Moguće je da će te se iznenaditi što pišem o ovome danas. Možda ću mnoge koji o blogu imaju specifično mišljenje, izludeti zbog teme, iako Vladimir Petrović stalno govori da je juli mesec za lake i lepršave članke, ali, može mi se, ovo je moje mesto pod web-om i na blogu B92. Neću baš biti iskrena i otvorena kao što ja mislim da bih trebala biti, ali ću biti iskrena koliko mogu, iz razumljivih razloga - na blogu nisam do sada ni jednom opsovala. Ovo je bio strašno sumoran dan, a day in the life, kad ne samo što sam psovala, nego skoro plakala od muke.
Posle Uroševog rođendana i krštenja, koje je proteklo izuzetno veselo i lepo, B. i ja smo se iz razumljivih razloga, jelte, juče odmarali veći deo dana. On je otišao ranije da spava, a mene ostavio da uživam i malo probazam internetom, a i da pripremim stotinu poslova koje je trebalo obaviti.
Još kada smo rano prepodne u žurbi krenuli iz kuće ka gradu, imala sam osećaj da mi nešto nedostaje. Koja sam ja zloslutnica! Dakle, iza prve raskrsnice , na svu sreću, konstatovano je - da je on zaboravio novčanik, a ja jednu fasciklu koja nekim slučajem nije bila na hrpi ostalih koje sam nosila. Vratili smo se kući, otvorili baštensku kapiju, koja se inače ne zaključava. Uhvatili se čavrljajući za kvaku od ulaznih vrata u kuću, a, vrata otključana! Kako?
Ehhh, tu je krenulo... iskra koja je zapalila i potakla svađu, prepucavanje, retrospektivu događaja, optužbe, ko je pametan, ko nije, ko je paranoičan, ko je flegma i razmažen, ko misli, a ko ne, itd.
Ja: "Pa naravno, žurimo i zbunili smo se. Kad se ti spremaš do poslednjeg časa, k'o nova mlada za venčanje! Ja ne znam, drugi imaju problem sa ženama, stalno ih čekaju, a ja čekam tebe." ( režeći, grrrr, zajedljivo)
B.: "Da ti nisi udarala zadnji glanc po kuhinji, i vitlala metlom oko kuće, skoro do komšijskih vrata, a meni usput govorila šta sve treba da uradim i ponesem, ma sludila bi i..."
Ja: "...i pribranijeg od tebe!" (sikćući, zmija mi ravna nije)
B.: "Što danas, 'leba ti, nisi sprovela onaj eksperiment od kog mi se svaki dan diže kosa na glavi? U auto nikad nismo seli, da me nisi vratila da proverim je li zaključano. A uvek je zaključano!" (драјвинг ми крејзи)
Ja:"Ne mogu uvek o svemu da vodim računa, kao robot. A ti se ponašaš kao da ovo nije tvoja kuća!"(prepotentno i nadmeno, ciljajući u sridu, sračunato da nanese tinjajuće rane)
B.: " Uh, jadna ti, stubu kuće, šta bismo mi, bili bi jadničci i sirotani, ma kakvi... temelju kuće moj!"
(teatralno, podrugljivo)
Ja: "Jadni i siroti ne, ali ekipa šorom šajke ....da! (besna na psa, koji mi se mota oko nogu) Ti si i ovog psa razmazio...eeeej, gde su ona vremena kad je Rab bio živ, kad smo govorili, nije važno da l' smo zaključali ili nismo, Rab je tu! Tog sam ja vaspitavala, majčin sine! To je bio pas!" ( prolazeći kroz dnevnu sobu iz garaže na terasu, sa škafom za veš punim kuhinjskih krpa... da ih prostrem kad sam već u mašini, da ne dangubim )
B.: "Ajde, ne izigravaj Žužu, debelo kasnimo, vrednice, pogledaj još jednom da li nam je sve tu...mene čekaš, ali zbog tebe svugde kasnimo! Hoćeš malo da pomaknemo nameštaj, da obrišeš malo prašinu!( besno) Treba napraviti plan...bez nepotrebnog šećkanja, sve ćemo to u jednom krugu napraviti! "( kreveljeći se, imitirajući me)
Ja: "Čekaj, vidiš da smirujem živce dok ovo prostirem, zaboravila sam veš u mašini! Ja i sad razmišljam o onoj pljački, koja je ispala savršeni zločin (nikad nisu našli lopova!!!), kad su nas ojadili za sva vremena. Kad ti i ja jedini nismo bili svesni vremena u kojima počinjemo da živimo! Nikad to neću prežaliti!" (tužna, ali smirenija !)
B.: "U auto!" (autoritativno, zapovednički, zveckajući ključevima, nadobudno)
Ja: "Čekaj samo da popravim ruž!" (mazno, iznuđujući mu osmeh)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zaključ, zaključ...!
(u autu) "Šta nam bi da se od rane zore svađamo? Bla, bla..."
Vratili smo se kući posle izvesnog vremena, otključali dvaput zaključana ulazna vrata, umorni spustili kese i torbe u predsoblje, ali kad smo ušli u sobu, jooooj, vrata od terase ostala su otvorena ! ( moja egzibicija sa prostiranjem veša, ono "da ne dangubim") U prizemlju, misliiim! A baštenska vrata... to ne zaključavamo, samo namaknemo rezu, he, he, he!!!
Da li vi imate naviku da se proveravate, znate ono...vrata, rerna, ringla, pegla... !?
Tune: A day in the life, by The Beatles, zbog naslova, naravno, a i dugo je nisam čula! :)))