A gde su ljudi

todoraskoro RSS / 12.07.2009. u 12:32

Zovem telefonom veliku firmu. Ukljucuje se automat. Za tu i tu opciju pritisnite taster 2, Zbunjen, pritiskam. Opet automat. I opet pritiskam. I tako nekoliko puta. Kad mi se najzad javi ljudski glas, ne mogu da poverujem. Sta sad da pritisnem, pitam se, a kad po nervozi, shvatih da s druge strane imam coveka, obradovah se. Nakratko. Posaljite nam mail, pa cemo vas obavestiti! , prekinu me grubo. Posaljem mail. I dobijem odgovor. Da o svemu sto me zanima mogu da se obavestim na www...

Prelazio sam sa sajta na sajt, dobijao informacije i koje nisam zeleo, one koje jesam brizljivo sam pohranjivao, te na kraju uspeh da obavim postavljeni cilj. Email me je o tome obavestio. You tube mi je ponudio kvalitetni, najnoviji snimak o tome, blog na tu temu mi je razresio mnoge nedoumice, a facebook je definitivno potvrdio sve moje sumnje... I mogao sam da budem srecan covek. Ali nisam. Bio sam malko tuzan. Sam, sa potrosenim celim jednim suncanim julskim danom,sa ukocenim svim misicima od sedenja, pitao sam se gde su tu ljudi, gde sam to ja... Pao je i mrak, a ja to nisam primetio...

Zayvonilo je zvono na vratima. Otvorih. Ne znam kakav sam bio prizor komsinici koja je stajala pred vratima.Rece mi

= Komsija, da li vam je dobro, dva dana vas nema da izidjete napolje. Brinula sam se...

U rukama je drzala tanjir pun krofni koje su neodoljivo mirisale

Nikada vise nisam dozvolio sebi da mi se to ponovi. Kad ukljucim kompjuter, odmah navijem i sat, pravi, budilnik, onaj sa dva zvona na vrhu kakvih vise nema i cim zazvoni, ustajem. I zovem komsinicu na kafu. Jer krofne ne umem da pravim...



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana