Gastronauti| Zabava

Imamo čvarke!

alexlambros RSS / 13.07.2009. u 20:47

AleXandar Lambros

Da li ste nekad ispraćali nekog ko se autobusom uputio na dalek put u neku od zemalja zapadne Evrope s brojnom srpskom dijasporom? Onda ste bez sumnje prisustvovali bizarnim scenama. Neupućeni posmatrači pomislili bi da autobus, natovaren humanitarnom pomoći, upravo kreće u ratom zahvaćena područja Srednjeg istoka ili u rog Afrike a ne u najbogatije zemlje najbogatijeg dela planete. Žene, domaćice, obleću oko autobusa s džakčićima paprike i šerpicama prekrivenim krpama, kumeći naizgled neumoljive vozače da prime ove neobične poslatke za rodbinu u belom svetu.

 
- "Deci sam obećala, majstore, života ti, častiću te ... "
 
A majstori, neumoljivi, pozivaju se na stroge propise EU o prometu roba i prehrambrenih proizvoda, i objašnjavaju da ne žele nevolje na graničnim prelazima. Zapravo, samo tvrde pazar, jer većina tih srpskih transevropskih autobusa ima i odvojene odeljke predviđene za takozvane "posebne pošiljke" iz otadžbine. Upornim ženama pridružuju se nešto diskretniji muževi, s flašama uvijenim u novinsku hartiju, koji "majstore" zaverenički tapšu po ramenu i rukuju se na poseban, balkanski način, gde se, sem pozdrava i dobrih namera, čvrstim stiskom ruke razmenjuju i šuške ... ali, sasvim u duhu dobrih običaja i lokalne tradicije, tako da ni najrevnosniji članovi državne komisije za borbu protiv korupcije ne bi imali primedbu. Deo folklora prosto, cultural diversity rekli bi na Discovery kanalu. A i većina putnika ima barem jednu torbu punu potrepština koje se u Evropi ne mogu naći, pa makar oni tamo imali i hiper markete s rafovima s gujinim očima i ptičjim mlekom.
 
Dakle, posmatrajući sa strane, čovek bi pomislio da u Nemačkoj, Francuskoj i Švajcarskoj, narod nema šta da jede.
 
Sem što otkrivaju nostalgiju za rodnim krajem, ove, na prvi pogled čudne porudžbine, otkrivaju i nešto mnogo zanimljivije. Bez skupih istraživanja marketinških i PR agencija radoznali posmatrač može dobiti odgovor na pitanje o najpopularnijim srpskim prehrabrenim proizvodima. Neki su već stekli status brenda a na brendiranju drugih treba ozbiljno poraditi kako nas vredniji opet ne bi pretekli.
 
Tabela top 10 srpskih prehrabrenih brendova prema rezultatima mog radoznalog posmatranja izgledala bi ovako:

Deseto, a i deveto mesto, zauzimaju dva proizvoda Soko Štarka, koji će imati još jedan entry na listi čime se ova kompanija, po zastupljenosti i popularnosti svojih proizvoda, izdvaja kao vodeća, prema rezultatima mog nezvaničnog istraživanja. Na desetom mestu nalazi se flips sa kikirikijem, u narodu poznatiji kao Smoki. Ova legendarna grickalica koja se za nekoliko decenija postojanja na raznim ekskurzijama, putovanjima, u bioskopskim dvoranama, na velikim odmorima i u privatnosti doma, izarčila u multitonskim količinama, uprkos njenoj prividnoj nekaloričnosti i lakoći, i optičkoj varki pakovanja od 50 neto grama, definitivno se pozicionirala kao jedan od vodećih srpskih prehrambrenih brendova.

Odmah za njom, na devetom mestu, što nije nimalo loš rezultat u ovako oštroj konkurenciji, dolazi čokolada Najlepše želje. Kako neobičan i originalan naziv čokolade i sugeriše, ova poslastica bila je nezaobilazan faktor u brojnim svakodnevnim situacijama građana Srbije - od darivanja komšijinog "malog", preko čašćavanja ljubazne službenice šaltera (što je ovde retkost vredna čašćavanja), do nezaobilaznih 300 grama za slave i rođendane i čašćenje kolektiva na pauzi za kafu. Pakovanje od malih uvijenih kockica ove čokolade bila je prva nota sofisticiranosti te vrste na domaćem tržištu i vremenom se nametnula kao nezaobilazan element razgovora uz kafu i privatnih ordinacija koje drže do svog ugleda. Sve više, primećuje se, po srpskim kafićima zamenjuju jeftinije ali i daleko nekvalitetnije turske čokoladice tog tipa, što je za svaku pohvalu. Sitnice, ipak, život znače. 

Oba proizvoda, dobila su i svoja savremena izdanja. Smoki je dobio i svoju čokoladnu varijantu, što je bio hrabar iskorak menadžmenta Soko Štarka, budući je većina ljubitelja Smokija njegov čokoladni parnjak doživeo kao blasfemiju. Međutim, vrlo brzo, i Čoko Smoki je postao omiljena domaća grickalica. Najlepše želje svetske trendove ispratile su novim izdanjima obogaćenim komadićima narandžine kore, višnje ili maline a i veći procenat kakaoa koji, istraživanja pokazuju, utiče na popravljanje raspoloženja, nije beznačajno poboljšanje u ova depresivna vremena.

Na osmom mestu je Medeno srce. Teško je objasniti dugovečnu popularnost ovog slatkiša u moru zaista preobilne ponude sličnih proizvoda. Moje mišljenje je da tajna leži u savršenom balansu privida "domaćeg ukusa" i lake dostupnosti fabričkog pakovanja. To je uvek dobitna kombinacija.

 

Keks Jafa, koji se nalazi na sedmom mestu liste, možda malčice narušava prethodno pomenutu ravnotežu u korist masovne proizvodnje ali kombinacija biskvita, želea od pomorandže i čokoladnog preliva, koja čini ovaj keks prečnika 54 i debljine 7 milimetara, suviše je neodoljiva. Otuda i neverovatna popularnost ovog keksa koji je kod Srba našao i šarenoliku primenu u pripremanju raznih vrsta torti i kolača. Inače, prvi "jaffa" keks proizvela je britanska kompanija Mekvitis još daleke 1830. godine a ime je dobio po vrsti pomorandži bez koštica koje se gaje u Izraelu. Crvenka ga proizvodi licencno (što isključuje mogućnost brendiranja ali nas ne sprečava da izvozimo do mile volje), prema receptu koji je tajna više od 60 godina. Izraz "jaffa" kao odrednica nalazi se i u najnovijem oksfordovom izdanju rečnika engleskog jezika.

Na šestom mestu je đakonija za koju je neoprostivo što je dopušteno da je brendiraju Slovenci. Reč je o ajvaru, kulinarskom ponosu Balkana koji se nalazi u samom vrhu ponude kada je reč o gastronomskom predstavljanju strancima. Tegla domaćeg ajvara još uvek je eksluzivan poklon za Nemca i Engleza koji ga prihvataju kao izraz posebne naklonosti i rangiraju ga barabar s pakovanjem retkog ruskog kavijara. Kad smo već kod kavijara, reč ajvar potiče od turskog havyar, što znači slana ikra. U kakvoj su vezi ime i sam proizvod ostaje nerazjašnjeno.

Pored ajvara najomiljeniji poklon s ovih prostora strancima je, bez sumnje, rakija. Šljivovice, od kojih je Žuta osa već stekla zavidnu svetsku reputaciju, najčešći su izbor, al odlično se kotiraju i sve travarice kao i kruškovače i kajsijevača. Upadljivo je da je marketing kod ovog, u svetu verovatno najpoznatijeg srpskog proizvoda, očajno loš. Krajnje je vreme da se sa gastabajterskog opisivanja rakije kao "srpkog viskija" pređe na ozbiljniji i temeljniji pristup. Uključujući i dizajn momenat koji je do te mere zanemaren da je bocu ovog eliksira ponekad teško razlikovati od flaše špiritusa ili benzina za uklanjanje fleka od boje. Primer koji treba slediti jeste lanac Rakia barova koji su u proteklih nekoliko godina nikli Beogradom i predstavljaju pravi biser njegove turističke ponude.

Četvrto mesto zauzima još jedna Soko Štarkova poslastica - čuvena čokoladna bananica. Prvi slatkiš mnogim ovdašnjim mališanima, jeftina i zgodna da brzinski "digne šećer" kad situacija to zahteva. Takođe nezaobilazan sastojak mnogih recepata za torte poteklih s ovih prostora i obavezan artikl u takozvanim "balkanskim piljarama" zapadne Evrope.

Da je Endi Vorhol bio Srbin nema nikakve sumnje da bi umesto konzerve čuvene Campbell supe ovekovečio kutiju Plazma keksa, koja zauzima treće mesto liste najpopularnijih srpskih prehrabrenih brendova. Plazma je prosto postala deo kulturnog nasleđa Srbije. Mlevena il u komadu, s mlekom, uz čaj ili sok, ili bez ičega, u kolačima ili kao dodatak proteinskom šeiku sportista ... postala je mnogo više od običnog prehrabrenog proizvoda i stekla ikoničan status.

 

 

Vicešampioni liste su čvarci ... sitni ili krupni, svejedno, poštena domaća trpeza prosto se ne da zamisliti bez dobrih čvaraka. Iako se prave od čiste svinjske masti i nemaju gotovo nikakvu nutricionističku vrednost i sasvim sigurno neće doprineti dobrom stanju vašeg kardiovaskularog sistema, čini se da ništa ne može narušiti njihovu popularnost. A ne odolevaju im ni, u odnosu na nas, znatno nutricionistički osveščeniji zapadnjaci. U Torontu i Čikagu u pojedinim mesarama možete naići na reklamu sledeće sadržine - "Imamo čvarke!". Ne malo ćete se iznenaditi kad unutra uđete i otkrijete da je vlasnik radnje Kinez ili Koreanac. Dakle, reč je o svojevrsnom gastronomsko-kulturološkom fenomenu i brendiranje čvaraka morao bi da bude jedan od prioritetnih zadataka onih koji o tome treba da brinu.

I, na prvoj poziciji je, bez konkurencije, kajmak. Mada nigde nije toliko popularan kao na Balkanu, tačnije, u ex YU republikama minus Slovenija i plus Bugarska, kajmak je deo kulinarske tradicije i Turske, Bliskog istoka, središnje Azije, pa i Indije.

Što masniji to bolji, a poznavaoci tvrde da je najbolji onaj planinski gde krave pasu najkvalitetniju mešavinu livadskog bilja. Onaj koji se pakuje i prodaje u supermarketima, za većinu je sramotna zamena za pravi domaći koji se može nabaviti samo na pijaci. Sentimentalna vezanost Srba u odnosu na kajmak može se uporediti samo sa emotivnom privrženošću Grka prema feta siru - i jedni i drugi su preživljavali na ovim mlečnim proizvodima u krizna vremena u kojima ovaj deo sveta nikada nije oskudevao.

 

U mnogim srpskim selima, bake će vam i danas kao odgovor na nizak pritisak, prepisati kajganu na kajmaku. Sa vrućom pogačom i paradajzom ili, ako prilike dopuštaju, sa ćevapima i pljeskavicom, kajmak je deo nacionalne gastronomske kulture koji parira francuskom buđavom siru. Brendiranje kajmaka je, zbog njegove specifičnosti, posebna priča. Dok bi s jedne strane valjalo poraditi na fabričkim varijantama za najširu upotrebu, s druge strane trebalo bi pronaći načina da se onom seljačkom produži svežina i vek trajanja te da se uz posebno osmišljen dizajn, u malim količinama, svetu plasira kao gastronomska ekskluziva, a bogami tako i naplati.




Atačmenti



Komentari (129)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 14:20 14.07.2009

Re: A ovo?

TO sam ja nosila ekipi od vas kod nas, ali sad ima i kod nas za kupiti.

Nama malo slavonske prsute i kulena ako moze sledeci put kada krenes
zilikaka zilikaka 17:43 14.07.2009

Re: A ovo?

Meni je to ko sladak kreč, ali nećete verovati, poznajem dvoje ljudi koji baš to belo vole!!
nmiric nmiric 01:49 14.07.2009

kafa...

Trenutno sam u fazi da mi fali turska kafa.... I maline
i neka lepa cokalada a da nije chocolate bar tipa Mars ili Snickers
I, o da, cvarci i kajmak i burek.... s tim sto nemam nekog apsolutnog favorita... meni se top lista menja svakih mesec dana

(a fali mi i kikiriki a da nije natopljen u limunu, posto ovi Meksikanci samo tako vole.......)


mariopan mariopan 03:47 14.07.2009

Re: kafa...



Sve si ih pobrojao

Sta da klazem vise?

Ne smem da krenem kod dece bez "smokija" bananica" "plazme" i Eurokrema pa ti vidi
iris.davidovich iris.davidovich 05:43 14.07.2009

No 1

je pršut. domaci. pršut forever.
za muza bananice, a trece su med i kore za gibanicu (to moze, a i ne mora).
ostalo sve imamo u balkan market ili kod bosanca

trapava trapava 09:15 14.07.2009

Moji stranci Amerikanci

uvek traze projino brasno i kore za gibanicu. I nas kvasac, svezi. Sestri sam slala, pored ostalog, pecenu papriku. Kaze da njihova nije ista, ne pece se kako treba.
A sto se tice spremanja hrane kad dodju... to je jedino sto mogu da uradim za njih, da spremim sve sto vole. Kad odu u beli svet da ih greje secanje na sarmice u zelju sa kiselim mlekom, gibanicu, kiflice, corbicu... Sve ono sto se dugo sprema i krcka po sat-dva. I domaca pogaca, vruca, sa kajmakom za dorucak.
Ljuttko Ljuttko 10:26 14.07.2009

Trik za pakovanje

Priča potice od moje prijateljice koja je dugo živela u Kanadi.Jedne godine u koferu njenih roditelja na opšte iznenadjenje našle su se i stare skijaške cipele - pancerice, uredno uspravno spakovane u torbu. Na pitanje čemu one kad ih nisu ni tražili njena mama je iz svake ponosno izvadila po 2 tegle raznih djakonija , kajmak, slatko...ušuškane u meke sunjderaste štitnike i zaštićene od lomljave plastikom baš kao noge na snegu, a izgleda da su izmakle i svakoj carinskoj kontroli, kome bi zapravo palo na pamet da tegle gurne u cipele
margos margos 10:43 14.07.2009

Re: Trik za pakovanje

Uh, podseti me kad je davno, mama išla kod prijatelja u Libiju i nosila im rakiju upakovanu u fruktalov sok. Akcija vađenja soka, ispiranja (to je bilo ono aluminijumsko pakovanje pravougaonog oblika) i sipanje rakije - sve je bilo obavljeno špricom... i trajalo....
Kad sad pomislim, mogla je žešće da strada. Što je još luđe, kad je došla tamo - a oni se svi već snašli, pravili su rakiju od svega mogućeg što im je palo pod ruku.
arianans arianans 10:30 14.07.2009

secate li se...

kako se nekad pakovalo za more u Crnu Goru??
Babe koje ostaju kod kuce, pred put, naprave masakr po kokosinjcu... nosi se paradajz, krompir, luk, kutije sa vocem...
"Nema to tamo"... ili... "nemaju takav...."
Vladimir Maričić Vladimir Maričić 11:02 14.07.2009

Re: secate li se...

arianans
kako se nekad pakovalo za more u Crnu Goru??
Babe koje ostaju kod kuce, pred put, naprave masakr po kokosinjcu... nosi se paradajz, krompir, luk, kutije sa vocem...
"Nema to tamo"... ili... "nemaju takav...."


Бог те мазо, а чија си ти?
arianans arianans 12:07 14.07.2009

Re: secate li se...

pa, nasa sam
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 11:07 14.07.2009

čačanski kajmak

dok življah u ukrajini posebno se tražio čačanski kajmak - onaj - red margarina, red salvete
dunja73 dunja73 12:04 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

dok življah u ukrajini posebno se tražio čačanski kajmak - onaj - red margarina, red salvete

no kapito????
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 13:35 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

dok življah u ukrajini posebno se tražio čačanski kajmak - onaj - red margarina, red salvete
no kapito????


pa tako ga sad prave - red margarina red salvete

bio je jedan momak koji je na dve nedelje saobraćao vozom na liniji kijeb-bgd-kijev pa su kod njega mogle da se kupe kore za gibanicu, kajmak, sir, cedevita, bananice, karneks paštete, vranac, loza 13 jul, bajadere, itd... cijena - prava sitnica, ali ko pita... vegetu smo mogli da nadjemo i u "furšet" lancu supermarketa ali nije to bilo to, pa smo naručivali i vegetu...
dunja73 dunja73 13:43 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

pa tako ga sad prave - red margarina red salvete

jedan vid kanalisanja proizvoda ka eu integracijama ( fett sparen) , holesterol , cemu??

Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 14:04 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

fušeraj, fušeraj... seljačka posla... krkne malo gustina da kajmak bude (što sama reč kaže) gušći, malo margarina da bude masniji, dobbro posoli i zaboravi parče salvete (za prekrivanje) jer ih baš briga... prestao sam da jedem kajmak kad je onomad umrla jedna baba iz sela stančići (kod čačka) od koje smo pazarili, pa brat-bratu, 30 godina. sad ne jedem ništa. pasem salatice i osećam se kao kunić.
mariopan mariopan 14:25 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

Aleksandar Vasović
dok življah u ukrajini posebno se tražio čačanski kajmak - onaj - red margarina, red salvete

Jaooooo, kupila ga ja jednom na Zelenom Vencu ( pijaci) sve trcim da ga donesem kuci pa da se slatko najedem "pravog" kajmaka, kod nas u Vojvodini se pravi zdravo "mlad" a ja volim kada je malo zreo, samo malo, tek onako da je ukusan..... lele kada sam ga pocela zasecati nozem on se samo savija tamo gde su salvete
Da sam mogla da se vratim u Beograd pa da bijem onu rumenu i zdravu seljanku koja mi ga prodade sasve sirokim osmehom "oko glave" .
dunja73 dunja73 14:36 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

koja mi ga prodade sasve sirokim osmehom "oko glave" .

ja poslednjih godina kad god sam bila u Srbiji , spominjala se
eserihija i "beli mrs" ..
Tako da godinama izbegavam uopste pijace , kajmAkOVE osim iz jednog
sjupermarketa (reklama zabr.)
Valjda sam se i "otudjila" pa mi maslaci-buteri nezamenljivi..
mariopan mariopan 16:53 14.07.2009

Re: čačanski kajmak

dunja73
koja mi ga prodade sasve sirokim osmehom "oko glave" .

ja poslednjih godina kad god sam bila u Srbiji , spominjala se
eserihija i "beli mrs" ..
Tako da godinama izbegavam uopste pijace , kajmAkOVE osim iz jednog
sjupermarketa (reklama zabr.)
Valjda sam se i "otudjila" pa mi maslaci-buteri nezamenljivi..

Zato svako od nas ima "svoje" dobavljace gde kupuje beli mrs.
Imam ja svoju drugaricu koja je u pemziji pa pocela da drzi krave jer zivi na selu i na svaka tri dana donosi sir na nasu pijacu. samo kod nje kupujem. Ekstra pedantna i savesna, znam je takvu i znam da je ono sto kupim sve vreme najbolje sto je moguce. Kupujem male kolicine ali cesto pa tako nema frke da ce nesto da se razmnozi. Pojede se pre nego sto bi to moglo da se desi

Sa eserihijom koli se ne treba saliti.
jucaibin jucaibin 11:21 14.07.2009

da preciziram

obicne cvarke nece da mogne da patentiramo, jer ce se onda drugi pobuniti, kao npr. austrijanci kao vec stari clanovi EU. ali, "duvan cvarke" npr. iz valjeva, e, njih ne mogu da nam ospore!
buba_truba buba_truba 17:58 14.07.2009

Re: da preciziram

jucaibin
obicne cvarke nece da mogne da patentiramo, jer ce se onda drugi pobuniti, kao npr. austrijanci kao vec stari clanovi EU. ali, "duvan cvarke" npr. iz valjeva, e, njih ne mogu da nam ospore!

Te "duvan čvarke", da prostite, ja uopšte ne računam u čvarke. Zna se šta su čvarci... a ko ih ne voli, pa molim lepo - ne jede čvarke. Ovi "duvan" su skrnavljenje...
mariopan mariopan 19:09 14.07.2009

Re: da preciziram

buba_truba
jucaibin
obicne cvarke nece da mogne da patentiramo, jer ce se onda drugi pobuniti, kao npr. austrijanci kao vec stari clanovi EU. ali, "duvan cvarke" npr. iz valjeva, e, njih ne mogu da nam ospore!

Te "duvan čvarke", da prostite, ja uopšte ne računam u čvarke. Zna se šta su čvarci... a ko ih ne voli, pa molim lepo - ne jede čvarke. Ovi "duvan" su skrnavljenje...

Jeste !

Moram da kazem da su cvarci ono rumeno, hrskavo i lagano sto suska, u malim komadima, topi se na jeziku i nije rapadnuto ili puno sala kao neki. Moraju da budu u komadima i prazni a rskavi spolja. Nista drugo ne priznajem za cvarke.

Ja sama topim cvarke od sirove slanine i dobijem oko pola kole ali to jesu cvarci. Seckam na kockice, topim dok ne isplivaju jer su lagani i prazni, budu res i da suskaju i onda ih ocedim.....i bog da te vidi. Moram nesto da bacim u kljun, samo o 'rani pricate.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:22 14.07.2009

Re: da preciziram

buba_truba
jucaibin
obicne cvarke nece da mogne da patentiramo, jer ce se onda drugi pobuniti, kao npr. austrijanci kao vec stari clanovi EU. ali, "duvan cvarke" npr. iz valjeva, e, njih ne mogu da nam ospore!

Te "duvan čvarke", da prostite, ja uopšte ne računam u čvarke. Zna se šta su čvarci... a ko ih ne voli, pa molim lepo - ne jede čvarke. Ovi "duvan" su skrnavljenje...




mislis na one prosarane sa mesom, lepe na oko i za dusu, pa crni luk i vruca pogaca, uf
moze jedno hladno pivo, nase?
igor_1967 igor_1967 20:48 14.07.2009

Hocu

kiflu i nas jogurt.
mara92 mara92 21:13 14.07.2009

Re: Hocu

или...
кувана слана переца (код Томе у Коларчевој) и јогурт, наравно...

Не вреди, све избегавам овај текст у радно време, али вирнем и опет сам гладна....имајте милости људи, забога!
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:17 14.07.2009

Snegovi Kilimandzara

Caletova kajsijevaca, Stella Point, Uhuru, Mt. Kilimanjaro:



anoniman anoniman 23:31 14.07.2009

fantastičan tekst


Ovo je zaista prava analiza onog sto predstavlja brend Srbije među dijsporom. Kao neko ko 15 godina živi u Americi moram reći da je od svih gore pomenutih stvari njateže naći srpski kamajk. Da budem pošton to je ono što mi, kao velikom hedonisti, stvarno nedostaje. Doduše ima nekih, manje više neuspelih pokušaja pravljenja kajmaka, najšešće od strabe Poljaka ili neke istočnoevrske nacije u SAD, ali to ipak nije to. Što se ostalih stvari tiče moram sa zadovoljstvom da konstatujem da u ovoj zemlji čovek praktično može da nađe SVE. Recimo, pošto sam jedan broj godina živou u NY, moram reći da se ne sećam da sam čak u Srbiji jeo tako dobre sušene dimljene kobasice kao kod Mađara na uglu 79 ilice između Prve i druge avenije, a isto važi i ta fenmelana suva rebra za pasulj. O kolenici ne želim ni da trošim reči. Kada je o mesu reč, mislim pečenju, svako ko malo zna o Americi otići će do prve iranske prodavnice i kupiti jagnjetinu, koja se apsolutno može porediti sa onom koju jedemo u miloj nam otadžbini. Sve u svemu o ovoj zemlji se bukvalno može naći sve (da pojasnim, redovn pravim ppodvarak za Božić) ali oni što fali je KAJMAK. Znači šta, umesto praznih priča, predlažen našoj vladi da pored Koridora 10 nađe način za izvoz kajmaka u inostranstvo (hrvatski - inozemstvo). U svakom slučaju velika prporuka za tekst/analizu i pozivam sve koji žive u USA da potvrde moje navode ili me demantuju, a još više pošalju adresu ili link neke dobre prodavnice etničke hrane.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:14 15.07.2009

Re: fantastičan tekst

anoniman

Ovo je zaista prava analiza


Ma nije poenta da nesto ima da se kupi, nego da ti to salju tvoji, iz zavicaja, polulegalnim metodama. Ako se ne pokvari, provereno ima bolji ukus, miris i generalnu pojavnost nego bilo sta kupljeno. U stvari, ja se ne secam da sam i u Srbiji ikad kupio vecinu od ovog pobrojanog, sem mozda ovih konditorskih proizvoda sa kraja liste. Sve pravila majka ili tetka.

Sto se tice kajmaka, fora je da nadjes "seljaka" koji ce da ti proda neobrano mleko (dakle ono sto dolazi iz krave ). Sad to je malo tezeu Njujorku, ali cemu sluze onda onoliki Amisi, sprijatelji se sa njima! Mada sam cuo da ponegde ima da se nabavi u radnji i to sirovo mleko, ono tipa Whole Foods-a i tako to. Onda mozes da primenis uobicajeni recept za pravljenje kajmaka, ako si bas zaludan


baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:52 15.07.2009

Fuf!!

Ne mogu da odolim... a da ne dodam ponešto!
U multinacionalki gde radim, 32 nacije na jednom mestu, kad me čuju kako psujem odma dižu glavu, pitaju "Srbija?" i u istom dahu "Zlivica?" u prevodu, imaš li šljivovicu.....
Kad izvadim flašu, ja ne pijem ali uživam da ih gledam, navrnu čašicu na eks i nazdrave "Piska matrina!", navuko ih jedan Srbin, jedini koji je pre mene radio u kompaniji, i naučio ih da je to "živeli" na srpskom... Nemam srca da im kažem da mi u stvari psuju majku....
Scena iz negde 70tih, voz na relaciji Bg-Pariz, italijanska granica..
Baka, svojih 70 godina, iz okoline Užica, nosi sinu i snaji francuskinji pečeno prase na ražnju. Uprtila baba pet torbi uredno uvezanih kanapom, i prase na motki, umotano u beli čaršaf, pa pošto nema gde, uspravila ga u hodniku, miriše pečenje do lokomotive...
Italijan carinik ulazi, zgranuto gleda i pita čije je to, pokazuju mu babu koja se blaženo smeška, sva srećna i ponosna... "Ko ze?!?!?", u prevodu, šta je ovo, baba ga bledo gleda "Ko ze?!?!" italiano već viče, a baba se doseti, ma nije sinko koza, prase, p-r-a-s-e, oćeš da ti secne baba malo da probaš.....
Voz se doneo babu u Pariz, a na stanici doček, dvadesetak naših čeka... babu i prase.....


Arapima redovno nosim pekmez, slatko od kajsija i kitnikez od dunja, Englezi padaju na teme od gibanice, ali sa pravim šumadijskim sirom, Italijani me za pola kile pršuta usvajaju, ali kad zamrznem burek, par tepsija iz pekare Kirćanski, pa ga tamo na poslu gurnem u rernu, sjate se svi.... Curi im ulje niz bradu i slade se, samo mumlaju kako je doooobro, svako na svom jeziku....
Dodala bih na spisak i ljute, ali one pakleno ljute papričice, suve crvene paprike, pasulj onaj sitni, pasuljica, ringlove i dinje....
Oko toga se otimaju kad se vratim na posao...

Sjajan tekst
Djina

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana