Život

Putovanje do vukojebine i nazad

miloradkakmar RSS / 12.07.2009. u 02:09

Zašto mislimo da je nama teže nego drugima ?

 Zbog čega uopšte razmišljamo kako je drugima i zašto im je tako kako je, a da pre toga nismo zavirili u sebe? Jedan moj stariji prijatelj zna da kaže da ne može sve biti lako, za čega bi čovek onda živeo; rogovi i perje se jednako prodaju i ista im je cena  samo  su kupci različiti. Sad, ako nam treba perje, a želimo i rogove, iako ne znamo zašto, to pitanje moramo da rešimo sa sobom, ne sa prodavcem ili onim kome oni zaista trebaju.

   Bežeći iz Srbije, kažu da je moguće i iz Crne Gore, od Turaka ili krvne osvete, pleme iz kojeg sam potekao, na putu do sigurnog utočišta prevalilo je za dvadesetak godina hiljadu kilometara. Bilo bi im lakše da su ih Turci desetkovali ili krvnoosvetnici ili da su se sami proredili, jer na tom putu nestalo ih je više od dve trećine. Razdori  među mojim dalekim srodnicima - kako sam čuo u pričama koje ne moraju biti tačne  - nastajali su zbog : popreko si me pogledao, sećaš se kako si mi uzeo najbolje parče livade, nisi mi pritekao u pomoć kada mi je bilo najteže, tvoj  čukundeda je mom  oteo devojku, razgovarao si sa Mitrom iako ja nisam 3o godina....

  Rasulo uzornog, ponosnog, hrabrog plemena započelo je u sred Bosne. Najonemoćaliji od umora, neimanja volje, sa argumentom : niste ni vi išli sa mnom u lov na vukove koji su mi potamanili ovce - nisu hteli ni pedalj dalje. Iz šuma, po kojima su se uglavnom kretali, odlazili su pravo u ruke progoniteljima Turcima, uzimali njihovu veru, prezime je skraćivano za "– vić", nova odora, novi ljudi, jezik, običaji, novi način ishrane... Koju stotinu kilometara dalje ostatak plemstva naiđe na izvor vode. Razlozi za razdor su stalno bili u opticaju, i pored dogovora da se više neće rasipati, zajedno su jači, mogu se, uz vojne veštine  koje su im bile u krvi, odupreti i najsnažnijem neprijatelju, međutim, nisu mogli da nađu odgovor na pitanja : ko će se prvi napiti vode, ko je prvi ugledao izvoriše, ko je žedniji... ? Ostaviše  izvor i traženje odgovora i  polovina zapuca jugo-zapadno, a druga severo-zapadno. Ovi drugi, zarad opstanka svoje nejači  koja se rađala na dugom putu, ulete u carstvo Marije Terezije, prekrstiše se u katolike, u vekovno prezime ubaciše „ J“, novi način življenja, posedi, sigurnost, nema više putovanja.

 Najtvrdokorniji, najtvrdoglaviji, najuporniji  jugo-zapadnjaci, od kojih i ja potičem, nastaviše da tumaraju po nedođijama jer im je sada pretila opasnost od jednih i drugih srodnika situiranih u dva carstva, u dva druga naroda, u dve druge, različite vere od njihove iskonske, pravoslavne. Udariše na Dinaru, računajući da su bezbedniji što je teren nepristupačniji. Čim pređoše veliku planinu smestiše se među tri ogromne stene, gde je samo kamen rađao kamen, vazduh vazduh.. i predanja vele da jedno vreme nisu znali da iz njih izađu, a drugo da nisu smeli dok sasvim ne budu sigurni. Ovo drugo je verovatnije jer je to bila mudra odluka, pa svoju novu naseobinu nazvaše Mu/o/drino Selo. Onda su nastale prave muke, ne zbog gole egzistencije. Povadili su kamenje,  njime još više opasali kameno stanište, stvorili plodnu zemlju za proizvodnju hrane, iskopali izvore vode, međutim problem je nastao u raspodeli malog prostora. Zbog toga je krenulo novo razrođavanje, tako da danas susrećem  ljude sa istim prezimenom iz Mudrinog Sela, i nismo rod. Krv jesmo, ali  tvrdoglavost naših mudrih predaka ju je razvodnjilo.

 Moj deda sa dva brata, pred Drugi veliki rat, donese odluku da beži od mudrih rođaka.Uputiše se stotinak kilometara jugo-zapadnije, bliže moru, plodnijoj zemlji, izvorima vode, na samu granicu Kraljevine SHS sa Italijom. Taman se skućio, uvećao imanje i porodicu, odvedoše ga u zarobljeništvo, ostavivši  babu sa četvoro male dece.Valjalo je preživeti silne vojske koje su tutnjale selom kad god im se prohtelo, prehraniti nejač. Deda se kući vratio po zvaršetku rata. Mirnog, tihog, radnog, dobrodušnog - mravu se izvinjavao, čekajući najmlađe dete - ubiše komšije Srbi, tako kažu, na kapiji svoje kuće na očigled porodice.

  Nazad u postojbinu prvo se vratio moj otac krajem pedsetih prošlog veka. Onda su bile popularne ekonomske migracije : trbuhom za kruhom - za njim tetka i najmlađi stric, koji nije zapamtio oca. Polovinom 9o-ih prošlog veka  najstariji stric je  prognan  sa  svog / našeg  ognjišta mecima, granatama...

 Pitam se ja sada, zašto su moji preci pre dvestotine godina uopšte odlazili iz  Srbije. Bilo koji da je razlog, nejasan mi je. Jedini razuman razlog vidim  u mojim precima kao individuama.Neko je nekom od njih učinio nešto, oni su uzvratili i putovanje do vukojebine bilo je uzaludno, čak poražavajuće.

  Ja odavde ne idem nikuda !



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antonacci antonacci 10:28 12.07.2009

Zašto odlaziti?

Pitam se ja sada, zašto su moji preci pre dvestotine godina uopšte odlazili iz Srbije.


Setio sam se jedne pesme Mike Antića, čitajući ovaj tvoj blog:

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.


Zašto odlaziti?

Neki ljudi prosto nisu stvoreni da puštaju korenje. Ili ih puštaju, ali ne tamo gde su rođeni, već samo tamo gde pripadaju. A to treba naći, nije lako.

Preporuka za blog, odličan je!
bandina bandina 10:38 12.07.2009

Re: Zašto odlaziti?

Neki ljudi prosto nisu stvoreni da puštaju korenje. Ili ih puštaju, ali ne tamo gde su rođeni, već samo tamo gde pripadaju.


Slazem se. Ja sam otisla. Jednostavno, osecam da je tamo ono gde i cemu pripadam. Ne volim kad me shvate pogresno pa kazu da mi ovde ne valja. " Tamo " mi je lakse, ugodnije i srecnija sam.
miloradkakmar miloradkakmar 11:30 12.07.2009

Re: Zašto odlaziti?


antonacci


Zašto odlaziti?
Neki ljudi prosto nisu stvoreni da puštaju korenje. Ili ih puštaju, ali ne tamo gde su rođeni, već samo tamo gde pripadaju. A to treba naći, nije lako.

"... ne drži me mesto
i ja sam bežao često... "
Duže vreme pokušavam da doprem do sopstvenih korena i u tome mi se stalno vrti ova priča koju sam slušao nebrojeno puta. Namera mi je da bar donekle razotkrijem unutrašnje , ljudske , razloge zbog kojih su moji preci morali da se odluče na takav poduhvat, i zašto se nešto slično, ali u drugim okolnostima , dogodilo i meni i mojim bližnjima. Koliko je jedinka " kriva " ili moćna da se odupre takvim izazovima ? Šta je to nagoni da zbog očuvanja roda i potomstva , upravo tim činom ih uništava?
Slažem se da se korenje pušta tamo gde pripadaš, ali u pronalaženju tog mesta gubi se svojstvo ličnosti , čoveka..društvenog bića i onda je potrebno podosta vremena da se ono ponovo pronađe i uspostavi. Počesto se i ne pronađe, preskoči ...

PS Imao sam čast da slušam Miku Antića kako govori " Nepovratnu pesmu ". Hvala ti na podsećanju.
miloradkakmar miloradkakmar 11:38 12.07.2009

Re: Zašto odlaziti?

bandina
Neki ljudi prosto nisu stvoreni da puštaju korenje. Ili ih puštaju, ali ne tamo gde su rođeni, već samo tamo gde pripadaju.


Slazem se. Ja sam otisla. Jednostavno, osecam da je tamo ono gde i cemu pripadam. Ne volim kad me shvate pogresno pa kazu da mi ovde ne valja. " Tamo " mi je lakse, ugodnije i srecnija sam.

I ja se slažem sa tobom i podržavam tvoje opredeljenje. Međutim, da li si pokušala da sem osećanja u sebi pronađeš još ponešto što te je navelo tom osećanju. Možda će to kasnije da " ispliva ", sada je važno da si srećna u novoj sredini.
Mislim da u svemu tome ljudski temperament ima značajnu ulogu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:41 12.07.2009

Sve se kreće

Ja odavde ne idem nikuda !

Ako ti je lepo, ostani.

Ipak, meni su nekako bliže one toliko poznate reči našeg velikog književnika, jednog od najvećih: "Ima seoba, nema smrti".

Seobe, pored loših, imaju i dobre strane, veruj mi.

Čak šta više, verujem da je to sasvim prirodno - seliti se. (U velikim zemljama, kao što su SAD, ljudi su mnogo pokretniji nego u manjim evropskim zemljama, jer se često sele iz grada u grad, u potrazi za poslom i boljim životom, i ja to razumem).

Naravno, treba praviti razliku izmedju prisilne selidbe i dobrovoljne. Ja pomalo naivno verujem da je prošlo vreme ovih prvih (prisilnih). A podržavam ove druge.

Na ličnom planu, ja volim da živim u velikim gradovima. Nije da se žalim na Beograd, ali mi se ponekad učini malim gradom, pa mi kroz glavu prolaze misli da je život, recimo, u Rimu ili Parizu - zanimljiviji! Ali za sada ostajem ovde.
miloradkakmar miloradkakmar 13:42 12.07.2009

Re: Sve se kreće


vladimir petrovic


Ako ti je lepo, ostani.

Rešio da ostanem .
Seobe, pored loših, imaju i dobre strane, veruj mi.
Verujem ti i iz iskustva znam. Najmanje desetak mojih seoba bile su korenite i gledao sam uvek dobre strane. Time sam mnogo dobio, očvrsnuo, ali toga sam postao svestan tek u ovoj životnoj dobi. Još uvek ne mogu da razlučim , zbog čega sam to činio, šta mi nije odgovaralo u prethodnom okruženju.
Naravno, treba praviti razliku izmedju prisilne selidbe i dobrovoljne. Ja pomalo naivno verujem da je prošlo vreme ovih prvih (prisilnih). A podržavam ove druge.

Ja sam sklon da mislim da ovih drugih nema, da je prisila uvek prisutna. Nešto čoveka unutra prisili i kod dobrovoljne seobe, makar to bila i lepota, nova životna vrednost sredine u koju se seli. Naravno i ja sam protiv respresivnih, ratovima i zlom izazavanih seoba. To degradira, ponižava , daje čoveku snažan osećaj nemoći.

PS Kada se zasitiš Beograda, mislim da bi ti više odgovarao Pariz, iako bih se ja radije opredelio za Rim.
NNN NNN 14:48 12.07.2009

Odlična parabola

lutanja ovog našeg "sumanutog" naroda jednako koliko i inuvidualna priča jedne porodice. Nisam dugo pročitala na blogu nešto ovako.
Biljana 77
ps. žalibože, ovo
popreko si me pogledao, sećaš se kako si mi uzeo najbolje parče livade, nisi mi pritekao u pomoć kada mi je bilo najteže, tvoj čukundeda je mom oteo devojku, razgovarao si sa Mitrom iako ja nisam 3o godina....
su i dan-danas razlozi za razdor među najbližima.
miloradkakmar miloradkakmar 16:46 12.07.2009

Re: Odlična parabola

lutanja ovog našeg "sumanutog" naroda jednako koliko i inuvidualna priča jedne porodice.
Biljana 77
ps. žalibože, ovo

popreko si me pogledao, sećaš se kako si mi uzeo najbolje parče livade, nisi mi pritekao u pomoć kada mi je bilo najteže, tvoj čukundeda je mom oteo devojku, razgovarao si sa Mitrom iako ja nisam 3o godina....

su i dan-danas razlozi za razdor među najbližima.

Upravo to. Ni danas naš narod / pod uticajem političari koji ga vode / ne može da bude jedinstven oko najbezazlenijih stvari, onih koji ne mogu da naude, koje nam idu u prilog, zavisi opstanak , nego se razdire, cepa i samouništava. Kapu kroji elita , odabrani od naroda. Elita dođe i ode , narod ostaje ili , nažalost , ode.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:58 12.07.2009

Seobe Srbalja







miloradkakmar miloradkakmar 16:50 12.07.2009

Re: Seobe Srbalja

Vojislav Stojković



Fotografije koje govore , opominju, upućuju na očuvanje , preispitivanje jedinki i kolektiva.
Izgleda da nam treba nešto jače !?!?
mirelarado mirelarado 14:59 12.07.2009

Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.

miloradkakmar
Pitam se ja sada, zašto su moji preci pre dvestotine godina uopšte odlazili iz Srbije. Bilo koji da je razlog, nejasan mi je. Jedini razuman razlog vidim u mojim precima kao individuama.Neko je nekom od njih učinio nešto, oni su uzvratili i putovanje do vukojebine bilo je uzaludno, čak poražavajuće.

