Knjiga nepoznatih lica

nistagmus RSS / 31.07.2009. u 11:50

Almira-FacebookEnvoyeSpecialReportPart14719.jpg

Oko tri po ponoći osetio sam nesnosnu glad. Pritisnuo sam stomak levom rukom i nastavio besciljno kliktanje u aplikaciji: !social me!.
!Sweet!
!Sexy smile!
!Nice!
!Silly!
Fotografije. Razne fotografije: debeljan u boksericama, frigidna nimfomanka u tangama, beba u naručju bake koja farba kosu u odvratno crvenu, ja go sa gitarom u kupatilu. Fotografije: ej, bio sam tamo, sa kipom Slobode u pozadini. Fotografija: šezdesetogodišnjaka za kompom uslikana web kamericom, švedskog blondie para nakon seksa, neki pijani ljudi, tinejdžerka pere zube, ja sa crvenim nosem kao u klovna. Fotografije. Razne fotografije: dugih nogu, trbušnjaka, u bikiniju, u toplesu, sa akcentom na bicepse, usne, samo usne. Fotografije: iz turneje po Moskvi, sa sombrerom, sa gej zastavom, sa naočarima, bez naočara, sa ekskurzije u njenom zagrljaju. Fotografije: ...samo fotografije....
I ja kliknem.
„Hm, e ti si dobra!"... !hot!.
„U sestro al` si ružna!"...!nice!.
„E namerno ću kliknem da si smešna fenserko!"...!silly!.

Oko tri po ponoći više nisam mogao da ukrotim aligatora u stomaku.
!Food Fling!
!Feed Friends!
To mi nije moglo pomoći. Prešao sam na romantiku. Flertovao sam sa frižiderom bezuspešno. Bio je nekako prazan; neinspirativan. A kad god bih flertovao sa takvom ribom osetio bih neopisivu želju da se poistovetim sa ortakom iz Leskovca kome se diže na fudbalske utakmice, pa bi umesto smaranja oko njene suknjice nalazio svu radost ovog sveta u Ligi Šampiona.

♪ Kuyss: ...you tried to turn me off, but you couldn't even turn me down...

Tim simbolima: parče užeglog sira, sasušen krastavac i prazna flaša zejtina, frižider je pokušavao nešto da mi kaže poput Maje. Maja je odgovarala kratkim rečenicama i uporno bacala pogled iza šanka. Nije imala nameru da produbimo priču i bolje se upoznamo; odrađivala je varijantu: ma beži debilu od mene, i to po PS-u, nežno, da se ne uvredim i da nepovređen povučem trupe iz opsade zidina njenog grada. Zbog takvih riba ja sam svoje viteštvo sveo na rečenicu:
„Ajde da te tucam!"
Dakle ista je priča i sa frižiderom, pa sam ja, ne razmišljajući mnogo, otišao do MBN-a da kupim rol viršlu.

Oko četiri setio sam se da odgovorim Hrvatici sa kojom sam se skontao na nekoj od aplikacija tipa: !compare hotness!, ili !owned!... sada se dopisujemo i postali smo cyber prijatelji. Možda i flertujemo. Ma da, znaš ovako je bolje, na tacni ti je servirano sve što neko ima da kaže o sebi. Tu je i galerija fotki iz svih uglova u svim pozama u kojima se može naći karakter. Jednostavno. Ti samo klikneš i proceniš ili oceniš. Nema treme i smotanih trenutaka. Svaki ♂(mužjak) miluje po kosi ♀(ženku) mišem, preko USB ili PS2 priključka.

Martina Croft (February 27 at 9:41pm):
„I kakva je situacija kod vas ovih dana?"

Ja (February 28 at 10:11am):
„hm....ma opušteno....ja zapravo ne gledam tv i prezirem politiku, ali jebiga, tu smo gde smo...što bi rekli: otimaćemo se dokle možemo :) hehe....a ti ? kako, šta, gde, kad...i ta pitanja........pozdrav"

Martina Croft (February 28 at 1:58pm):
„evo ja tu.. a ne znam što da ti sada pišem kad me ništa nisi pitao."

Nalego sam na klopu. Sam sam klopao rol viršlu u društvu mojih virtuelnih prijatelja. Niko nije tražio griz, ugriz.


Ja (February 28 at 5:58pm):
„hej..hej.....i bio je to fantastičan dan...lunjaš cunjaš po suncu, a onda te spiči u glavu: uh kako bi bilo dobro da zavarim jedno pivce, pa da sednem pored reke i snimam kajakaše kako se razmahali ko ludi po lako ukrotivom brzaku...i pomislim tad: e čoveče lepo je biti bez obaveza....i pomislim, a znam da ću sutra da rintam...nego i to je ok.... i tako...balavim od zadovoljstva jer me konačno neka srećna zvezda uzela pod svoje.......hej bebe, pa ono, ne moramo da se gađamo samo pitanjima i odgovorima...piši, kenjaj...pusti misli, šta ti prvo padne na pamet....ili šta ti je među prstima.....ala ja serem...aj zdravo bebe, odo ja na još jedno pivce..........."

Osetio sam ukus vrelog peska Sahare pomešan sa neopisivom željom za hladnom limenkom piva. Imao sam potrebu da lekovitu kupovinu obavim preko interneta, ali na kraju morao sam da pomerim zadnjicu i sjurim se ponovo do dežurne trafike. Kupio sam i pljuge.
Doživljaj je sada mogao da bude kompletan: milion duša šeta istom virtuelnom ulicom u kojoj nikada nema gužve; ti sediš u pomračini i lebdiš sunčanom stranom te ulice dok osećaš jedino smrad sopstvenih oznojenih bokserica. Druge ljude prepoznaješ po avataru. Sjajno, totalno podnošljiva socijalizacija.

Martina Croft (February 28 at 7:23pm):
„*:) ti si neka umjetnička duša? ne zna ti ja baš tako pisati. ja moram imati svrhu , temu i tako to... što radiš na facebooku? čime se baviš u životu? ššto si u horoskopu... daj malo o sebi"

Ja (February 29 at 8:45am):
„hola....evo dajem malo o sebi: ja sam ulični pljuvač i možeš me videti gde potoci teku, potoci radosti potoci mladosti, potoci bluda i zabluda....ja sam bitanga, junak svih jebenih romana sa moje prašnjave police, utvara koja ganja iz mraka i čeka, čeka kada će da procveta od radosti od mladosti od bluda i zabluda..........hehehe.....e vaga sam u horoskopu, u životu radim mnoge stvari...malo pišem, malo više čučim u labu za robotiku, nenormalno mnogo skitam, upoznajem ljude, slušam jazz & blues i rakijam se subotom prepodne...a na facebooku...ne znam šta radim, valjda kad mi se skurči šljaka u labu ja malo konverziram sa ljudima i tako super mi je...mislim dobra mi je ta uloga: g. Miljan u filmu slike iz života jednog idiota....hehehe....e bebe, a ti? (ista pitanja)...pozdrav"

Martina Croft (March 13 at 9:33pm):
„ista pitanja, sad da probam slijediti.. ovak, ja sam bikica u horoskopu, radim u školi, učiteljica sam, živim sama u kući,često sam usamljena pa tu provodim vrijeme. eto, nije u stilu tvog pisanja, ali ćeš me uspjeti pratiti. u slobodno vrijeme nešto kao studiram, i pišem.. priče i pjesme za djecu..."

Ja (March 16 at 7:11pm):
„hej....pišeš...u to je do jaja....aj pošalji neku pričicu........e ako želiš da baciš pogled na moje pisanije ukucaj u google Miljan Milanović i prikazaće ti se link na sajt mreže kreativnih ljudi koji su mi objavili 4 priče, valjda i zbirku poezije.....hehehe ja evo i nedeljom u labu upravo sam izašao sa nekog odvratnog ispita pa malo da poradim na bezdušnim robotićima :)...."

Martina Croft (March 18 at 8:18pm):
„ma ja ti pišem za djecu,kad ulovim vremena,ne znam jel bi ti to bilo zanimljivo. u kakvom si ti to stalno labu? baš mi jedan frend veli da ove dane ide u Beograd, nastupaju u nekom klubu.. ak sam dobro zapamtila klub se zove strela?"

I tu sam iz nekog razloga zaboravio da joj odgovorim. Pokušaću to sada...

Ja (April 1 at 3:48am): ...nisam ništa napisao. Ni sam ne znam zašto.

Nalego sam na treću pljugu. Sa dna limenke mogao sam da iscedim čaj. U inbox-u dve poruke.
Duševni Poremećaj (April 1 at 4:05am):
„zašto me izbegavaš? tvoja dijagnoza je F04"

Kucam u pretraživaču: dijagnoza F04. Dobijam prosvetljujući odgovor: organski sindrom nesećanja. Ko jebote može biti iza tog aliasa Duševni Poremećaj.
Ja (April 1 at 4:08am):
„Koga to ja izbegavam?"

Duševni Poremećaj (April 1 at 4:09am):
„Kuba klub, sutra veče oko devetke :)"

Ja (April 1 at 4:09am):
„Koga da očekujem? Neku dobru ribu?"

Pogledao sam avatar. Sjajno, bila je to slika Nik Kejva. Info prazan, zapravo jedna rečenica u prostoru za religijsko opredeljenje govorila je: verujem u dugine boje; i to je sve što sam mogao da saznam o Duševnom Poremećaju. U tom trenutku sa onlajn radia Jango išla je stvar:
The Rolling Stons - She's a Rainbow.

Duševni Poremećaj (April 1 at 4:10am):
„Očekuj mene."

Ja (April 1 at 4:10am):
„Aha, važi, očekujem tebe :)"

Druga poruka u inboksu bila je od druga iz srednjoškolskih dana. Već sam ga gotovo zaboravio, odselio se za Kanadu pre sedam godina, ali asocijalna veb zajednica udara recku na strani ZA u mom monolog duelu ZA vs. PROTIV Facebook-a i ja pomišljam: do jaja, nastavimo da budemo prijatelji; fenomenalno je što se javio i to iz Njujorka. Pozvao sam ga na pivo. Platio sam pivo preko te alkoholne aplikacije, a zatim smo prešli na koktele. Sasvim trezan bacio sam se u krevet oko petice.

Kuba klub bio je poluprazan. Odabrao sam mesto za šankom sa kog sam imao jasan pogled na ulazna vrata. Zapalio sam cigaretu, naručio džeka bez leda i čekao. Tri minuta nakon devet barmen me pita da li da naspe još mleka za loše dečake. Pokazujem prstom na čašu. U devet i dvadeset ulazi jedna od bivših sa prijateljicama. Čim sam je spazio naručujem četvrti sa ledom. Šutnula me je zbog nekog dilera mobilnih telefona, a zatim mesecima kukala da je ponovo kresnem. Dizao mi se na nju još uvek, ali sam to olako rešavao šakom. Nije mi bilo do ikakvog razgovora sa njom. Da sam sada na facebook-u mogao bih je ignorisati lako: unvisible ili not available. Sa prijateljicama ispija tekilu. Kod mog sledećeg viskija prišla mi je.
„Ćao!"
„Aha..."
„Sam si!?"
„Ma ne...čekam nekog."
„Nekog posebnog!?"
„Nekog posebnog!"
„Mogu i ja da budem ta neka posebna..zar ne?"
Ako je Duševni Poremećaj ona, onda to nikako nebi valjalo. Nije me valjda tako olako ovde namamila.
„Više ne!", sečem je žiletom po usnama.
Uhvatila me je za butinu.
„Ej, pa šta ti je? Sećaš se kako nam je bilo dobro."
Moja dijagnoza je F04: organski sindrom nesećanja.
„Zaboravio sam."
Erekcija koju sam imao protresla je led u čaši. Sklonio sam njenu ruku sa kolena, naručio još jedan i otišao do toaleta. Utrčavam otkopčavajući šlic i počinjem da onanišem. Činio sam to žestoko. Imao sam je pred očima. Držao sam je za kosu i okajao njene grehe s guza. Džek me je suviše uzeo pod svoje, nisam mogao da svršim. Otvaram oči i na belim pločicama čitam grafit: opet sam ti jebo bivšu, pičko.

Osećao sam se loše. Vratio sam se za šank. Tamo me je viski čekao. Pored viskija nije bilo Duševnog Poremećaja. Skoro će deset. Nastavio sam da čekam i pijem.
„Što je nisi kresnuo? Vidiš da je to želela.", barmen mi se obraća dok trlja krpom vinsku čašu.
„Nikad više..."
Navrnuo sam čašu i zazveckao je led. Barmen je prišao muzičkom stubu sa kog je išlo:
♫Cesaria Evora-Besame Mucho.

Moja bivša je overavala na tu jebeno dobru stvar. Bacala mi je neke glupe poglede, preko limuna i soli sa njihovog stola, bacala mi je poglede ljutnje za koje me je iskreno boleo kurac. Barmen je pustio novu stvar:
♫ Nic Cave & The Bad Seeds-Into my arms.
Pesma me je skucala. Ulazna vrata se nisu pomerala. Čekaju i ona. Viski me je očešljao i spremio za jednu lepu rigu.
U ovom klubu ništa nije kao na facebook-u. Nimalo nisi siguran među svim tim turama. Odlazim kući pijan i padam pored kreveta u san sabotiran kod logovanja.

Sutradan logujem se neometeno.

Duševni Poremećaj (April 2 at 5:32pm):
„Bilo mi je lepo sinoć u tvojoj blizini ;)"

Ja (April 2 at 5:35pm):
„Aneta ako si to ti, odjebi >:( "

Duševni Poremećaj (April 2 at 5:36pm):
„Nisam. Dođi i večeras u Kubu."
Nisam odgovorio.

Otišao sam u šetnju kejom, sam. U amfiteatru susreo sam Noara. Spremao se da snimi novi amaterski film. Tražio je glumce. Moja brada se uklapala u njegovu priču i aminovali smo angažovanje pivom. U povratku kući svratio sam do Kube. Klub je bio prepun. Mesto od prošle večeri za šankom ganjao sam čitav sat. Na kraju uz intervenciju barmena uspeo sam da naručim pivo.

„Hej...", mahnula mi je poljupcem u obraz.
„Večeras si došla.", ljubim je u ruku.
„Kako misliš to došla? Gde sam to ja trebala da dođem?"
„Duševni Poremećaj!"
„Molim!?"
„Daj ne foliraj me više..."
„Ej bre polako, pomešao si me sa nekim."
„Pomešao?"
„Daj šta ti je!? Sećaš li se mene?"
„Da li se sećam..."
„Seminar o ekologiji. Divna spika uz vince na obali jezera...hej bre, pa to sam ja...Nataša!"
„Znači ti nisi Duševni Poremećaj?"
„Ma šta ti je bre, kakav duševni poremećaj?", gledala me je čudno.
Moja dijagnoza je F04: organski sindrom nesećanja.
„Mora da si mnogo popio....vidimo se."
To nije ona. Dakle virtuozna Nataša sa flekom u obliku neke Roršahove mrlje na butini nije Duševni Poremećaj. Ponovo sam joj prišao i pristojno izvinio. Samo se osmehnula i rekla da sam postao čudan. Nije me bilo briga šta ima da kaže o tome gde sam se to i kako promenio, jednostavno svako je bio potencijalni Duševni Poremećaj i ja sam polako ludeo za tim da otkrijem: ko je to zapravo?

Ispijao sam pivo i periodično bacao pogled na sat ne bih li saznao da li je večeras još uvek večeras.
„Ti si duševno poremećen...", začuo sam od nekud kako se ta rečenica probija kroz maglu dima i mjuze. Izdigao sam se na brežuljak maksimalne oštrine svojih čula poput mungosa i vrebao nadražaj Duševnog Poremećaja.
Nakon druge numere odustajem od vrištećeg pogleda i nalazim se opet na rubu krigle. Bljutavi osećaj izvetrelog piva i grebanje pogledom sa nekog tamo stola na par samba koraka probudio mi je nadu. Nadu koja je mogla lako da se pretoči u razočarenje.
Imala je ogromne grudi, salo oko srca. Bila je prosto debela, sa tendencijom da postane elegantno popunjena. Morala je da prestane sa umakanjem svojih obroka u razne praznoverne dijete i prizna sebi da je baš takva bolja riba od drugih. Stajala je mirno ispijajući kokakolu. Imala je maljave podlaktice, crni plastični prsten oko kažiprsta desne ruke i žuti lak. Sa njom stoji kišna prašuma u širokoj sivoj rolci, sa velikom dioptrijom naočara kakve sam viđao na fotkama Elvisa Kastela. Bile su to dve drugarice. Prišao sam im sa dozom zabrinutosti u saznanje ko stoji iza Duševnog Poremećaja.
Ovakve stvari čovek ne proživljava na facebook-u. Sve je mnogo jednostavnije. Slike i situacije su mnogo lepše.

Večeras je prestalo da postoji. Kao neko ko nema pametnija posla, ostao sam do samog fajronta. Barmen me je častio jednim džekom na račun kuće i pesmom
♫ Elvis Castello- She.

„Počeo si često da dolaziš ovde. Kao da tražiš nekog."
„Ma ne. Ne tražim nikod. Sviđa mi se mesto i ekipa.", lažem barmena.
„Gde stanuješ? Oćeš da te odbacim...?", pita me.
„Ma tu sam blizu. Nema potrebe."

Večeras je prestalo da postoji u pravom trenutku. Večeras nije uspelo da me razočara. Magija podvedena pod zamenicu ONA ili alias Duševni Poremećaj nije nestala. Buca i njena drugarica sa neizdepiliranim brkovima bile su dovoljno učtive da me ne razočaraju; šta više, mislile su da je u pitanju neka zajebano dobra igra.
Od Duševnog Poremećaja ni traga.

Logovao sam se oko pola četiri. Većina prijatelja bilo je budno. Zujali smo u mojoj praznoj sobi. Petnaestak minuta nakon mog logovanja Duševni Poremećaj bio je online.

Duševni Poremećaj (April 3 at 3:51am):
„Ludim za tobom. Tako si mi blizu, a tako daleko."

Trgo sam se iz napadnog dremeža spreman da joj se najebem keve jer me je opet ispalila.

Ja (April 3 at 3:51am):
„U kom si ti tripu? Naložiš me pa se ne pojaviš... :? "

Duševni Poremećaj (April 3 at 3:52am):
„:) grešiš mače, ja sam uvek tamo, samo nemam hrabrosti da ti se predstavim."

Ja (April 3 at 3:53am):
„Pa kad ti pica bude hrabrija ti se javi... :| "

Zvučao sam odvratno i sebi, samom sebi. Potego sam za magijom postati nevidljiv, ili prekinuti čavrljanje, ili totalno ignorisati, ali ona je ponudila nešto što nisam mogao da odbijem.

Duševni Poremećaj (April 3 at 3:53am):
„Ako te zadovoljim sada bićemo kvit ;) opraštaš mi?"

Ja (April 3 at 3:54am):
„Šta , pitaš me da li da dođeš do mene?"

Duševni Poremećaj (April 3 at 3:54am):
„Ne, :P virtualni orgazam!"

Primakao sam se monitoru. Možda je ovo bezveze, ali ja sam se napalio. Ponovo sam gubio nevinost. Jebeno sam bio srećan zbog toga. Zamišljao sam je kao hibrida; imala je mrvicu svake koju sam obnažio; svake koju sam hranio kremom i lagao da je to samo njena kašičica iz ljubavnog escajga.
Imala je hiljade oblika i moć da te celog života intrigira.
O da, imala je...a onda sam je sasvim spontano sveo na slikovit pejzaž Bojane Maljvić sa fejsbuka.

Duševni Poremećaj (April 3 at 3:56am):
„ Želim te...jako."

Jeza se cedila mojim leđima ko kapi otopljeog leda; u kičmenu moždinu prodirao je osećaj nevine smrti. Pršljeni su ritmično jecali dojeni bludom u sajber postelji. Prisećao sam se svega što je imalo nezaboravljeni šmek istraživačkog koraka; prvo popijeno pivo, žetva u njenoj bašti, časovi tanga, rastopljen plastelin u ruci, prva pesma, prvo balavljenje uz riblju čorbu i češanj beliog luka, miris pokošenih čajeva, zgaženi mravinjak i mrtva ptica...lov na zaboravljenu priču i prvo posejano seme nakon vožnje poni bicikle u stričevom kupatilu. Pisao sam joj duboke rečenice dok je vlažila i plavila ko nabujala reka. Kucali smo se strastveno u chat sobi bez sredstava za predohranu, bez prezervativa. Možda me je ljubila tim kratkim rečenicama uzdaha; a ja, ja sam namirisao pakosnu provaliju. Prisećao sam se svega što je imalo cvrkut zaljubljene zebe; napukla zora nad talasima i peščanom plažom, njeno DA kada sam je verio pocepanom majcom Nirvane, poslednja cigareta pre prve, kupovina žetona u lunaparku i bleda istina da sam iz provincije...
Mahala je repićem dok sam joj ga nabijao kroz TCP IP protokole. Po prvi put mogao sam da prdim dok jebem; da postanem degutantna veprovina. U luku niz njene noge gurao sam imperijalističke flote, a maleni od palube vrištao je mojim glasom od sreće. Tucali smo se i kucali nepuna dva sata. Prosuo sam seme po tastaturi preko slova mog imena. Začinio sam ga filmski. Odmah nakon orgazma ugasio sam komp.

Nisam se logovao naredna tri dana. Bojao sam se veze u svetu napuklog ogledala. Sa Noarom šetao sam uz Nišavu. Pričao mi je o kadrovima i cirkaju. Nakon dana provedenog u lavirintu IF petlje kupio sam limenku nikšićog i logovao se. Duševi Poremećaj bio je online.

Ja (April 5 at 7:14pm):
„Večeras želim da te vidim, moram saznati ko si."

Duševni Poremećaj (April 5 at 7:2pm):
„Kuba klub, večeras!"

Otišao sam naložen muškom rexonom. Bio sam totalno spreman da upoznam onu koja me poznaje. Susretu sam pristupio ležerno. Od poslednjih para naručio sam džeka. Sisao sam pljugu, a konobar u crnoj majci ponovo je brisao vinske čaše.

„Opet je čekaš?", pitao me je.
„Večeras će sigurno doći.", odgovaram samouvereno.
Dva sata kasnije svrbela me je činjenica da se Duševni Poremećaj nije pojavio.
Barmen je opet ispunio moju muzičku želju. Dobro je tumačio lamanet mojih napuklih očiju; kao da je unapred znao moje želje, kao da je poznavao moj profil na fejsbuku; tamo sam držao sve te pesme. Podlogu za salsu zamenio je pijadestalom za moje plitko razmišljanje. Osećao sam se mladim i poraženim.
♫ Nick Drake- Place To Be.

„Ispala, a?"
Pogledao sam oko sebe. Bilo nas je samo trojica. U celom klubu samo nas trojica. Jedan mrtav umoran barmen, jedan mrtav razočaran Ja i jedan raspevani mrtvak Nik Drejk.
„ :| Ne znam šta da ti kažem brate...", lomim preko požutelih zuba.
„Možda je ta osoba bila ovde večeras..."
„ :/ Možda.", kažem.
„Možda joj nisi ulio dovoljno poverenja da ti se obrati..."
„Ma, to više nije bitno. Ovo je poslednji put da sam čekao..."
Drejk je završio. Kuba klub ispunio je zvuk ventilatora i škripa krpe koja se trljala o mokru čašu. Razmišljao sam o logovanju i mestu gde je sve lepše. Podigao sam pogled da se pozdravim sa barmenom.
„A šta ako Duševni Poremećaj uopšte nije Ona nego On?!", pozdravio je on mene pitanjem.
„ :O Kako to misliš?", šokirala me je sama pomisao na takvu mogućnost.
„Mislim da te volim!", jedan barmen promuklim glasom izjavio mi je ljubav.
Kuba klub ispunio je zvuk ventilatora i moje zatečenosti.
=X
Jurnula je neprijatna jeza od vrata ka dole. Čvrsto sam stegnuo guzove i jurnuo napolje; možda sam trebao da ga poljubim. Trčao sam ka stanu sa rigom u grlu. Trčao sam sa namerom da ubijem sebe u svetu gde sam silovan, da izbrišem svaki trag da sam ikada tamo postojao.

Kuba klub ispunio je zvuk zanjihanih vrata koja sam uznemirio kada sam istrčao i suptilno pucketanje cepanja papira jedne neuzvraćene ljubavi.

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana