Ako su vam interesovanja široka, ako ste po prirodi radoznali, a sticanje znanja smatrate svojom doživotnom obavezom, onda su putovanja i upoznavanje drugih predela, naroda i kutura jedan od načina da zadovoljite pomenute potrebe.
Verujem da ne postoji osoba bez odgovora na pitanje “kuda bi želeo da putuješ”. Naravno, svako želi da vidi svet. I naravno, malo je verovatno da postoji zanimljiviji način da zadovoljimo svoja interesovanja, a u isto vreme je to najefikasniji mogući oblik sticanja životnog iskustva.
Tu postoji jedan mali problem: čak i ako bismo dobar deo života proveli u putovanju, sigurno je da ne bismo uspeli da vidimo sva mesta koja nas privlače. Ja znam da to neću moći. Malo po malo, nadam se, videću svojim očima neke deliće sveta za kojima čeznem. Ali, ja želim više. Ja hoću da vidim i onaj deo sveta gde zasigurno nikada neću stići.
Pošto putovanje nije samo kretanje, nego i stanje duha, jedan od mogućih načina da vidim svet je da ga gledam i doživljavam kroz priče i slike onih koji su ga osetili i doživeli, i koji umeju da mi ga približe i predstave. Evo kako to radi jedan mladi čovek, koji zavređuje da se o njemu nešto kaže, i da se o njemu zna.

Zove se Viktor Lazić, ima samo 24 godine, ali i toliko životnog iskustva da mu na tome mnogi stariji i iskusniji mogu zaista pozavideti.
Mnogo toga ga izdvaja iz proseka: osim što je uspeo da poseti već 40 zemalja i napiše tri knjige, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu, licencirani je turistički vodič, ovlašćeni prevodilac za engleski jezik (govori i nemački i uči ruski), ronilac je, vlasnik 22.000 knjiga, 65.000 poštanskih markica i 1.100 novčanica iz celog sveta. I da, nije oženjen :)
Mene su naravno najviše fascinirala njegova putovanja, jer ume da ih dočara i prenese tako da se sam čitalac nađe u tim neobičnim situacijama koje on opisuje. Za to je zaslužan njegov nemirni duh i to nešto što ga nosi, kako sam kaže. Za njega putovanja nisu život, nego obrnuto, putuje da bi živeo. Kaže da to nema veze sa adrenalinom niti sa turizmom ili tako nečim. To je baš način života!
Putuje sam i uvek se integriše u društvo u kome se nalazi - postaje meštanin, ulazi u srca ljudi i predela. Ono što mu omogućava da iskusi ono što većina stranaca, pa čak i građana iste zemlje nikad ne oseti, je otvorenost, iskrenost i samouverenost. Očekuje dobro, i nastoji da bude dobar.
"Ne možete upoznali druge kulture i način življenja ako niste u saglasju i miru sa onim što ste. Putovanje nije bežanje, već integracija i dodavanje novih elemenata onima koje već nosite u sebi. To je i odličan eliksir mladosti, svojevrstan lek koji vam, čak i kada niste svesni, nameće mir i lakoću postojanja koju nosi saznanje i upoznavanje raznolikosti planete."
Do sada je osim Evrope video i Tajland, Kinu, Tibet, Honkong, Sibir, Tatarstan, Uzbekistan, Ameriku, Maleziju, Burneje, Singapur, Indoneziju, Mijanmar... Na svim tim putovanjima dešavala su mu se neverovatne situacije i životna iskustva - od pljačke u Maleziji, koja ga je gurnula među obične ljude od kojih je tražio i dobio pomoć te tako stigao i do poznanstva sa Amerikancem bibliofilom iz Džakarte. Od njega je dobio stan, džip i služavku, s njim je obišao Javu, ulazio u krater vulkana, a zajedno su provodili sate listajući i uživajući u mirisu starih knjiga, pričajući o kulturama i istorijama sveta. Proveo je dosta vremena među budistima, hrišćanima - pravoslavnim, katolicima, protestantima, baptistima, adventistima, i muslimanima. Prisustvovao je animalističkim obredima naroda Sumatre i plemena tajlandskih džungli. U egzotičnim Brunejima zaronio je u podvodni svet i dane provodio na pet potopljenih brodova i mrestilištu ajkula. Izučavao je dejstvo astrologije i hiromantije družeći se sa piratima tesnaca Malaka.
Uvek je putovao sa malo novca te je odsedao u najjeftinijim hostelima i svratištima, nekad pod vedrim nebom ili kod meštana koji su ga pozivali da bude njihov gost, a na velikim razdaljinama vozovi i autobusi su mu bili i hoteli i prevozna sredstva.
U knjizi "Tumaranje zemljom osmeha" opisao je svoje putovanje po Tajlandu. Imao je tada 19 godina i to je početak njegovih samostalnih putovanja. Kako kaže, prešao je 5.000 km, od krajnjeg severa do juga. Pošto nije imao dovoljno para, smeštaj je nalazio na licu mesta. Čak su ga Tajlanđanke ugošćavale nekoliko puta... I dok je tumarao po džungli, starim prestonicama, farmama krokodila, tigrova i slonova, nastalo je mnogo beleški. Inače, pošto mnogo voli istoriju i etnologiju, beležio je mnogo podataka i posebno njihove legende. Kada se vratio kući u Beograd, počeo je da piše, najpre samo članke. Ali nije se mogao zaustaviti, i pisanje se proteglo na 257 strana, te je nastala pomenuta knjiga.
Viktorovi doživljaji i opisi putovanja izgledaju kao sciencefiction, toliko izgledaju neverovatno da ih je teško prihvatiti kao istinu. Kaže da ga je čak i njegov izdavač nagovarao da mu prizna da je sve izmislio. "Nikad ne bih mogao toliko da budem maštovit. Samo je stvarnost toliko maštovita!", tvrdi Viktor.
Kao iskusni putnik, ističe da je najvažnije pre početka putovanja odbaciti sve predrasude, jer ako kreneš sa predrasudama – što očekuješ to ćeš videti, odbijaš od sebe sve ono što se ne slaže sa tvojim očekivanjima. Otvorenost za saznanja i prihvatanje novog, bez predrasuda i očekivanja jedini je način da zaista doživiš sva ta mesta, običaje, kulture.
Ne voli uopštavanja, najvažnija mu je ljudska duša. A tolika raznolikost ne dozvoljava nikakva uopštavanja, i zahteva ogromnu toleranciju i razumevanje i potpuno odsustvo osude što je glavna zamka u koju većina nas upada. "U središtu čoveka uvek je upravo ljudska duša koja je u svom koru nepromenljiva i istančana. Sve ostalo su maske i naslage, kao lejeri: kulture, običaji, sazrevanja... Zato nikada nemam problema sa komunikacijom. Ne idem na te "lejere", nego na srž čovečiju. Bez obzira na celokupno iskustvo svim pojavama, ljudima, bićima, treba da prilaziš kao tabula rasa: bez predrasuda, očekivanja i otvoren da saznaš i prihvatiš novo, da ih ne uklapaš u veštačke kalupe."
Kao kosmolita, ne zaobilazi da pomene i nacionalni identitet kao nešto što čoveku upravo olakšava razumevanje drugih nacija i kultura. Da bi bio istinski kosmopolita, moraš da razumeš koncepciju udruživanja ljudi i potrebu za pripadnošću naciji, vezu istorije sa kulturom, krvnim srodstvom i civilizacijom. I naravno, odbaciti sve postojeće stereotipe.
Sledeće dve knjige, čije štampanje očekuje u septembru i oktobru, hronološki su nastavak njegovih putovanja. Jedna o doživljajima u Maleziji, druga vezana za Indoneziju, tj. Sumatru. Kaže da je mnogo uzbudljivije nego na Tajlandu, jer je tada već postao "ozbiljan" putnik. Čitaocima obećava putovanje kroz neverovatne predele, doživljaje i žene. Otkriva nam unapred po nešto: pobegao je sa svog prvog venčanja u plemenu ljudoždera, zaglavio u plemenu matrijarhata i među gusarima...
I za kraj, a mislim da ko god je pročitao tekst sigurno je se zapitao: otkud mu 22.000 knjiga?
Naravno - tradicionalna porodična ljubav prema knjigama. Porodična biblioteka, kako kaže, datira iz 1882. godine. Knjige su, pored još par predmeta koje sakuplja, jedino što kupuje i donosi sa svojih putovanja. Vrlo često na svojim putovanjima ostane gladan ili prespava pod vedrim nebom, ali kupi knjigu. "Nije dovoljno samo prošetati planetom da biste je upoznali. Tek sistematsko sabiranje utisaka i dopuna iskustvenih saznanja literaturom čini putovanje potpunim", kaže Viktor. A o njegovoj ljubavi i strasti prema knjigama reći će vam više ova priča.
Pre dva meseca Viktor je krenuo na put oko sveta. Putovanje je počeo od Gazimestana, gde je grupi američkih studenata održao predavanje o Kosovskom boju. Plan mu je da pređe 300.000 km putujući od zemlje do zemlje od istoka prema zapadu obilazeći sve kontinente, uključujući i Antarktik. I svašta još nešto ima u planu vezano za taj put oko sveta, ali da ne dužim više. Šta je do sada na tom putu video i doživeo možete čitati na njegovom
blogu i
ovde . U Press magazinu svake nedelje izlaze na dve strane njegovi putopisi, a uskoro i u još nekim časopisima. Za 20-tak dana će biti postavljen novi sajt
www.naputu.com gde će Viktor stavljati fotke i izveštaje samo sa ovog putovanja na kome je sada.
I čitajte njegove knjige. :)