Od srca vam hvala na prevodu ovog teksta.

Mislim da bi dosta mogli da nauče i nekritički nastrojeni konzumenti svega što nameće Imperija transnacionalnog kapitala i zadrti etno-nacionalisti. Autor je, u najboljoj tradiciji Edvarda Saida, pokazao preklapanja diskursa i jednih i drugih.

Slažem se sa vašim odgovorom na nedavnu drskost antitotalitarnog intelektualca.


Uvek postoji imperijalna trijada. Prvo je vojska koja osvaja. Drugi su trgovci koji otvaraju tržišta. Treći su misionari koji preobraćaju. Ne­dostojno je filosofa da zauzme ovu poziciju, bilo da je zadužen da preobraća u Hrista-kralja, bilo da propoveda „ljudska prava".
Alain Badiou


Unfuckable Unfuckable 19:23 03.07.2009

ja sam

zajebo sistem i - iskusno - pročitao prvo Beleške na margini
Unfuckable The Zna Znanje
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:28 03.07.2009

Re: ja sam

Unfuckable
zajebo sistem i - iskusno - pročitao prvo Beleške na margini
Unfuckable The Zna Znanje


Kad bi ti bio imperator, ja vrlo verovatno ne bih bio protiv imperijalizma
Unfuckable Unfuckable 19:50 03.07.2009

Re: ja sam

kako stvari stoje, mogao bih jedino da budem - ventilator
(po onoj staroj narodnoj :
Ave Cezar
- imperator
moj ti
q..c
- ventilator! " )

* prijavio sam odmah samog sebe moderaciji
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:53 03.07.2009

Re: ja sam

kako stvari stoje, mogao bih jedino da budem - ventilator

vishnja92 vishnja92 19:55 03.07.2009

Re: ja sam

:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
dali76 dali76 19:52 03.07.2009

dok je ljudi ima nade

Meni bas bilo zeznuto citati ovoliko dugo stivo ako se uzme u obzir da mi cita “Jaws” THE Amer, tek nna kraju teksta vidjeh originalnu verziju …
Radi ljudi koji su spremni kritikovati, misliti svojom glavom, ima nade.
Da Srki ovdje kod nas se moze pricati o tome dok u Iranu lete glave za zlumisao ,ali ocu li ja reci da SAD ne mogu bolje zato sto ima I gore?
To po onoj logici kad uputis kritiku ,koliko god validnu,drugi te doceka I kaze a vidi njih
kakvi su ?

srdjan.pajic srdjan.pajic 06:38 04.07.2009

Re: dok je ljudi ima nade

dali76
Meni bas bilo zeznuto citati ovoliko dugo stivo ako se uzme u obzir da mi cita “Jaws” THE Amer, tek nna kraju teksta vidjeh originalnu verziju …
Radi ljudi koji su spremni kritikovati, misliti svojom glavom, ima nade.
Da Srki ovdje kod nas se moze pricati o tome dok u Iranu lete glave za zlumisao ,ali ocu li ja reci da SAD ne mogu bolje zato sto ima I gore?
To po onoj logici kad uputis kritiku ,koliko god validnu,drugi te doceka I kaze a vidi njih
kakvi su ?



E, moze sigurno, samo resursi su ograniceni, pa daj po prioritetima. Mis'im tamo je ljudima ipak veca frka, rekao bih. Mene evo ovde sad najvise muci sto ne mogu da spavam, posto idem na planinu sutra, i brinem se da neka budala ne zapali sumu sa petardama...



doriangrey87 doriangrey87 19:59 03.07.2009

Divnost jedna

E, ja rekoh da predložim prevod za ovaj Foregrounding - Make something the most prominent and important. Kako bi se reklo, stavljanje nečega u prvi plan. To ukucah u moj electro-rečnik i tako mi ga opisa, hehe

P.S. Sjajan tekst. I prevod, rekao bih. Tnx
ramanyami ramanyami 20:19 03.07.2009

Re: Divnost jedna

Meni reč 'osnova', iako ne bukvalan, ipak deluje kao mnogo prikladniji prevod u gore navedenim kontekstima.
Inače, tekst je odličan odgovor onom drugom, potpuno jednobojnom i navijačkom..
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:31 03.07.2009

Re: Divnost jedna

ramanyami
Meni reč 'osnova', iako ne bukvalan, ipak deluje kao mnogo prikladniji prevod u gore navedenim kontekstima.
Inače, tekst je odličan odgovor onom drugom, potpuno jednobojnom i navijačkom..

background VS forground =позадина (неке афере, политике, сцене) VS напредина (неке афере, политике, сцене) ;-)
antioksidant antioksidant 20:34 03.07.2009

Re: Divnost jedna

background VS forground =позадина (неке афере, политике, сцене) VS напредина (неке афере, политике, сцене) ;-)
zadnjica vs prednjica
Blade Runner Blade Runner 20:46 03.07.2009

Re: ja sam

Ako ovo teranje za.ebancije postaje globalni trend da ja predjem u globaliste dok je vreme
dragoljub92 dragoljub92 00:47 04.07.2009

Re: ja sam

Blade Runner
Ako ovo teranje za.ebancije postaje globalni trend da ja predjem u globaliste dok je vreme

pa po’iti sine kaj ćekaš?
he he lepo izgledaju ’’’’’’’’’
bauer. bauer. 20:03 03.07.2009

World Peace

Kad god se pomene reč imperija, imperijalizam, imperijalno... ja se setim ove ekipe....



A glede beleški na margini (priznajem) da te pitam, nije da nisi u pravu, ali gde je to bolje? Mislim reci nam, šta da radimo? Ja u šumu ne idem, odma da ti kažem. Ta opcija kod mene ne prolazi
Unfuckable Unfuckable 20:08 03.07.2009

Re: World Peace

Ja u šumu ne idem, odma da ti kažem.

potpisujem Bro
i dodajem:
ja u šumu više ne idem !
bauer. bauer. 20:45 03.07.2009

Re: World Peace

potpisujem Bro
i dodajem:
ja u šumu više ne idem !

Pa naravno Bro. Mi smo Nindže, nismo mi neki... partizani
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:48 03.07.2009

Re: World Peace

Kad god se pomene reč imperija, imperijalizam, imperijalno... ja se setim ove ekipe...

Da to je lepo, međutim ako si pažljivo pročitao tekst mogao si primetiti sledeću rečenicu:

...dokazujući da je klasičan imperijalizam mutirao u jedan imperijalni model dominacije, koji odgovara kulturnoj, društvenoj i ekonomskoj globalizaciji.

Taj mutirani ne gradi mostove (preko Drine) akvadukte i sl.

Ni beleške na margini nisam pisao da bih bilo šta poredio, tako da ne znam kakvo je to pitanje gde je bolje (ni čemu to pitanje Copyright Pižon). Niti je moje da predlažem. Mislim da je zbog posledica globalizacije (ovakve kakva je) podjednako ranjiv i američki ištajaznam argentinski radnik (oba slučaja smo mogli videti), kada je kapital globalizovan (i.e za njega nema granica), a ljudi nisu (za njih granice itekako postoje).

Šuma svakako nije rešenje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:52 03.07.2009

Re: World Peace

bauer.
Kad god se pomene reč imperija, imperijalizam, imperijalno... ja se setim ove ekipe....



A glede beleški na margini (priznajem) da te pitam, nije da nisi u pravu, ali gde je to bolje? Mislim reci nam, šta da radimo? Ja u šumu ne idem, odma da ti kažem. Ta opcija kod mene ne prolazi


Sve je to Komso moj imperijalisticka propaganda! .
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:00 03.07.2009

Re: World Peace

Bojan Budimac
Mislim da je zbog posledica globalizacije (ovakve kakva je) podjednako ranjiv i američki ištajaznam argentinski radnik (oba slučaja smo mogli videti), kada je kapital globalizovan (i.e za njega nema granica), a ljudi nisu (za njih granice itekako postoje).

Šuma svakako nije rešenje.


Slazem se Bojane, mada se pitam da li bi svet bio bolje mesto i da nije globalizacije? Mislim, ok, lepo bi meni bilo da ne moram da mislim da li ce moje radno mesto sutra da bude zatvoreno i dizajn mi centar izmesten u Indiju. Ali opet, s druge strane, na sta bi sve te zemlje tipa Indije, Kine, Malezije, pa i nas i komsija nasih licile da nije toga? Verovatno samo na rudnike, naftna polja i stovarista nuklearnog otpada.

bauer. bauer. 21:02 03.07.2009

Re: World Peace

Niti je moje da predlažem. Mislim da je zbog posledica globalizacije (ovakve kakva je) podjednako ranjiv i američki ištajaznam argentinski radnik (oba slučaja smo mogli videti), kada je kapital globalizovan (i.e za njega nema granica), a ljudi nisu (za njih granice itekako postoje).

Nije tvoje da predlažeš, ali ako već postavljaš pitanja, legitimna i na mestu, mogao bi da ponudiš i poneki odgovor. Ja pitanja vidim i razumem ali odgovore ne vidim. Evo, uprošćeno, u vezi američkog radnika, mislim da je rešenje u većoj regulativi sistema od strane države (ali oprezno, oprezno jer i to može na loše da se okrene).

Ne znam za spoljnu politiku, možda se radi o pragu tolerancije. Kada bi Amerika krenula da svrgava demokratski izabran režim u Norveškoj ja bih tek tada poverovao da se sve ovo dešava samo zbog nafte. Ja sam u stvari pristalica povratka Amerike izolacionizmu. Pa kad se opet ne snadjete kako treba...
Unfuckable Unfuckable 21:06 03.07.2009

Re: World Peace

Mi smo Nindže, nismo mi neki... partizani

jeste, jeste
jer kad krene to valjanje po partizanima (i zvezdi) odmah se konektuju i ostale odrednice, podsetiću na stihove, ma kako zvučali

dal si bio nekad,cetnik,ustasa,partizan
dal si nekad imo skolu ili bio tarzan.
pa sta i da je uradila vecina,
kao trebalo se svetimo,jer kod nas su manjina.


nindže su zakon
bauer. bauer. 21:06 03.07.2009

Re: World Peace

na sta bi sve te zemlje tipa Indije, Kine, Malezije, pa i nas i komsija nasih licile da nije toga?

Kako na šta bi ličile? Pa to su sile koje će da vuku svetsku ekonomiju. Samo ne znam kome će da prodaju to što naprave? Jedna drugoj možda? Onda prvo moraju da plate svoje radnike malo bolje da bi mogli da priušte sebi nešto više od šake pirinča dnevno.
Unfuckable Unfuckable 21:09 03.07.2009

Re: World Peace

nešto više od šake pirinča

eheh
pa nije Kina šaka pirinča...
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:14 03.07.2009

Re: World Peace

bauer.
na sta bi sve te zemlje tipa Indije, Kine, Malezije, pa i nas i komsija nasih licile da nije toga?

Kako na šta bi ličile? Pa to su sile koje će da vuku svetsku ekonomiju. Samo ne znam kome će da prodaju to što naprave? Jedna drugoj možda? Onda prvo moraju da plate svoje radnike malo bolje da bi mogli da priušte sebi nešto više od šake pirinča dnevno.



Nego Komso, jel' i kod tebe danas "Dan pre Dana Nezavisnosti" (mislim, posto pada u subotu)? Ja sutra palim na Pikes Peak, pa idem se pakujem, znas koliko petardi nosim, mogao bih privatnu miliciju da otvorim. Tako da ne mogu vise da gnjavim ovde na kao i uvek intrigantnom Budimcevom blogu.









Bojan Budimac Bojan Budimac 21:14 03.07.2009

Re: World Peace

Ja pitanja vidim i razumem ali odgovore ne vidim. Evo, uprošćeno, u vezi američkog radnika, mislim da je rešenje u većoj regulativi sistema od strane države (ali oprezno, oprezno jer i to može na loše da se okrene).

A kako bi bilo da recimo demokratija zaživi? Pri tome ne mislim na izborne rituale nego uticaj javnog mnjenja na politiku zemlje. Kao što se moglo primetiti do sada ja jako volim da čitam merenja javnog mnjenja (sva živa, pa prema tome i iz Amerike) i ono što pada, ma šta pada, bode oči je razlika između istih i politike. Sad ću da (još više) iznerviram neke, al' šta mogu, kad je baš reč o Iranu i SAD Čomski ima tezu (a ja u nju verujem jer je očgledna) da kada bi obe zemlje bile funkcionalne demokratije i.e. politika odražavala volju građana onda ne bi bilo frke između te dve zemlje. Naime, do takvog zaključka se dolazi gledajući u rezultate javnog mnjenja. Duboko verujem, da bi se mnoge stvari koje sada izgledaju nerešivo mogle rešiti takvom (političkom) promenom.
bauer. bauer. 21:18 03.07.2009

Re: World Peace

Nego Komso, jel' i kod tebe danas "Dan pre Dana Nezavisnosti" (mislim, posto pada u subotu)? Ja sutra palim na Pikes Peak, pa idem se pakujem, znas koliko petardi nosim, mogao bih privatnu miliciju da otvorim. Tako da ne mogu vise da gnjavim ovde na kao i uvek intrigantnom Budimcevom blogu.

Mene čeka rmbanje u dvorištu. A nikako da se nakanim da počem da radim. A bolje bi mi bilo.
bauer. bauer. 21:21 03.07.2009

Re: World Peace

A kako bi bilo da recimo demokratija zaživi?

Jbga Budimac. Ja kažem izolacionizam je rešenje.

Sad ću da (još više) iznerviram neke, al' šta mogu,

Samo da znaš, mene nisi iznervirao. Pričamo ko ljudi.
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:27 03.07.2009

Re: World Peace

Tako da ne mogu vise da gnjavim ovde na kao i uvek intrigantnom Budimcevom blogu.

Služim blogu. Kud ćeš sada? Tek sada će biti najlepše

Šta Uške radi dok ti rasturaš tim petardama? Da li sam dobro shvatio da ti ideš u neku prirodu (tišinu) da tamo napraviš galamu petardama?
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:35 03.07.2009

Re: World Peace

Jbga Budimac. Ja kažem izolacionizam je rešenje.

Nisam u to ubeđen, a još manje da je u ovoj fazi globalizacije to moguće. No, ono što takođe upada u oči je konstantna koncentracija na image, a ne na suštinu. Tzv. američke vrednosti (i ustav) su jaaaako OK, problem su odstupanja, odnosno razlika između proklamovanih vrednosti i postupaka, a to svakako nije problem imidža, nego politike.
Samo da znaš, mene nisi iznervirao. Pričamo ko ljudi.

Pa naravno
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:11 03.07.2009

Re: World Peace

Bojan Budimac
Tako da ne mogu vise da gnjavim ovde na kao i uvek intrigantnom Budimcevom blogu.

Služim blogu. Kud ćeš sada? Tek sada će biti najlepše

Šta Uške radi dok ti rasturaš tim petardama? Da li sam dobro shvatio da ti ideš u neku prirodu (tišinu) da tamo napraviš galamu petardama?


Usketa pazi moj kumasin, dok se mi akamo po planinama. Pa sad nesto ne verujem da je u Americi moguca tisina za 4 jul, pa sam se opskrbio tehnicko-materijalnim sredstvima, da uzvratim svaki udarac na nas sator i satorsku okucnicu i po potrebi nanesem sto je moguce vecu kolateralnu stetu. Bojim se samo da nas ne poapse ovi federalci (strmimgamjci) dole oko NORAD-a ako se zaigramo .

Fina tura, oko 40 kilometara, penjemo se sa dve na preko cetiri i po hiljade metara nadmorske visine. Da zemlja nije zakrivljena, odatle bih mogao da na jednoj strani nadgledam komsu Bauera kako rilja svoju basticu u Vegasu a na drugoj strani Budimca kako podriva same temelje imperijalisticke mi demokratije ;-).

Pozdrav.




Bojan Budimac Bojan Budimac 22:17 03.07.2009

Re: World Peace

Pozdrav.

Lepo se provedi
Unfuckable Unfuckable 22:22 03.07.2009

Re: World Peace

Lepo se provedi

samo Kinu ne diraj, dobri su sa fireworkz
Doctor Wu Doctor Wu 22:31 03.07.2009

Re: World Peace

izolacionizam je rešenje.

Probali jednom (1930.), ali se mnogo loše završilo za sve. Protekcionizam i izolacionizam nikako nije rešenje, samo (zaista) slobodan protok ljudi, robe i kapitala i ukidanje svih barijera. Problem sa modernim svetom nije u previše globalizacije, nego, naprotiv, premalo: barijere, meke i tvrde, subvencije, sprečavanje zaista slobodne trgovine, državna regulacija, kvote, sve su mere kojima se sprečavaju slobodno tržište i sloboda izbora. Drugi veliki problem, koji je povezan s ovim je, naravno, to što Ameri & zapad gube trku koju su sami počeli a koju su u svom samoljublju verovali da nikako ne mogu izgubiti.
bauer. bauer. 04:50 04.07.2009

Re: World Peace

Probali jednom (1930.), ali se mnogo loše završilo za sve. Protekcionizam i izolacionizam nikako nije rešenje

A zašto nije Doc? Lekciju smo očigledno naučili svi. Nestalo bi priče o svetskom policajcu i sve bi bilo bele lale i ljubičice. A ako slučajno krene po zlu? Pa šta je za Ameriku jedan D-day, na primer? Ništa.
Doctor Wu Doctor Wu 08:13 04.07.2009

Re: World Peace

Nestalo bi priče o svetskom policajcu i sve bi bilo bele lale i ljubičice. A ako slučajno krene po zlu? Pa šta je za Ameriku jedan D-day, na primer?

Na žalost, nije samo priča. Amerika jeste policajac i jeste pokušavala da ga napravi po svojim potrebama. Ono o čemu pričam je normalna globalizacija u kome su ljudi ispred države, u kome se raznorazne zelene karte, H1-B vize i kako se već ne zovu dokumenti neće koristiti kao lame excuse za ludačku eksploataciju pametnih klinaca širom sveta, u kome će ljudi moći da započinju svoje biznise, kupuju svoje propertije na svakoj tački Zemlje, u kome nema implicitnih i eksplicitnih pretnji bombardovanjem "to stone age", u kome će zemlje kao što su Brazil, Indija, Srbija ili Vijetnam moći da prodaju svoje proizvode pod istim uslovima kao i USA; UK, Francuska, u kojima raznorazni krimosi neće dobijati svoje parče zemlje lobiranjem i finansiranjem američkih kongresmena ili predsedničkih kampanja...

S druge strane, ovakva kakva je danas, čini mi se, Amerika više treba svet nego svet nju. Ne pokazuju li to, na kraju, i ti ogromni budžetski deficiti.

Zaboravi priče o nekom novom D-dayu, to je bio jedinstven trenutak u istoriji, Amerika više nema ni moralnu ni ekonomsku (relativnu) moć da izvrši nešto tako.
hajkula1 hajkula1 12:29 04.07.2009

Re: World Peace

Unfuckable
Ja u šumu ne idem, odma da ti kažem.

potpisujem Bro
i dodajem:
ja u šumu više ne idem !



moze u skupstinu?

PS
na rucak /ovo zbog moderacije
hajkula1 hajkula1 18:57 04.07.2009

Re: World Peace

Doctor Wu
Ono o čemu pričam je normalna globalizacija u kome su ljudi ispred države, u kome se raznorazne zelene karte, H1-B vize i kako se već ne zovu dokumenti neće koristiti kao lame excuse za ludačku eksploataciju pametnih klinaca širom sveta, u kome će ljudi moći da započinju svoje biznise, kupuju svoje propertije na svakoj tački Zemlje, u kome nema implicitnih i eksplicitnih pretnji bombardovanjem "to stone age", u kome će zemlje kao što su Brazil, Indija, Srbija ili Vijetnam moći da prodaju svoje proizvode pod istim uslovima kao i USA; UK, Francuska, u kojima raznorazni krimosi neće dobijati svoje parče zemlje lobiranjem i finansiranjem američkih kongresmena ili predsedničkih kampanja...



Svi smo mi po malo socijalisti (internacionala t. sl.).

Kada prelistavas teorije, ideologije su ok. Kapitalizam, liberalizam, komunizam, socijalizam. Teorije. Ali u praksi se to negde debelo izvitoperi. Znaci, nije problem u teoriji nego u praksi. Zato antiglobalizam ne znaci da - za izolacionizam.
Milan Novković Milan Novković 21:05 03.07.2009

Po univerzalnoj...

...Ono što hoću da kažem je da bi se mnogi binaroidi iznenadili koliko sam ja zapravo "pro" Zapadan (ne volim da koristim te termine koji ukazuju na binarnost), pa što ne reći i pro-američki. Međutim, na jedan malo suptilniji način nego gang-ho ekipa koja je spremna da proguta kajgod od političke elite....

...."logici" strasti za vlašću na politički vrh se penje samo jednim putem, greasy pole putem, gde stisak poštenih namera nije dovoljan da bi se došlo do vrha.

Tako, ni ne-letargična, dobronamerna osoba, ma koliko obrazovana, ne može ni uvek ni potpuno pobeći od binaroidnosti. Ja mislim da se oko toga ne treba previše uzbuđivati. Ako čovek nije onaj "izoštreni" binaroid skoro sigurno pliva u nekoj dekonstrukciji dotičnog i daje svoj doprinos polarizaciji.

Naravno, nije isto biti zao, npr, na najgori mogući način, s jedne strane, i biti samo malo lenj, a svetao primer po svim ostalim merilima, s druge, pa se suptilniji sentiment može s puno prava postaviti kao superioran u odnosu na nebrušeni, ili nepromišljeni.

Nego mi je polarizacija interesantna zato što neminovno vodi u globalizaciju, tj neku vrstu, zavisi kako je ko definiše, u kom prostornom i vremenskom domenu.

Mi možemo da uložimo puno energije i emocija u polarizaciju, ali ona će uvek imati ograničen rok po potrebi polova da dođu na isti potencijal - samo silom možeš predugo da sprečavaš da nešto između polova "poteče".

Evo ektremnog primera - zamisli Srbina, zadrtog nacionalistu u Subotici, koji plaća hranu vešestruko više nego što ona košta u susednoj, nekoliko kilometara udaljenoj Mađarskoj. Ako odbijemo statistički rep od 1% bogatih koji ti navodiš, ili šta god da je statistical oddity, čoveku koji mora vredno da radi za svoj novac će nacionalistička oštrica pre ili kasnije da otupi. Čovek u Beogradu, npr, nije u proseku suptilniji, nego je u proseku dalje od granice.

Pa tako informacije, robe i usluge između zamalja i svetova imaju tendenciju da "cure". Gde god da odeš postoje primeri, kod nas u elektrotehnici su potencijali "azbuka", struja teče od višeg potencijala ka nižem, imamo osmotske pritiske u svemu živom, voda prolazi kroz polu-propusne membrane od regiona gde su manje koncentracije nekih minerala, npr, ka regionima sa većim koncentracijama, osobe sa novcem iz bogatije zemlje ide u siromašniju za jeftinijom radnom snagom.

Slično važi i za kulturu, pa na kraju i folklor gubi obrise koje bi po definiciji trebao da ima.

Problem u svetu su sebični ljudi koji do bogatstva dolaze na nefer način, u sistemu gde im je premala opasnost da budu kažnjeni. Zamisli da nema takvih, ja mislim da bi se globalizacija ubrzala na opštu dobrobit.

(Nema veze s temom, sorry Bojane, informativno ekonomska globalizacija je prosto prejak magnet za razmišljanje
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:09 03.07.2009

Čalmers Džonson

Sad videh da će u sutrašnjem This is Hell (mom omiljenom radio programu) gostovati Čalmers Džonson (pominje se u tekstu, a sjajan je čičica)... kaže u najavi na FB-u and Chalmers Johnson explains 'How to Deal with America's Empire of Bases'. Dakle, 9 AM (central) (to je kod mene 17 AM) koga zanima neka sluša na WNUR 89.3 FM Chicago
Željka Buturović Željka Buturović 22:46 03.07.2009

amerika, zemlja siromasna

Eeeeeeee sad, ako me neko ubedi da su tendencije kao što je distribucija bogatstva u vodećoj zemlji Zapada, da, pogađate SAD, a koja izgleda tako kako izgleda i da je činjenica da američki radnik radi više sati za manju realnu nadnicu nego pre 10, 15 i 20 godina, – da oni zapravo hoće da se njihovo nacionalno bogatstvo sliva ka 1% najbogatijih...

ziva istina. sve one i-pode i klima-uredjaje koje su siroti radnici imali sedamdesetih su bogatuni u medjuvremenu zaplenil pa sad obican covek nema sta ni da pojede ili obuce, a kamoli da ima, na primer, krov nad glavom od stotinjak kvadrata ili automobil sa grejanjem sedista, kao nekad. da bar moze da prekrati vreme nekom dobrom serijom na cable tvu ili zezanjem sa drugarima na facebooku, nego i to je ovih 1% prigrabilo za sebe, a jadan radnik, izmucen radom na pokretnoj traci (i robote iz fabrika je ovaj 1% oteo i drzi zakljucan u svojim podrumima, tek da se zna ko je ko) sedi pored uljane svece i cita stare novine. mislim, ako uopste ume da cita, jer i to je u americi raritet.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:53 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

Željka Buturović
ziva istina. sve one i-pode i klima-uredjaje koje su siroti radnici imali sedamdesetih su bogatuni u medjuvremenu zaplenil pa sad obican covek nema sta ni da pojede ili obuce, a kamoli da ima, na primer, krov nad glavom od stotinjak kvadrata ili automobil sa grejanjem sedista, kao nekad.

Жељка, мени се чини да ово није истина?
Doctor Wu Doctor Wu 22:59 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

krov nad glavom od stotinjak kvadrata

Zapravo je u pitanju dvestotinak kvadrata (i malo jače). I uopšte, jadikovka o američkoj radničkoj klasi mi se čini bespredmetna, jer mi se američki blue collars, u proseku, čine najvećim dobitnicima vojnih poduhvata Imperije.
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:01 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

Čini mi se da malo brkaš lončiće. Niko nije spominjao siromaštvo, a podatak o realnoj nadnici je tačan, proveri.
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:07 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

američki blue collars, u proseku, čine najvećim dobitnicima vojnih poduhvata Imperije.

da, uz tu ogradu (u proseku) možda, ali oni u Detroitu sigurno nisu.
Unfuckable Unfuckable 23:09 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

a mostovi ?
koliko ono beše kinte treba ?

šala, šala...
Wu, drago mi je da te vidim ponovo ovde
Doctor Wu Doctor Wu 23:12 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

a mostovi ?
koliko ono beše kinte treba ?

200 kinti, i to samo ako sunce mnogo piči, inače, ako se dogovorimo, može i za 100-ku.

Hvala na dobrodošlici, priznajem da nisam očekivao Odbor za doček. Uzvraćam .
antioksidant antioksidant 23:14 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

da, uz tu ogradu (u proseku) možda, ali oni u Detroitu sigurno nisu.

detroit nije u problemima zbog "vojnih poduhvata imperije" vec zbog pada potrosnje sto se odrazava na trziste njihovog cetvorokotacnog proizvoda
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:18 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

detroit nije u problemima zbog "vojnih poduhvata imperije" vec zbog pada potrosnje sto se odrazava na trziste njihovog cetvorokotacnog proizvoda

niko nije rekao da je u problemima zbog "vojnih poduhvata imperije", samo sam rekao da ti blue collar radnici nisu osetili njene dobrobiti (i naravno iz razloga koje ti navodiš)
antioksidant antioksidant 23:21 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

samo sam rekao da ti blue collar radnici nisu osetili njene dobrobiti

ja se ipak slazem sa wu-om. ne postoji ni jedan drugi podstrekac industrije ravan jednom lepom imperijalistickom ratu. i tu mislim na industriju u celini
Doctor Wu Doctor Wu 23:24 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

oni u Detroitu sigurno nisu.

Meni se pre čini da su ti u Detroitu jedni od najvećih dobitnika. Sve te obaveze prema penzionim fondovima su i naterale GM, Ford i Chrysler da outsourceuju proizvodnju u treće zemlje, pa si tako u jednom trenutku imao slučaj da radnici Opela (u Nemačkoj), Vauxhala (u UK) i SAABa (u Švedskoj) svoje profite isporučuju poslovodstvu GM-a kako bi to ovi isplatili penzionim fondovima i nadnice superplaćenim radnicima na liniji u Detroitu. Naime, sindikati su izborili takve uslove da su radnici imali satnicu od nekih 35$-40$ na sat bez obzira na proizvodnju i prodaju. Prodaja GM-a u USA je konstantno padala, Toyota i Honda rasla ali je radnik na traci u Detroitu redovno kući nosio svojih $300 dnevno, kao što napisah, bez obzira na rezultate svog rada.

Taj komunizam je mogao da se održava samo u uslovima kojima Amerika predstavlja suncem okupano ostrvo mirne stabilnosti u svetu ophrvanim ratovima.
Unfuckable Unfuckable 23:24 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

Hvala na dobrodošlici, priznajem da nisam očekivao Odbor za doček

nije odbor, samo mala hvala što si tu
Bez obzira šta ko mislio, blog je bolji sa Tobom nego bez Tebe
vishnja92 vishnja92 23:26 03.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

Жељка, мени се чини да ово није истина?

nije procitala tekst :)

brat-bratu, niko nije - mozda dvoje, troje...
nije ni galama losa ako uspe da je napravi pametnom. ume ona to.

edit - ume - nanizalo se...elem zeljka - a knjiga i to?
dragoljub92 dragoljub92 01:01 04.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

brat-bratu, niko nije -

ja priznajem i ne kajem se nisam u муду za ćitanje ali pošto se spominjiu neki izdajnici da šapnem ovdi di niko ne ćuje da se neka ćudna grupa danas okupila na obodu pašaluka i nešto rovarila i ogovarala radni narod blogostana,pst’’


’’’ja’’
Željka Buturović Željka Buturović 02:53 04.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

nije procitala tekst :)

procitala sam ga. odlican kanddiat za najvece djubre koje sam procitala u poslednjih sest meseci.
lutherblisset lutherblisset 18:14 04.07.2009

Re: amerika, zemlja siromasna

odlican kanddiat za najvece djubre koje sam procitala u poslednjih sest meseci



Meni je barem pet klase iznad Hajekove splačine pod nazivom Zašto nisam konzervativac.
antioksidant antioksidant 23:18 03.07.2009

trol

znam zasto je sanader dao ostavku na sve funkcije

u pitanju je jako lepa stvar

ljubav

Bojan Budimac Bojan Budimac 23:20 03.07.2009

Re: trol

antioksidant
znam zasto je sanader dao ostavku na sve funkcije

u pitanju je jako lepa stvar

ljubav


Unfuckable Unfuckable 23:28 03.07.2009

Re: trol

smuvali se !!!
dragoljub92 dragoljub92 01:05 04.07.2009

Re: trol

Unfuckable
smuvali se !!!

ujebote pa sg kad se venčaju kanada i hrvatska neće mož nikako da stignemo u jevropi’’’’
Unfuckable Unfuckable 01:24 04.07.2009

Re: trol

ja prosto ne verujem da je on mogao da odvoji tako zgodnu cicu a nije Srbin, pucajte sad
(parafraza crossoverovog nezaboravnog komentara)
alnilam alnilam 02:33 04.07.2009

Hm...

I pored toga sto sam "taj" alter-globalista.Citajuci ovaj text ,nekako mi je delovao poprilicno tendenciozno.Interesantno mi je to,sto protivljenje jednom cesto vodi u drugu krajnost.

Iskreno,Iran je jako osetljivo pitanje u danasnjem svetu.I da ispadnem maliciozan.Ali zemlja koja dozvoljava udaju devojcica od 9 godina (i konzumiranje tog braka) ,ne moze se smatrati modernom zemljom.Barem ne u 21 veku.


Sorry...
ninasimone ninasimone 06:38 04.07.2009

Re: Hm...

alnilam
I Iskreno,Iran je jako osetljivo pitanje u danasnjem svetu.I da ispadnem maliciozan.Ali zemlja koja dozvoljava udaju devojcica od 9 godina (i konzumiranje tog braka) ,ne moze se smatrati modernom zemljom.Barem ne u 21 veku.Sorry...


E, to nije pedofilija, to je tradicija :) ... I know, a smartass remark...

Sto se tice goreprevedenog eseja, krivo mi je sto se jedna od mojih najomiljenijih knjiga ovde koristi za tako, u sustini, plitko politicko potkusurivanje. Mozda se Nabokovljeva Lolita i moze okarakterisati kao "najmračniji slučaj pedofilije u modernoj književnoj fikciji" ali je ona upravo to - fikcija (ne kazem da pedofilije na zapadu nema, da se razumemo!) - pri tom jako dobra fikcija.

Za one koji nisu citali knjigu a imaju zelju, moj savet bi bio da najpre zaborave na sve sto su culi o njoj (ukjlucujuci i ovo moje trabunjanje :)). Nabokovu je maternji jezik bio ruski, a smucajuci se kao izbeglica po Evropi nakon revolucije objavljivao je i na francuskom i nemackom. Kad se na kraju u Americi dohvatio engleskog, stvorio je jedan od najpoeticnijih i najsocnijih tekstova ikada napisanih na engleskom jeziku. Da je stigao, mozda bi naucio i farsi ali, morate priznati, tako za zivota savladati cetiri jezika, pa makar i evropska, nije mala stvar!

Lolita je ponajmanje prica o perverznoj sklonosti ka devojcicama u dokolenicama (neki nadobudni kriticar bi mozda rekao da je to metafora medjusobnog zavodjenja mlade Amerike i vremesne Evrope, al' njima ionako nije previse verovati). Sve u svemu, jedna vrlo duhovito napisana a nadasve tuzna, tuzna, ljudska prica o istrzanim zivotima koja ne moze a da te negde ne dirne. Nije li to sustina svake dobre knjige, na bilo kom jeziku? Ko god da je pisac, ko god da je citalac? Bilo gde na svetu?

Nisam citala Lolitu u Teheranu (no pun intended). Citala sam je u Novom Sadu 1985-6 a, par godina kasnije, neko je i mene zbog toga nazivao intelektualcem-najamnikom, beskućnim umom i vojnim plaćenikom. Ne znam za Azar Nasifi ali, ja u toj knjizi sigurno nisam uzivala iz prezira prema sopstvenom knjizevnom nasledju. Naprotiv.







Bojan Budimac Bojan Budimac 09:38 04.07.2009

Re: Hm...

Iskreno,Iran je jako osetljivo pitanje u danasnjem svetu.I da ispadnem maliciozan.Ali zemlja koja dozvoljava udaju devojcica od 9 godina (i konzumiranje tog braka) ,ne moze se smatrati modernom zemljom.Barem ne u 21 veku.

Ajde da "apdejtujemo" podatke.
Dakle, ta granica je pomerena (13 za devojčice i 15 za dečake), zahvaljujući borbi reformista. Predlog zakona koji je izglasan velikom većinom u iranskom parlamentu 2000. je predlagao 18 godina. Na žalost, to nije prošlo kod Guardian Counsel-a, te je takva kakva je. Istina, i dalje niska. Međutim, nije loše znati koliko se zapravo sklapa takvih brakova. Prema Valentine M. Moghadam u Modernizing women, 18% Iranki se udaje pre dvadesete godine (u Turskoj je taj broj 14%). Što je zapravo veliko poboljšanje u odnosu na nekoliko decenija ranije kada je većina bila udata u tom starosnom dobu.

Da, osetljivo pitanje, pogotovo ako se ne-pljuvanje shvata kao podrška.
Domazet Domazet 06:03 04.07.2009

To sam i pretpostavio...

Da, ponekad i mi alter-globalisti* između vožnji Audijem (ili Fijatom) i arlaukanja u mobilni telefon uzmemo nešto da pročitamo (a da nije kalemar pisao), uložimo eto i neki trud (za dlaku veći od copy/paste sa pravovernog sajta) da to podelimo i napravimo ovaj blog boljim (ozbiljnijim) mestom, a usput ne izvređamo preventivno (u startu) "globaliste" na pasja kola.
...tekst je doshao kao reakcija na pisanja Ciribiribicka, JeleneM i one Literaturnaje Ruskinje iz Gazete. O samom tekstu koji je Budimac objavio necu nista, dovoljno je pisao Srdjan Pajic pa da ne ponavljam.

Pa cu zato o necemu drugom. Nije mi jasno kako neko ko se oseca (sa pravom) pogodjenim povrsnoscu, ispraznoshcu, neznanjem, ideoloshkim slepilom i, shto je najgore, odbijanjem da se sazna makar i delic inconvenient truth (ne da bi izbalansirali stav, to od njih i ne ochekujem, vec da ne ispadaju tako ochigledno glupavi) kojima vrve tekstovi gore pomenutih pokondirenih zuchinnija - uzvrati ovakvim tekstom. Koji svakako jeste i intelektualniji i pismeniji od gore pomenutih buckurisha ali na potpuno isti nachin pokushava da tamnije tonove sivila svog dvorishta pravda deruci se na sav glas o tome kako je suparnichko dvorishte najtamniji vilajet na svetu. Sta ti, Budimac, mislish o tome? Je li tebi jasno?

A shto se tiche autora originalnog teksta, iako o njegovom tekstu necu o njemu hocu. Bash bih voleo da se nadjem sa njim onako direktno, ochi u ochi, pa da mu kazhem shta mislim o njegovom vidjenju 'kastriranja falusnih simbola', mamicu mu njegovu antikonzervativistichku. Jesu li i oni shto su tamo radili na chishcenju i odrzhavanju i oni vatrogasci i policajci shtoi su izginuli pokushavajuci da spasu i njih i ostale zatechene Imperijaliste deo tog falusnog simbola koji je eto, bozhe moj, chisto simbolichno, bio kastriran. Po meni, Dabashi je iskompleksiran taman koliko i Ciribiri, Jelena i Literaturnaja Ruskinja, samo na drugu stranu. S tim sto za njega imam mnogo manje razumevanja nego za zuchinni troiku. Jer je mnogo pametniji i, rekao bih, obrazovaniji od pomenutih ...
background noise background noise 10:01 04.07.2009

Možda je i kasno za komentar

Ali je ne vidim toliko nužno poistovećivanje globalizacije sa imperijalizmom. Globalizacija je u velikoj meri i posledica potreba zamalja kao što su Kina, Indija itd.

E sad, sprega sa ostatkom sveta, pa ljudi i za ljubav i za svadju je potrebno dvoje, još je lepše utroje, a od viška glava ne bole ili kako kaže narod, mnogo je samo kad biju.

Pa onda nadobudni homo sapiens resi da prehrani Indiju pa sad umiru od zagađene vode i tako dalje.

Satanizacija istoka jeste i strasna i strahovita, globalizacija nužna, a da li je nužno zlo videćemo.

Hvala Boki što nas podsećaš da svet nije crno-beo, a citat iz Ćirkovćevog bloga - pa, da si ostao ovde malo bi se počešao po glavi.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:07 04.07.2009

Šta reći...

... drugo sem pohvale i Hamidi Dabašiju, ali i Budimcu.
Sa pupka sveta, efendi Bojane, niko bolje ne izveštava od tebe.
dragoljub92 dragoljub92 12:47 04.07.2009

glupost

e pa izgleda da je došlo vreme da nikakvim analitičarima,ni na istoku a bogme ni na zapadu ne smemo više da verujemo.ili bar svaku analizu moramoda prihvatimo sa samo 50% verovatnoće da je to tako.
neću da ulazim u tačnost oko upotrebe nuklarnog oružja i tačnost činjenica koje autor teksta navodi jer nemam dovoljno znanja o tim akcijama.ovde mislim na znanje koje proizilazi iz ne-dostupnosti onih tajnih dokumenata i činjenica koje je i autor izostaviopada ne dužim.
al da se pozabavim njegovim iščitavanjem dizajna same knjige, takozvane opreme knjige. koja sama po sebi nije ništa drugo nego korektno odrađen posao bez ikakvih posebnih umetničkih vrednosti.čist zanat verovatno ima na hiljade knjiga koje su tako urađene.
grafičar je dobio zadatak da uradi opremu knjige sa naslovom koji jeste i lepo reko aha pozadina jedan ornament koji asocira na istok slova ta i ova fotografija ,
danas u doba fotošopa i jeftine opreme knjige je nezamislivo da bilo šta ide bez fotografije i da to budu neke lepe žene zbog besomučnie zloupotrebe sexapela za sve i svašta.e te žene treba da imaju neko obeležje da su i one na istoku znači staviti neku dobbru fotografiju sa standardno obučenim ženama u tom podneblju.naravno svima je prepoznatljiv taj način kako su ove žene obučene.ja i 99%evropljana misli tako.
recimo da je naslov iznad ove fotografije -čitanje lovca u žitu u teheranu,čitanje bilo čega u teheranu i dve devoojke koje čitaju.da je čitanje lolite u beogradu bile bi dve devojke obučene kako se danas šetaju beograđanke pa beogradu.
sve ostalo što je analitičar učitao su njegove predrasude i sklonost ka teoriji zavere.njegov pokušaj da prikaže ovu fotografiju kao manipulaciju time što je pokazao originalnu fotografiju je besmislen i upravo pokazuje da u ovu opremu nije uloženo mnogo truda jer da se hteli bda daju više love grafičar bi fotošopom ubacio knigu na mesto novina a to idalje ne bi bilo nešto što potvrđuje inhibicije analitičara , samo bi iskomplikovalo kompoziciju strane.
dakle jedna jeftina oprema knjige je predstavljena kao urota zapada protiv irana,glupost .
verujenm da je naslov knjige bio čitanje lolite u beogradu neki bi analitičar,opsednut teorijama zavere isto ovako analizirao opremu knjige,jasno sa drugačije obučenim devojkama.
zato,ako su mu i analize drugih tema ovako stručne,a ponavljam nisam dovoljno upoznat sa temama koje obrađuje,jednostavno potvrđuje novu istinu da je većina današnjih analiza i analitičar obučno zatupljivanje ciljnih grupa tih analitičara.
što je najgore većina tih analitičara su zvučna imena i inteligentni profesionalci a na kraju ispadne da su na nivou ovoga i ostalih belosvetskih dokonih blogera analitičara kojima je jedini izvor vikipedija ili neki drugi masovni izvor nedovoljno pouzdanih informacija.
jedini zaključak koji ja izvlkačim iz svega što se dešava na analitičkom nebu je preovladajuća vrsta informacije - dezinformacija.tolko o kvalitetu analiza.

nisam se mnogo trudio da ovaj teks bude elokventniji,znam tipove koji će da kažu da i ne mogu da budem to,na volju im,zato što bih ušao u iste one vode koje ustvari kritikujem.jednostavno suvom i neinventivnom analizom opreme ove knjige sam hteo da pokažem koliko je sam dizajn takođe suv i neinventivan.a onda je došao analitičar i od komarca napravio magarca.
e sad ko nema pametnija posla neka mi kaže šta je on učitao iz mog teksta.
i samo da se osvrnem na samu ’’lolitu’’ potpuno bezvredno štivo koje su blazirani književni kritičari izdigli na nivo prave književnosti iako mu je mesto na policama književnosti sumnjivuh literarnih kvaliteta.
ja sam ,isto kao što neko gore reče čitao tu knjigu osamdesetih i jedini razlog što sam je pročitao do kraja je to da se o njoj tad mnogo pričalo i pa sam morao da budem upoznat sa celinom da bih mogo da učestvujem u tim razgovorima.jedina njena zasluga je izvlačenje pedofilije iz tzame sudskih postupaka u javnost i neka vrsta ’’legalizacije’’
ps
ima li uopšte naziv ove knjige uporište u samoim tekst knjige.nemam pojma .
lutherblisset lutherblisset 19:22 04.07.2009

Re: glupost

e pa izgleda da je došlo vreme da nikakvim analitičarima,ni na istoku a bogme ni na zapadu ne smemo više da verujemo.ili bar svaku analizu moramoda prihvatimo sa samo 50% verovatnoće da je to tako.
neću da ulazim u tačnost oko upotrebe nuklarnog oružja i tačnost činjenica koje autor teksta navodi jer nemam dovoljno znanja o tim akcijama.ovde mislim na znanje koje proizilazi iz ne-dostupnosti onih tajnih dokumenata i činjenica koje je i autor izostaviopada ne dužim.
al da se pozabavim njegovim iščitavanjem dizajna same knjige, takozvane opreme knjige. koja sama po sebi nije ništa drugo nego korektno odrađen posao bez ikakvih posebnih umetničkih vrednosti.čist zanat verovatno ima na hiljade knjiga koje su tako urađene.
grafičar je dobio zadatak da uradi opremu knjige sa naslovom koji jeste i lepo reko aha pozadina jedan ornament koji asocira na istok slova ta i ova fotografija ,
danas u doba fotošopa i jeftine opreme knjige je nezamislivo da bilo šta ide bez fotografije i da to budu neke lepe žene zbog besomučnie zloupotrebe sexapela za sve i svašta.e te žene treba da imaju neko obeležje da su i one na istoku znači staviti neku dobbru fotografiju sa standardno obučenim ženama u tom podneblju.naravno svima je prepoznatljiv taj način kako su ove žene obučene.ja i 99%evropljana misli tako.
recimo da je naslov iznad ove fotografije -čitanje lovca u žitu u teheranu,čitanje bilo čega u teheranu i dve devoojke koje čitaju.da je čitanje lolite u beogradu bile bi dve devojke obučene kako se danas šetaju beograđanke pa beogradu.
sve ostalo što je analitičar učitao su njegove predrasude i sklonost ka teoriji zavere.njegov pokušaj da prikaže ovu fotografiju kao manipulaciju time što je pokazao originalnu fotografiju je besmislen i upravo pokazuje da u ovu opremu nije uloženo mnogo truda jer da se hteli bda daju više love grafičar bi fotošopom ubacio knigu na mesto novina a to idalje ne bi bilo nešto što potvrđuje inhibicije analitičara , samo bi iskomplikovalo kompoziciju strane.
dakle jedna jeftina oprema knjige je predstavljena kao urota zapada protiv irana,glupost .
verujenm da je naslov knjige bio čitanje lolite u beogradu neki bi analitičar,opsednut teorijama zavere isto ovako analizirao opremu knjige,jasno sa drugačije obučenim devojkama.
zato,ako su mu i analize drugih tema ovako stručne,a ponavljam nisam dovoljno upoznat sa temama koje obrađuje,jednostavno potvrđuje novu istinu da je većina današnjih analiza i analitičar obučno zatupljivanje ciljnih grupa tih analitičara.
što je najgore većina tih analitičara su zvučna imena i inteligentni profesionalci a na kraju ispadne da su na nivou ovoga i ostalih belosvetskih dokonih blogera analitičara kojima je jedini izvor vikipedija ili neki drugi masovni izvor nedovoljno pouzdanih informacija.
jedini zaključak koji ja izvlkačim iz svega što se dešava na analitičkom nebu je preovladajuća vrsta informacije - dezinformacija.tolko o kvalitetu analiza.



Da bi se razumela poenta Dabašijeve analize mora se poznavati Bartova semiološka metoda. Bart je smatrao da označitelj i označeno tvore znak (ili značenje).

Recimo, čuven je njegov primer iz dela Književnost, mitologija, semiologija. Na naslovnoj strani Paris Match-a je slika mladog crnog vojnika koji pozdravlja vojničkim pozdravom, očiju uprtih u francusku zastavu. Međutim, to je samo površinsko značenje slike. Bart smatra da ta slika poručuje da je Francuska jedno veliko, složno carstvo (namerno ističući carstvo umesto republike), da svi njeni sinovi verno služe pod njenom zastavom i da nema boljeg odgovora opadačima tobožnjeg kolonijalizma od revnosti sa kojom ovaj crnac služi svoje tobožnje ugnjetače.

Dabaši koristi identičnu metodu (čak to i napominje). On smatra da se iza slike dve iranske studentkinje krije orijentalistička pedofilija i brisanje reformske i sekularističke tradicije. On to ne zaključuje tek tako, već detaljno obrazlažući metodu (sa čijim se zaključcima možemo složiti ili ne). Odbaciti to kao obična učitavanja je previše naivno, imajući u vidu koliko su danas značajne semiologija i semiotika.

Takođe su naivni i prigovori protiv tobožnjeg Dabašijevog denunciranja izdajnika. On sam jasno u tekstu naglašava da je na strani sekularnih snaga, ali i da smatra da previše revnosni borci svojim dilentantizmom upravo brišu temelje te borbe, dugu tradiciju značajnih i kritički nastrojenih intelektualaca Trećeg sveta. Njegova dobra argumentacija u opisivanju te apsurdnosti je činjenica da su reference toj novoj školi šatro sekularnih intelektualaca pre neokoni nego značajni postkolonijalni teoretičari. Ne razumem u čemu greši ako smatra da su mnogo više u predstavljanju jedne drugačije slike Trećeg sveta (drugačije u smislu dokazivanja da nisu svi tamo verski ili drugi fanatici) doprineli postkolonijalni teoretičari nego konzervativci poput Bernanda Lewisa?Jasno je da Dabaši odvaja legitimnu kritiku islamske republike od pomaganja I potvrđivanja neokonzervativne hegemonijske slike tobožnjeg islamskog jednoumlja (tipa: sve su to isti bezumnici i fanatici;stav veoma popularan i na ovom blogu):

Kritikovanje bede islamske republike – i priznavanje heroizma naciji koja je prvo svoje nade investirala u nju, a sada se gorko bori protiv iste – je sasvim legitimni i vrlo hitan zadatak. Međutim, pridruživanje neokozervativnom preuzimanju demokratskih institucija SAD od strane militantnih otpadnika i time pomaganje izgradnje književnog kanona za predatorsku imperiju je sasvim druga stvar.

Mnogi zameraju Dabašiju učitavanje. Možda je to i delom istina, niko nije savršen. Međutim, bilo bi veoma korisno da oni putem samoanalize (korišćenjem iste metodologije pomoću koje su primetili da Dabaši previše učitava) dođu do odgovora na pitanje:ne učitavaju li i oni pomalo?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana