Život

Prica o Lauri

Ivana Knežević RSS / 01.08.2009. u 14:55

Na otvaranju izlozbe bilo je sireva. Znala sam da ce ih biti. Bilo je i cokolade. Nje se nisam setila, a trebala sam. Belo i crno vino, naravno. Voce kao garnir, ali ne samo jagode i grozdje - niko vise ne moze da zamisli sir bez jagoda i grozdja. Krekeri leze izvaljeni na ledjima i guraju se sa tanjira uz sir, jagode i grozdje. Ovo im je ko zna koji po redu gig. Kad izadju iz skladista gde sabiraju sir, jagode i grozdje, te krekere, ako i izgube adresu nikad nece stici na pogresno mesto - svi na njih cekaju. Sa cackalicama. Da ne verujes, jos su u upotrebi cackalice. Volim kad me stvari iznenade.
Kao recimo Laura. Cim se malo rascistilo, prisla mi je i zapocela hrabro: sta mislis da je umetnik hteo da kaze? Slika je bila apstraktna, na sta je Laura sigurno racunala, jer je to znacilo da cemo moci da pricamo i pricamo. Naizmenicno smo pricale Laura i ja, obisle sve slike, popile po casu vina, i njoj je pripalo da govori o tehnici i bojama a ja sam svakoj slici zakacila pricu, posto ne umem da crtam. Ne znam gde je bila pre nego sto sam ja dosla, ali otkad me je spazila drzala se na istom rastojanju - 5cm od mene. Mnogo blizu.

Laura nije bila neko koga bih ocekivala da vidim na otvaranju izlozbe. Umetnica je, nije da nije. Obucena je bezveze, ali prica sa iskrenim zanosom. Svi oko nje su obuceni bolje ali ne pricaju sa zanosom. Naprotiv. Ima cudne, malo previse ispupcene oci, sto je moguce od nedostatka nekog vitamina, ili ljubavi, ali ima lepo lice, jasno, otvoreno, i predano objektu u koji gleda. Sto smo naizmenicno bili okacena platna i ja. Nisam ni ja bila obucena nesto narocito dobro, ali meni se svidjalo, i tako me je spazila Laura. Imala je, dakle, lepo jasno lice, ali nije bila lepa. Mozda zato sto je izgledala kao da je luda. Ne mnogo, ali dovoljno da pokvari lepotu. Nije ta lepota bila bas neka narocita, ali dosta je sramotno ocenjivati lepotu - bar ja tako mislim - medjutim, steta je bila videti lepo lice koje nije umelo da bude lepo. Mozda je bilo i straha na tom licu. Da, sigurno je bilo straha.
Pricom i polako koracajuci ka izlazu, pa dalje uz ulicu, Laura uvek na 5cm od mene, shvatila sam da je Laura siromasna. Poznaje mnoge tehnike, uci i zeljna je jos umetnosti, ima klavir kome treba dobro stimanje, i uzasno je uzasno siromasna. Nije se Laura zalila, samo ja umem da prepoznam te ponizavajuce znake dugotrajnog siromastva. I sama sam bila siromasna, ali mislim i da se meni ne vidi siromastvo. Ili oni oko mene to nisu hteli da mi kazu. Ali dosta o tome, Laura me ceka.

Sve vreme sam se pitala da li ce me pitati kako se zovem. Ali nije. Nije smela, ili.. - nisam ni ja nju pitala, ona mi je sama rekla, umotano u neku pricu, ali ja nisam pitala zato sto nikada ne pitam, a ona nije smela da pita. Laura i ja smo bile iste visine otprilike; meni je izgledalo da sam visa od nje. Ili je ona tako gledala u mene, kao da sam jako velika. Laura je bila inteligentna, lepa i pomalo luda, i da sam ovom izjavom zapocela ovu pricu - ko zna, mozda bih o njoj napisala pesmu umesto price, u stvari verovatno ne bih jer bi ona bila u drustvu drugih ljudi, i fotograf bi je slikao, i neko od prisutnih umetnika bi je zapamtio i naslikao u buducnosti i ona bi to znala, jer takve Laure ovek znaju, i ona bi se usudila da mi kaze ono sto je zaista htela da kaze kad je prisla, jer bi ona prisla da mi to saopsti a ne da precuti - ali ostaje da sam napisala ovu pricu i sada je necu zaboraviti, i mislim da je to dobra stvar.



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Ivana Knežević Ivana Knežević 14:56 01.08.2009

Prica o Lauri - pokusaj

Laura je bila inteligentna, lepa i pomalo luda, i to se videlo u jednom pogledu. Onom koji se zakacio za sliku i kad se okrenula prema meni, sporo – prvo telom, pa posle glavom, i na kraju ocima – pogled se predstavio: Hi, ja sam Laura, inteligentna, lepa i pomalo luda. Niko nije ocekivao od mene da uzvratim predstavljanjem i ja sam precutala. Ali trebalo je uzvratiti necim, samo nisam imala cime. Umesto da gledam u Lauru pogledala sam u sliku. Lauru sam smesta zaboravila, i ona mene, jer je neko povukao za pufnasti rukav od zguzvanog materijala, i sa rukavom se i cela haljina pomerila 5cm u desno. U slici su se kvadrati skupili na dnu, u sredini je visila prazna ljuljaska, i srecom te se slikar setio da stavi malo crvene. Nisam znala zasto tako dugo stojim pred tom slikom, ali Laura je tu stajala i stajala sam i ja. Videla sam da je u pitanju dvoriste. I da su kuce oko dvorista siromasne. Deca su se krila iza vrata i prozora, i svi su sedeli unutra a napolju je zalazak sunca bio topao, zlatan i crven, i utom je mladi kelner zastao kraj mene i ponudio me sirom, jagodama i grozdjem. Uzdahnula sam duboko i pitala ga da li je negde ostalo jos krekera. On se nasmesio i pokazao u pravcu odakle se glasan smeh mesao sa muzikom.

Laura i ja smo se opet nasle jedna ispred druge. I ona tu rece: Hi, ja sam Laura, inteligentna, lepa i pomalo luda. Ja sam klimnula glavom i ponudila joj saku punu krekera.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:01 01.08.2009

Putovanja

Sledece nedelje cemo moja klinka i ja krenuti na put i necu se pojavljivati neko vreme.
Hvala svima na citanju i darovima - komentarima, muzici, fotografijama. Puno znace.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:08 01.08.2009

Re: Putovanja

Srećan vam put, lepo se provedite i srećno se vratite.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:26 01.08.2009

Re: Putovanja

Hvala, Vojislave. Nadamo se svemu tome
ivana23 ivana23 17:11 01.08.2009

***

ivana23 ivana23 15:14 01.08.2009

***

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:21 01.08.2009

Re: ***

ivana23 ivana23 15:23 01.08.2009

Re: ***

ivana23 ivana23 15:24 01.08.2009

Re: ***

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:28 01.08.2009

Re: ***

Kakvih divnih pejsaza
Черевићан Черевићан 15:34 01.08.2009

улудости загрљени

лудост гдеје никад незнам
дал у другом ил у мени
лудост је ли можда тада
кад се плаво зацрвени

можда кад ми неко сличан
(значи друштво у главиму)
игром речи недорека
од прозе нам смеша риму

или када свет оконас
сa осмехом прихвата се
па тад жутих црних белих
љубав љуцка помешасе

ако тоје - гласам зању
за лудост сам из све снаге
убедићу да се слуде
мени знани . . . моје драге


прецтојећи путВам гђо Кнежевић желим да буде бременит догађањима у којима би потом преточеним у саставе ими читаоци блога Вам овдашњег уживати могли. Срећно!
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:50 01.08.2009

Re: улудости загрљени

гласам зању

I ja, dragi Cher. Pun je svet lepih ludosti, i lepih ljudi.

Uzbudjenje oko puta raste. Svaki dan bremenit dogadjanjima mi je bas po meri.

Hvala na jos jednom inspirativnom poetskom odgovoru.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 15:45 01.08.2009

Laura

Ivana, srecan put. A Laura, cekace vas u suncanoj sceni slike i sa vama pricati svaki put kada joj pridjete dovoljno blizu kako bi ste culi njen zvonak, luckasti smeh.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:54 01.08.2009

Re: Laura

Hvala, Jelena. Nadam se da cu Lauru jos puno puta sresti.
mirelarado mirelarado 16:21 01.08.2009

Re: Laura

Ivana Knežević
Nadam se da cu Lauru jos puno puta sresti.


Свакако, јер има много интелигентних, лепих и помало лудих особа чији нам поглед исприча неку нову причу.
Срећан пут, Ивана.
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:39 01.08.2009

Re: Laura

Bas je tako, mirelarado, zar ne. Mali susreti koji umeju da osvetle dan nekim novim svetlom.

Lep pozdrav, i hvala.
mimi09 mimi09 21:47 01.08.2009

Re: Laura

Evo ti malo muzike za srecan put.

Slike sa izlozbe - svira Pogorelic.
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:52 01.08.2009

Re: Laura

Hvala, mimi
Vlasta92 Vlasta92 20:48 01.08.2009

:)

Znam i ja nekoliko Laura i uvek se pitam kako da pomognem...
Srećan put...
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:54 01.08.2009

Re: :)

To su i moje misli - uvek pocnem da smisljam kako se moze pomoci, a ne moze. Ili je bolje reci da ne znam kako.
Ali nateraju Laure uvek na razmisljanje.

Hvala.
muaddib92 muaddib92 21:49 02.08.2009

Laura

ali ostaje da sam napisala ovu pricu i sada je necu zaboraviti, i mislim da je to dobra stvar.

Добра. Права ствар, Ивана - и нека је вама двема пријатан одмор!
Е, сада би легло када би неко ко то уме да уради, поставио и ону предивну песму о Лаури. Ја умем само стихове:

Laura is the face in the misty light
Footsteps that you hear down the hall
The LAUGH that floats on a summer night
That you can never quite recall
And you see Laura on a train that is passing through
Those eyes how familiar they seem
She gave your very first kiss to you
That was Laura but she's only a dream
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:08 03.08.2009

Re: Laura

Kako je ovo lepo raspolozenje za nedeljno popodne, muaddibe. I ti slageri. Ali umeju, zaista umeju.

Evo mog pokusaja da dopunim stihove.

Hvala na lepom ispracaju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana