Postoji ona poznata pitalica koja je razlika između diplomate, vojnika i devojke. Dakle, kad diplomata kaže «da» misli «možda», kad kaže «možda» misli «ne», a ako kaže «ne» i nije diplomata. Za vojnika «da» znači da, «ne» znači ne, a ako odgovori «možda» i nije vojnik. Kad devojka, kaže «ne» znači «možda» , «možda» znači «da», a ako kaže odmah «da» i nije devojka. Po toj analogiji možemo posmatrati i odnos Srbije prema prema evropskim i evroatlantskim integracijama, s tim da se često ne zna u kojoj je ulozi, diplomate, vojnika ili devojke.
Ako je suditi po medijima,izgleda da se aktuelizuje pitanje našeg odnosa sa i prema NATO-u, a čak se pominje i mogućnost da se ona mudra Deklaracija o vojnoj neutralnosti preispita u Narodnoj skupštini, sa namerom da se ukine.
Šta je sve uticalo na to, da li zahtev DSS da se raspiše referendum,da li neka druga kretanja ili stagnacije, da li razočaranje onih koji su očekivali da će Rusija i SAD obnoviti «hladni rat», a Medvedev i Obama upravo rekli da od toga nema ništa. Time otpada i ona teorija «da ćemo čekati promenu međunarodnih okolnosti i onda povratiti sve što smo izgubili i što su nam oteli, a mi njima nismo uspeli «. Doduše, takvu teoriju su zastupali čelnici SNS dok su mislili radikalno, a ne racionalno.
U međuvremenu smo,zarad unutrašnje-političkih kombinacija i kalkulacija doneli čuvenu i premudru Deklaraciju o vojnoj neutralnosti, tako da naše članstvo u NATO nije uopšte aktuelno jer niti nas ko zove niti bi mi kao hteli. Doduše, neki bi voleli da nam upute poziv kako bi nam se pružila prilika da ih odbijemo, bre.
Iako uporno govorimo da smo nezaobilazan činilac i faktor i akter stabilnosti i bezbednosti na Balkanu, zapravo sami sebe dovodimo u poziciju pasivnog posmatrača dok sve susedne zemlje idu u NATO i ka NATO.
Možda je baš sada, kada je odlučeno da učlanjenje nije aktuelno, smisleno da na miru racionalno razmotrimo odnos prema Atlantskom savezu (NATO) i da li bi se pristupanjem tom savezu povećala naša bezbednost?
Polazeći od toga da se bezbednost, po svojoj prirodi, mora posmatrati u internacionalnim okvirima, gde su države samo jedne od mnogih aktera u međunarodnim konfliktima, a uticaj nedržavnih aktera sve izraženiji, ključno pitanje je kako države mogu da reaguju u savremenom bezbednosno-političkom ambijentu,imajući u vidu i nužno gubljenje dela suvereniteta u klasičnom smislu. Samo izolovana država može uživati u lažnom suverenitetu, inače ulaskom u saveze i medjunarodne organizacije država dobrovoljno delegira deo suvereniteta, što je njena suverena odluka.
Ni najveće zemlje više nisu u stanju da se same suprostave globalnim izazovima, a pogotovo ne srednje i male. Svaki izolacionizam u savremenom svetu je inače neproduktivan, a pogotovo kada je u pitanju suprostavljanje savremenim pretnjama i izazovima. Malim i srednjim zemljama stoji na raspolaganju nekoliko strategijskih opcija za koje mogu da se opredele: (1) neutralnost ili nesvrstani angažman;
(2) bezbednosno partnerstvo i inicijative; (3) kolektivna bezbednost u okviru OUN;
(4) kooperativna bezbednost u okviru OEBS; (5) Ad-hock savezi; (6) solidarnost u okviru EU; i (7) kolektivna odbrana u okviru NATO
U našem slučaju je najracionalnija kombinacija svih koncepata, izuzev neutralnosti koja je floskula za kratkoročnu političku upotrebu i nema veze sa realnošću iz prostog razloga što u sopstvenom interesu moramo sarađivati sa susedima i zemljama u regionu, koji će svi biti u EU i NATO. Konačno, mora se imati u vidu da su regionalna, evropska i globalna bezbednost nedeljive, a svaka ozbiljna zemlja nastoji da u sto vecoj meri bude subjekat i partner, a što manje objekat nedeljivog sistema bezbednosti. Racionalno je da i naš moto bude: „u sigurnijoj Evropi u jednom boljem svetu“.
Svaki drugi pristup nije dobar za budućnost Srbije, šteti njenim interesima i predstavlja dnevnopolitičko izživljavanje jeftine politike nekih političkih stranaka nad zdravim razumom.
U definisanju našeg odnosa prema NATO dominantno je da su nas oni bombardovali i da zbog toga narod ima psihološku barijeru i odbojnost prema ulasku u NATO. Ako tako ponavljaju političari, a mediji to ističu kao udarne stavove i vesti,onda je normalno da će se kod naroda takva klima podgrevati.
Da je to mnogo više unutrašnjepolitička manipulacioja političara govori činjenica da smo mi počeli naše sondiranje i izražavanje namere da idemo ka evro-atlantskim integracijama, dakle i NATO, već od 2002.godine, dakle samo 3 godine nakon bombardovanja. Pa smo ih maltene vukli za rukav i tražili da nas prime u PzM, pa ekspanzija saradnje sa zemljama NATO, da bi se onda setili da su nas ipak bombardovali.
Očito da se kod nas nešto promenilo, kao naljutili smo se na njih zbog «stvaranja NATO države na Kosovu», pa im sada ne možemo oprostiti bombardovanje,iako smo već bili oprostili i čak povukli tužbe protiv zemalja NATO.
Dalje, NATO je savez suverenih država koje su konsenzsuom donele odluku o bombardovanju. Ako tim pojedinačnim zemljama ne možemo da oprostimo bombardovanje za ulazak u NATO, kako im onda opraštamo za ulazak u EU
Istovremeno, sa tim istim zemljama potpisujemo SSP i hoćemo u EU
Evo nekih ključnih argumenata ZA i PROTIV:
1.- Stavovi Vuka Draškovića(samo neki):
»Ulaskom u NATO, ubeđen je on, maksimalno bismo zaštitili državne i nacionalne interese tako što niti jedna akcija NATO koja bi mogla da ugrozi srpske nacionalne interese ne bi mogla da bude ni preduzeta jer bi Srbija stavila veto.
- Da je Srbija u NATO, bila bi nemoguća odluka da je NATO bombarduje sem u slučaju kada bi sama Srbija podržala svoje bombardovanje. Ne bi došlo do nezavisnosti Kosova jer još niti jedna članica Alijanse nije dezintegrisana - insistira Drašković.
Lider SPO upozorava da je pred nama period velikih turbulencija na području BiH, nije rešen ni status Kosova, Makedonija je politički trusno područje…
- S obzirom na to, u našem je državnom interesu da budemo u NATO i da kao članica Alijanse branimo svoje nacionalne interese, a ne da se u turbulentnim vremenima ponovo nađemo sami, izolovani, u sukobu sa svima - kaže Drašković.
Zato smatra da rezolucija mora da se ukine i da se država vrati svom strateškom opredeljenju iz vremena Zorana Đinđića, a to su evroatlantske integracije”
2.- Stavovi Vojislava Koštunice (samo neki): "Posebnu pažnju zaslužuje Bajdenova izjava da je cilj da Srbija postane članica evro-atlantske zajednice što znači članica NATO saveza.Mi ne smemo dozvoliti da taj cilj SAD i sadašnje vlasti opstvare iza leđa građana bez izjašnjavanja na referendumu”, rekao je Koštunica prilikom predstavljanja izdanja svoje knjige “Odbrana Kosova”.
A istom prilikom akademik Matija Bećković otkrio da je u naslovu knjige i njen sadržaj. Da neko ne bi pomislio da je mislio da onda knjigu nije trebalo ni pisati pošto je u naslovu napisana, dodao je “Kosovo je do sad bilo u nadležnosti poezije, a Koštuničinom zaslugom ono je sada u nadležnosti pravde. Ako on (Koštunica) bude istorijska pojava, to će biti zato jer je branio Kosovo“.
Nešto se bojim da je upravo dobrim delom i zaslugom njih dvojice Kosovo iz navedene nadležnosti postalo beznadežno.Inače,pristup mu je očinski prema državi i naciji a naročito njenoj prošlosti u koju bi trebalo vratiti budućnost.
još neki stavovi V.Koštunice:
« najviši predstavnici zapadnih sila javno su saopštili da je njihov cilj da Srbije postane članica NATO pakta, a zajednički cilj NATO-a i sadašnje vlasti je da se po svaku cenu izbegne referendum. Da, deset godina posle NATO agresije i godinu dana pošto je na Kosovu uspostavljena prva NATO država na svetu, na dnevni red dolazi i pitanje stavljanja same Srbije pod NATO kontrolu. A ulazak Srbije u NATO na kraju krajeva značio bi da sama Srbija opravdava NATO agresiju i da je Srbija bombardovala samu sebe. Pošto je narod protiv ulaska Srbije u NATO prave se planovi kako na mala vrata, zaobilazno i iza leđa građana da se Srbija uvuče u NATODakle, NATO se navikao da usisava države u svoje članstvo bez izjašnjavanja naroda na referendumu.
Šta znači stav sadašnje vlasti da nije vreme za referendum o članstvu u NATO-u? Znači samo jedno, a to je njihov realan strah da bi narod na referendumu glasao protiv NATO-a. Pošto je narod protiv onda po svaku cenu treba izbeći referendum i na mala vrata, kriomice Srbiju uvesti u NATO. Zato je neophodno da se što pre, zajedno sa vanrednim izborima, održi referendum o članstvu u NATO-u. Nikome nećemo dozvoliti da nas preko noći uvede u NATO, kao što je sadašnja vlast preko noći prihvatila Euleks koji stvara lažnu državu Kosovo. Kada stvari stoje ovako loše u našoj zemlji, postavlja se pitanje šta danas mora biti glavna poruka našem narodu i građanima Srbije? Uvereni smo da ta poruka glasi da je neophodno novo nacionalno okupljanje i dogovor sa narodom za unutrašnju obnovu i promene u Srbiji, kako ekonomske tako političke i kulturne.
Vojislav Koštunica u pismu premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku navodi da bi građani RS referendumom trebalo da odlučuju o ulasku BiH u NATO.
"Smatram da u ovom sudbonosno važnom periodu za srpski narod treba pronaći dovoljno mudrosti, a to znači da se odgovornost za sudbinu i budućnost naroda mora staviti u ruke samog naroda", navodi se u Koštuničinom pismu.
”Javnosti je dobro poznato šta mislim o odnosu srpskog naroda, Srbije i RS prema NATO-u, naveo je Koštunica i objasnio da poštuje da postoje i drugačija mišljenja.
"Ali, ono što hoću da istaknem jeste da važnost ovog pitanja nadilazi svakog pojedinca, svaku posebnu stranku i organizaciju i da samo srpski narod i građani u Srbiji i RS imaju pun legitimitet da preuzmu odgovornost i na referendumu slobodno i demokratski reše pitanje ulaska u NATO",
Miloš Aligrudić:„Ako zagovarate ulazak u NATO, po toj logici savet za svaku devojku koju napadne siledžija glasi da se preda bez ikakvog otpora. I posle toga još da ga upita da stupi u brak s njom”, tako vidi Srbiju u NATO Miloš Aligrudić iz DSS.
- Ako hoće da se bore za tuđe interese, neka se uključe u Legiju stranaca, to sa Srbijom nema nikakve veze - kaže on.
Smatra, što je i stav DSS, da Srbija ne bi trebalo da bude uključena u Severnoatlantski vojni savez zbog bombardovanja i da ne postoji niti jedan jedini razlog zbog kojeg bi trebalo to da učini.
Kad je u pitanju Kosovo, upravo ta alijansa nam ga otima, sistematski sprovodi različite mere otcepljenja dela naše teritorije. U tom smislu, većeg neprijatelja u spoljnopolitičkom smislu mi nemamo - kaže Aligrudić.
3.- Ostali se,za sada ,decidno ne izjašnjavaju, verovatno ponovo razmatraju jednu i drugu opciju.
U svakom slučaju izgleda dolazi vreme da se još jednom racionalno razmisli i analiziraju svi elementi koji čine političku realnost i determinišu našu poziciju u narednom periodu. Na prvom mestu mora biti državni i nacionalni interes, a ne trenutni stranački interesi i frustracije. (preporučujem tekst Vladimira Gligorova)
Dakle, nužno je u sklopu celokupne državne politike i orjentacije ka EU racionalno razmotriti i naš odnos prema NATO.
Pogledajte i ovo.
Svakako da odgovor ne može da bude neutralan,ali mora biti racionalan i saobrazan našim dugoročnim interesima. Niko nas ne tera da žurimo sa da ali ni sa ne.