Vratila sam se s mora, što za ponekoga ovde nije tajna. Istina, iz Dubrovačko-neretvanske županije umesto iz Istre, ali to će mi poneki od ponekih već oprostiti. :)
... Zamalo da počnem stvarno da vam pišem o moru. A zarekla sam se da neću, ne zato što o moru sve znate, nego zato što je svakom svoje more, a moje more je stream-of-consciousness, o čemu, opet, nikako ne valja blogovati.
Ne, ovi dani su za mene prelaz; povratak u svakodnevicu & back to the future, a to je uvek manje-više lom u glavi, naročito posle mora, bar u mom slučaju. Ključna reč je, dakle, povratak.
Lom u glavi = jurim za propuštenim informacijama i koristim svaki trenutak da vozim po gradu i okolini i puštam gromoglasnu muziku sugrađanima, sviđalo im se to ili ne :). Druga ključna reč je, dakle, gromoglasno.
Znam da ima onih koji neće verovati. Ako. Znam da nema nikoga sem mene ko bi raspetljao asocijativni niz, ali ni to nije bitno. Bitno je da se meni ne spava (tako je počelo večeras, setila sam se Tife, "meni se ne spava, ne budi blesava..."), da se vrte asocijacije, YouTube i - energija.
Ma, ne možete ni da zamislite šta sam poslednjih dana sve uz taj YouTube pevala! :) Da preskočimo rok, džez i bluz svih provenijencija, stigla sam večeras, časna reč, i do Marije Šerifović i Željka Joksimovića (ZNAM, nemojte!!!), a zatvorila krug gromoglasnom dalmatinskom klapom.
Da sam mogla biti na ovom koncertu klape Maslina, ja bi' pivala iz sveg glasa, ne bi pismi bilo kraja. :)
Šta vi pevate, onako krišom a iz sveg glasa, u četku za kosu umesto mikrofona, ili iza zavese pod tušem, kad verujete da vas niko ne čuje? Kad zaboravite politički nepodobne izvođače a ipak volite pesmu ili vam se pesma, bog zna zašto, uvek iznova gura u glavu?
A čim koliko sutra-preksutra uđem u štos, opet ćemo da se svađamo, ne bila ja lektorka. Nema brige za to. :)