Kultura| Literatura| Ljubav| Reč i slika| Umetnost| Život

Ubijte me ili ste ubica

antonacci RSS / 04.07.2009. u 20:02

artwork_images_424427009_303869_michal-macku.jpg

 

           Najdraži Makse, moj poslednji zahtev: sve što ostavim iza sebe... sve dnevnike, rukopise, pisma (moja i pisma drugih), skice, itd. neka bude spaljeno nepročitano.
          Teško mi je da se odlučim da li bi trebalo da volim ili mrzim Kafkinog Maksa. S jedne strane prema Kafki gajim neku vrstu strahopoštovanja, što zbog njegovog zaista nemerljivog uticaja na savremenu književnost, što zbog uticaja koji su njegova dela izvršila na mene. Sa druge strane, čini mi se da bi moj život bio makar malo srećniji, da nikada nisam čitao njegove knjige. Sećam se vrlo dobro srednje škole: Proces je bio krivac za dve nedelje noćnih mora. Sanjao sam sebe u zatvoru, sanjao sam sebe u nekakvoj manastirskoj samici, sanjao sam sebe kako čekam smrtnu kaznu. Ne naročito krvavi i dinamični snovi, ali teški, nepodnošljivi, od one vrste snova posle kojih se čovek probudi umorniji nego kada je legao; i opravdano se zapita da li se probudio ili još uvek sanja.
           Maks Brod i Franc Kafka upoznali su se prvih godina dvadesetog veka, na univerzitetu gde su obojica studirali; Brod je voleo Šopenhauera, a Kafka je bio godinu dana stariji. U to vreme, Kafka je bio providan: tanak, visok, elegantan, ali tih, povučen, rezervisan i potpuno neupadljiv. Brod nije umeo da objasni zašto, a Kafka to nije želeo (ako je i on umeo), ali Kafka je s vremenom počeo da se, na svoju inicijativu, zbližava sa Brodom. Pratio ga je kući nakon predavanja, razgovarao sa njim i žestoko ga kritikovao, govorio mu da je površan i grub u svojim shvatanjima. Ne mogu da zamislim da je Kafka gestikulirao dok je pričao, ali mogu da ga zamislim kako izgovara velike rečim potpuno mirnim glasom. (Možda nešto poput Davida Albaharija, jednog od Kafkinih naslednika.)
           Nakon diplomiranja, Brod uzima posao u jednoj praškoj pošti, jer je radno vreme bilo dovoljno fleksibilno da mu omogući da se paralelno posveti karijeri novinara i umetničkog kritičara. Pretpostavljam da je i Kafka učinio slično po uzoru na Broda, a vrlo verovatno i po njegovom nagovoru.
           Kafka je bio neurotičan i depresivan, ali da to nije bio, ne bi bio dobar pisac. Ne želim da pišem, kada govorim o Kafki, o psihijatriji ili, ne daj bože, o psihoanalizi, jer mi se to čini kao čisto banalizovanje jednog veoma komplikovanog čoveka (čoveka prema kom gajim dovoljno poštovanja da ga ne analiziram), ali mi se ipak čini da je veoma važno istaći da je upravo neurotičnost Franca Kafke ono što ga čini velikim i tragičnim. Nema boljeg i oštrijeg kritičara od anksioznosti, nema goreg trenera i nema surovijeg gospodara. Znao je to vrlo dobro i sam Kafka: moj strah je moja suština i verovatno najbolji deo mene.
           Kada je sedeo i slušao, bio je nepomičan; kada je govorio, verovatno je ruke držao između nogu, pognuvši ramena ka unutra, kao da mu je hladno. Pretpostavljam da se događalo i da mu glas zadrhti dok govori nešto neobično važno. Da Kafka nije imao „petlju", to vidimo iz njegove biografije, da bi se to zaključilo, nije potrebna velika doza mašte: i pored svih nagovaranja, pored ohrabrivanja, pored njegovih dela koja su sama po sebi morala biti dovoljan dokaz talenta, Franc Kafka je za života objavio jedva šačicu slova. Počinjao je da piše - nije završavao. Pisao je - uništavao je.
           U pismu ocu, Kafka kaže: Uvek i svuda imao sam potrebu za ohrabrenjem, ta ja sam bio pritisnut već samom Tvojom telesnošću. [...] svet je za mene bio podeljen na tri dela, na jedan u kom sam živeo kao rob, pod zakonima koji su samo za mene bili izmišljeni, a kojima ja nisam mogao, ne znam zbog čega, da odgovorim; zatim na jedan drugi svet koji je beskrajno od mene bio udaljen, u kome si Ti živeo, zaposlen režimom, izdavanjem zapovesti i ljutinom zbog njihovog neizvršavanja i, najzad, na jedan treći svet u kom ostali ljudi žive, srećan i slobodan od naređenja i poslušnosti. Neprestano sam se nečega sramio... [...] ...nisam imao Tvoju snagu, Tvoj apetit, Tvoju spretnost...
           Za razliku od Kafke, ubogaljenog (doslovno!) svojom nesigurnošću i autodestruktivnom sumnjom, Maks Brod je brzo postao cenjen i čitan pisac, njegov je prvi roman objavljen u dvadeset i četvrtoj i naširoko je bio hvaljen kao veliko delo ekspresionizma. Svoju književnu slavu Maks Brod je upotrebio i za nesebičnu promociju manje poznatih umetnika. Premda nije mogao da učini čuda sa Kafkom - makar za njegova života - Brod je mogao da se pohvali da je zaslužan dobrim delom za popularizovanje Jaroslava Hašeka i (na ovom sam mu posebnu zahvalan) Lajoša Janačeka, velikog češkog kompozitora. Ima zapravo u Brodu nečeg veoma skromnog što mi se dopada, iako ne mislim da je skromnost neizostavno vrlina: stekao sam utisak da je bio od one sorte ljudi koji su dovoljno jaki da nekom drugom kažu: ti si bolji od mene; a to se retko sreće.
           O Kafkinim ženama bi se moglo dosta toga napisati; bile bi to zanimljive priče, prepune špekulacija i pikantnih detalja. Bila je tu jedna Felisa, njegova dalja rođaka koju je upoznao preko svog prijatelja Broda, jedna Milena, novinarka koja je sa nemačkog na češki prevela jednu njegovu pripovetku, bila je tu i jedna dvadesetčetvorogodišnja Poljakinja po imenu Dora, koja ga je učila jidiš. Međutim, bilo je tu i drugih žena, čija imena nisu važna kao što ni ova tri navedena nisu važna. Premda Kafku zamišljam kao nekog ko deluje čedno i potpuno aseksualno, to je daleko od istine. Kafka nije bio nikakav isposnik. Tokom studija u Pragu obilato je koristio usluge prostitutke, a bio je i čest gost raznih praških kupleraja, uglavnom onih gde su se žene manje kupale, a posteljina ređe menjala.
          Ne bi trebalo, međutim, od ovoga praviti nekakav poseban slučaj: ova se Kafkina strast nije mnogo razlikovala od navika drugih muškaraca toga doba, mada bi se s pravom moglo pretpostaviti da je Kafka tome pridavao znatno veći značaj. Naposletku, nije li to još jedna zgodna prilika da nikne samomržnja? Kafka nije voleo seks i u njemu je uživao tim pre što mu se više gadio. Ideja da živi u braku sa ženom, Kafki je bila neprihvatljiva verovatno najviše zato što „normalan" brak podrazumeva i „normalan" seksualni život, a žene su za njega bila ili device ili kurve. Nije smatrao da su devica i seks spojive stvari, kao što to nisu bile ni supruge i kurve.
          Kafka je umro od tuberkuloze, i ja u tome nalazim nešto veoma poetično, adekvatno. Postajao je sve slabiji i slabiji, naposletku se sasušio i umro. Kao cvet. Ili neko drvo vrlo tankog stabla, sa tek ponekom granom. Čini mi se da bi Kafka opstao jedino pod staklenim zvonom.
          Odabir Maksa Broda kao izvršioca njegovog testamenta, predstavlja Kafkin poslednji pokušaj da obmane samog sebe. Umreti s mirom i znati da će svaki trag njegovog postojanje nestati, a istovremeno umreti sa nadom da to možda ipak nije tako i da će nešto preživeti.
          Maks Brod je umro krajem šezdesetih godina u Izraelu. Kada su nacisti zauzeli Prag 1939. godine, odveo je svoju ženu i dete u Tel Aviv. Tamo je živeo mirnim životom narednih trideset godina, radeći kao dramaturg u Nacionalnom pozorištu. Upitan zašto je išao protiv poslednje želje svog najboljeg prijatelja, Brod je odgovorio da je Kafka znao šta će se dogoditi: „Franc je trebalo da postavi nekog drugog za izvršioca njegovog testamenta, ako je bio apsolutno rešen da njegove instrukcije treba da budu izvršene".
          Na kratko, vratimo se na kraj dvadesetog veka. U svom kratkom romanu Neznanje, Kundera sa podsmehom opisuje majice koje turisti u Pragu masovno kupuju. Na tim majicama piše - Kafka was born in Prague. Moja prijateljica je prošle godine bila u Pragu i, gledajući fotografije sa tog njenog putovanja, na jednoj sam je zapazio pored naziva ulice - Ulica Franca Kafke. Na slici se smeši. Sam Kafka bi se verovatno zgrozio: ko bi poželeo da živi u njegovoj glavi?
          Sebe najiskrenije osećam samo kada sam najočajniji. To su reči F. Kafke.

 

 



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 23:09 04.07.2009

Ne znam

zašto me ovaj tekst podseti na razgovor našeg poznatog pesnika i jedne mlade pesnikinje , u kome je on ubeđuje, maltene zabranjuje, da se uda. Razlog : ako to učini neće moći da piše poeziju i da joj bude potpuno posvećena. Naravno , usprotivio sam se tome.
Za velika dela , žrtva je neophodna , a veliko je i pitanje : da li imamo svi svoga Maksa Broda.

Odličan tekst.
margos margos 00:23 05.07.2009

Re: Ne znam

A mene pitanje i ovaj komentar „Franc je trebalo da postavi nekog drugog za izvršioca njegovog testamenta, ako je bio apsolutno rešen da njegove instrukcije treba da budu izvršene". jednostavno podsetiše na to kako nikada ne možemo imati tačan uvid u odnos dve osobe, ma koliko imali podataka o tome. Za mene je to magija.

Nisam volela Kafku i naterala sam se da pročitam, jer volim tvoje tekstove :)
antonacci antonacci 17:00 06.07.2009

Re: Ne znam

a veliko je i pitanje : da li imamo svi svoga Maksa Broda.


Svi se nadamo da imamo, rekao bih.
antonacci antonacci 17:04 06.07.2009

Re: Ne znam

zašto me ovaj tekst podseti na razgovor našeg poznatog pesnika i jedne mlade pesnikinje , u kome je on ubeđuje, maltene zabranjuje, da se uda. Razlog : ako to učini neće moći da piše poeziju i da joj bude potpuno posvećena. Naravno , usprotivio sam se tome.


Često je to uverenje i među piscima koje ja poznajem da čovek mora na neki način da bude "defektan" ili makar "okrnjen" da bi mogao da bude umetnik, da ne može nikako da bude tipičan. Možda to i jeste tako, primera koji to potvrđuju je svakako mnogo, ali "neću da se udajem da ne bih pisala poeziju" je stvarno... (biram reči, biram reči)... površno.
matityahu matityahu 00:44 05.07.2009

citat

„Nije neophodno da izađeš iz kuće. Ostani za svojim stolom i slušaj. Ne moraš čak ni da slušaš, samo čekaj. Ne moraš čak ni da čekaš, samo sedi sam. Pred tobom će se pojaviti svet bez maski, kao nikome drugom, i u ekstazi se grčiti pred tvojim nogama." (Franc Kafka)
debora debora 09:16 05.07.2009

Odradek


(Možda nešto poput Davida Albaharija, jednog od Kafkinih naslednika.)


Kao sto Albaharijeva zena voli macke, moj muz voli odradeka.

biljanab75 biljanab75 11:16 05.07.2009

Jozef K

I ja smo godinama nerazdvojni drugari. Nekad mi se cinilo da se Kafkina senka sunja kroz sobu ili tu negde pa ocekujem reci ce, ti zivis u normalnoj zemlji, samo sam se zezao.

Onda sam ja pocela da se zezam, svako ima svog Broda.

p.s. Sada sam procitala tekst o kapitalnim izdanjima. Posto tamo ne mogu da komentarisem, nadam se, da nije problem sto to cinim ovde.
Autorska prava su problem utoliko sto treba platiti autoru, a to realizatori ovog projekta ocito nisu planirali. Pretpostavljam da bi drzava trebala da iskesira novac. Sledeci problem je format u kome su knjige objavljene, a to je WORD i to verzija koju puno ljudi ne koristi, a i ono nije elektronski tekst, posto se on posle obrada pakuje u PDF. Prednost e knjiga, je u tome sto mogu da ih koriste i slepi i slabovidi ljudi, posto kod nas izdavaci nisu obavezni da nekoliko primeraka objave na Brajevom pismu. Olaksavaju citanje i ucenje i drugim osobama sa hendikepom kojima je problem da drze knjigu u rukama.
Zastita koliko sam videla, nula posto, sto direktno steti autoru.
Elektronsko izdavastvo je vid samoizdavastva, te knjige, sama stampa i priprema moraju biti drasticno jeftinije od stampanih izdanja.
Videh da imate ideje, slobodno me kontaktirajte, nadam se da cemo uspeti da ih realizujemo.
bocvena bocvena 11:25 05.07.2009

Kafka, Maks Brod i ti

Vreme je da se vidiš na naslovnici!

Edit: Samo što napisah, eto ti Vojislava sa istom idejom!
scabies scabies 23:32 05.07.2009

Re: Kafka, Maks Brod i ti

Vreme je da se vidiš na naslovnici!

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:41 05.07.2009

dirljivo

Postajao je sve slabiji i slabiji, naposletku se sasušio i umro. Kao cvet. Ili neko drvo vrlo tankog stabla, sa tek ponekom granom.


prelepa slika.

nisam znao da je brod živeo u komšiluku!


čudno pitanje kod kafkinih strahovanja je šta je tačno osećao? da li je osećao totalitarizaciju sveta u kojem je on živeo, da li je osećao strahovitu dehumanizaciju dalekih nastupajućih vremena? šta ga je gonilo u noćima kada od silnog osećanja straha ne bi mogao da zaspi, pokušavajući da teskobu uguši u fragmentiranom, izlomljenom pisanju? svakako da je reč bili o vrlo osetljivom i prefinjenom duhu, veoma nežnom, koji kao da je u svojim košmarnim noćima osluškivao nemir udaljenih vremena.
antonacci antonacci 16:59 06.07.2009

Re: dirljivo

čudno pitanje kod kafkinih strahovanja je šta je tačno osećao?


Moja pretpostavka je da je to prosto bila anksioznost - nejasno definisan, a opet sveprisutan strah.

U potrazi za odgovorom na tvoje pitanje, naleteo sam na jedan Jerotićev tekst o Kafki, pa ako ima ljudi koji vole Frojda, neka izvole - http://www.rastko.rs/rastko/delo/11657

Inače, mislim da nije važno zalepiti tačnu psihijatrijsku dijagnozu Kafki. Mislim da bi to bilo pojednostavljivanje.

svakako da je reč bili o vrlo osetljivom i prefinjenom duhu, veoma nežnom, koji kao da je u svojim košmarnim noćima osluškivao nemir udaljenih vremena.



Slažem se. Meni je to neodoljivo privlačno kod njega.
gordanac gordanac 11:46 05.07.2009

kafka nedeljom? može...

...a može i dodatna priča;

Milená Jesenská



i
Franz Kafka





letter from Milená Jesenská

"In 1919 the Jewish Czech writer Franz Kafka, recuperating from tuberculosis in a sanatorium, received a letter from a 24 year old journalist from Vienna, Milená Jesenská. She wanted to translate his enigmatic stories into Czech. Early in 1920 she sent him her first translations, and they bean a tormented twoyear passion that was conducted almost entirely by correspondence. for Kafka, Milená'a letters were:

"...the most beautiful thing that ever happened in my life."

Najveći deo njihove prepiske je ipak - izgubljen (spaljen?...ako rukopisi gore...)

"Initially they wrote in German, Kafka's native language. He later insisted that Milená write in Czech, since he could only capture her whole personality through her native tongue. After the first Czech letter, Kafka wrote:

"I see you more clearly, the movements of your body, your hands, so quick, so determined, it's almost a meeting, although when I try to raise my eyes to your face, what breaks into the flow of the letter...is fire and I see nothing but fire."

Albert Einstein je, (kako piše Petar Pešić, ) živeo u Pragu istovremeno kad i Kafka, od 1910. do 1912....: Veruje se da su se sretali, poznavali, odlazili u "iste salone", ali nema beležaka koje bi o tome bile pisani dokaz.
Dočim, postoji citat koji je AE izrekao o Kafki, ne pročitavši delo koje mu je dao Thomas Mann, u kom kaže (otprilike)..."nisam mogao da čitam, suviše nastranosti...mislim da ljudski um nije dovoljno komplikovan za takvo šta.."

Meni se dopadalo što je u njegovim (Kafkinim) rečima sve tako krhko, paučinasto, nestabilno, i stalno - detinjasto začuđeno. Retko se ko slagao sa mnom, a ja se sumnjom odnosim prema "zvaničnim analizama Kafke" i mislim da je on jedan od onih pisaca u kog najviše "učitavaju", razni, greškom. Jednostavno - živeo je sav iznutra i o tome ostavio trag, a da do kraja nije bio siguran da je baš to ono što je trebalo učiniti.Otuda, verovatno, uslovna želja da njegova prepiska - bude spaljena. Ljudi od strasti obično imaju takve želje.

Za nedeljno podne - baš zanimljivo čitanje.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:15 05.07.2009

Re: kafka nedeljom? može...

gordanac
Jednostavno - živeo je sav iznutra i o tome ostavio trag, a da do kraja nije bio siguran da je baš to ono što je trebalo učiniti.Otuda, verovatno, uslovna želja da njegova prepiska - bude spaljena. Ljudi od strasti obično imaju takve želje.


Umni ljudi uvek sumnjaju u sebe, u svoje rezultate, u valjanost onoga što su uradili.
Oni drugi misle da je sve što urade vredno divljenja okoline.
Osetljive introvertne ličnosti kriju svoja osećanja, teskobu...
Čak i ako «SAMSA» nije kriptogram za «KAFKA», sam pisac je govorio da njegov «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.

gordanac gordanac 12:36 05.07.2009

Re: kafka nedeljom? može...

Vojislav Stojković
gordanac
Jednostavno - živeo je sav iznutra i o tome ostavio trag, a da do kraja nije bio siguran da je baš to ono što je trebalo učiniti.Otuda, verovatno, uslovna želja da njegova prepiska - bude spaljena. Ljudi od strasti obično imaju takve želje.


Umni ljudi uvek sumnjaju u sebe, u svoje rezultate, u valjanost onoga što su uradili.
Oni drugi misle da je sve što urade vredno divljenja okoline.
Osetljive introvertne ličnosti kriju svoja osećanja, teskobu...
Čak i ako «SAMSA» nije kriptogram za «KAFKA», sam pisac je govorio da njegov «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.


Eto, sada se i s tobom ne slažem, sasvim sigurno ne s tvrdnjom «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.
Kad Kafka kaže "indiskrecija" ti čitaš "san koji otkriva strašnu stvarnost, jer strašno potiče od života", (i već sam čula da ljudi to tako čitaju), a ja to nikako ne čitam tako, ja prilično lako čitam "zadovoljstvo slobodnog izbora da živi iznutra i da bude indiskretan, poklanjajući sve to iznutra svojim knjigama svima drugima koji, slobodnim izborom ili ne, uglavnom žive samo (ili mahom) - spolja". Prihvatam da se "strašnim" opiše samo ulazak u lavirint, kao upozorenje na ulazu (ono "klizav put, vozi polako" ) jer - sasvim sigurno nije lako, ali ništa više od toga.
S tim da Kafkino iznutra nije isto kao Heseovo, ili Borhesovo, na primer (ili bilo čije drugo, vredno upijanja čitanjem). Ali su samo njega posle malo oklevetali, druge nisu, tako ja mislim.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:53 05.07.2009

Re: kafka nedeljom? može...

gordanac

Eto, sada se i s tobom ne slažem, sasvim sigurno ne s tvrdnjom «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.


Manje, više, što se samnom ne slažeš, lako ćemo to rešiti:)), ali ne slažeš se ni sa Kafkom.

Marta 1920. godine, praški gimnazijalac i budući muzikolog Gustav Janoh, upoznao je u Zavodu za osiguranje radnika od nesrećnih slučajeva, očevog kolegu i pisca “Preobražaja”, “Presude”, dr.Franca Kafku. Poznanstvo nesuđenog literate i slavnog pisca, prerašće ubrzo u iskreno prijateljstvo koje će trajati sve do 1922. godine i Kafkinog ranog odlaska (zbog bolesti) u penziju. Upravo u ovom razdoblju nastali su i “Razgovori s Kafkom”, izuzetno i jedinstveno svjedočanstvo o Francu Kafki, nezaobilazno i za takve autoritete i stroge istraživače Kafkiknog djela kao što su Klaus Vagenbah, Žil Deler, Marta Rober...

Moj prijatelj Alfred Kempf divio se Kafkinoj pripovijesti Preobražaj. O autoru je govorio kao o novom dubljem i otuda vrijednijem Edgaru Alanu Pou. Tokom šetnje po Starogradskom trgu pričao sam Francu Kafki o tom njegovom novom pokloniku, ali to nije naišlo na njegovo interesovanje niti razumijevanje. Naprotiv: Kafkin izraz lica očitovao je da mu razgovor o njegovoj knjizi nije prijatan. No, ja sam bio žudan otkrića i zato netaktičan. “Junak pripovijesti se zove Samsa”, rekao sam. “To zvuči kao kriptogram za Kafka. U oba slučaja su pet slova. S u riječi Samsa na istim je mjestima kao K u riječi Kafka. Slovo A...”
Kafka me je prekinuo.
“To nije nikakav kriptogram. Samsa nije čisto i prosto Kafka. Preobražaj nije nikakva ispovijest, premda je – u izvjesnom smislu – indiskrecija”.
“Preobražaj”.
“Ne znam to”.
“Da li je možda pristojno i diskretno ako govorite o stjenicama u sopstvenoj porodici?”
“Naravno, to nije uobičajeno u dobrom društvu”.
“Vidite li kako sam neučtiv?”
Kafka se smijao. Htio je da promijeni temu, ali ja to nijesam htio.
“Mislim da izrazi učtiv ili neučtiv nijesu ovdje na mjestu”, rekoh. Preobražaj je strašan san, strašna predstava”.
Kafka je zastao.
“San otkriva stvarnost za kojom predstava zaostaje. Strašno potiče od života – potresno od umjetnosti. Ali, sada moram već da se vratim”.
Kratko se pozdravio.

(izvor)

gordanac gordanac 12:57 05.07.2009

troll o vatri...

Fragmenti intervjua Branka Miljkovića NIN-u

AJNŠTAJN SE MOŽE PREPEVATI

N: Ko je naš najveći savremeni pesnik?
BM:Nesumnjivo Vasko Popa

N: Postoji li za Vas poetska formula sveta? Ako postoji recite je.
BM:Sve istinsk eformule sveta su poetske. Često buljim u Ajnštajnove formule i verujem da se i one mogu prepevati.Savremena fizika bi mogla da uzme za epigraf Bodlerov stih: "Čovekov put vodi kroz šumu simbola". Moja formula:"Reči su moćni okvir sveta.Sve što se dešava, dešava se na području jezika i simbola, bilo da se radi o atomima ili zvezdama."

N: Ima li pesnika koji pišu onako kako biste vi želeli da pišete?
BM:Ne. Treba sve drukčije i ponovo reći.Poeziju treba pročistiti. Nema pesnika koga ne bih ispravio. Ono što mi kod najvećeg broja pesnika smeta je nedovoljna sažetost. Vaska Popu , pored ostalog, cenim upravo zbog te sažetosti. Samo ono što je sažeto, ne može se nanovo opevati.

N: Da li je poezija "neprekidna svežina sveta"?
BM:Usvajam valerijevsku definiciju :"Poezija je patetika uma"
..............................
N :Kakve su Vaše veze sa nadrealizmom?
BM:Rodbinske. Sebe smatram unukom nadrealista.Pokušavam u svom pesničkom postupku izmirim simbolističku i nadrealističku poetiku.
...............................
N: Ako biste morali da budete lišeni svih reči sem jedne, koju biste reč odabrali?
BM:Odabrao bih jednu prejaku reč, kadru da iz sebe ponovo stvori čitav rečnik. Vatra. Vatra priprema pticu. Ptica je poklon za nebo...
...............................
N: Šta Vas je, koji momenat iz života okrenuo ka poeziji?
BM:Rano osećanje nemoći pred sveto, nagnalo me je u poeziju. Čovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: ili da oseti svoju ništavnost ili da se divi. Divljenje vas izjednačuje sa onim čemu se divimo. Poeziju sam počeo da pišem iz straha.
...............................
N: Mislite li da će čovekov prodor u kosmos naći odjeka u poeziji?
BM:Verovatno. Samo pesnici su još uvek pod utiskom Ikarovog leta
................................
N: Koja umetnost je za Vas, najveća?
BM:Igra na trapezu.

N: Šta mislite o budućnosti poezije?
BM:Sve što je ljudsko ima svoju budućnost.Budućnost poezije je budućnost čoveka. O propasti poezije govore oni koji se plaše progresa.

I još mnogo toga je rečeno...ovi fragmenti tek kao slika o pesniku koji govori. Ne znam ko je sa njim radio intervju, a verovatno nije ni važno...

Reklo bi se da nema "goreg i većeg troll-a" nego na tekstu o Kafki pisati intervju sa Brankom Miljkovićem, ali mi je bilo neodoljivo kad sam već spomenula "slobodne izbore da se živi iznutra". A i zato što i inače mislim da je Branko jedan od najvećih među onima koji su napravili takav izbor, Sancta simplicitas.Niko tako sažeto, snažno i neopozivo nije pisao o kraljici svih emocija, o - čežnji. U poređenju s njim, Kafkino "iznutra" liči na "intelektualnu odmaknutost", Verovatno bi bilo zanimljivo znati da li su se sreli i da li su razgovarali Alan Boske i Maks Brod...tu prepisku bih volela da čitam...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:08 05.07.2009

Re: troll o vatri...

U prvom trenutku pomislio sam da si pobrkala blogove i da je troll o vatri odgovor na moj komentar ovde.. Ali nisi ništa pobrkala i nije troll.
gordanac gordanac 13:17 05.07.2009

Re: kafka nedeljom? može...

Vojislav Stojković
gordanac

Eto, sada se i s tobom ne slažem, sasvim sigurno ne s tvrdnjom «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.


Manje, više što se samnom ne slažeš, lako ćemo to rešiti:)), ali ne slažeš se ni sa Kafkom.

Marta 1920. godine, praški gimnazijalac i budući muzikolog Gustav Janoh, upoznao je u Zavodu za osiguranje radnika od nesrećnih slučajeva, očevog kolegu i pisca “Preobražaja”, “Presude”, dr.Franca Kafku. Poznanstvo nesuđenog literate i slavnog pisca, prerašće ubrzo u iskreno prijateljstvo koje će trajati sve do 1922. godine i Kafkinog ranog odlaska (zbog bolesti) u penziju. Upravo u ovom razdoblju nastali su i “Razgovori s Kafkom”, izuzetno i jedinstveno svjedočanstvo o Francu Kafki, nezaobilazno i za takve autoritete i stroge istraživače Kafkiknog djela kao što su Klaus Vagenbah, Žil Deler, Marta Rober...

Moj prijatelj Alfred Kempf divio se Kafkinoj pripovijesti Preobražaj. O autoru je govorio kao o novom dubljem i otuda vrijednijem Edgaru Alanu Pou. Tokom šetnje po Starogradskom trgu pričao sam Francu Kafki o tom njegovom novom pokloniku, ali to nije naišlo na njegovo interesovanje niti razumijevanje. Naprotiv: Kafkin izraz lica očitovao je da mu razgovor o njegovoj knjizi nije prijatan. No, ja sam bio žudan otkrića i zato netaktičan. “Junak pripovijesti se zove Samsa”, rekao sam. “To zvuči kao kriptogram za Kafka. U oba slučaja su pet slova. S u riječi Samsa na istim je mjestima kao K u riječi Kafka. Slovo A...”
Kafka me je prekinuo.
“To nije nikakav kriptogram. Samsa nije čisto i prosto Kafka. Preobražaj nije nikakva ispovijest, premda je – u izvjesnom smislu – indiskrecija”.
“Preobražaj”.
“Ne znam to”.
“Da li je možda pristojno i diskretno ako govorite o stjenicama u sopstvenoj porodici?”
“Naravno, to nije uobičajeno u dobrom društvu”.
“Vidite li kako sam neučtiv?”
Kafka se smijao. Htio je da promijeni temu, ali ja to nijesam htio.
“Mislim da izrazi učtiv ili neučtiv nijesu ovdje na mjestu”, rekoh. Preobražaj je strašan san, strašna predstava”.
Kafka je zastao.
“San otkriva stvarnost za kojom predstava zaostaje. Strašno potiče od života – potresno od umjetnosti. Ali, sada moram već da se vratim”.
Kratko se pozdravio.

(izvor)


:))))

Obrati pažnju na ono što ja čitam kao da je bold

"...Kafkin izraz lica očitovao je da mu razgovor o njegovoj knjizi nije prijatan. " - totipričam!, reči koje je ispisao i nisu za razgovore, već ih je ostavio, kao poruke u boci...nema tu ničeg strašnog, to je lepo, zato se o tome i ne govori, ili se govori, ali sa teškoćama

Kafka se smijao. Htio je da promijeni temu, ali ja to nijesam htio.
“Mislim da izrazi učtiv ili neučtiv nijesu ovdje na mjestu”, rekoh. Preobražaj je strašan san, strašna predstava”.
Kafka je zastao.
San otkriva stvarnost za kojom predstava zaostaje. Strašno potiče od života – potresno od umjetnosti. Ali, sada moram već da se vratim”.
Kratko se pozdravio.


totipričam!
To - izgovoreno je lepo, nema to nikakve veze sa "strašno u životu" - to ja zovem "učitavanjem" Kafki. A kad se razni "analitičari" zanesu, onda i - klevetanjem.... :)) (ne mislim na naš trenutni razgovor, nikako, da ne bude zabune).

Većina ljudi sa kojima sam o Kafki razgovarala je na kraju razgovora zaključivala da ja nisam razumela kako i koliko je sve to o čemu piše "crno i strašno". Jes`, paz` da nisam razumela....nagost metafizičke studeni i - strast, potresna strast dara da se sve to pretvori u reči - to je sažeta lepota, nikako strahota, tako ja mislim i sad - I rest my case, čitamo Kafku na različite načine i - živele razlike, rekla bih.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:53 05.07.2009

Re: kafka nedeljom? može...

gordanac

totipričam!

Slušamte, slušam.:)

gordanac

Većina ljudi sa kojima sam o Kafki razgovarala je na kraju razgovora zaključivala da ja nisam razumela kako i koliko je sve to o čemu piše "crno i strašno". Jes`, paz` da nisam razumela....nagost metafizičke studeni i - strast, potresna strast dara da se sve to pretvori u reči - to je sažeta lepota, nikako strahota, tako ja mislim i sad - I rest my case, čitamo Kafku na različite načine i - živele razlike, rekla bih.

Ako ti to nešto znači, evo jednog koji misli da si odlično razumela Kafku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:03 05.07.2009

Kafka/Brod

Odličan post.

Nesporno je da je Kafka odavno postao klasik svetske književnosti. Pridev «kafkijanski» (Kafkaesque) je deo vokabulara svih onih koji se iole bave književnim istraživanjima.

Stoga uvek rado pročitavam Kafkina dela, ali i napise o njemu – od studija i eseja, kritika i tumačenja do «običnih» osvrta na lik i delo Kafke. Jer, svaki razgovor o Kafki je živa tema, neiscprna i beskonačna.

Medjutim, po pitanju uloge Maksa Broda postoje različita tumačenja. Mada, po mom uvidu, većina pozitivno ocenjuje Brodovu ulogu u očuvanju Kafkine zaostavštine, ima i stavova u kojima se ispoljava doza nepoverenja prema njegovom “dobročinstvu”. (Pri tome, neki čak idu daleko pa pominju i da je Ničeova sestra Elizabeta, navodno ponukana dobrim željama, posle smrti svog brata, samovoljno intervenisala u njegovoj zaostavštini, kako bi je “popravila”). Naime, treba se imati u vidu da je konačne verzije Kafkinih kapitalnih dela dao - Brod, koji je, sam po sebi, (ipak) bio jedan minoran ili osrednji književnik (neki se čak pitaju šta je uopšte moglo da dublje povezuje genijalnog Kafku sa Brodom). Posebno se ističe da je, u svojim mnogim tumačenjima i objašnjavanjima Kafke, Brodovo teološko tumačenje nanelo izučavanju Kafke i dosta štete. Milan Kundera je nešto govorio o odnosu Kafka-Brod u svojoj knjizi pod nazivom “Iznevereni testamenti” ("Les testaments trahis", 1993).

I pored ovih napomena, Brod ostaje najzaslužniji što imamo Kafku danas kakvog ga imamo.
antonacci antonacci 16:51 06.07.2009

Re: Kafka/Brod

Pridev «kafkajanski» (Kafkaesque) je deo vokabulara svih onih koji se iole bave književnim istraživanjima.


Pročitao sam negde da je Maks brod najdublje prezirao taj pridev koji je i meni veoma drag.
jasnaz jasnaz 17:42 05.07.2009

umetnik na trapezu


Ali tek posle mnogih pitanja i umiljavanja, umetnik na trapezu reče, grcajući: „Samo sa tom jednom šipkom u rukama – kako mogu tako da živim!”

Franc Kafka :: Prvi bol
shumska shumska 18:19 05.07.2009

pogodak

"Ponekad se osećam kao da sam jedan od čeških tramvaja..." Franc Kafka, Prvi bol
dexter92 dexter92 23:54 05.07.2009

kafka

Ne bi trebalo, međutim, od ovoga praviti nekakav poseban slučaj: ova se Kafkina strast nije mnogo razlikovala od navika drugih muškaraca toga doba, mada bi se s pravom moglo pretpostaviti da je Kafka tome pridavao znatno veći značaj. Naposletku, nije li to još jedna zgodna prilika da nikne samomržnja? Kafka nije voleo seks i u njemu je uživao tim pre što mu se više gadio. Ideja da živi u braku sa ženom, Kafki je bila neprihvatljiva verovatno najviše zato što „normalan" brak podrazumeva i „normalan" seksualni život, a žene su za njega bila ili device ili kurve. Nije smatrao da su devica i seks spojive stvari, kao što to nisu bile ni supruge i kurve.

Ovo je zesca patologija.

Uvek sam se pitao koji je mozak 'Proces' stavio u obaveznu srednjoskolsku lektiru.
antonacci antonacci 16:49 06.07.2009

Re: kafka

Uvek sam se pitao koji je mozak 'Proces' stavio u obaveznu srednjoskolsku lektiru.


Neko pametan.

Znam da ljudi često kukaju kako su lektire loše, ali ja sam ih u srednjoj školi voleo. Kafka ne prija, ne verujem da ga bilo ko osim par mazohista može čitati iz čistog zadovoljstvo, ali je Kafka jako važan. Ako i nema drugog razloga što je u lektiri, tu je bar taj - bez poznavanja Kafke mnogo toga napisanog posle ostaje do pola shvaćeno. To je bar moj stav. Verujem da je ta lektira bila tu da nas nauči da čitamo i da bolje razumemo ono što čitamo.
Черевићан Черевићан 10:21 06.07.2009

шетња по крову

у издању београдске Геопоетике скоро је објављена књига г Аћин Јовице под горњим насловом а у којој је сакупио око 5о цртежа франца кафке којим је овај , врстан цртач, илустровао ( богатио) своју прозу. Бродова неверност из бескрајне пријатељске оданости обезбедила нам је и овај пут неизрецив дар.

- за мене је разговор с Кафкиним цртежима био попут шетње по крову - Месечарење, док ми његово писање и цртање веома наликују. Али, кад се загледам, видим да су различити. Један корен, два изданка. Претаче се једно у друго, остајући два засебна чаробна напитка, у два уметничка суда, указује г . Аћин

Ето прилике да се упозна један нови Кафка . . .
maki100 maki100 16:36 06.07.2009

Kafkine price


Praviti post o Kafki a ne pomenuti njegove genijalne price je prosto greota.
Te price su tako jasne, jake, lepe, prelepe. Svaka.
Biljana 77 Biljana 77 17:57 07.07.2009

Re: Kafkine price

Praviti post o Kafki a ne pomenuti njegove genijalne price je prosto greota


Priče su mu sjajne. A Zamak je najdosadnija i najbesmislenija knjiga koju sam u životu pročitala, sve i da je završena.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:32 06.07.2009

15

Ubijte me ili ste ubica
Kafka je bio neurotičan i depresivan, ali da to nije bio, ne bi bio dobar pisac.

И добро фокусирана болест је нека врста талента.

Да покушам цитирати, по сећању, Владана Десницу: "За трагедију у животу довољна је несрећа, за трагедију у уметности неопходан је таленат." (Ја се на поуздајем много у властито памћење. Цитат је, можда, непоуздан, смисао није...)

П.С.
Онaj наслов коментара горе је број... чега?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana