Ja sam naucila da kuvam u svojoj tridesetoj godini. Sramota jel? Sta da radim tako mi se zalomilo. Sto je najbolje ja jos uvek ucim taj zanat. Tako nespremna ja sam se udala i tri nedelje nakon vencanja dosla zajedno sa Marcom preko bare u New York drzavi, ja po prvi put a Marco već po ne znam koji. Tata je bio siguran da ce Marco da me posalje natrag istog momenta kad ukapira da ne znam da kuvam a Boga mi i peglam.
Sreća nasa je bila sto je Marco znao da kuva neka egzoticna jela jer je imao cimere iz Spanije i Thailand-a tako da je na pocetku on spremao dosta cesto (kad je tata ovo cuo umalo se nije onesvestio). Ja sam se trudila iz sve snage da radim na usavrsavanju svojih kulinarskih vestina, tako da je svaki dan bio dozivljaj. Na pocetku sam htela da spremam nasa jela. Htela sam da pravim sarmu na primer ali nigde nisam mogla da nadjem kiseli kupus, a u stanu nisu nam dozvoljavali da to cuvamo. Zbog prelepog mu mirisa valjda. Tako je bilo sa većinom jela iz nasih krajeva jer nikako nisam uspevala da nadjem potrebne namirnice. Cak i da ih nadjem sve je nekako mirisalo drugacije, izgledalo drugacije i tako se mi odlucili da spremamo jela na koja nismo navikli jer tako ne znamo sta da ocekujemo.
Bez hleba se nije moglo i prica o njegovom spremanju sledi. Nisam mogla da verujem da je hleb po prodavnicama u USA u najmanju ruku grozan. Da bi imao kakav takav dobar hleb treba ti $4 po komadu po malim pekarama, a mi studenti pa nismo mogli da priustimo to svaki dan. Ocigledno je bilo da moram da naucim da pravim hleb. Zovem svoju majku i pitam kako se pravi hleb. Ona meni da uputstva ali nikako potpuna jer meni hleb svaki put izadje tvrd da mogu da ubijem nekog njime. Zovem opet i pitam pa dobro meni hleb izaso jako tvrd i mirise na kvasac strasno. Ona kaze pa mozda si stavila puno kvasca. Dobro stavim ja manje kvasca al hleb opet ispadne grozan. I tako desetak puta. Al ja se ne predajem nikako. Takva sam. Tako jednog dana u momentu kad sam stavljala hleb u rerni (al nisam stigla da ukljuchim istu) zvoni neko na vrata. Nashi prijatelji iz Meksika svratili na kafu. Sedeli oni tako jedno 3 sata i kad su krenuli kući ja se setim da sam hleb ostavila na pecenje. Kad otvorim ima sta da vidim: hleb je narasto toliko da je okupirao skoro celu unutrasnjost. I tad meni sine lampica da je u tom grmu zec. Treba da se saceka da naraste pre nego shto se ukljuci da se pece. Kakvo olaksanje za mene je to bilo nemate pojma. O Marcu da ne pricam jer vise nije morao da glumi kako je hleb dobar kroz stisnute zube. Hvala mu na strpljenju i pozitivnim vibracijama tokom tog meseca. Javim majci da mi je uspelo i kazem pa zasto mi nisi rekla da treba da sacekam da naraste a ona meni kazhe pa to je opste poznato i nisam znala da ti ne znas osnovne stvari. Eto sramota.
Da vam ne pricam kako ona meni daje recepte putem telefona. Sve ide otprilike ovako: znas uzmes solju mleka, malu solju ulja, malo sećera i kad ja pitam izvini a kolko mleka stane u toj solji a kolko ulja u toj maloj solji ona se naljuti kako je prekidam. Ili jos bolje kad diktira recept i dodje tamo skoro pred kraj i kaze: dodati predhodno pripremljenu smesu...koju predhodno pripremljenu smesu jbt??? Nije je ni pomenula a sad je ona predhodno pripremljena. Vi nemate pojma kakve recepte ja dobijam od svoje majke. Najbolje mi kad ne primetim u toku diktiranja da je pomenula cuvenu predhodno pripremljenu smesu nego kad krenem da spremam recimo tortu i ja tako lepo idem korak po korak kad odjednom treba da dodam u toj vreloj smesi predhodno skuvanu ohladjenu smesu! Poludim nacisto. Kad sam jednom spremala "brze kiflice"po njenom receptu doslo mi da pobacam sve serpe jer sam ja bila u kuhinji 4 sata a te kiflice nikako da se umese. A brze su!
Kad smo resili pitanje hleba doslo je vreme da se resi i pitanje ostalog jelovnika. Ova iskustva nisu praćena tolikim neuspesima. Pocela sam sa kuvanjem onih spanskih jela jer me naucio Marco i to mi krenulo dosta dobro. Onda ona tajlandska i kineska jela su dosla na red. Tad sam naucila da kad kuvas povrće moras dodati malo sećera da ostane u lepom obliku i da ne promeni boju. To je zato jer toplota smanjuje ćelije od povrća (i voća) i transformise molecule u zidovima ćelija u pectin koji se rastvara. Kad dodas secer on omogućava da lepak koji postoji medju ćelijama ostane na svom mestu. Isto vazi i za pasulj (sve vrste). Ako dodash sećer pri kuvanju pasulja taj sećer absorbira vodu usporavajući raspad zrna pasulja a kalcijumovi molekuli ojacavaju zidove ćelija tako sto se vezuju sa pectinom.
Druga fora je kad oćesh da proprzis morske raciće obavezno treba da ih dodas na vrelom ulju jer neces da se oni kuvaju u povrsini posude nego na povrsini posude. Isto vazi za sva jela kuvana ovako, al ja nisam znala pa sam bacala raciće u posudu dok ulje josh nije bilo vruće. Na greskama se uci. Jel tako? Tako je.
Kad se pece ćurka ili patka obavezno treba se premazati medom jer prema hemijskoj reakciji koju je opisao Louis-Camille Maillard, na visokoj temperaturi fruktoza i glukoza koje se nalaze u medu reguju sa amino kiselinama u patki proizvideći paletu novih molekula koji dodaju na ukusu I boji.
Za ribu sam naucila od prijateljice japanke da moram da je umocim u vino od pirinca nekoliko minuta pa tek posle marinirati po zelji. Objasnjenje je bilo da je tako bolje. To sam prihvatila jer je stvarno razlika velika u ukusu jer se nekako ukus ribe prenese na sos intenzivnije. Slicna prica sa dodavanjem vodke u sos od paradajza gde dolazi do toga da neki sastojak iz paradajza se lepo rastvori pomocu vodke i doprinese jacem ukusu sosa. Ali na primer vino se koristi u pripremi ribe iz sasvim drugog razloga a to je da opere jaki ukus ribe. Ja kad sam koristila vino za kuvanje ribe nisam znala da to radim.
Moram da vam kazem da moj najomiljniji recept za pripremu lososa je onaj gde prvo lososa umocim u vino od pirinca pa onda mariniram sa sokom od narandze, malo morske soli i bibera. Onda ga ili pecem tako ili na rostilju na tihoj vatri polozen na dasku od kedrovine (Marco radi ovaj deo). Ja ne umem da vam opisem ukus. To je lepota, to je umetnicko delo, to je retko savrsenstvo. Mogla bih ja jos o ovome al dosta je ...
Znaci sta sam htela da kazem: ja dajem potpunije recepte nego moja mama.