Ja odavde ne idem nikuda !


Изгледа да су племенске зађевице и несугласице заиста поспешиле непрестане сеобе и лутања наших предака, у вечној потрази за неким сигурним стаништем... Можда се зато многи од нас, њихових потомака, заправо тешко измештају.
Било је тренутака, у оно најмрачније доба крајем прошлог века, када сам желела да побегнем, неповратно, баш као у Микиној песми, и то у неку аустралијску вукојебину, да гајим овце и не виђам никога сем своје породице... Нисмо отишли, срећом. Јер, и моји отврдли корени имају отврдле, дебеле жиле.
Ипак, и сеобе су неминовност, зато човек треба да оде док је сасвим млад, док га гони онај немир да крене за својом звездом...
Легенда каже да су и Три мудраца кренула за својом Звездом:


vladimir petrovic vladimir petrovic 15:33 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.

Mirelarado
... и сеобе су неминовност, зато човек треба да оде док је сасвим млад, док га гони онај немир да крене за својом звездом


Ali evo malog prigovora.
Pada u oči da slikar ove mudrace nije predstavio baš kao "sasvim mlade".
Dinamika ima prednost nad statikom, budimo dinamični i pokretni i kada ostarimo (ako uopšte ostarimo, he, he, he... ).
mirelarado mirelarado 16:33 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.

vladimir petrovic

Dinamika ima prednost nad statikom, budimo dinamični i pokretni i kada ostarimo (ako uopšte ostarimo, he, he, he... ).


У прилог твојој тези иде и тврдња да путовања подмлађују, изгледа да то ни Мудрацима није било непознато.

Али, велика је разлика између путовања с повратном картом у џепу и оних која те трајно одводе на неко сасвим друго место...
miloradkakmar miloradkakmar 17:05 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.


mirelarado

Нисмо отишли, срећом. Јер, и моји отврдли корени имају отврдле, дебеле жиле.

Izuzetno cenim takav stav.
Devedsetih godina prošlog veka razmišljao sam da decu odvedem kod rođaka u Australiju, Švajcarsku, Nemačku, SAD ... međutim, nisu htela da razgovaraju o tome. Za vreme bobradovanja predložio sam da odu kod dede i babe 3o kilometara dalje od našeg mesta. Htela su samo ako i ja idem. Ja nisam mogao zbog posla i ratnog stanja. Ostali smo zajedno.
Ипак, и сеобе су неминовност, зато човек треба да оде док је сасвим млад, док га гони онај немир да крене за својом звездом...

Svakako. U mladosti i ja sam ganjao svoju zvezdu. Sada se ukotvila nad delom Panonskog mora.
miloradkakmar miloradkakmar 17:06 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.

Dinamika ima prednost nad statikom, budimo dinamični i pokretni i kada ostarimo (ako uopšte ostarimo, he, he, he... ).

Starost se zaslužuje.
miloradkakmar miloradkakmar 17:19 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.


mirelarado

Али, велика је разлика између путовања с повратном картом у џепу и оних која те трајно одводе на неко сасвим друго место..

Dodao bih : i da li sam kupuješ kartu ili to neko umesto tebe i bez tvog znanja čini.
mirelarado mirelarado 17:53 12.07.2009

Re: Бескрајни, плави круг. У њему, звезда.

miloradkakmar

Dodao bih : i da li sam kupuješ kartu ili to neko umesto tebe i bez tvog znanja čini.


Тачно, све те бежаније, збегови, принудни одласци, бекство од немаштине, рата, такође су део нашег наслеђа...

leopold_lady leopold_lady 21:10 12.07.2009

Dobila sam pre neki dan ...

papir na kojem piše sve o mom poreklu.... Moj otac nije znao - ja jesam.... Jednostavno sam znala i mislim da će sada biti realniji kada sluša moje reči.... Ne hvalim se - jer nema potrebe.... Oduvek sam osećala povezanost i oduvek sam govorila da volim svoje Hrvate kao svoje Srbe... Nešto je u meni usađeno da predosetim odakle potičem i odakle su mi koreni.... I moja želja da se tamo vratim je puno puta odbacivana i nailazila na neodobravanje.... To je Hrvatska.... neće ti biti tamo dobro.Znaš li šta oni rade Srbima koji se vrate ili koju žive tamo - a izjasne se da su Srbi.... Ja sam ništa, pričaću Nemački,Turski,Engleski - sva tri jezika dovoljno znam za svakodnevnu komunikaciju....

Iskrena da budem - nikada se nisam bojala.... Ni kad je bio rat,ni pre rata,ni posle rata.... Nikada... I žao mi je što moja majka nije verovala da ću ako odem te 92 u Sarajevo - se vratiti živa i zdrava.... Nije mi dala.... Normalno,kao svaka majka se boji za svoje dete.... Iskreno,znam da bi se vratila... U Sarajevo sam mogla da odem u poslednjih 10 godina 100-ma puta.... To nije ono Sarajevo- koje sam želela da vidim i upamtim....

No,da se vratim na Zagreb.... Oduvek sam želela da odem tamo .Slušala sam o gradu,gledala slike,dobijala razglednice.... Vuklo me je nešto...Našla sam bila dečka iz Zagreba.... Moji su znali - odem li tamo,ostaću tamo.... I mislim da ih to najjviše plašloi... I dan danas - sad kad znaju celu istoriju moje porodice i pra pra pra dedova - još više.... Vuče me - šta da radim..... Taj dečko i ja nismo nekoliko godina u nekom direktnom kontaktu - oženio se,dobio decu.... I moji su mislil da je tu kraj.... Tu je tek početak....

Bila sam u Zagrebu i zaljubila sam se na prvi pogled u njega.... Devojčice (moja deca) su znajući me kakva sam u Beogradu bile začuđene... A ja - sam bila svoja na svome.... Osećaj - kao da se vraćaš sa nekog puta u svoj dom.... Vratila sam se u Beograd i moji me drže vezanu ovde (šalim se).... Ali,da,svakako zamišljam svoj život u nekoj bližoj budućnosti - tamo gde su mi koreni.... Mada,ko zna ..... Možda me ovaj mali što mi se sviđa oženi - pa ostanem u Beogradu.... Ne zna se ....
miloradkakmar miloradkakmar 22:04 12.07.2009

Re: Dobila sam pre neki dan ...


leopold_lady

papir na kojem piše sve o mom poreklu.... Moj otac nije znao - ja jesam.... Jednostavno sam znala i mislim da će sada biti realniji kada sluša moje reči.... Ne hvalim se - jer nema potrebe.... Oduvek sam osećala povezanost i oduvek sam govorila da volim svoje Hrvate kao svoje Srbe... Nešto je u meni usađeno da predosetim odakle potičem i odakle su mi koreni.

I mene vuče da se vratim u rodni kraj , Hrvatsku , samo da dovirim u selo , dosanjam dečji san o nepobedivosti čoveka. Sve do rane mladosti nisam učen ni o naciji , ni o veri ... učen sam da postoje samo ljudi / o tome sam već negde pisao/. Posle saznam da ljudi nisu jedno , nisu jednaki, da se razlikuju po nečemu što stvara mržnju među njima, jer nisu prvo osetili da su ljudi. Postadoh i ja ono što mi piše u krštenici. Zbog toga što mi piše u krsnom listu i što više nema meni poznatih ljudi tamo, ne mogu da odlučim da odem u rodni kraj.
leopold_lady leopold_lady 22:38 12.07.2009

Re: Dobila sam pre neki dan ...

Posle saznam da ljudi nisu jedno , nisu jednaki, da se razlikuju po nečemu što stvara mržnju među njima, jer nisu prvo osetili da su ljudi.


Da,verujem da to i najjviše boli .... Nekad verujem da su nas pogrešno vaspitavali.... Ne mrzi,svi su ljudi jedna velika porodica i bla bla... I shvatiš - odrastajući da to sve nije tako.... Da se nekad i ne isplati biti dobar - ne zato što ne valja da budeš dobar -nego zato što te loši iskoriste ili zloupotrebe za svoje ciljeve....

Imala sam 10 - 11 godina kada sam shvatila da sve nije tako kako ja vidim.... Moji tetka i teča su ostavljali novac na frižider i njihova deca su redovno uzimala za svoje potrebe novac.Meni zaista nikad ništa nije trebalo - jer sam nenaviknuta da tražim...Jednostavno - ja sam zadovoljna bila (a i dan danas sam takva) kad se neko seti da mi nešto da.... Čisto cenim taj znak pažnje.... Ma koliko da je malo - meni znači..... Uglavnom - moj Petar je želeo sladoled... Kao dete - ja nisam imala novac ... Uzela sam nekoliko novčanica manjih sa frižidera - da Petru kupim sladoled.... Čak ni sebi nisam uzela - samo njemu.... Došla sam nazad kući kod tetke,vratila uredno kusur.... Ništa mi nije rekla - čekala je da dođu mama i tata i pred njima me proglasila lopovom.... Dobila sam batine - rečeno mi je da nisam smela da uzmem novac... Na šta sam ja rekla da su naše dve sestre i brat od tetke uzimali novac i da sam ja smatrala da i ja mogu.... E,tu bol ti ne mogu objasniti.....

Život nas je držao zajedno.... Ja više nikada nisam ukrala ništa - ni od koga.... Imala sam i nemala sam i opet imam.... Ali,tada sam jako mlada shvatila da nisu sve stvari onakve kakvim ih mi vidimo..... Ili kakve želimo da budu....
miloradkakmar miloradkakmar 22:52 12.07.2009

Re: Dobila sam pre neki dan ...


leopold_lady



Da,verujem da to i najjviše boli .... Nekad verujem da su nas pogrešno vaspitavali.... Ne mrzi,svi su ljudi jedna velika porodica i bla bla... I shvatiš - odrastajući da to sve nije tako.... Da se nekad i ne isplati biti dobar - ne zato što ne valja da budeš dobar -nego zato što te loši iskoriste ili zloupotrebe za svoje ciljeve..


I pored svega , ja još uvek verujem u čoveka.
shunjich92 shunjich92 10:26 13.07.2009

sjajan...

blog... stvarno nemam sta da dodam, a da gore vec nije receno...
preporuka...
miloradkakmar miloradkakmar 10:52 13.07.2009

Re: sjajan...

shunjich92
blog... stvarno nemam sta da dodam, a da gore vec nije receno...
preporuka...

I ove reči mi mnogo znače.
Zahvaljujem.
topcat topcat 10:28 13.07.2009

...

Svaki put kad pročitam "vukojebine" kažem si da moram preporučiti, pa makar za ovu fenomenalno slikovitu i zvučnu riječ ....pa nikako stići...

Dakle, preporuka
I za naslov i za priču i za poruku.
miloradkakmar miloradkakmar 11:02 13.07.2009

Re: ...

topcat
Svaki put kad pročitam "vukojebine" kažem si da moram preporučiti, pa makar za ovu fenomenalno slikovitu i zvučnu riječ ....pa nikako stići...

Dakle, preporuka
I za naslov i za priču i za poruku.


Reč " vukojebina " odgovara predelima kroz koje su prolazili moji preci i ponajviše mestu gde su našli "sigurno utočište". Sama reč, po meni , označava sredinu u koju se niko pametan ne bi uputio i iz koje praktično nema izlaska, sredinu u kojoj je nemoguć život. Eto, moji preci umeli su da prevaspitaju jednu " vukojebinu ", ali ni dan danas nisu uspeli sebe. Ostali su tvrdo tvrdoglavi, zadrti.. ali u suštini dobri i pošteni.

PS Hvala !
niccolo niccolo 10:37 13.07.2009

Možda je bio problem...

...u prevelikoj kolektivizaciji porodica u tom vremenu...Verovatno je tada o odlasku odlučio jedan ili možda par njih, starešina porodica, pri čemu se nisu svi baš slagali da se beži, al' se tada moralo slušati šta kaže glavni.
Pa je ispalo da kada je trebalo da kažu nešto su ćutali i slušali vođu, a kad im je prekipelo rekli su (i uradili) i ono što ne treba...
miloradkakmar miloradkakmar 11:31 13.07.2009

Re: Možda je bio problem...

niccolo
...u prevelikoj kolektivizaciji porodica u tom vremenu...Verovatno je tada o odlasku odlučio jedan ili možda par njih, starešina porodica, pri čemu se nisu svi baš slagali da se beži, al' se tada moralo slušati šta kaže glavni.
Pa je ispalo da kada je trebalo da kažu nešto su ćutali i slušali vođu, a kad im je prekipelo rekli su (i uradili) i ono što ne treba...

Sećam se da smo živel u kamenoj kući sa tri prostorije i hodničićem, ispočetka svi zajedno , onda su se - oko nečeg, nikad nije spominjano, a ja nisam pitao oko čega - najstariji stric i moj otac, sa već oformljenim porodicama, posvađali i dobili po jednu sobu, a u srednjoj je živela baba , kao tampon zona - njena se morala slušati. Sećam se da je otac zazidao vrata iz hodničića i otvorio druga na mestu gde je bio prozor.
Od tog trenutka kolektiv je počeo da se osipa, da gubi svoje vrednosti, a do izražaja su dolazile lične , koje ja nazivam " hirovite vrednosti ".
shumska shumska 12:04 13.07.2009

preporuka

i od mene...
doputovah nazad danas, nakon par dana lutanja i šunjanja okolo. pa prvo krećem od domaćih. jako lepa priča Milorade, a radujem se i ljudima koji su ti došli u posetu, heh. fina ekipa
razumem tvoju potrebu da čeprkaš po precima i njihovim razlozima za put, pokret, seobu...dali su nam nemir u amanet
p.s. čitajući, pada mi na um (po cenu da ispadnem nepristojna) da li su tvoji kolonizovani iz cro u vojvodinu? to mi se kao zaključak, nametnulo samo od sebe
miloradkakmar miloradkakmar 13:52 13.07.2009

Re: preporuka


shumska

p.s. čitajući, pada mi na um (po cenu da ispadnem nepristojna) da li su tvoji kolonizovani iz cro u vojvodinu? to mi se kao zaključak, nametnulo samo od sebe

Nema govora o nepristojnosti.
Nismo kolonizovani, već ekonomski migrilali iz Hrvatske, tačnije Dalmacije. Otac krajem 5o-ih pošao " trbuhom za kruhom ", pa kada se malo skrasio u Vojvodini , povukao i nas . Sada je problem, više moj unutrašnji , da odem u rodni kraj.
Hvala ti za:
prvo krećem od domaćih
dunja73 dunja73 17:57 13.07.2009

----

Milorade ,ada korJeni su nam Montenegrinjanski zaJeDnicki..
Ada ,kad sam bila mala ,deda me je odveo u B.... jednu od 7
Karadjordjevih " feuda " na kojima se najbolje grozdje moglo brati za naj vina
tadasnjeg vremena( tako to tamo vele) i rekao kad smo bili gore da to sve sto okom mogu
pregledati je bilooo nekad njegovog pradede koji je iz Crne Gore " prebjego ,prebego ..." u plodnu ,rodnu itd..
Sumadiju...
Eto ti sad , ja potomak ,put me nanese ovamo ..ocigledno je da gravitiramo ka severu ..neki to
nazivaju " na gore" a opet ima onih kojima sve to izgleda " na dole"
miloradkakmar miloradkakmar 18:48 13.07.2009

Re: ----

dunja73
Milorade ,ada korJeni su nam Montenegrinjanski zaJeDnicki..
Ada ,kad sam bila mala ,deda me je odveo u B.... jednu od 7
Karadjordjevih " feuda " na kojima se najbolje grozdje moglo brati za naj vina
tadasnjeg vremena( tako to tamo vele) i rekao kad smo bili gore da to sve sto okom mogu
pregledati je bilooo nekad njegovog pradede koji je iz Crne Gore " prebjego ,prebego ..." u plodnu ,rodnu itd..
Sumadiju...
Eto ti sad , ja potomak ,put me nanese ovamo ..ocigledno je da gravitiramo ka severu ..neki to
nazivaju " na gore" a opet ima onih kojima sve to izgleda " na dole"

Čovek je bogat i kroz sećanje, predanje , uspomene , .... ne mora da poseduje nešto što je opipljivo. U mom rodnom kraju ostalo je mnogo naših vinograda , obradivih i neobradivih polja , pre 2o godina započeo sam tamo da gradim vikendicu.. sada je to mesto proglašeno vikend zonom... placevi dostižu astronomske cene, a meni se ne da da prodam svoj deo. Uživam u mašti.
dunja73 dunja73 08:54 14.07.2009

Re: ----

Čovek je bogat i kroz sećanje, predanje , uspomene

seljakali se - ne seljakali ,odlazili - dolazili ,ostajali - ne ostajali ..
izbrisati i promeniti ovo ne mozemo ..
miloradkakmar miloradkakmar 09:36 14.07.2009

Re: ----

dunja73
Čovek je bogat i kroz sećanje, predanje , uspomene

seljakali se - ne seljakali ,odlazili - dolazili ,ostajali - ne ostajali ..
izbrisati i promeniti ovo ne mozemo ..


ili ovo
libkonz libkonz 22:51 13.07.2009

Koreni

Moji su iz Crne Gore poreklom, došli do Dalmacije, odatle Vojvodina. Tu smo svi i dalje.
Neću se zareći da odavde nigde neću, ko zna šta život nosi.
miloradkakmar miloradkakmar 23:43 13.07.2009

Re: Koreni

libkonz
Moji su iz Crne Gore poreklom, došli do Dalmacije, odatle Vojvodina. Tu smo svi i dalje.
Neću se zareći da odavde nigde neću, ko zna šta život nosi.

Kanda ista sudba , isti put, iste nevolje i muke naših predaka.
Ja odavde ne mrdam, valjda su proradili tvrdoglavi geni, jedino ako negde ne zatrebam deci , unicima. Ustavri , dobro kažeš Lib , ko zna ?
mashha mashha 01:09 14.07.2009

"...neminovnost li je?" :)

Kako ja čujem, najbolja je selidba zbog/ iz/ ka ljubavi
Inače, najveći deo moje rodbine živi isključivo u Srbiji- ovih par daljih rođaka koji su u EU videh samo nekoliko puta u životu (mada priznajem da veliki broj njih koji žive u Srbiji nisam još upoznala)...
Još jedan zanimljiv tekst
miloradkakmar miloradkakmar 08:28 14.07.2009

Re: "...neminovnost li je?" :)

mashha
Kako ja čujem, najbolja je selidba zbog/ iz/ ka ljubavi
Inače, najveći deo moje rodbine živi isključivo u Srbiji- ovih par daljih rođaka koji su u EU videh samo nekoliko puta u životu (mada priznajem da veliki broj njih koji žive u Srbiji nisam još upoznala)...
Još jedan zanimljiv tekst

Može i : uzaludnost li je ?
Znači , vi ste čisto svoji. Znam , ponekad da razmišljam o tome , kakve sve krvi ima u meni / nama , gde su i sa kim moji trvdokorni preci , i pored sve trvdokornosti, švrljali do "sigurnog utočišta".
Ja sam za neke vrlo bliske rođake čuo prvi put polovinom 90-ih, 3-4 koleno sa ženske strane. Upoznao sam "novu" braću ,. sestre, stričeve, tetke...
trener92 trener92 04:09 14.07.2009

Malo kasnim ,ali

"Ja odavde ne idem nikuda !

pročitao još u nedelju kad si postavio .Odlično si hronološki opisao deo putešestvija tvojih, a i čini mi se predaka većine ljudi naše zemlje..I ja sam odlučan u ovom da istrajem , što si napisao, kad već nisam otišao u ona strašna ratna vremena,
miloradkakmar miloradkakmar 08:47 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

trener92
"Ja odavde ne idem nikuda !

pročitao još u nedelju kad si postavio .Odlično si hronološki opisao deo putešestvija tvojih, a i čini mi se predaka većine ljudi naše zemlje..I ja sam odlučan u ovom da istrajem , što si napisao, kad već nisam otišao u ona strašna ratna vremena,

Varošica u kojoj živim je mesto u kojem sam se najduže zadržao, četvrt veka. Osećam da mi ovde prija, pronašao sam smisao.
Imao sam i ja priliku da odem 9o-ih. Nisam . Sada , u ovim godinama , ne vredi ni da pokušavam, jedino turistički, a za to se nema novca. Znam jednog čoveka koji je kao turista otišao u Biograd na moru i ostao zbog šarana u obližnjem Vranskom jezeru.
mirelarado mirelarado 14:02 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

miloradkakmar
Znam jednog čoveka koji je kao turista otišao u Biograd na moru i ostao zbog šarana u obližnjem Vranskom jezeru.


Вранско језеро! Непрежаљена риболовачка мета мог мужа... И укусни шарани, не миришу на муљ, јер је језеро сланкасто.

libkonz libkonz 14:22 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

Biograd na moru

na žalost, ne verujem da ću tamo ikada više otići. A baš mi fali.
miloradkakmar miloradkakmar 15:28 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

mirelarado
miloradkakmar
Znam jednog čoveka koji je kao turista otišao u Biograd na moru i ostao zbog šarana u obližnjem Vranskom jezeru.


Вранско језеро! Непрежаљена риболовачка мета мог мужа... И укусни шарани, не миришу на муљ, јер је језеро сланкасто.


Kažu da je ispod magistrale povezano sa morem i da je u tom delu voda slankasta. U drugom delu koji gravitira kopnu jezero je slatkovodno jer se u njega uliva više rečica / jaruga /, a postoje i drugi vodotoci.
U tom drugom delu su šarani, opet kažu, neke sam i ja video, kakvih nema ni u Dunavu.

PS Tvog muža mogu da povežem sa nekim ljudima tamo.
miloradkakmar miloradkakmar 15:30 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

libkonz
Biograd na moru

na žalost, ne verujem da ću tamo ikada više otići. A baš mi fali.

Lib , ovo kao da sam ja pisao. Izgleda da imamo isti osećaj.
libkonz libkonz 16:17 14.07.2009

Re: Malo kasnim ,ali

Lib , ovo kao da sam ja pisao. Izgleda da imamo isti osećaj.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana