Razmišljao sam da ovu gej retrospektivu započnem izborom za pesmu Evrovizije, ali je ta tema toliko puta prežvakana, da je već dosadno spominjati je. To ću preskočiti kao da se nije desilo.
Leto je sezona gej parada koje se organizuju širom sveta, osim, naravno, u Srbiji i njoj sličnima. One parade koje okupe nekoliko stotina učesnika nisu posebno zanimljive, osim ako nije u pitanju gej parada u Zagrebu, koja se održala po šesti put ove godine. Parada u Zagrebu je prvi put imala znatno manje obezbeđenje nego prethodnih godina, ali je paradu ipak obeležilo nasilje koje se desilo nakon nje. Paradu u Moskvi, koja je održana uprkos zabrani gradskih zvaničnika, takođe je obeležilo nasilje, što je jako razljutilo Evropsku Uniju, jer su žrtve nasilja bili i evropski parlamentarci i borci za ljudska prava. Ali, da se mi vratimo na one vesele, šarene i mnogobrojne gej parade. U Sao Paolu u junu mesecu održana je najveća gej parada na svetu sa oko tri miliona učesnika. Ove godine parada je po prvi put dobila podršku brazilskih političara, koji su se prošetali zajedno sa učesnicima parade. U milionske gej parade spadaju i parade u Njujorku, Torontu, Berlinu, Madridu, Londonu, Rimu...
Ove godine u Madridu održana je „Evropska parada ponosa“, koja se svake godine dešava u nekom drugom evropskom gradu. Na EuroPride paradi se okupilo oko dva miliona učesnika, koji su se prošetali glavnim gradom Španije. EuroPride parade organizuju se svake godine od 1992. i prva je bila u Londonu. Ali parada koja je zasenila sve ostale jeste gej parada u Stokholmu, ali ne po broju učesnika, već što su se po prvi put među učesnicima gej parade pojavili sveštenici najveće verske zajednice, Švedske Luteranske Crkve.
Tokom leta imali smo i veoma važne gej filmske događaje. Na dodeli MTV filmskih nagrada, Vil Farel i Saša Baron Koen su dobili nagradu za najbolji filmski poljubac i taj poljubac su ponovili i na samoj dodeli. Poljubac je trajao dugo i bio je veoma strastven. Vredan još jedne nagrade.
U julu mesecu, film „Čak i Leri – brak po meri“ imao je svoju američku premijeru i jedno vreme bio najgledaniji film u SAD. Film prati dvojicu heteroseksualnih vatrogasaca koji odlučuju da se pretvaraju da su gej par, kako bi dobili sve beneficije od države, ali oni moraju i da dokažu da su gej par. Istog meseca još jedan film važan za gej populaciju imao je svoju premijeru. U pitanju je istoimeni rimejk filma Džona Votersa iz 1988. godine - „Lak za kosu“ , u kome je glumila legendarna drag kraljica Divajn. U novoj verziji kreatori filma želeli su da ostanu verni praksi Džona Votersa, pa ćemo u ženskoj ulozi videti Džona Travoltu. Pored Travolte, u filmu glume Mišel Fajfer, Kristofer Voken, Kvin Latifa, Džeri Stiler (koji je glumio i u orginalnoj verziji) i mnogi drugi.
U avgustu održan je šesti po redu gej filmski festival u Indoneziji, uprkos pokušajima islamskih grupa da ga spreče. Festival je jedan od najvećih gej festivala u Aziji i na kome je prikazano oko osamdeset filmova sa Filipina, Tajlanda, iz Nemačke i Indonezije. Među njima je i film čuvenog Vong Kar Vaia „Srećni zajedno“ o problemima jedne gej veze.
Ove godine na Filmskom festivalu u Veneciji dodeljen je po prvi put Kvir lav za najbolji gej film. Nagradu je dobio film „ The Speed of Life„. Berlinski internacionalni filmski festival već 21 godinu dodeljuje sličnu nagradu – „Teddy Award“.
U Novom Sadu je u julu održan Lezbejski aktivistički festival „Umetnost radi akcije“, koji je organizovala Novosadska lezbejska organizacija – NLO. Festival je bio posvećen i sadržajem okrenut lezbejkama sa idejom jačanja lezbejske vidljivosti, ali je bio i apel protiv svake vrste diskriminacije. Festival su činile izložbe, performansi i projekcije filmova.
Dve izložbe homoseksualne umetnosti skandalizovale su Evropu. Prva je otvorena u Milanu pod nazivom „Umetnost i homoseksualnost“ i sadrži radove 150 umetnika koji se bave istraživanjem veze između umetnosti i homoseksualnosti od vremena rođenja fotografije do danas. Neka dela prikazana na izložbi eksplicitno vuku u homoerotiku, ali mnoga ne, već je samo simbolizuju ili na nju aludiraju kroz alegorije i metafore, kao što su radovi Herba Rica, Brusa Vebera, Roberta Mepltorpa, Davida La Šapela, Sema Tejlora Vuda, Terija Ričardsona, Džemsa Biguda, Agostina Arivanbene, Matea Bazila i (najkontroverznijeg) Paola Šmidlina, čiji je rad „Miss Kitty“ uklonjen sa izložbe, jer nedolično prikazuje Papu Benedikta XVI. Druga izložba koja je skandalizovala javnost jeste izložba fotografija švedske fotografkinje Elizabete Olson Valin koje prikazuju Isusa sa transvestitima, HIV pozitivnim osobama i gej muškarcima. Ovim radovima ona je želela da podseti ljude da je Isus pomagao odbačenima od društva. Ovu ideju je dobila kada je njen prijatelj umro od side i kada je čula da verski ekstremisti smatraju da je to božja kazna za homoseksualnost.
Predrag M. Azdejković