Neznanje

Ninoslav Randjelovic RSS / 16.08.2009. u 11:15

Ovo leto je cudesno ! Kao i sva prethodna. Samo, ovo je jos malo cudesnije...

Rodbina, prijatelji i psi koji su mi pomogli da prezivim tu vecu cudesnost ovog leta su - Kamala, Neda, Djidji, Lale, Rade, Ruza, Nebojsa, Adem, kum Shemsudin, Santal, Tea, Nenad, Aca, Ivana, Misko, Misko, Aleksandra, Aleksandra, Djura, Djoka, Dara, Natasa, Milutin, Ana, Ljubica, Miladin, Bane, Bora, Mosa, Duska, Milance, Andja, Maja, Liza, Uros, Relja, Goran, Svetomir, Ljubisa... I mnogi ljudi iz Srpske pravoslavne crkve. Kao i neki ljudi van Srbije. Cak su mi pomogli i neki ljudi iz vlade Srbije. Neverovatno ! Kazem vam, cudesno.

Ipak, jos se leto nije zavrsilo... Mozda mi pomogne jos neko.

Evo o cemu se radi.

U petak je zavrseno stampanje video izdanja moja tri filmcica (prevedenih na 6 sluzbenih jezika UN) o ugrozenoj pravoslavnoj kulturnoj bastini na KiM. Kao ono video izdanje sto je proletos stampano u Njujorku, samo je ovo u PAL ("evropskom") video formatu.

Izdavac je Arhiepiskopija beogradsko-karlovacka Srpske pravoslavne crkve, a novac za pripremu stampe i duplkaciju diskova platila su dva donatora (jedan iz Srbije, drugi iz Nemacke) koji su i ranije pomagali to sto radim. Jedan od njih je voljan da pomogne institucijama Srbije da ove filmcice plasiraju na vise medija u Evropi. Njihova ideja je da bi bilo korisno da sire javno mnjenje tako barem donekle bude obavesteno o neresenom problemu bezbednosti i ugrozene hriscanske bastine. Oni valjda smatraju da je taj aspekt krize na KiM, zapravo civilizacijski problem koji na neki nacin (doduse, mnogima nejasan) prevazilazi politiku i religiju. Od posebnog znacaja je i to sto ce uskoro zapoceti i famozna pravna rasprava u Medjunarodnom sudu u Hagu koja se tice Kosova, pa eto, po njima, dodatnog motiva da sto vise ljudi u Evropi bude upoznato sa neresenim problemom stradanja pravoslavnih manastira i svetinja na Kosovu. Da, i sa stradanjem ljudi. Tako razmisljaju ovi ljudi u Nemackoj. Doduse, slicno razmisljaju i neki ljudi u SAD. Eto, nadam se da cu se vec sledeceg meseca (bicu u SAD) sresti sa mitropolitom americke pravoslavne crkve povodom podrske daljem medijskom predstavljanju ovog dokumenta na americkim medijima i institucijama. Ocekujem i odgovor od Patrijarsije Ruske pravoslavne crkve kao i od Ekumenskog Patrijarha kojima je takodje poslata molba da podrze napore Srpske pravoslavne crkve da ovaj dokument bude dostupan najsirem auditorijumu u svetu. 

U svakom slucaju, s obzirom da je bila sezona godisnjih odmora, nisam bio u prilici da o ovoj temi porazgovaram i sa predstavnicima institucija drzave Srbije kojima sam se od maja meseca mejlovima obracao sa molbom da se takodje ukljuce u ovo. Doduse, sutra se valjda svi vracaju sa tih odmora, pa ce se mozda neko od njih za ovo i zainteresovati. Rekoh vec - leto jos nije gotovo.

Verujem i da ce mnogima od njih mozda biti drago da vide da je vecina kancelarija Misija pri Ujedinjenim nacijama podrzala javna emitovanja ovih filmcica na nacionalnim televizijama svojih zemalja, bas kao i 57 predstavnika akademskih i medijskih institucija u svetu sa kojima sam saradjivao tokom poslednjih 12 godina. Sada zavrsavam pripremu dodatnih prevoda filmcica na jos 4 evropska jezika - nemacki, italijanski, portugalski i grcki za potrebe nove publikacije koja bi sledeceg meseca trebalo da bude stampana u znacajnijem tirazu.

Verujem da ce predstavnike nasih drzavnih institucija zaduzenih za ovu temu takodje zainteresovati i to da je ovaj "projekat", nakon dobijene podrske iz Srpske pravoslavne crkve, tokom leta zvanicno preporucilo i vise ministarstva vlade Srbije kao i javni medijski servis Srbije.

Svestan sam da na blogu svi o svima sve znaju. S obzirom na to da sam i ja bloger, dopustite mi da vam kazem ovo - nisam hteo nikoga da nerviram, pa nisam okacio omot ove publikacije koji sam, doduse, u proslom postu nagovestio. Takodje, ne zakljucavam blog za komentare zato sto me ne zanima sta misle o temama o kojima pisem, ljudi koji to sto pisem - citaju. Jok, bre ! Nego, non-stop pisem taj moj dokumentarni roman, a i imam taj neki "konverzacijski blok" koji me sprecava da se upustam u razgovore i caskanja. Jer, meni je sve postalo mnogo cudesno, a ni o cemu nista ne znam i ne bih bilo koga da nerviram. 

Jel' me kapirate ? 

PS

Samo da dodam i tu cudesnost da smo Kamala i ja zavrsili moje pripreme za rodjendanski maraton tako sto smo 11-og avgusta istrcali 25 kilometara za dva sata i 34 minuta (ja), odnosno za dva sata i 37 minuta (ona).   



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana