ili Čovek Mog Života
Da je živ, Čovek Mog Života bi danas napunio 95 godina.
Da se ne uvredi čovek koji me je stvorio - moj tata... da se ne uvredi brat, da se ne uvredi (prvi) muž, da se ne uvrede sve moje ljubavi, da se ne uvrede svi značajni muškarci koji su moj život menjali, ulepšavali i ponekad kvarili - na dosadašnjem konkursu za ČMŽ-a, pobedio je Hoze Silva.
Ni kao dete nisam imala idola, omiljenog pevača, pevačicu, sportistu... uvek bi moje oduševljenje bivalo šire - Moka, Kića, Kaponja... Lola, Gabi, Bisera... Čola, Dejvid Eseks, Tom Džons... Bitlsi, Temptejšnsi, Korni Grupa... Ma... uvek mi se činilo da sam malo bzvz, jer sve moje drugarice nekog obožavaju, a ja uvek više njih... Kad uporedim Čolu i Dadu - ma ne mogu da se odlučim.
Bila sam oduvek navijač Zvezde, igrač, sportista (ne fermam te rodno ispravne izraze kada o sebi pričam) a opet sam volela Grobare, njihove pesme, radovala se uspesima. Lokalpatriota - a Planeta je moja. Cvrc...
E da, nek se ne uvrede ni Josip Broz i ini koji su se nametali za titulu ČMŽ-a
Danima me progone nekakva razmišljanja o muškarcima u mom životu, o njihovim lepim i manje lepim tragovima, oplakujem smrt jednog važnog i meni vrednog, i ujedno se smejem prisećajući se njegovih gluposti - a posebno se zahvaljujem zbog onog što sam od njega naučila... i tako dođoh i do kriterijuma za izbor za ČMŽ-a.
Znači, uslovi su sledeći:
- naučio me nečemu trajno korisnom,
- promenio mi život i razmišljanja,
- kad pomislim na njega, zaigra mi osmeh i na licu i u duši,
- ne bih to iskustvo dala za brdo karamela.
Možda vam se čine slabi kriterijumi - meni su ok.
Elem. dođoh ja do (dosadašnjeg) dobitnika titule. Pa da vam ga predstavim.
Rođen 11.avgusta 1914. u gradiću Laredo na obalama čuvene Rio Grande (sad u mojoj glavi scena: prašina, vrućina, pustinjski vetar, reka...) u kakvoj bi, no siromašnoj porodici. Rano ostaje bez oca i sa pet godina počinje da zarađuje prodajući novine i čisteći cipele. Klinac, a već pomaže majci i ujaku da prehrane porodicu.
Vispren i radoznao, samouk, prijavljuje se za dopisni kurs elektronike, no, pita berberina kod kog je radio da li može tu da mu stiže pošta - a berberin velikodušno pristane, uz uslov da diploma bude na njegovo ime. Tako Hoze završi kurs, a diploma ostade da krasi berbernicu.
Pravi biznis na održavanju antenskih stubova a posebno se 'obogati' na prepravci starih radio aparata u koje je ugrađivao antene i pravio tranzistore. Kakve su to vredne sprave bile... pored i-podova, mp3 i mp4 plejera, verujem da bi klinci popadali od smeha da čuju ono šuštanje, traženje stanice, gubljenje zvuka u odsudnim trenucima prenosa derbija. :)
Opravdana mi je bojazan da se ne rasplinem, jer bih danima mogla pričati o Hozeu, onome šta je ostavio iza sebe:
- od 28 patenata iz oblasti elektronike, pa preko desetoro dece do meni najznačajnijeg - Silva metoda;
- o njegovom raskošnom pevačkom talentu;
- o njegovom uticaju na mene (o tome ionako non-stop pričam);
- o njegovom boravku u Beogradu '95. te (mada bi Kru to mnogo bolje :) ),
- o mnogim zanimljivim ljudima koje sam za ovih 17 godina upoznala otkako sam upoznala njega;
- o tome da je bio nominovan za Nobelovu nagradu za mir - no su mu je odneli ispred nosa Begin i Arafat;
- o njegovim istraživanjima, o jasnovidosti i psihousmeravanju;
- o njegovom učenju da smo na Planeti da bismo rešavali probleme i da je jedino pravo pitanje 'Jesam li deo problema ili deo rešenja?';
- i da posle nas Zemlja ostane bolje mesto život onima koji posle nas dolaze....
Uh, dok nabrojah teze, već vidim da nemam vremena za pisanje. I ovako odužih...
A tek za ona natezanja:
- mora da je sekta (ma kako da ne, evo ja sam guruica)
- čuo/la sam.... svašta nešto ljudi čuli.
Možda najvažniju promenu koju je Hoze uneo u moj život, jeste ta da ne mora da je ozbiljno - da bi bilo ozbiljno, da ne mora s grčevima i borama na licu - da bi delovalo odgovorno, da šale i vicevi (a posebno je voleo one o Muji i Hasi) mogu biti mnogo bolje lekcije od teških i zvučnih reči, da život nije sedamdesetogodišnja pauza za kafu nego da se dela korisno svugde i na svakom mestu i da je jednako važno biti učenik i učitelj celog života.
Često me pitaju 'pa dobro, koji je tvoj najveći uspeh zahvaljujući Silva metodu?' - a ja im kažem: živa sam.
Malo li je?
Hoze, HVALA :) I srećni nama bili tvoji rođendani!
PS. Konkurs za ČMŽ-a 2009/2010. počinje u ponoć. Hoze je i dalje kandidat, a i svi ostali meni važni...;)