Film| Kultura

[23] INTERVJU: GAEL GARSIJA BERNAL

bojan ljubomir jugovic RSS / 22.07.2009. u 11:28

167644_1755846851963_1112714589_32084957_2005723_n.jpgIako je jedva zakoračio u svoje tridesete, meksički glumac Gael Garsija Bernal potvrdio se kao jedan od najodvažnijih i najuspešnijih glumaca svoje generacije. Od dva uzastopna proboja sa filmovima "Pasji Život" [Amores Perros] iz 2000. i "I ja tebi kevu" [Y Tu Mamá También] iz 2001. godine, Bernal je od tada sarađivao sa svetskim filmskim gigantima u raznolikim projektima kojima je bila zajednička dominantna ambicioznost. Dva puta je igrao Če Gevaru, prvi put u televizijskom filmu "Fidel", a zatim u, od strane kritike dobro prihvaćenom, biografskom filmu Voltera Sejlsa [Walter Salles] "Dnevnici Motocikliste" [Diarios de motocicleta]. 2004. godine u Almodovarovom ostvarenju "Loše vaspitanje" [La Mala Educación] tumačio je lik predoperativnog transseksualca; 2006. igrao je ćudljivog, maštovitog surogata u filmu Mišela Gondrija [Michel Gondry] "Nauka o snovima" [La science des rêves].

Kao reditelj debitirao je 2007. godine režirajući meksičku dramu "Deficit" a nedavno je svojim kratkim filmom o obrazovanju [segment "Pismo" - "The Letter"], doprineo projektu "8", antologiji kratkih filmova sa socijalnom tematikom autora Džejn Kempjon, Gas Van Santa, Vima Vendersa, Gašpara Noe i Mire Neir. [ Jane Campion, Gus Van Sant, Wim Wenders, Gaspar Noé, Mira Nair.] Bernal se na velikom platnu trenutno može videti u enigmatičnom filmu ceste Džima Džarmuša „Granice kontrole" [The Limits Of Control]. Takođe igra i u filmu „Rudo i Kursi" [Rudo Y Cursi], zabavnoj tragikomediji o paru skorojevića, braći fudbalerima i taj projekat ga ponovo spaja sa zvezdom partnerom iz filma "I ja tebi kevu" Dijegom Lunom i ko-scenaristom istog Karlosom Kuaronom [ Reditelj i ko-scenarist filma „I ja tebi kevu" Alfonso Kuaron, Karlosov brat, ko-producira „Rudo i Kursi"]. A.V.Klub je nedavno razgovarao sa Bernalom o saradnji sa Gondrijem, o režiranju i o tumačenju lika Če Gevare.

Kako ste angažovani za projekat "Rudo i Kursi"?

- Poznajem Karlosa Kuarona još od kada smo radili na filmu „I ja tebi kevu", tako da sam zbog toga tu.

Šta je to što vas je privuklo u scenariju?

- Pa, film govori o fudbalu. Bio sam veoma uzbuđen u vezi toga. Takođe, scenario je bio veoma dobro napisan. Priča je bila veoma interesantna, opsežna i prepuna složenosti. Zainteresovalo me da postanem njen deo a i znao sam da ćemo se mnogo zabavljati dok budemo radili film.

"I ja tebi kevu" opisali ste kao film koji je politički veoma angažovan. Da li osećate to isto u vezi "Rudo i Kursi"?

- Nema sumnje da politika ima svog udela. Ali to nije forsirano, film nema takvu vrstu elementa. Politika jeste deo svega, znate. Sve poseduje političku složenost a ovaj film ima veoma specifičnu tačku gledišta koja uključuje politički komentar. Ali on nije s tom namerom urađen, niti je "I ja tebi kevu" sniman radi toga. Filmovi tek na kraju postaju veoma politični zbog tog elementa.

Klasna podela igra veliku ulogu u oba filma.

- Upravo tako, socijalni stalež i kuturna podeljenost. Grad nasuprot sela.

Koliko se meksička filmska industrija promenila između filmova "I tvoju mamu, takođe" i "Rudo i Kursi" ?

- Puno se promenila. Prošlo je osam, devet godina od filma „I ja tebi kevu" i sada je situacija tako drugačija. Na sreću, promenila se na bolje. Još uvek ima mnogo toga da se unapredi, ali tu su sada novi filmovi, novi glasovi koji se izražavaju i pričaju svoje priče bez traženja dozvole. A i pojavili su se novi faktori, novi instrumenti koji pomažu da film dobije svoje mesto. I to je fantastično. Definitivno se mnogo promenilo, takođe, pojavila se i verna publika što smatram da je fantastično. Ranije nije bilo tako. I to ne samo u Meksiku, već i izvan njega, što je izvanredno.

Posle filmova "Pasji život" i "I ja tebi kevu", s kojima ste se probili na međunarodnom planu - da li ste dobijali mnogo ponuda iz Holivuda?

- Jesam, nešto.

Da li su vas privlačile?

- Da, privlačile su me ali na način da je lepo kada vam neko nudi posao samo na osnovu onoga što ste do tada uradili. To je definitivno divan osećaj.

Potičete iz umetničke porodice. Da li mislite da je to uticalo na vašu odluku da postanete glumac?

- Da, naravno da jeste. Moja priča o tome kako sam postao glumac potpuno je lišena romantike. Postao sam glumac zato što su moji roditelji bili glumci i taj izbor činio se kao... Znao sam da ću da se bavim glumom čitav život, ali nisam znao da ću postati profesionalni glumac. Mislio sam da ću tek povremeno da odglumim nešto.

Nešto kao usputno zanimanje.

- Da, pa čak i amatersko pozorište ili nešto poput toga.

Kao tinejdžer glumili ste u TV sapunici. Da li je to bila dobra priprema za rad na mnogo ozbiljnijim filmskim ulogama?

- Bilo je zabavno. Zapravo, mnogo sam se zabavljao dok sam to radio. Ali ritam u kojem oni na televiziji rade je lud; veoma, veoma je težak.

Čini se da bi obaveza da snimite toliko dijaloga svaki dan bila iscrpljujuća?

- Da, sigurno je da to priprema određene veštine, zato što je to veoma zahtevan posao. Stvari se odvijaju veoma brzo i prosto morate da nastavite da radite i radite i samo radite. Ne znam da li bih sada uopšte bio u stanju da radim tako nešto. Pretpostavljam da bih bio veoma nervozan.

Od kojeg je značaja za razvoj vaše glumačke veštine bilo pohađanje dramske škole u Londonu?

- Od fundamentalnog značaja, veoma uticajno. Prošao sam kroz kompletan proces kroz koji prolaze svi polaznici škole drame, a studirao sam u Engleskoj tako da je sve ušlo u igru - ne samo boravak u dramskoj školi, već takođe boravak u zemlji u kojoj radim i studiram na jeziku koji nije moj maternji. To je bilo veoma komplikovano.

Da li je došlo do sukoba kultura? Da li vam je dosta vremena trebalo da se naviknete na kulturu Londona?

- Ne, ali mi je uzelo mnogo vremena da budem to u stanju - čak i ako znate i razumete drugi jezik, sjajno je kada ste u stanju da polagano ulazite u njega. Za to je potrebno vreme. Ali što se tiče same kulture, nije mi trebalo mnogo. Naprotiv, bio sam veoma otvoren ka njoj.

Govoreći o vašem glumačkom postupku, kada glumite u filmu na engleskom jeziku, da li se on razlikuje od onog kada to činite na svom maternjem jeziku.

- Da, apsolutno. To je mnogo drugačije. Moram da radim deset puta više na engleskom nego na španskom.

Da li je teže biti prirodniji, glumiti oslanjajući se na instinkt?

- Da, upravo tako. Teško je glumiti na jeziku koji nije tvoj. Uzima mnogo vremena da sve to savladate i osetite samopouzdanje u vezi toga.

Kako je bilo otići sa dramske škole na snimanje "Pasjeg Života"?

- Jedne od noći trebao sam biti u školi, a završilo se tako što sam prosto markirao jednu sedmicu snimajući film u Meksiku. Morao sam da izmislim to neko opravdanje. Čak i kasnije kad su saznali, bili su veoma ljubazni.

Koji je bio izgovor za vaše odsustvo?

- Izmislio sam bolest. I bili su sasvim okej u vezi toga.


610x.jpgNedavno ste režirali kratki film kao deo antologije "8". Da li je bilo zastrašujuće biti deo grupe istaknutih reditelja?

- Pa, vrlo napeto za nerve. Veoma zanimljivo je bilo biti u stanju da to radite, da pronađete i ispričate neku priču koja bi istražila temu. I to je bilo veoma lepo, bila je to zaista sjajna vežba.

O čemu govori vaš film?

- Predmet ili tema koju sam morao da obradim bila je obrazovanje. Film govori o postizanju edukacije, osnovno školskog obrazovanja, na globalnom nivou do 2015. godine.

To je drugi po redu film koji ste režirali, prvi je „Déficit". Kako je rad na njemu uticao na vaše viđenje procesa stvaranja filma, uključujući tu i glumu?

- Nema sumnje da je mnogo uticalo na način na koji doživljavam film. Mnogo je drugačije vežbati filmski zanat. To je ono što je teško. Nije lako. Bilo je veoma lepo, vrlo zanimljivo igrati se s tim. Ali uticalo je na bolje, na svu sreću. Želim i nadam se da ću uskoro da radim novi film.

Da li je to dovelo do povećanja poštovanja prema rediteljskom poslu?

- Zapravo, ne, izgubio sam respekt prema rediteljima. [Smeh.] Mislim, da, poštovanje je uvek bilo tu, ovo je poslužilo da shvatim koliko je teško, koliko je komplikovano. Uvek kada se nečemu posvetite, shvatate koliko je komplikovano.

Radili ste sa mnogim velikim svetskim rediteljima. Ko je najviše od njih uticao na vaš rediteljski rad?

- Još uvek je rano o tome govoriti, iz razloga što sam do sada režirao samo jedan dugometražni i jedan kratkometražni film. Takođe, ja ni ne želim da imam karijeru reditelja. Želim ponekad tu i tamo da režiram nešto, ali nemam želju da budem reditelj. Tako da, ukoliko bi pitali s čijim pogledom na film najviše saosećam, čije filmove volim i uživam da gledam i kome se divim, to su Alfonso Kuaron i Alehandro Gonzales Injaritu [Alejandro González Iñárritu]. Njih dvojica mnogo su uticali na mene.

Trenutno se ovde u bioskopima prikazuju dva filma u kojima ste glumili, drugi je "Granice Kontrole".

- Prosto, Džim [Džarmuš] me nazvao telefonom i čim sam počeo da pričam s njim, već sam bio u tom projektu. Definitivno sam želeo da budem u njemu. A radio sam na njemu samo otprilike sedam dana u Španiji i to je bilo to. Jedva da sam znao o čemu govore druge priče u tom filmu. Bilo je veoma lepo ne znati u šta se to upuštate; veoma lep eksperiment. Verovao sam Džarmušu jer je on čudesni filmadžija, jer su filmovi koje je uradio neverovatni... Divim mu se i definitivno je bilo veoma zabavno raditi s njim. Veoma zabavno i lako.

Gael_Garcia_Bernal_in_The_Science_of_Sleep_Wallpaper_1_1280.jpgJoš jedan filmadžija sa snažnom, izrazitom osobenošću jeste Mišel Gondri. Koliko je Gondrija bilo u vašoj ulozi u filmu "Nauka o snovima"?

- Zapravo, veoma mnogo. Ponekad da čak ni Mišel nije bio toga svestan, bilo je dosta kopiranja, imitiranja njega. I to je bilo veoma zabavno, zato što je sjajno imati predmet studiranja na dohvat ruke, razumete?

Čini se kao da je igranje lika Če Gevare u filmu Dnevnik motorcikliste bilo produbljujuće iskustvo za vas - vozili ste motor, mnogo ste istraživali za ulogu. Mislite li da je to uopšte inficiralo ili uticalo na vaš politički stav?

- „Inficiralo", upravo ste imali Frojdovski upliv ovde. Pa, mislim da je definitivno uticalo mnogo, na moj angažman o tome što se dešava u Latinskoj Americi i u ostatku sveta na neki način. Imalo je veliki uticaj i reafirmisalo je mnogo stvari. Iznenadilo me na mnogo načina za koje nikad nisam mislio da će me iznenaditi. Ono što je bilo čudesno to je sam doživljaj tog putovanja.

Oseća se da film govori o njegovom intelektualnom putovanju, njegovom putu ka sazrevanju i DA niste mogli odigrati tu ulogu a da na neki način ne usvojite nešto od toga.

- Sigurno. Morao sam da proživim to putovanje da bih shvatio šta se dešavalo i da bih bio u stanju da portretišem Čea.

Gledajući unazad vašu filmografiju, čini se kao da ste gravitirali ka mračnim, intenzivnim likovima u ozbiljnim, ambicioznim filmovima. Da li vas imalo privlači ideja da radite nešto laganije?

- Ne privlači mnogo, ali da, izaziva radoznalost. Uloga u romantičnoj komediji ne bi bila loša ideja, ali me ne privlači toliko da bih se bavio time.

S kojim velikim rediteljima niste do sada imali prilike da sarađujete a želeli bi?

- Oh, ima ih puno. Voleo bih da radim sa Martinom Skorsezeom.

A posle toga?

- Posle toga, ne postoji niko posle toga. [Smeh.] Mihael Haneke, Emir Kusturica.

Možda bi s njima mogli da uradite romantičnu komediju.

- Da, sa Kusturicom, siguran sam da bi on bio za to. [Smeh.]


[3/6/2009]
[ izvor: A.V. Klub / razgovor vodio: Nejtan Rebin / prevod: Bojan Ljubomir ]




Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 11:47 22.07.2009

Umetnik je Kusturica

- Posle njega, ne postoji niko posle njega. [Smeh.] Mihael Haneke, Emir Kusturica.

Možda bi s njima mogao da uradiš romantičnu komediju.

- Da, sa Kusturicom, siguran sam da bi on bio za to. [Smeh.]

mogu da ga pljuju koliko žele, ali i ovaj intervju pokazuje da je Emir Kusturica cenjen i priznati umetnik, koji nije na prodaju!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:16 22.07.2009

Re: Umetnik je Kusturica

Ako budes imao vremena obrati paznju samo na onaj
link gore o projektu "Osam". Zanimljiva ideja i cool sajt.

yip, yeah, za Emira se slažem.
dunja73 dunja73 12:50 22.07.2009

Re: Umetnik je Kusturica

libkonz
- Posle njega, ne postoji niko posle njega. [Smeh.] Mihael Haneke, Emir Kusturica.Možda bi s njima mogao da uradiš romantičnu komediju.- Da, sa Kusturicom, siguran sam da bi on bio za to. [Smeh.]mogu da ga pljuju koliko žele, ali i ovaj intervju pokazuje da je Emir Kusturica cenjen i priznati umetnik, koji nije na prodaju!


U trendu je da se lupeta , pa i za Kusturicu
ta vrsta pocene ,
no doci ce to sve "pod peglu" ..
Gael je secer...
mariopan mariopan 15:51 23.07.2009

Re: Umetnik je Kusturica

Bas lep intervju , dopadaju mi se njegovi odgovori, sjajan je.

Za Kustu, pa sve javne licnosti povremeno prodju nekakvog "toplog zeca" iz ovih ili onih razloga ali dela koja ostave iza sebe govore mnogo vise o tome kakav je neko kao licnost. I to je Kusta pokazao. Svima koji misle da mogu bolje, neka se poklone i pocnu.....publika ce to proceniti najbolje.

Bojane, pozdrav
libkonz libkonz 16:09 23.07.2009

Re: Umetnik je Kusturica

Ako budes imao vremena obrati paznju samo na onaj
link gore o projektu "Osam". Zanimljiva ideja i cool sajt.

Sad sam tek pogledao. Zanimljiva ideja, a ta imena neće da omaše!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:10 23.07.2009

Zvijezde

Bas lep intervju , dopadaju mi se njegovi odgovori, sjajan je.


Heeej, M. :) Čisto malo da se opustimo i da vidimo šta to tamo zvijezde rade. :)


Karl Segan: "Čim sam dovoljno odrastao , roditelji su me učlanili u biblioteku.[...] Prvo što sam zatražio od bibliotekarke bilo je nešto o zvezdama. Ona mi je odmah donela jednu ilustrovanu knjigu, punu portreta muškaraca i žena, ispod kojih su stajala imena kao što su Klark Gebl i Džin Herlou."
mashha mashha 18:23 23.07.2009

GGB

NNN NNN 01:07 24.07.2009

Re: GGB

i ja ga obožavam (možda malčice drugačije).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana