Eto juče.. pune tri godine. Pa reko' da vidimo ko je šta imao... :)
Kao i svi prvo sam čitala i ponekad se svađala sama sa sobom, pa rešila da se registrujem. Da bih izrazila svoje bezgranično divljenje Jelici G. i da bi mogla da kuckam umesto da režim i mrmljam sakrivena iza monitora i plašim nedužne kolege otvorila sam nalog. Uglavnom se svađala sa ljudima na temu lustracije za koju sam mislila i mislim da je trebalo sprovesti na svim nivoima, i motkom, ako treba.
Nick krajnje neoriginalan, ali ja nešto ne volim da se krijem, a i pod tim nickom sam ostavljala komentare na vesti, pa k'o velim politika kontiunuiteta i takoto.
Prvi period na blogu bio je dakle vezan za Jelicu i za politiku. Odatle i najjača uvreda koju sam na blogu "popila" od blogokoleginice Modesty Blaise ..nazvala me Marovićevom grupi... Ups! Tada mi je to baš teško palo. Bila sam nova i nenaviknuta na bezobrazluk. Čovek se na svašta navikne, a na loše naročito. U ovim novijim vremenima sevalo je na sve strane, ali sam mahom pozaboravljala. Etikete desničarka i sl. nisam nikad uzela dovoljno ozbiljno da bih se uvredila. Valjda jer dolaze od neozbiljnih ljudi. Inače bih.
Elem, onda me duuugo nije bilo. Ne znam ni sama zašto, izgubila sam interesovanje. Jedino Jelicu redovno čitala, a komentare prestala da ostavljam jer sam zagubila šifru,a nisam bila nešto motivisana da taj problem rešavam.
No, navukao se Žmu. I zahvaljujući njemu doživela i emotivno najteži trenutak na blogu. Sve se složilo. Ja mlada mama, Krugolina objavila svoj sad već antologijski blog o dojenju. Dušu sam isplakala i ponovo ostavila komentar. Pod Žmuovim nickom. (I to je trajalo do pre dva meseca. Nas dvoje, jedan nalog. Ala smo zbunjivali ljude. Moj potpis BFN kolega Čovek u belom dugo je čitao Bye for now!)
A onda, ček da vidimo ko je ovo, a šta ovaj piše, a je l' ovo dvoje u svađi ili šta.. Jao, vidi što ona super piše... Vidi ovog, beskrajno je smešan tekst... Au kakav komentar! Šta ova budala opet piše .. Kako mu je odbrusila. .. I tako, virteulni svet je počeo da oživljava. Nickovi su počeli da dobijaju osobine, lica, glasove, a Žmu i ja smo počeli o mnogima da govorimo kao o svojim prijateljima još iz srednje škole. I da se pitamo kad ih nema.
Oko Nove Godine dobili autorsku opciju, koju sam ja iskoristila da se odmah "posvađam" sa podpredsednicom Skupštine. Ne slažemo se oko jezika, ali svaka njoj čast kad ima vremena i živaca za nas smrtnike. To je kod naših političara nezabeležen fenomen.
Protekle godine bilo je svašta. Padaju mi na pamet dve najsmešnije situacije. Prvo kad sam sva ponosna okačila link na sliku nas dvoje na proslavi deset godina mature, a link u stvari vodio na sliku Žmua na kamili. Na istom blogu virtuelni svet je još malko izašao iz svojih okvira pa sam na pitanje kolega Šta je smešno? odgovorila da je umro Majk Džekson, a da ni Boban Rajović neće dugo. Otad me gledaju malo čudno i zaćute kad uđem u kancelariju.
Najveće komplimente dobila od blogokolege Libkonza. Najveći blam je što me jedan bloger tako iskulirao da je već ušlo u priču: Iskulirao je kao ..... Bilju.. :)))
Najponosnija bila kad nam je na blog prvi put došla Jelica, i kad je Budimac rekao nešto tipa odlično napisan tekst. .. Šta ću, oduvek sam bila dobar đak, pa volim kad me pohvale.. kad se pojavio gos'n Čer, to je bilo to.
Najveći nesporazum.. zna Šumska.. :(
Najžalije mi je što je constrictoria banovana. Divno smo se družili ovde.
Sa nekim ljudima imala loš početak, a ispostavilo se kao sjajno druženje. Opšti utisak, osećam se jako prijatno na ovom blogu.
Žmu je dobio VIP opciju, a ja volim da uživam ovde. Manja je tenzija i manje čovek mora da vodi računa. A i svraćaju uglavnom drugari, oni real life koji znamo od pre bloga i ovi novi virtuelni. I lepo!
Sad zamislite ovde za svakog odgovarajuće posluženje.. Za izvesnu gospodŽu neki ljuti punk; za jednu drugu još jedne cipelice iz Skoplja; za nekog coca-cola zero, a ako to nema onda votka; za jednu cicu jedno uvozno vino, ekskluzivni uvoznik bivši premijer Živković; pa onda jedan nov auto, zbog menjača u kolenu a i daleko mu je majstor; sunce za jednu mamu dvoje plavušana; jednom mladiću da na Karaburmu stigne centralno grejanje i neka topla cica.
Pa da naplatimo!
A za blogodrugare iz real life-a (i iz zavičaja):
ps. poseban pozdrav Fibonačiju, što je nevidljivo učinio vidljivim..
I početkom svake nove godine, nove odluke. Neću da blogujem vikendom!