Autor: Rodoljub Šabić
Skupština Srbije privela je kraju pretres Predloga Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika. Reč je o velikim, izuzetno obimnim promenama u, pre par godina donetom zakonu, budući da se menja i dopunjuje oko 190 članova. Tako obimna intervencija ostavlja i dosta prostora za raspravu o motivima, sadržini i kvalitetu mnogih zakonskih odredbi.
Izmene i dopune čl. 138. Krivičnog zakonika izgledaju mi kao baš „interesantne". Reč je o novoj formulaciji krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti. Dakle, ubuduće za ovo krivično delo, znači za pretnju da će se napasti na život nekog čoveka ili njemu bliskog lica moći će da se izrekne kazna zatvora do 3 godine. A postojaće i „teži", kvalifikovani oblik dela, jer je predviđeno da će, ako je reč o „predsedniku Republike, narodnom poslaniku, predsedniku Vlade, članovima Vlade, sudiji Ustavnog suda, sudiji, javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca i licu koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti informisanja u vezi sa poslovima koje obavlja" kazna biti znatno teža, do osam godina.
Nešto je u vezi s ovim simptomatično. Očigledno je da su iz izuzetno širokog kruga funkcionera, te „lica koja obavljaju poslove od javnog značaja u oblasti informisanja", što bi valjda „na srpskom" trebalo da znači - novinar, za čiju bezbednost se predlagač zakona „brine", izostavljeni bukvalno svi koji rukovode tzv. nezavisnim organima.
O čemu se radi? Zašto su rukovodioci nezavisnih tela „nekvalifikovani" da se svrstaju u „zaštićene"? Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje Vlade, kao predlagača zakona, zbog čega ugrožavanje bezbednosti Ombudsmana, predsednika Saveta DRI, predsednika Komisije za zaštitu prava ponuđača na tenderima, direktora i predsednika Saveta Agencije za borbu protiv korupcije, ili Poverenika za informacije smatra manje opasnim, ne samo od ugrožavanja bezbednosti velikog broja gore pomenutih funkcionera, nego čak i njihovih supružnika i dece, odnosno „njima bliskih lica".
Nisam ni subjektivan ni sujetan. Odavno sam imao prilike da se suočim s pretnjama i meni i članovima moje porodice a na žalost i da spoznam da bih, da su pretnje zaista bila ozbiljne, teško mogao da računam na zaštitu od onih koji bi trebalo da je pruže. Zato ne mislim da je ovim novim rešenjem u KZ-u otvorena sezona lova na ljude koji rukovode nezavisnim, antikorupcijskim institucijama, isto kao što ne mislim ni da će ono imati bog zna kakve praktične efekte po sigurnost ljudi koje „štite".
Ali, mislim da su, bez obzira šta je „objašnjenje" (svest, podsvest, nesvest) izostavljanjem funkcionera koji rukovode nezavisnim i antikorupcijskim telima iz kruga „zaštićenih", predlagači zakona poslali okruženju jednu lošu, ružnu, potcenjivačku poruku i tako dugačkom nizu problema koji opterećuje odnos izvršne vlasti i nezavisnih, antikorupcijskih tela, nepotrebno dodali još jedan.