Posao sam da pronadjem inspiraciju...
I ranije sam boravio u ovom gradu, pre nego sto sam se konacno i doselio u isti. Za mene i moju generaciju Beograd je bio uvek inspirativan, centar kulture, u superlativu u odnosu na sve druge gradove bivse nam domovine! Za mene licno bio je poseban svet kom sam, osecao sam, oduvek pripadao zajedno s ljudima koji su voleli ovaj grad, nesebicno davali svoju dusu, um, zivot za njega i zeleli da poraste i van njegovih fizickih granica, u dimenziju koju moze samo ljudski duh dati!
...kad, tako setajuci umalo se "inspiracija" nije zrila u moju nogu..." inspiracija" u vidu tri eksera sa gumenim`postoljem` fiksiranim zvakacom gumom za asfaltiranu pesacku stazu i to sred prometnog parka`jedne metropole`! Ukoliko nisam uspeo da slikovito opisem o cemu se tu radilo, jednostavno reci cu da se neko `potrudio` i osmislio kako da povredi nekog `bezbriznog setaca`, koji verovatno prepusten uzivanju i svojim mislima ne bi ni primetio tu podlost na putu pred njim... No, kako sam ja, reklo bi se sve samo ne `bezbrizni setac`, videvsi to, sklonio sam `spravu` i bacio u korpu. Ono sto me je jos vise zbunilo je to sto sam u nekolicini pogleda prepoznao cudjenje zbog mog postupka: "...ko si ti da se mesas u tudje stvari i sta te se, kog vraga tice to sto neko ima potrebu da povredi drugo ljudsko bice... i sta, sad si ti nesto mnogo bolji od nas!?" ?!! Kako da im ja na isti nacin odgovorim, da u mom pogledu vide: "...da, tice me se i sta se, kog vraga dogodilo vama `ljudi` pa ste poceli da toliko uzivate u tudjem bolu, na ovaj ili onaj nacin. I sta vas toliko cini srecnima kada vidite da neko pati, opet, na ovaj ili onaj nacin!!"
Metropola cuti......