Živi ste?! Ma nije moguće...(ili: o proizvodnji straha)

todoraskoro RSS / 24.07.2009. u 12:35

Mediji, najčešće mislimo, služe da bi informisali široke mase. I najčešće smo u pravu. Sve dok ne osvane dan u kome se, jedna ispod druge, kao najvažnije, pojave tri "vesti" koje, kad se iščitaju jedna za drugom, ako ne zalede krv u žilama, onda bar izazovu misao "Živi smo?! Ma, nije moguće..."
 
A "vesti" su, videli ste, stavljene pod znake navoda. Zato što nisu vesti. To su predviđanja. Idemo redom:
 
1.Biće ovo najtopliji dan u godini kada će živa u termometru preći četrdesetdrugi podeljak. Ko baš ne mora, neka ne izlazi iz kuće...itd
 
2.Na jesen, očekuje se da od novog gripa u Srbiji oboli oko dva i po miliona ljudi, od čega će nekoliko desetina hiljada morati da bude hospitalizovano...Ali, da ne brinemo, poručuju iz Ministarstva zdravlja, zemlja Srbija raspolaže bolničkim kapacitetima koji mogu da odgovore tim zahtevima (sic!)..
 
3. Tu odmah, ispod ove dve, plasirana je i treća vest, da će vrlo skoro bez posla ostati desetine hiljada ljudi... Nije vest ni to, ne zato što nije tako ( već jeste, pa je bajata), nego što i ta "vest" spada u domen predviđanja, a ne nečega što se dogodilo, te tako ni to nije vest...
 
I, kome služe ovaqkve "vesti"?
 
Ne kažem da nisu u pravu, da vrućine nisu tropske, da AH1N1 već nije u Srbiji, da se bez posla već ne ostaje mesecima...Ali, neodoljiv je utisak da, ovako plasirane, služe za proizvodnju straha koji bi milione držao u kućama, držao u ubedačenom stanju, činio da pomisle kako je sve uzalud, kako je sve svršeno, kako ništa više nema smisla...
 
A tropskih temperatura je uvek bilo, naročito leti. I naročito u julu.
I gripa ima svake godine, i svaki put, prokletnik, mutira, pa za njim Svetska zdravstvena organizacija mora da kaska, ali najčešće uspe da napravi vakcinu, pre kobnih razmera njegovih.
A ekonomskih kriza je, kroz istoriju bivalo, i biće. Nećemo sad o razlozima...
 
Ono što razbija jeste ton kojim se u medijima predstavlja sve ovo ( pa još na jednom mestu, u jednom danu!), što me neodoljivo podseti na izveštavanje za vreme bombardovanja koje bi se svelo na možda eksplicite neizgovorenu rečenicu "Pobiće nas sve..." Nisu nas pobili. Ali je proizvedeni strah, rođen i plasiran u medijioma mogao da bude poguban. Ali nije. Umesto premrle od straha, iz aviona i putem satelita, svet je mogao da nas gleda na trgovima i mostovima, raspevane. Lud je ovaj narod, reče pokojni profesor Rašković. Što se mene tiče, bio je u pravu.
 
Umesto bombi i aviona, sad nas plaše žegom koja će nas spržiti, virusom gripa koji će nas dotući, a pre toga ćemo svi, manje-više upasti u bedak (i glad!) jerr ćemo ostati bez posla...
 
Ovde su, dakle bile komentarisane "vesti". A o slutnjama o kojima se danima po gradu priča, da će za par dana da nas zadesi takvo nevreme i oluja, u odnosu na koju će ona odnedavno, kad su bili poplavljeni automobili, čupano drveće i ostalo, biti mačji kašalj...Znaju, kažu, da nas čeka takav "potop". Ne znam kako. Možda su na direktnoj liniji sa Svetim Ilijom koji im je došapnuo da će da munjama i gromovima dokusuri narod srpski, grešni, neposlušni...
 
Još ste živi posle ovoga? Ma, nije moguće! 
 
 
Todora Škoro 


Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana