Snovima se radujem, stvarnosti se nadam.
Dete sniva o tome kako će postati veliko, kako će umeti sve što stariji znaju, mnoštvu bombona i čokolada, ljubičastim i šarenim balonima, kasnije pod uticajem roditelja i okoline sanja da bude doktor, pevač/ica/, inženjer, automehaničar, konobar, medicinska sestra, glumac.... Odrasli ne znaju da sanjaju lepe stvari.
Prvi san, ili je to bila želja, ostvario mi se sa 4-5 godina kada sam noćima sanjao dolazak majke i oca iz daleka i da donose sestri i meni punu kutiju slatkiša. Jedne noći, iz sna me probudi baka, uz odsjaj sveća videh poznata lica i na stolu raznobojne poslastice, kao u bajci. Ni danas ne znam da li je to bio san ili stvarnost, jer ostala je samo slika sna, sa naslućujućim slatkim ukusom onoga što se nalazilo u kartonskoj kutiji sa nepoznatim plavim natpisom. Sanjao sam tih godina kako se mešaju zmije i ugori, kako ih u bistroj plavoj vodi mirim govoreći im da su oni isto samo što jedni žive na suvom, a druge u jaruzi. Govorili su da mi to nikada neće uspeti, ako ne spavam. Onda sam ja odlazio, za baku sumnjivo, veoma rano u krevet, verujući da ću kroz san uraditi nemoguće. Ako mi „pomirenje„ uspe možda će za to čuti majka i otac i onda će doći kući. Nisam uspeo da pomirim zmije i ugore, ali su se majka i otac pojavili.
Sećam se sna o lutanju vinogradima i kako sam upao u plavi kamen. Vrativši se u selo niko me nije prepoznavao, a ja sam ćutao ne odajući se glasom. Svi su se pitali šapućući „ko je to, mora da je došao preko velike planine“ - i znam da su bili izbezumljeni jer do tada nisu videli „plavog čoveka„. Za koji dan počela je berba grožđa i ja sam sa devojkama podignutih sukanja do kolena, zavezanih u čvor između nogu, gacao grožđe za novo vino. U tom ritualu čula se tiha pesma iz devojačkih grla, a i sada osećam kako mi među nožnim prstima beži zrnevlje. Zadirkivakli su me što gacam sa ženama dok mi jedan deda ne reče da je ta čast pripala samo meni i ni jednom više muškarcu do tada, jer sam „čist„ kao i devojke. Nisam razumeo, ali su me veselile reči dede koji se za sve pitao.
Sanjao sam okruglu kukuruznu prešku ispod peke. Zlatna, žuta i toliko čvrsta da sam mogao na njoj da poletim do Meseca i Sunca, ali u trenutku najveće radosti, ushićenja, prođoh između njih i usisa me plavetnilo neba. Sutradan na poklon sam dobio dva velika medenjaka i pravo mornarsko odelo sa plavo- belom majicom.
Taj uzlet na preški i kasnije mi se u snu pojavljivao, tek toliko da me probudi i zagolica maštu kako sam uspeo da se za tren odlepim od zemlje, odletim do dragih lica, zabitih mesta, zavirim u škrinje gde se čuvala večnost... i pamet na papiru, kako su mi objašnjavali. Jednom sam sanjao jaku buru i u trenu njene tišine uspeo sam da se uzverem uz plavi patlidžan na krov, uzberem čuvarkuću, vratim se u krevet i započnem san u snu. Kloparanje točkova primoravalo me je da ne prekidam san. Točkovi ne prestaju da se okreću i sve se više udaljavam od prvog sna i setnih očiju starice puni bola i samoće.
Iz tog drugog sna probudio me je otac: da vidiš sneg! Sve belo, meko, vodnjikavo i ravno, ne smem da ga dodirnem, da stanem nogom, otićiću nеgde u dubinu, kako se vratiti – da li je san ili java. Plavo debelo konjsko ćebe utopli dečje telo. Sanjao sam da imam vrelu plavu krv, da me je prelepa grofica ostavila ušuškanog travom, suvim grančicama i lišćem između dva keman, naišla mlada žena, uzela me i odnela kući. Kasnije sam saznao da sam rođen u porodilištu i krišom kršten. Obradovao sam se, šta bih ja među plemstvom.
Onda je stvarnost postajala sve bliža, snovi su se pretapali, kao da me je neko potkradao ili od prenapregnute energije nisam imao vremena i moći da ih pamtim. Ostajali su nedorečeni, zato nikada nisam voleo da slušam šta je ko sanjao i šta to znači.
Znam da sam želeo brzo da spavam, sutrašnji dan da uhvatim na vreme, nešto da ne pobegne, da se ne pretvori u meni nepoznato, a upravo sam to nepoznato iščekivao i tragao za njim. Jednom sam uzviknuo „to sam već video!“. Dve devojke u plavom prolazile su pored Miletićevog spomenika. U isto vreme kroz misli protrča druga misao: zar to nisu one dve devojčice koje su išle putem uz našu kuću noseći puna vedra vode, a ja sa badema nisam smeo da im se javim, da im kažem koliko su lepe, da bih sa njima do iza brda, makar se i ne vratio.
Imao sam san o plavoj ptici. Ona je bila prisutna u svim snovima posmatrajući sa pristojne visine kako mi je lepo, kako me muče ti oblaci koji se za tren pojave i nestanu. Davala mi je, slutim, znak koliko u njima da se zadržim, koje da zapamtim, a kojih da se oslobodim kao da me nisu ni pohodili. Negde na pola ovog moga života plava ptica je iščezla, neko ju je upucao, ostao je samo trag u snoviđenju i po koja crvena mrlja, tek da je se setim. Snovi sve ređe dolaze, a i zašto bi – odrasli ne znaju da sanjaju lepe stvari.
POSLE NAPISANOG :
San je mentalna aktivnost za vreme spavanja. Ne podleže kritičnosti, nevoljna je i iracionalna. San najpotpunije pomaže u proučavanju nesvesnog i spoznavanju samog sebe. Mnogi istraživači ljudske duše posvetili su svoje vreme snovima, u nadi da će otkriti smisao i značaj sna. / Wikipedija /