Pismo

Milutin Milošević RSS / 07.07.2009. u 02:23

Evo nadjoh malo vrema da ti se javim i da ti kažem da smo dobro što i vama od sveg srca želimo

letter-writing1.jpg 

Pišete li? Mislim: da li stvarno pišete pisma?

Da, istina je: ništa više nije kao pre. Napredak i savremni život nose promene, menjaju navike, čine život jednostavnijim. 

Nekada je pismo bilo jedini način opštenja (ne komunikacije) sa osobama koje su daleko. Pisalo se ljubavima, rodbini, onima koji te više ne vole, onima koje voliš više od svega, bratu ili seji u tuđini, vojniku na odsluženju vojnogrokauJeNeA, nesretnicima u bolnici... svakome ko je ilole zaslužio pažnju. 

Pisma su bila sadržajna, topla, očekivajuća; ili hladna, zatvarajuća. Za svako si morao da se zamisliš, da dobro promisliš šta da kažeš, da budeš jasan a opet da ostaviš prostor za premišljanje i dokučivanje šta si zaista hteo da kažeš, da budeš jasan i odlučan a opet da ostaviš prostor za... 

Da, život menja navike. 

Svojoj ženi sam pisao iz Vojske. I ona meni. Nije bilo lako, nije bilo drugog načina. Kratki telefonski kontakti nisu mogli da nedomeste prazninu i želju da se kaže ono što je tu, duboko. 

Od kada smo odaljeni, što je manje moguće ali ipak dovoljno, imamo sijaset načina da ne budemo odvojeni. Svi ti SMSovi, Skajpovi, i štatijaneznamviše omogućavaju nam da svaki dan znamo ko je šta uradio, ko je šta jeo, šta je komšinica donela sa placa, šta je kolega izvalio, kakvo je vreme tukodvas ili pošto je kilo hleba. Da li je to dovoljno? Ni blizu! 

Jedino kada sam seo i razmislio šta stvarno hoću da kažem ženi koja je moj oslonac kroz život je bilo prošle godine, kada sam zabrazdio u blog. Da me ona nije trgla, ko zna kako bi danas izgledali. 

Ne, ovo nije tekst o blogu. Nemojte sad o tome, raspravljali smo na mnogim mestima i znamo odgovor. 

Ovo je tekst o tome da treba da sednete jednom u nekoliko i da razmislite i smislite šta biste hteli da kažete nekome do koga vam je stalo. Osobi koja je vaš život, bratu ili sestri bez čije podrške, ponekad tihe i neprimetne, ne bi bilo to što jeste, roditelju koji je učinio toliko toga što će vam biti poznato tek kada date barem toliko onome ko iza vas ostaje, prijatelju koji je među retkima koji nije izdao, onome koji nije imao mogućnosti, potrebe, snage da dokazuje da je prijatelj kakvog zaslužujete, drugu iz detinjstva koji je životom odnesen ko zna gde, ljubavi koja nije shvatila koliko je centar vašeg sveta, ljubavi koja je to znala pa ipak nije mogla da to podnese ili koju ste oterali koznazbogčega, starijem ili mlađem kolegi kome je potrebam savet, svima onima čiji je mali komadić svesne ili nesvesne ljubavi deo mozaika vašeg života... ama svakome! 

Stotine, hiljade ljudi zaslužuju vaše pismo. Toplo, neposredno, otvoreno, provokativno, pozivajuće, zahvaljujuće, podržavajuće, razočaravajuće. Ljudsko. Izvorno.

 

Kada bi ubrzo trebalo da umreš, a možeš da obaviš samo jedan telefonski razgovor, koga bi pozvao i šta bi mu rekao?

Pa, šta onda čekaš?

Stiven Levin

 

Ne čekajte. Sedite.

 

PIŠITE!

 



Komentari (105)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ipsi ipsi 02:28 07.07.2009

A zar nije

iskrenije i ljudskije sjesti u oci pogledati i reci?

Ne zelim pogresno da me razumijes, i sam sam ljubitelj pisama, ali sve primjere koje si naveo i na kraju naglasio da treba da im pisemo za mene su primjeri gdje treba da sjednemo, u oci pogledamo i kazemo.
Milutin Milošević Milutin Milošević 02:34 07.07.2009

Re: A zar nije

Prirodno, to je najbolje. No, kao što pomenuh moj slučaj, teško je imati sve svoje drage osobe u blizini. Život je to, raznese nas po svetu. O tome sam hteo.
ipsi ipsi 02:39 07.07.2009

Re: A zar nije

Ok, jasnije mi je, i slazem se....treba pisati pisma.

Ako nista drugo, mozda ih neko nekada nadje, objavi i obogati se
Milutin Milošević Milutin Milošević 02:44 07.07.2009

Re: A zar nije

Da, uistinu.

Podseti me na pismo koje sam pisao svojoj kćerki. Hvala.

Veče pred početak Milosrdnog andjela, seo sam i napisao pismo svojoj kćerki. Ona je tada imala nešto preko 7 godina. Mogao sam da pokušam da joj sve kažem, ali sumnjam da bi razumela. Stisak i pažnja koju smo joj poklanjali bila je dovoljna.

Znao sam da će uskoro početi, ali nisam mogao da naslutim kakav će kraj biti. Stoga sam seo i napisao mojoj princezi pismo koje je ona trebalo da pročita jednom ako mene ne bude, kada bude dovoljno zrela da shvati. Ne sećam se detalja, ne sećam se poruka sem osnovne: da je volim i da mi je, ako čita to pismo, žao što ne mogu to da joj kažem.

Na sreću, pretekao sam. Na žalost, pismo je izgubljeno sa lap-topom koji je uskoro odslužio svoje. Ne mogu sebi da oprostim što ga nisam sačuvao. Zbog nje, ne zbog sebe. Ili možda zbog sebe?
tompinchns tompinchns 08:49 07.07.2009

Re: A zar nije

ipsi
iskrenije i ljudskije sjesti u oci pogledati i reci?Ne zelim pogresno da me razumijes, i sam sam ljubitelj pisama, ali sve primjere koje si naveo i na kraju naglasio da treba da im pisemo za mene su primjeri gdje treba da sjednemo, u oci pogledamo i kazemo.


Pismo je ipak neophodno, barem kao uvod u "zivu" pricu. Ponekad je nemoguce oci u oci izgovoriti bolnu rec, pa i ljubav izjaviti, papir ti je kao otklon pred konacni izlazak na svetlo dana, na razgovor licem u lice. Ne bezim od toga, ali pismo ti pruza mogucnost da se do kraja izrazis jer te nicije oci ne ometaju i ne mute ti glavu.
Za mene je i ovaj blog - pismo! Volim i da pisem rukom. Volim pisma koja mi je mama pisala dok sam bila u porodilistu.
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:58 07.07.2009

Re: A zar nije

Ponekad je nemoguce oci u oci izgovoriti bolnu rec, pa i ljubav izjaviti, papir ti je kao otklon pred konacni izlazak na svetlo dana, na razgovor licem u lice. Ne bezim od toga, ali pismo ti pruza mogucnost da se do kraja izrazis jer te nicije oci ne ometaju i ne mute ti glavu.

Ima nas puno koji nismo baš blagoglagoljivi u ozbiljnim situacijama. Nije da se plašim, daleko od toga, ali mogu bolje i sadržajnije da se izrazim ako to što ćelim napišem.

Što bi rekao Vlatko:

Pravih se reči
Uvek kasno setim
Odgovor znam kad
Ostanem sam
g.radicevic g.radicevic 09:47 07.07.2009

Re: A zar nije

i sam sam ljubitelj pisama, ali sve primjere koje si naveo i na kraju naglasio da treba da im pisemo za mene su primjeri gdje treba da sjednemo, u oci pogledamo i kazemo.


jeste, najbolje
al ako mesechno provedem kuci 3 do 5 dana
maximalno
teshko da se nadje vremena
da se sedne
sa svima
kojima bi trebalo "pogledati u ochi"
Pishem pisma
u wordu dodushe
i shaljem mail-om
kao attachmant, (valjda se i to broji).
mada mi iskreno nedostaje ritual
kad presavijesh papir, pa ga stavish u koverat
pa ondaK "liznesh " obod, pa ga "presujesh"
na stolu.......




muaddib92 muaddib92 15:06 07.07.2009

Re: A zar nije

Ponekad je nemoguce oci u oci izgovoriti bolnu rec, pa i ljubav izjaviti, papir ti je kao otklon pred konacni izlazak na svetlo dana, na razgovor licem u lice. Ne bezim od toga, ali pismo ti pruza mogucnost da se do kraja izrazis jer te nicije oci ne ometaju i ne mute ti glavu.

Истина велика, признали ми то или не..
g.radicevic g.radicevic 19:47 07.07.2009

Re: A zar nije

Što bi rekao :


Vlatko
ipsi ipsi 23:51 07.07.2009

Re: A zar nije

Dobro, dobro, dobri ljudi i ja volim da pisem pisma

Naravno, ne slazem se sa misljenjima da je lakse izreci nesto dok nam druge oci ne mute razum, ali ipak volim da pisem pisma

Ali, volim i da predjem granicu sopstvenih ogranicenja...a jedan od krivaca je bas Vlatko i ova njegova pjesma :)
jesen92 jesen92 11:28 08.07.2009

Re: A zar nije

Pravih se reči
Uvek kasno setim
Odgovor znam kad
Ostanem sam

Davno sam imala sefa koji mi je stalno pravio iznenadjenja u vidu razlicitih verbalnih neprijatnosti...i taman se pripremim za "drugi put" kad on opet "nesto novo" a ja opet ne mogu da se snadjem pa tek kad dodjem kuci ja se setim sta je trebalo da kazem...

...ovo je naravno trol na ovu lepu temu, nenameran, ali me asocirala "pesmica'...
49 41 49 41 03:46 07.07.2009

Pisma - nesacuvana

Mislim, da sam bio 5-6 osnovne; rovuci po stanu, kao sto ponekad biva - u danima dosade-kad napolju rominja.

Nabasah, na elegantni kozni povez u vidu velike koverte. Unutra, pedantno slozena pisma.
Pisma napisana rukom dede i odgovori na njih.

Mnoga pocinju; Postovani Gospodine Vladiko, ...
Zavrsavaju se (otprilike): Zelim zdravlje vasoj porodici, ...

Stil, krasnopis, elegancija u biranju reci; ni previse ni premalo - dovoljno!

Zakljucih jos tada; ovo treba sacuvati. Za nauk, krasnopis, stil srocavanja pisma.
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:32 07.07.2009

Re: Pisma - nesacuvana

Zamisli kad neko jednog dana bude čitao tvoja pisma...
dali76 dali76 05:58 07.07.2009

...

Jednu od svojih prvih pjesama napisah njoj. Na nekom komadicu papira. Zelenkast sa linijama. Dadoh joj taj tren kad je uskocila u bus….
Sta da kazem gazda Milutine nego preporuka I podrska tj treba pisati.

Milutin Milošević Milutin Milošević 08:34 07.07.2009

Re: ...

Da, i ja sam prvu pesmu napisao o svojoj gospoji. Pa ti vidi ljubav. A sada, razmenjujemo poruke. Istina, ima tu i lepote, i zajebancije, i nagoveštaja... ali, pismo je pismo
elizabetha elizabetha 06:11 07.07.2009

...

.... u ovih par rečenica prepoznala sam sebe i moju jaču polovinu...

"Od kada smo odaljeni, što je manje moguće ali ipak dovoljno, imamo sijaset načina da ne budemo odvojeni. Svi ti SMSovi, Skajpovi, i štatijaneznamviše omogućavaju nam da svaki dan znamo ko je šta uradio, ko je šta jeo, šta je komšinica donela sa placa, šta je kolega izvalio, kakvo je vreme tukodvas ili pošto je kilo hleba. Da li je to dovoljno? Ni blizu! "

Ovo može shvatiti samo onaj ko živi na taj način : razDvojeno....a ipak bliži smo od nekih koji se leđima udaraju nakon još jednog smiraja dana....
debora debora 07:13 07.07.2009

Re: ...

Sa svojima sam u kontaktu uglavnom preko e-maila. Ponekad su kratki mailovi, tek obavestenje o necemu, ili "dobro sam, ali nemam vremena, a kako ste vi?".

Pokusavam da bar jednom mesecno ili cesce ako mogu, da napisem pravo pismo, kao na papiru, iskreno od pocetka do kraja, o cemu razmisljam i sta se pitam. Iako ga saljem preko interneta, a ne starinskom postom, moj osecaj je isti, ljubav i poverenje, i to primalac (majka, sestra, drugarice...) oseti.
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:36 07.07.2009

Re: ...

razDvojeno....a ipak bliži smo od nekih koji se leđima udaraju nakon još jednog smiraja dana....

Prepoznajem osećaj, baš dobro. Čudno je kako daljina zbliži ljude.
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:40 07.07.2009

Re: ...

Pokusavam da bar jednom mesecno ili cesce ako mogu, da napisem pravo pismo, kao na papiru, iskreno od pocetka do kraja, o cemu razmisljam i sta se pitam. Iako ga saljem preko interneta, a ne starinskom postom, moj osecaj je isti, ljubav i poverenje, i to primalac (majka, sestra, drugarice...) oseti.

O pisanju sam razmišljao ovih dana, ali nikada toliko da bih napisao blog o tome. Medjutim, sinoć mi bilo neko društvo, i nekako dodjemo do te teme. Sa nama su bilo mladi par, upravo vereni. On je godinu dana radio na Bliskom istoku, a za deset dana odlazi još dalje. Ona ga čekala. Kaže, pisao joj je jednom nedeljno, makar i kratko i bez obzira što se svaki dan čuju. Taj osećaj da svakog ponedeljka ili utorka stiže pismo, taj drhtaj kada vidi koverat u sandučetu, ta nervoza otvaranja u tramvaju i milina čitanja je nezamenljivi deo njihove veze.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:08 07.07.2009

Vita jela zelen bor cekam brzi odgovor

Pišem pisma. Volim i da čitam tzv. epistolarne romane - one pisane u obliku pisama.

S druge strane, vrlo uvažavam mišljenje Isidore Sekulić:

"Pisma su uopšte laž, stvar trenutka, raspoloženja, stvar konvencionalnosti; ona ne pripadaju čak ni onima kojima su upućena, jeć jedino svojim odašiljačima. Pisma treba vraćati ili uništavati. Ja tako radim. Svaki koncept pisma koje napišem bacim, a i pisma koja primam ne upotrebljavam nikad kao svedočanstvo".

Smatram da ima mnogo tačnog u opaskama mudre Isidore. Pisma jesu odražaj jednog trenutka, odnosno raspoloženja u jednom trenutku. Jesu stvar konvencionalnosti. Tačno je da ne pripadaju onima kojima su upućena, jer više govore o svojim odašiljačima nego o primaocima; primalac je samo neko ko inspiriše pošiljaoca da "misli na poseban način" i da to izrazi putem pisma. Medjutim, nisam za uništavanje pisama (još manje za nekakvo vraćanje). Slažem se sa Isidorom i u tome da pisma ne treba koristiti kao "nekakvo svedočanstvo".

P. S. Pada u oči da Isidora, mada prilično odbojno govori o pismima, priznaje da je pisala koncepte pre nego što je definitivno slala pisma - što znači da joj je bilo stalo do pisama. (I ja, ponekad, čuvam koncepte pisama koja smatram važnim).
Milutin Milošević Milutin Milošević 08:43 07.07.2009

Re: Vita jela zelen bor cekam brzi odgovor

DA, i meni pisanje ozbiljnog pisma, ličnog ili poslovnog, oduzme dosta vremena i uključi nekoliko verzija, čitanja i prepravljanja. U tome je baš snaga pisanja - da se na najbolji način kaže ono što se oseća.
mikimedic mikimedic 08:50 07.07.2009

pisi...

stari92 stari92 09:46 07.07.2009

~ сећање : писмо/сонг ~

Најдража моја
Једина моја
не стигло ти ово писмо ..
Верујем у љубав,видећу те о5
надам се - Надај се ! ..

Само љубав према теби
Само борба за слободу ..

Нађи утеху,у себи ме нађи
надај се - Надам се ! ..

Иво Лола,Иво Лола
Иво Лола није сам
С нама,с нама !!!

(ovo dok ne dođe trener 58. i postavi u complet))
________________________________________
* Fragment sa jednog ,od iha-ha, logorovanja.
A da se pevalo - pevalo se.
I da se .. - I to .

D)
margos margos 10:17 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Jedno od lepših pisama ...

Milutin Milošević Milutin Milošević 10:27 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Eh...
margos margos 10:44 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Milutin Milošević
Eh...

Gazda, noćas mi. niotkud, kao da sam anticipirala ovaj tvoj tekst, u misli doleteo uvod knjige ''Bašta sljezove boje'' koji počinje pismom Branka Ćopića Ziji Dizdareviću....
''Drago moj Zijo,
Znam da pišem pismo koje neće stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati makar neko ko zna nas obojicu. Mrkla je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo....''
- dalje se nisam mogla setiti.

Još jedno pismo koje pamtim, i to dobro, je ''Pismo nepoznate žene'' od Stefana Cvajga. Čitala sam ga kao klinka, a čitala sam ge i pre neku godinu - i jednako plakala.
mikimedic mikimedic 10:52 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

...vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne...
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:58 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Mrkla je noć i meni se ne spava

Pazi: gosti mi otišli oko ponoći, a ja postavio tekst u 3:23. Pa ti vidi
49 41 49 41 11:01 07.07.2009

Re: pisi...

mikimedic

Pukovniku nema ko da pise.
margos margos 11:15 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

mikimedic
...vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne...

Tako nekako, Miki.... Za neverovati - našu kućnu (maminu) negde sam izgubila.... Odem u Split kod tetke posle par godina, i vidim u njenoj biblioteci, zamolim je da mi je posudi - i nju izgubim. :(

Pre nekoliko godina vidim je kod prijateljice i kažem ''molim te mi fotokopiraj'' a ona kaže ''pa uzmi je ti na čitanje, pa ti fotokopiraj'' a ja ''bogme neću u ruke da uzimam tuđu knjigu, kod mene nestaju'' . Sad imam fotokopiju i na sigurnom je ....


PS. Bivšem mužu - dok smo se zabavljali i posle kad smo se venčali, često sam pisala pisma iako smo bili skupa... pisamca, ceduljice... ostavljala ispod jastuka, knjiga, u džepovima.... i pstttt, da on ne čuje, kad smo se razišli, ja to maznula jer sam videla da on i nema pojma gde je... Ako se ikad seti i zatraži - vratiću mu :)


PPS Gazda: mrkla noć porađa čudesne misli oduvek :)
mikimedic mikimedic 11:47 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

PS. Bivšem mužu - dok smo se zabavljali i posle kad smo se venčali, često sam pisala pisma iako smo bili skupa... pisamca, ceduljice... ostavljala ispod jastuka, knjiga, u džepovima.... i pstttt, da on ne čuje, kad smo se razišli, ja to maznula jer sam videla da on i nema pojma gde je... Ako se ikad seti i zatraži - vratiću mu :)

Milutin Milošević Milutin Milošević 13:12 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Fratello

Bata i ja mnogo volimo ovo da pevamo
muaddib92 muaddib92 15:31 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

''Drago moj Zijo,
Znam da pišem pismo koje neće stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati makar neko ko zna nas obojicu. Mrkla je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo....'' -

.. са духовима и успоменама, а ја, ево, размишљам о златној паучини и сребрној магли твојих прича, и о страшном крају који те је задесио у логору Јасеновац.
Пишем, драги мој Зијо, а нисам сигуран да и мене, једном, не чека сличан крај у овоме свијету по коме још увек путује куга са косом.
...
Како ли смо некада, заједно, дјечачки, лирски занесени, туговали над пјесником Гарсијом Лорком и замишљали оно праскозорје када га одводе, бесповратно, пустим улицама Гранаде.
Био сам, скорих дана, и у Гранади, гледао са бријега осунчан каменит лабиринт њених улица и питао се: на коју су га страну одвели? Опет си ти био поред мене, сасвим близу, и не знам ко је од нас двојице шапутао Лоркине ријечи, пуне језе:
''Црни су им коњи, црне потковице.''
margos margos 16:03 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

HVALA!!!!! Hvala ti mnogo :)))))

Опет си ти био поред мене, сасвим близу, и не знам ко је од нас двојице шапутао Лоркине ријечи, пуне језе:
''Црни су им коњи, црне потковице.'
'

muaddib92 muaddib92 21:30 07.07.2009

Re: ~ сећање : писмо/сонг ~

Тешко ми је да ишта даље кажем Маргос, пошто се овај увод и мени често враћа у мисли. Бранкова језива визија се у кратком року остварила: за мање од две деценије откако му се ово сновиђење јавило, црни коњи црних потковица су јездили овим просторима носећи своја четири страшна јахача.
Галоп, доњи ракурс, слоу моушн - да нешто не прескоче, да некога не заобиђу...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:07 07.07.2009

ne pisem

cak sam svojevremeno decku u vojsci napisala samo 5 (pet) pisama na opste pljuvanje mojih drugarica tipa "ne znas ti kako je njemu tamo...". zato je on meni svaki dan
dobijala sam ih redovno sa raznih strana kad sam sa 12 godina lezala u bolnici 3 meseca.

pisem emailove, ali to se ne racuna?

ps. Skype-phone je zakon.
Черевићан Черевићан 12:30 07.07.2009

атек колко су ме марке коштале . . .

присећамсе, када сам оно наруковао у босанској касарни мојој сам Мили писао сваки дан дебело писмо, некад и 2, и једва чеко сутра да пишем ново. после свега . . удала се за поштара.

писмо ко писмо
залуд неимарски
никад неби писао
ја писма та


(Јесењин , Ана Сњегина - препев Пешић)
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:13 07.07.2009

Re: атек колко су ме марке коштале . . .

Eh, gosn Čer, bar je bio dobar motiv da se nešto radi
muaddib92 muaddib92 21:52 07.07.2009

Re: атек колко су ме марке коштале . . .

Засад - мећава веје...
Ко безброј мантијаша
Завија, стрвина,
и ко гад се руга!
И снег се гомила
у виду марјаша,
а за сандуком:
ни жене, ни друга
.

(Јесењин, Одговор мајци, also Пешић)
margos margos 10:15 07.07.2009

Pišem....

I često su mi beleške u dnevniku u formi pisma - jasnije i lakše izrazim šta mislim i osećam kada se obraćam nekom, makar u mislima. Pišem i kad ne šaljem... Šaljem i kad znam da mi neće biti odgovoreno.
thebee269 thebee269 10:20 07.07.2009

rajko

ovo me podseti na jednog Rajka,druga iz vojske.
kako je taj covek pisao pisma, to je bila umetnost.
kada je iz vojske slao pisma svojoj devojci to je bio citav ritual.
od pripreme papira,olovke, mesta za pisanje,cigarete,limunada i to pisanje je trajalo.
kada je pisao onako obicno pismo ,ono je imalo 7-8 strana, a kada je imao vise vremena e to je bogami bilo nekih petnaestak strana.
pomislicete da su pisma bila dosadna,medjutim to je trebalo procitati, to je bila umetnost.
kako je on znao da opise pogled iz spavaone na strazarsku kucicu, pomislio bi covek da je na najlepsem ostrvu a ne u kasarni.
jednom sam ga jedva nagovorio da u moje ime napise pismo jednoj mojoj devojci.

u odgovoru je samo pisalo, mogao si pismo da napises i sam.
dobro me je poznavala.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:28 07.07.2009

Re: rajko

u odgovoru je samo pisalo, mogao si pismo da napises i sam.
dobro me je poznavala.

Lord Greystock Lord Greystock 10:50 07.07.2009

Gledam po...

... sebi
Mnogo sam ponosan bio što elektronsku komunikaciju koristim od kad je to moguće kod nas, što sam to forsirao kad drugi nisu bili načisto o čemu se tu radi.
U poslednje vreme, ponekad, pomislim koliko sam u stvari izgubio kad sam prestao da pišem papirna pisma nekim dragim osobama(?!?).
49 41 49 41 11:03 07.07.2009

Pisma jedne Kaludjerice

iz 16. veka
topcat topcat 12:49 07.07.2009

Razglednice

Ne sjećam se kad sam zadnji put nalivperom ispisala pismo.
Prisjetim se rukopisa kad tu i tamo ručno napišem koji blog (ukaže se trenutak, a ne nosiš baš svuda laptop).
Brojeve telefona više ne znam napamet - svi su u mobitelima.

S druge strane, mailovi određenim osobama, ponekad chat ili samo mala razmjena sms-ova može isto tako razbuktati emocije, što nikako ne treba podcjenjivati. Internet komunikacija je često prodornija - direktnija.
Ne mislim da je treba gledati kao "zamjenu"...već kao "nešto drugo". Uostalom, potpuno je svejedno kako komuniciraju, dok god se ljudi razumiju i brinu jedan o drugome.

Upravo sam dobila razglednicu iz Grčke.
Ne sjećam se kad sam je zadnji put ja nekom poslala, ali će je ovaj čiča sigurno dobiti.

(p.s. baš lijep blog, Gazda)
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:16 07.07.2009

Re: Razglednice

Ja sam barem počeo da pišem čestitke. Evo već druga godina
topcat topcat 14:41 07.07.2009

Re: Razglednice

Imala sam jednu tetu čije su čestitke bile povijest bolesti:
sretan Božić danas smo bili u kupovini krasno smo jeli u restoranu odlično meso pa smo pili vino malo me zezaju bronhiji - i tako dvije strane - a sve u jednoj rečenici.

Par puta smo kao sprdnju poslali čestitke sličnog sadržaja, ali teta nije skužila.
Voljela je da su obje strane "pune".
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:22 07.07.2009

Jedno lepo očinsko pismo

Evo jednog lepog pisma oca upućenog sedamnaestogodišnjem sinu:

Dragi moj Bene,
Mislim da je tvoj sonet izvrstan - doista dobar.... Čini mi se da tvoja slabost nije u tehnici pisanja, već u originalnosti. Ne moraš se posebno trsiti da dobro pišeš, jer ti to leži. Ali moraš nastojati da pravilno razmišljaš, jer ti to još nedostaje. Ponekad poželim da se baš u svemu ne složiš s majkom i sa mnom. Naravno, nedvojbeno, mi uvijek imamo pravo, ali mladić tvojih godina bi gdjekad morao pomisliti da imamo krivo.
Beskorisno je pokušavati biti originalan. To obično znači protiviti se svemu i svačemu - a ljudi koji se svemu suprostavljaju najgora su vrsta gnjavatora. Ali valja da razmišljaš svojom glavom. Nemoj uvijek sve započinjati tako da se u načelu ne slažeš s onim što drugi misle. Oni vjerojatno imaju pravo. Razmišljaj polako, pažljivo, za sebe, o svojim vlastitim idejama. ...
Dragi moj sine, drago mi je da se u Etonu manje dosadjuješ i da se osjećaš sretnijim. Uživaj u onom što te veseli i zaboravi ono što mrziš. Počeo si shvaćati da svoju slobodu nisi dobio stoga što si buntovno čudovište, nego zato što si ličnost. To isto znaju svi tvoji vršnjaci. Ostani takav i kreni u život sa smiješkom na usnama. Mogu te zbog toga ismijati, ali u dnu svog srca će te poštovati. To što si "osebujan", što si "drukčiji" znak je tvoje individualnosti. To će te izložiti, kao mladića medju drugim mladićima, podsmijehu krda. Ali i krdo sazrijeva s godinama kao i ti što sazrijevaš. Počet će te odjednom gledati s "neodredjenom slutnjom" (ili možda s "mrskom slutnjom". Počet će se pitati nije li napokon taj Benedict Nicolson zrela ličnost, koja je unatoč mnogih stradanja, ostala netaknuta, koju nije smljela bezdušna mašinerija, koju nije zgnječila jednoličnost praznoglavih. I možda će ti se učiniti da gledište koji si zastupao, koje im se u početku činilo tako neobičnim, sad za njih znači nešto odvažno - nešto uzvišenije od njihove sluganske linije manjeg otpora.
Upozoravam te, ne budi krut s onima koji ti nisu dorasli, znam da zbog toga možeš imati neugodnbosti i ne želim da ti laska prisnost lijepih četranestogodišnjih dječaka. Ali, molim te, kad susretneš nekog tako bojažljivog i nesretnog kao što si ti bio, reci mu lijepu riječ, pokloni mu malo pažnje. Odgovorit ćeš: "Oče, ali ti ne poznaješ uvjete pod kojima živimo u Etonu". Odgovaram ti: "O da, poznajem ih i te kako dobro". Isti su kao uvjeti pod kojima sam ja živio u Wellingtonu. Ljudska se priroda ne mijenja. I ja znam da sam se u svom životu s tim suočio kad dodjoh u tvoj položaj u svojoj kući, prilika da budem dobrohotan prema svakoj i najmanjoj nevolji iskupila je svu neljubaznost i okrutnost koju sam ja osobno pretrpio.
Dječaci su uglavnom neosjećajni. Ti si preosjetljiv. Jedna tvoja ljubazna riječ ili djelo nadoknadit će sve patnje što ti ih nanesoše podsmijesi nevaljalih ljudi koje te nekad ismijevahu. Pokušaj, pa ćeš vidjeti. To će te ispuniti srećom i zadovoljstvom, umjesto tog hladnog bolnog osjećaja koji te sad razdire.
Čuvao te Bog, dragi sine, voli te tvoj H. G. N.

(Iz knjige: Portret jednog braka, od Nigela Nicolsona, Naprijed, Zagreb 1974)

P. S. Pismo je napisano daleke 1931. godine.
Opet, smatram da osećanja očeva prema sinovima (i prema kćerkama) ne zastarevaju, he, he, he...
margos margos 13:27 07.07.2009

Re: Jedno lepo očinsko pismo

VP - mnogo je lepo ...:)))
lula953 lula953 13:24 07.07.2009

Pismo


Volim da iznenadim svoje prijatelje. Oni stariji, vec naviknuti, kazu da jedva cekaju moje porukice i pricice u obliku pisama. Uz svaki poklon, bez obzira kome upucen, posaljem propratno pisamce. Cinimi se da je sirotinjski i nedoreceno ako samo urucim poklon sa nekom od poznatih fraza. U pismu se bas, bas, otvorim. Dam prostor svojim emocijama. Cesto do suza ganem ljude.
Cuvam i danas 823 pisma (!). Od toga je 816 od istog decka - Zorana. Dugogodisnja ljubav, stanovanje u dva razlicita udaljena grada. Nisam nikada dobila nista lepse od toga. Nikada mi niko nije tako govorio (pisao) o svojoj ljubavi, o svojim razmisljanjima. Stanovala sam tada na Dusanovcu. SVAKOG dana je postar dolazio i donosio. Pismo br. 1, pismo br.2, pismo br. 3... Ponekad ih ponovo procitam. Vratim se u vreme kada sam mogla toliko da volim i budem voljena.
Zorana i mene i danas vezuje iskreno prijateljstvo. Svako je krenuo za svojom sudbinom. Svako to pismo, za mene je, umetnicko delo. Glasam za pisma!
mikimedic mikimedic 13:57 07.07.2009

Re: Pismo

Volim da iznenadim svoje prijatelje. Oni stariji, vec naviknuti, kazu da jedva cekaju moje porukice i pricice u obliku pisama. Uz svaki poklon, bez obzira kome upucen, posaljem propratno pisamce. Cinimi se da je sirotinjski i nedoreceno ako samo urucim poklon sa nekom od poznatih fraza. U pismu se bas, bas, otvorim. Dam prostor svojim emocijama. Cesto do suza ganem ljude.
Cuvam i danas 823 pisma (!). Od toga je 816 od istog decka - Zorana. Dugogodisnja ljubav, stanovanje u dva razlicita udaljena grada. Nisam nikada dobila nista lepse od toga. Nikada mi niko nije tako govorio (pisao) o svojoj ljubavi, o svojim razmisljanjima. Stanovala sam tada na Dusanovcu. SVAKOG dana je postar dolazio i donosio. Pismo br. 1, pismo br.2, pismo br. 3... Ponekad ih ponovo procitam. Vratim se u vreme kada sam mogla toliko da volim i budem voljena.
Zorana i mene i danas vezuje iskreno prijateljstvo. Svako je krenuo za svojom sudbinom. Svako to pismo, za mene je, umetnicko delo. Glasam za pisma!


i Zoran i ti znate zasto zivite.

Lepo je imati proslost.
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 14:06 07.07.2009

Re: Pismo

Lepo je imati proslost.

Milutin Milošević Milutin Milošević 14:15 07.07.2009

Re: Pismo

816 od istog decka - Zorana

Blago tebi
pnbb pnbb 21:13 07.07.2009

Re: Pismo

Dugogodisnja ljubav, stanovanje u dva razlicita udaljena grada.

???

odnosno koliko dugogodisnja
lula953 lula953 12:22 08.07.2009

Re: Pismo


Sedmogodisnja.
gordanac gordanac 13:36 07.07.2009

najčuvenije pismo...

..(ili jedno od) je ono koje je Tatjana pisala Onjeginu (znam iz glave, recitovalo se to, i-haj!, ali da ne davim celom pesmom) i evo meni najlepših stihova;

"Pišem vam - šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
Prezrenje vaše da l` ću steći
------------
------------
Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bih
Na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je…
Nebo je mene dalo tebi;
Moj život sav je jemstvo bio
Da ću te sresti izmeđ’ ljudi;
_______
_______
U snove si mi dolazio,
I neviđen mi bio mio.
Tvoj pogled me je svud proganj`o,
U duši davno glas odzvanj`o…
-------------
-------------
Završih! Da pročitam, strepim…
Od stida više nemam daha…
Al’ vaša čast mi jemči lepim
I predajem se njoj bez straha…"


Postoji jedna posebna vrsta pisama - napisana, a neposlata, pa tako i - nepročitana.
Ta su od one fele koje treba - spaliti pre čitanja onog kom su namenjena...

Ritual spaljivanja takivh pisama je, takođe, sasvim poseban događaj....
mikimedic mikimedic 14:01 07.07.2009

Re: najčuvenije pismo...

Ritual spaljivanja takivh pisama je, takođe, sasvim poseban događaj....

Milutin Milošević Milutin Milošević 14:17 07.07.2009

Re: najčuvenije pismo...

Postoji jedna posebna vrsta pisama - napisana, a neposlata, pa tako i - nepročitana.
Ta su od one fele koje treba - spaliti pre čitanja onog kom su namenjena...

Ritual spaljivanja takivh pisama je, takođe, sasvim poseban događaj....

Posebna sorta, zaista. Sada postoje elektronske arhive, pa se neposlata a nespaljena pisma lako čuvaju
gordanac gordanac 14:26 07.07.2009

:))

Posebna sorta, zaista. Sada postoje elektronske arhive, pa se neposlata a nespaljena pisma lako čuvaju

:))))
Kako misliš da se bela hartija i koverat ispisani crnim mastilom "gurnu" u elektronsku arhivu?
Ne biva.Samo vatra biva...
mirelarado mirelarado 15:13 07.07.2009

Re: najčuvenije pismo...

Postoji jedna posebna vrsta pisama - napisana, a neposlata, pa tako i - nepročitana.


lula953 lula953 12:27 08.07.2009

Re: najčuvenije pismo...


Profesor sam ruskog jezika! Zao mi je sto ti ne mogu izrecitovati pesmu u originalu. Kako to zvuci govori podatak da svi moji ucenici je znaju. Neko deo tog pisma neko celo.
Pisma spaljuju samo oni koji se boje sebe.
mirelarado mirelarado 16:03 08.07.2009

Re: najčuvenije pismo...

Zao mi je sto ti ne mogu izrecitovati pesmu u originalu. Kako to zvuci govori podatak da svi moji ucenici je znaju. Neko deo tog pisma neko celo.


laluza laluza 13:52 07.07.2009

.. ženi sam pisao iz Vojske. I ona meni.

A gde je ona sluzila?
leopold_lady leopold_lady 14:07 07.07.2009

Pišem ....

mom Nebojši pisma ..... .Neka znam da je pročitao,za neka nisam sigurna,a imam gomilu neposlanih koje čuvam u jednoj kutiji .... I kada me ne bude bilo - njemu će biti data..... (jednog dana za 158 godina ) .....

Pišem pisma ljudima koji mi se sviđaju ...Oduvek sam to radila...... Mada sve češće dobijaju oblik e-mail-a .... Brže je i ne mogu da nekome koga ne znam na kućnu adresu (ili još gore adresu gde radi) napišem pismo..... Bar ne - ako nema direktnog obostranog kontakta....

Ipak,poslednje pismo od mene niko ne želi da dobije..... Jako sam grozna kad pišem poslednja pisma .... Poslednjji e-mail,poslednji SMS .... I to ne samo muškarcima koji su mi se sviđali,nego i drugaricama i drugovima sa kojima sam iz nekog razloga prestala da se družim (uglavnom oni tako žele) - i to je kraj .... Do tada mogu da mi skaču po glavi - posle toga - za njih ne postojim ..... Jedna i jednina osoba kojoj sam oprostila i posle svega sam u kontaktu sa njom,čak se i družim - je moja Aleksandra..... Da me pitaš što - ne znam..... Volim je kao sestru - od kad znam za nju.... Moga Petra je godište.... I jedna od tri osobe na svetu kojima mogu stvarno sve da oprostim.... (ne računajući roditelje,brata i rodbinu - oni su moji i šta ću )....
Milutin Milošević Milutin Milošević 14:20 07.07.2009

Re: Pišem ....

I kada me ne bude bilo - njemu će biti data

Nadam se što kasnije.

Zaista, zanimljivo je napisati pisma i osigurati da se predaju nekome "jednoga dana", kad mene ne bude više. Vrlo zanimljiva ideja

leopold_lady leopold_lady 14:32 07.07.2009

Re: Pišem ....

Milutin Milošević
I kada me ne bude bilo - njemu će biti data

Nadam se što kasnije.

Zaista, zanimljivo je napisati pisma i osigurati da se predaju nekome "jednoga dana", kad mene ne bude više. Vrlo zanimljiva ideja




Nemoj da slušaš mene - ja sam malo blesava
pnbb pnbb 21:15 07.07.2009

Re: Pišem ....

Zaista, zanimljivo je napisati pisma i osigurati da se predaju nekome "jednoga dana", kad mene ne bude više.

hmmm?
mikimedic mikimedic 15:22 07.07.2009

Napisi zvucno pismo

mirelarado mirelarado 15:51 07.07.2009

Љубавна писма

Када се спомену љубавна писма, најпре се сетим Елоизе и Абелара . Није заправо битно ни да ли су их обоје заиста написали, или их је написао сам Абелар, или неко трећи, дирнут њиховом трагичном и романтичном судбином...

"Samo, čemu da se ja nadam ako tebe izgubim? Čemu i dalje koračati na ovom zemaljskom putu na kojemu si mi ti bio jedina potpora. A, na kraju, što mi je ostalo od tebe? Znam da si živ i to mi je jedina utjeha. Mrtva sam za svaki drugi užitak. Tvoja prisutnost mogla bi me katkada povratiti meni, ali tvoja prisutnost mi je uskraćena."
(преузето одавде)

gordanac gordanac 15:58 07.07.2009

još...

...jedno čuveno pismo
Branko Miljković


"Dragi prijatelju,
Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada vise neću oporaviti. Pre svega moraš da znas da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu.
Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba moga duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja je usamljenost sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sada moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna.
Pored Nje najopasnije misli pretvarale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onog šta sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da dišem. Svaka me reč može ubiti.
Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego što sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik tj. onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj koji se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda makoliko veliki bio. Izgubivši Nju ja sam izgubio i svoju snagu i svoj dar. Ja više ne umem da pišem. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sećaš li se dragi prijatelju, da sam ja napisao stih: “Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik.” Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim dalje mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

P.S.
Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možes znati. Svaka sitnica koja se na nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj, počeću da mislim o smrti.
Ponoć je.Doviđenja.
Branko.''
mirelarado mirelarado 16:56 07.07.2009

Re: još...

Милош Црњански Аници Савић:


"Нисам искао дозволу да Вам могу писати, јер би ме било стид да молим, али ја Вас исувише поштујем, бићете то већ приметили, a да би смело да Вам буде непријатно што лако кршим обичаје. Ви се ни сад нећете чудити, ако Вам долазим с молбом да ми дате часак два Вашег времена што ћете га у Београду провести ван Вашег козмоса, јер Ваш разговор, сва Ви, исувише сте фина за једно залеђе свакидашње, салонско и банално. Радовао бих се кад би ми допустили да са Вама са Калемегдана погледам на далеке шуме. Молим Вас известите ме, ако ми то не можете дозволити, ја ћу, разуме се, ипак доћи у стан г. Суботићке да Вам се поклоним. Модеран човек се стиди радости, због које се мора и сувише дати, aли ја волим ову малу радост, помешану страхом да Вас не увредим, jер Вас сад познајем. Нико није грубљи и нико није отменији него мушкарац, ja то знам, и ничега се не бојим тако као да будем, може бити на часак, неком на терету. Али Ви ћете увек знати да Вас нико тако високо не ставља, као баш ја. [...] Више година сте за мене били једина песникиња која зна више него ико од како је Данте умро, о небу, a сада Вас познајем и тиха и мирна линија Вашег говора, мисли, покрета, овија се око мене и даје ми илузију да све што из даљине иде, гледам, прилази. Све ово Вам рекох само зато да знате да Вам се нико тако дубоко не клања као Црњански.'' ...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:06 07.07.2009

Re: još...

Naročito mi se ovo svidelo:
Mirelarado
...Модеран човек се стиди радости, због које се мора и сувише дати, aли ја волим ову малу радост, помешану страхом да Вас не увредим, jер Вас сад познајем. Нико није грубљи и нико није отменији него мушкарац, ja то знам, и ничега се не бојим тако као да будем,


Verovatno je u to vreme visokoobrazovana i mudra Anica bila gospodjica, ono "Rebac" je došlo kasnije.
mirelarado mirelarado 20:02 07.07.2009

Re: još...

А овако је Крлежа писао Бели, у Загребу, у марту 1981. године:

"Draga moja B, stiglo je proljeće na Gvozd. Zvoni zvono Sv. Marka, kotrljaju se srebrne lopte zvonjave po nasem krovu, sunčano jutro, kosovi, dobro jutro, nadam se da si dobro spavala. Pod ovim tornjem Sv. Marka davno, u davnoj davnini, prije mnogo godina, srela se jedna djevojčica s jednim dječakom, koji je pisao pjesme...Taj (mladić) ni danas ne radi drugo, nego piše pjesme, a jedna od njih je i ovo pismo. Do viđenja, Tvoj M.K."
gordanac gordanac 20:56 07.07.2009

krleža...

..07.07. - danas bi mu bio rođendan, inače (ili mu je rođendan, svejedno...)
pnbb pnbb 21:37 07.07.2009

Re: još... fragmenti

.. pisem vam gospo iz malene izbe, u ministarstvu unutrasnjih dela ...

... mozda joj brane..ko li joj preci? vec 5 meseci ravno je sad, od nje ni reci ...
margos margos 16:30 07.07.2009

Prelepa su i pisma

Marine Cvetajeve... u jednom reče:
''Knjigu sam odložila. Sa radostima, kao što znate, ne žurim. Radost je - drugi vid bola, možda oštriji, čak.''
shumska shumska 16:48 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

uze mi Marinu Cvetajevu iz tipki tastature, bravo Margos:)
takodje volim poput Vladimira P. da čitam epistolarnu formu. pada mi na um Van Gog i pisma bratu. "dragi Teo"....
preporuka
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:09 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Ne da sam pisala pisma, nego samo tako...napisala sam i priču o pismima, ali...bićete obavešteni...
Moja najbolja drugarica i ja smo razmenile više no pristojnu količinu pisama, koje sada, u paketima, vezanim tankim mašnicama čuvamo po budžacima. Time smo sebi obezbedile da nam se jednog dana u zbirci sabranih dela nađe i ona obavezna, najdosadnija knjiga sačinjena od sabrane prepiske autora sa poznatim i manje poznatim likovima i ličnostima.
Ne pišem više pisma, baš greota, pisma su mnogo lepa stvar, naročito ona mirišljava...još ako imaju neki herbarijumski momenat unutra...
margos margos 18:32 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

uze mi Marinu Cvetajevu iz tipki tastature

Izvini :)
Sećam se, putovala sam busom za Suboticu, čitam je i gutam knedle... plačem nad njenom sudbinom i dubinom... i naletim na jedan njen odgovor sinu kada ju je zabezeknut video po prvi put da plače. a ona mu reče: ''To stena plače.'' Nisam smela da je čitam do povratka s puta....:)

A pisma Teu najbolje objašnjavaju Van Goga - ako želiš da ga upoznaš:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:20 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Margos
Prelepa su i pisma Marine Cvetajeve... u jednom reče:
''Knjigu sam odložila. Sa radostima, kao što znate, ne žurim. Radost je - drugi vid bola, možda oštriji, čak.''

Sećam se, putovala sam busom za Suboticu, čitam je i gutam knedle... plačem nad njenom sudbinom i dubinom... i naletim na jedan njen odgovor sinu kada ju je zabezeknut video po prvi put da plače. a ona mu reče: ''To stena plače.'' Nisam smela da je čitam do povratka s puta....:)

A ja ne mogu da se ne setim kako mi se srce stezalo kada sam čitao kako je gospodja Marina, velika Marina Cvetajeva, pre nego što se samoubila, videla svoj pogreb:

«Poći ću ulicama napuštene Moskve,
i poći ćete vi za mnom,
i mnogi će uz put zaostati;
i prvi grumen zemlje udariće u poklopac sanduka,
i najzad će biti dozvoljen egoistički, usamljeni san....
Oprosti, Gospode, umrloj gospođi Marini,
koja je propala od oholosti... «.



tompinchns tompinchns 20:03 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Kad vec pomenuste Marinu, u pismu Borisu Pasternaku kaze:
"Borise, ti me nisi shvatio. Ja toliko volim tvoje ime da saljuci pismo Rilkeu ne mogu a da ga jos jednom ne napisem; u suprotnom bilo bi to pravo lisavanje, odricanje."

Zamislite samo na istom mestu, u istom vremenu, u jednom pismu tri poetska diva: Cvetajeva, Pasternak i Rilke. Kako to moze da se ponovi!!!

A Ani Ahmatovoj veli ovako:

"Zavrsavam kao sto Alja zavrsava pismo ocu: Ljubim i nisko se klanjam."

Cime se to moze zameniti?
margos margos 20:31 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Драга Олга Јелисејевна...

Моја највећа немаштина је - недостатак самоће. Ја сам увек са људима, и дању и ноћу, и никада, ни за тренутак, нисам - сама. Никада у свом животу нисам чезнула за било ким као сада за собом, за својом тишином, својим усамљеним кораком. Самотност и простор - просто је смешно колико не постоје. На оволико краткој узици још нико није живео. Ја се не жалим, само се чудим, са чуђењем посматрам чудну - хтела сам да кажем : слику - ма какви! најсићушнију минијатуру свог живота разумљиву само кроз микроскоп.

7.септ. 1925.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:14 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Medju ljubavnim pismima iz davnih vremena veoma poznata su, kako s pravom reče Mirelarado
Када се спомену љубавна писма, најпре се сетим Елоизе и Абелара . Није заправо битно ни да ли су их обоје заиста написали, или их је написао сам Абелар, или неко трећи, дирнут њиховом трагичном и романтичном судбином...


A za primer egzemplarne "bratske korespondencije" uzimaju se, kako s pravom pomenuše Shumska i Margos:
Pisma Teu , koja najbolje objašnjavaju Van Goga


S tim u vezi, da pomenem ono što je poznato - da medju velikim književnicima, mnogi su veoma voleli da pišu pisma, te su naknadno štampane njihove obimne korespondencije, koje ne zaostaju mnogo po značaju za njihovim književnim delima.

Da pomenem samo trojicu, one koji su meni posebno dragi (dvojicu Engleza i jednog Francuza):

Oldos Haksli, jedan od najvećih engleskih intelektualaca svih vremena, pisao je mnogo pisama, različitim osobama, po različitim temama (LETTERS OF ALDOUS HUXLEY)

Drugi je D. H. Lorens. Njegova pisma (ukupno 5,684 pisma) su skupljena i izdata u – osam tomova, na 5.453 strana (THE LETTERS OF D. H. LAWRENCE, 8 volumes, paperback edition. Cambridge University Press, 2002. Complete set: £250).

Treći je Gistav Flober (LES LETTRES DE GUSTAVE FLAUBERT).

Naravno, oni su živeli u drugim vremenima... Verovatno se danas ni najznačajniji svetski pisci ne odlikuju manijom pisanja pisama na klasičan način, he, he, he...
pnbb pnbb 21:24 07.07.2009

Re: Prelepa su i pisma

Naravno, oni su živeli u drugim vremenima... Verovatno se danas ni najznačajniji svetski pisci ne odlikuju manijom pisanja pisama na klasičan način, he, he, he.

ne tako davno..
dzek kerouak, norman mailer
niccolo niccolo 17:41 07.07.2009

Ne pišem...

...ne sećam se kada sam napisao pismo pa nemam ni naviku...e-mail i sms su isključive pismene forme koje koristim...
cassiopeia cassiopeia 18:37 07.07.2009

Pisala davno nekim dragim ljudima

Što sam ja volela da pišem pisma. I negde sam tu naviku izgubila. Razmišljam o tome još od jutros kada sam videla Milutinov blog o pismima.
Mnogo mi je lakše nekome napisati ono što želim da kažem nego reći. Imala sam običaj da bivšem pišem kada tražim odgovor na nešto što nas muči, o šta se spotičemo jer sam tako bila sigurna da mi neće promaći sve ono što želim reći jer sam pred njim ostajala bez teksta:) Sad mi smešno kad se setim kako je jednim pogledom mogao da me razoruža i obezreči.

Postoji jedna knjiga Ljubav je srce svega, prepiska Majakovskog i Lili Brik. Njihova ljubav je bila neverovatna.

"Grlim te do krcanja kostiju.
Tvoj Volođa"
tompinchns tompinchns 20:10 07.07.2009

Re: Pisala davno nekim dragim ljudima

cassiopeia
Postoji jedna knjiga Ljubav je srce svega, prepiska Majakovskog i Lili Brik. Njihova ljubav je bila neverovatna."Grlim te do krcanja kostiju.Tvoj Volođa"



Krenuli nas Rusi!!!
cassiopeia cassiopeia 20:27 07.07.2009

Re: Pisala davno nekim dragim ljudima

tompinchns
cassiopeia
Postoji jedna knjiga Ljubav je srce svega, prepiska Majakovskog i Lili Brik. Njihova ljubav je bila neverovatna."Grlim te do krcanja kostiju.Tvoj Volođa"



Krenuli nas Rusi!!!


Eh ti ruski pesnici kad dovate ne puštaju
Milutin Milošević Milutin Milošević 20:52 07.07.2009

Re: Pisala davno nekim dragim ljudima

Eh ti ruski pesnici kad dovate ne puštaju
U beskrajnost pružila se stepa...
mirelarado mirelarado 21:30 07.07.2009

Re: Pisala davno nekim dragim ljudima

Milutin Milošević
Eh ti ruski pesnici kad dovate ne puštaju
U beskrajnost pružila se stepa...


Кад смо код Руса, Чехов је своја писма Олги Книпер, супрузи и глумици, завршавао речима: "Немој да ме вараш много." :))
crossover crossover 21:51 07.07.2009

Re: Pisala davno nekim dragim ljudima

mirelarado
Кад смо код Руса, Чехов је своја писма Олги Книпер, супрузи и глумици, завршавао речима: "Немој да ме вараш много." :))

Да, да :))))
Зато љубавна писма најбурнијим пламеном горе.
Истим оним пламеном којим су и написана.
exciterka exciterka 19:45 07.07.2009

hm

pored gomile tehnologije, ja sam zaboravila kako se piše olovkom...
Blade Runner Blade Runner 21:18 07.07.2009

Pišem ti sporo jer znam da ne znaš brzo

da čitaš

p r e p o r u k a
madam_mym madam_mym 21:39 07.07.2009

za pismo - uvek!

nema šanse da kažem sve ono što želim - ne umem. Ali zato umem da napišem. Ne mogu da zamislim kontakt bez pisanja pisama, pri tome mislim i na SMS. e-mail........
živela pisma
pnbb pnbb 21:42 07.07.2009

sasvim neocekivano,

Kada bi ubrzo trebalo da umreš, a možeš da obaviš samo jedan telefonski razgovor, koga bi pozvao i šta bi mu rekao?

Pa, šta onda čekaš?



dva moguca odgovora ...

odvedose u razmisljanje
myredneckself myredneckself 23:33 07.07.2009

Koliko

je slatka i nesrećna bila Merilin!
imala je veoma lep odnos sa svojim svekrom Isidorom Milerom što se vidi iz ovog pisma
"Dear Marilyn, / I can't tell you in mere words just how / much your trip to Florida meant to me...the guests of the Sea Isle Hotel can't get / over how beautiful you looked..."
i nakon godinu dana od razvoda sa Arturom, njih dvoje su još uvek u vezi preko pisama a i posećuju se
"Again, many, many thanks for a WONDERFUL / visit. / With love, / Dad".

zar nije prelepo? ova pisma su pronađena u kolekciji pisama M. Monro
lula953 lula953 12:46 08.07.2009

Pisma



Svi ste, od prvog do poslednjeg, od mene dobili 5+.

PUSKIN

...Zamisljen tako pred njom stojim:
Da skrenem pogled, nemam snage.
I kazem: vi ste mi tako dragi!
A mislim: o, kako te volim!

leopold_lady leopold_lady 13:47 08.07.2009

Zahvaljujući tebi....

napisala sam jedno pismo - o kojem sam dugo mislila da li treba da ga napišem ili ne. ...

Napisala sam ga i šaljem ga sutra ....

Hoću li dobiti odgovor ??? Verovatno ne .... Ali,biće mi dovoljno da osoba kojoj je napisano pročita .... I ako ona neke zaključke iz tog pisma izvuče - biće dobro ... Ako ne izvuče - Bože moj,tako treba da bude ....
Milutin Milošević Milutin Milošević 19:00 08.07.2009

Re: Zahvaljujući tebi....

leopold_lady
napisala sam jedno pismo - o kojem sam dugo mislila da li treba da ga napišem ili ne. ...

Napisala sam ga i šaljem ga sutra ....

Hoću li dobiti odgovor ??? Verovatno ne .... Ali,biće mi dovoljno da osoba kojoj je napisano pročita .... I ako ona neke zaključke iz tog pisma izvuče - biće dobro ... Ako ne izvuče - Bože moj,tako treba da bude ....

Samo napred!
radojicic92 radojicic92 11:12 09.07.2009

...

Dragi Nikandre Andrejevicu,

Primio sam tvoje pismo i odmah shvatio da je od tebe. Najpre sam pomislio da ono istovremeno i nije od tebe, ali samo što sam ga otvorio, odmah sam shvatio da je od tebe, a pre toga sam mislio da ono nije od tebe. Drago mi je što si se vec odavno oženio, jer kada se covek oženi onom kojom hoce da se ozeni, znaci da je postigao ono što je hteo. Juce sam primio tvoje pismo i odmah pomislio da je to pismo od tebe, ali sam zatim pomislio da po svoj prilici nije od tebe, ali sam otvorio i video - baš od tebe. Vrlo je lepo od tebe što si mi napisao pismo. Najpre mi nisi pisao, a zatim si mi odjednom napisao pismo, mada si mi vec i ranije, do onda kad mi jedno vreme nisi pisao, takodje pisao. Odmah, cim sam primio tvoje pismo, zakljucio sam da je ono od tebe, a, zatim, veoma mi je drago što si se vec oženio. A to, kad covek poželi da se oženi, onda po svaku cenu i treba da se oženi. Zato je meni veoma drago što si se ti naposletku oženio upravo onom kojom si hteo da se oženiš. I baš si dobro uradio što si mi napisao pismo. Veoma sam se obradovao kad sam ugledao tvoje pismo, cak sam odmah pomislio da je od tebe. Istina, dok sam ga otvarao, prošlo mi je kroz glavu da nije od tebe, ali sam zatim, uprkos tome, zakljucio da je od tebe. Hvala što si mi pisao. Zahvaljujem ti na tome i veoma mi je drago zbog tebe. Ti možda ne pogadjaš zašto mi je toliko drago zbog tebe, ali ja cu ti odmah reci zašto mi je zbog tebe drago. Drago mi je zato što si se oženio, i to upravo onom kojom si hteo da se oženiš. A to je, znaš, veoma lepo oženiti se upravo onom kojom želiš da se oženiš, zato što tada upravo i postižeš ono što si hteo. Eto, upravo zato mi je tako drago za tebe. A takodje mi je drago i zato što si mi napisao pismo. Ja sam još izdaleka zakljucio da je pismo od tebe, ali kako sam ga uzeo u ruke, pomislio sam: a zamisli da nije od tebe? I zatim sam mislio: ma ne, naravno da je od njega. Otvarao sam pismo i sve vreme mislio: da li je od tebe ili nije od tebe? da li je od tebe ili nije od tebe? I kad sam ga otvorio, video sam da je od tebe. Veoma sam se obradovao i odlucio da i ja tebi napišem pismo. Ima toliko toga da se kaže, ali bukvalno nema se vremena. Ono što sam stigao, napisao sam, ti u ovom pismu, o ostalom cu ti pisati kasnije, jer za to sad uopšte nemam vremena. U krajnjoj liniji dobro je što si ti meni napisao pismo. Sada znam da si se vec odavno oženio. Iz prethodnih pisama sam znao da si se oženio, a danas sam opet video - cela je istina da si se oženio. I meni je veoma drago što si se oženio i napisao pismo. Odmah, cim sam ugledao tvoje pismo, istog casa sam zakljucio da si se opet oženio. Ali, mislim se, to je lepo što si se ti opet oženio i napisao mi o tome pismo. Sad mi piši o tome ko je tvoja nova žena i kako je sve to ispalo. Prenesi pozdrav svojoj novoj ženi.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana