Obicno to ide ovako. Odlucite neki vikend, umesto da sa drugarima cepate pivkana ispred dragstora, zapalite na obliznje brdo i tamo provedete dan ili dva u lamzanju po padinama i proplancima. Eventualno da prespavate na livadi, u satoru ili bez njega i da se posle avanture vratite kuci srecni i ispunjeni, sa onim ludackim sjajem u ocima zbog kojeg niko u autobusu Gradskog saobracajnog ne sme izravno da vas pogleda.
U 90% slucajeva ce vam cela ta u principu dobra ideja presesti, jer cete se najverovatnije a) smrznuti (ili prokuvati pa smrznuti, ili pokisnuti k'o pacov pa smrznuti), b) dobiti zuljeve na stopalima i jos kojekude, c) okilaviti vukuci neudoban i pretezak ranac, d) dehidrirati i e) mozda se, ne daj boze, povrediti ili izgubiti. U svakom slucaju, bice vam to prvi ali verovatno i poslednji izlet u prirodu, a da nije kod Hajducke cesme, sa rostiljem pod jednom i gajbom piva pod drugom miskom.
Ok, nema sumnje da je jedan dobar deo price u kondiciji. Jer, kao i u skijanju, u planinarenju pravo uzivanje pocinje tek kad prestanete da osecate zamor i kad po planini krenete da letite kao sumska vila. Drugi deo je u opremi. Treci je u nesto malo znanja i zdravog razuma a ponajvise iskustva, ono: kako da se spakujete, sta da ponesete i gde je obliznje selo u kome ima hrane.
Kondicija je Strongman-ov resor, pa ne bih o tome sada, nego evo blog ili dva o planinarskoj opremi, posto mi se cini da do nekih osnovnih informacija o tome sta vam treba je malo komplikovano doci, onako sam za sebe. Razlog za komplikaciju je sto tu ima toliko muvatora i foliranata koji ce dusu dati da vas omadjijaju svojim "savetima" i "preporukama" (tu slobodno mozete ubrojati i autora ovog bloga, onako za svaki slucaj). Ali i industrija razvijena oko planinarenja ili bilo koje druge outdoor aktivnosti je na nivou vojne, automobilske ili modne. Tako da ako naivno zakoracite u iole bolje opremljenu planinarsku radnju ili se zabodete na web sajt neke od firmi, tamo ce slatkorecivo pokusati da vam prodaju SVE, ili barem SVE STO MOZE za pare koje imate, toboz neizmerno brinuci za vasu bezbednost i udobnost.
Podelicu temu u nekoliko grupa: licna oprema (obuca i odeca), oprema za kampovanje i na kraju najvaznije - klopa na terenu. A mozda ubacim jos po nesto sto mi u medjuvremenu padne napamet. Glavno je da pohvatate osnove, a kad jednom sa minumom potrepstina krenete u brda, stos je da se prisljamcite nekom starom ali iskusnom planinaru i da snimite sta on nosi i kakve cake zna. Jer cudo je sta ljudi koji stvarno planinare izmudrijaju za minimum ili gotovo nista para. Potrebno je i da eksperimentisete na sebi (ili na drugima, ako ste vesti), jer cete jedino tako na kraju doci do kombinacije opreme koja vam odgovara.
Odeca
Prvo da vidimo zasto se smrzavamo. Biologija, cini mi se 7. ili 8. razred osnovne skole: da bi se oduprlo izjednacavanju sopstvene temperature sa temperaturom okoline, sto se obicno prirodno desava nakon smrti, nase telo sagoreva rezerve secera i masti. Pa delom tako oslobodjene energije odrzava konstantnu temperaturu, neophodnu za normalno funkcionisanje sistema. Ovaj proces se pospesuje radom misica i zato nam je uglavnom toplo dok smo fizicki aktivni i drhtimo kad nam postaje hladno. I to ide tako sve dok ima rezervi za sagorevanje. Kad se energetske rezerve istrose, mi smo - cao! Planirano smrzavanje je inace verovatno najefikasniji metod za gubljenje viska telesne tezine.
Fizika, isto 7. ili 8. osnovne: prenos toplote sa toplijeg (naseg) tela na (obicno) hladniju okolinu se obavlja pomocu tri osnovna mehanizma: konvekcija (strujanje), radijacija (zracenje) i kondukcija (provodjenje). Da udavim samo jos malo: glavni uzrok gubljenja toplote konvekcijom je strujanje vazduha zagrejanog toplotom naseg tela, a koje je dodatno pospeseno ambijentalnim strujanjem, dakle vetrom. Provodjenjem se toplota gubi u direktnom kontaktu sa hladnim predmetima u okruzenju, recimo sedenjem na tlu, valjanjem u blatu ili snegu, zalivanjem kisom ali i manje ociglednim mehanizmom: znojenjem. Konacno, radijacija je gubitak/skupljanje toplote putem elektromagnetnog (infracrvenog) zracenja. Nema toliki znacaj u slucaju pothladjivanja, ali je glavni uzrok obrnutog procesa - pregrevanja, o cemu ce biti reci malo kasnije.
Svakom od ova tri mehanizma smrzavanja stajemo na put jednim udarcem: time sto se na ovaj ili onaj nacin obavijemo slojem suvog vazduha, koji je, zarobljen u odevnim predmetima, jedan od najboljih toplotnih izolatora. I onda gledamo da taj sloj nicim ne uznemiravamo. Narocito ne vetrom a pogotovo ne vlagom, jer je ona, nasuprot vazduhu, izvanredno dobar toplotni provodnik. Zbog toga ako se pokvasimo, ili sto je cesce - oznojimo, telesna toplota ce veoma brzo i lako biti odvedena od naseg tela do spoljasnjosti*. Po potrebi i prema aktivnosti, debljinu tog sloja vazduha regulisemo pametnim dodavanjem ili oduzimanjem slojeva odece, cime izbegavamo pregrevanje. Konacno, istom tom odecom prekrivamo kozu i regulisemo zagrevanje usled direktnog suncevog infracrvenog zracenja.
Istovremeno, ne smemo da ometamo unutar-telesni mehanizam prenosenja toplote, a to je cirkulacija krvi. Zato su veoma ceste situacije da se ma koliko natrontani i dalje smrzavamo, sto obicno prouzrokuje jos vece trontanje, dakle pozitivnu povratnu spregu, do samounistenja. Mozda sve ovo zvuci komplikovano, ali kao sto cemo videti, ceo posao mogu da obave svega dva ili tri sloja.
Pre svega, u oblacenju za planinarenje kljucnu ulogu ima izbor materijala za odevne predmete. Da bi smo ostali suvi, kao i da bi smo se sto brze osusili u slucaju neplaniranog kvasenja, potrebno je da potpuno izbacimo omiljeni nam pamuk iz upotrebe i okrenemo se iskljucivo sintetickim materijalima. Razlog je sto pamuk upijanjem vlage gubi sva izolaciona svojstva a potom se veoma sporo susi. Zbog toga ce vam, kad se oznojite, u pamuku skoro momentalno postati hladno. I to se nece promeniti sve dok se ne presvucete. Tu i tamo se u planinarenju jos uvek koristi vuna, kao i paperje (narocito u zimskom alpinizmu), koji su ok izolatori dok se ne pokvase, ali onda postaju beskorisni i teski. Znaci treba koristiti iskljucivo sintetiku kad god je to moguce.
* U drugacijim okolnostima, kada se prisustvo vlage nicim ne moze izbeci, pribegava se drugacijoj metodi zastite od podhladjivanja, a to je formiranje barijere, koja sprecava oticanje vlage zagrejane na telesnu temperaturu i njeno mesanje sa spoljasnjom. Na tom principu funkcionsu mokra ronilacka odela, kao i “vapor-barrier” jakne, koje se koriste, na primer, za dugotrajan boravak u veoma hladnim i vlaznim pecinama.
Zavisno od spoljne temperature na kojoj nameravamo da boravimo i kolicine cimanja na koje smo se nameracili, treba da odaberemo odgovarajucu kombinaciju slojeva.
Prvi sloj uz telo je takozvani "aktivni ves" (active underwear). To su obicno dugacke gace i majica sa dugackim rukavima, nacinjena od microfiber materijala, dakle cista sintetika, ili vestacka svila, tkana tako da brzo upija vlagu (kapilarni efekat), koja je u nejcescem slucaju vas znoj i predaje je spoljasnjim slojevima odece. Time aktivni ves odrzava tanak sloj vazduha uz samo telo, koji je pomenuti glavni element izolacije. Zahvaljujuci ovom svojstvu, kad se oznojite, u aktivnom vesu vam nece biti hladno "na bubrezima", kao sto recimo biva u najobicnijoj pamucnoj majici. Plus, par minuta sedenja na suncu i suvi ste kao barut.
Neophodno je da aktivni ves prijanja uz kozu sto je moguce tesnje, ali bez da vas davi. Aktivni ves je obicno obradjen specijalnim antibakterijskim premazima, sto bi trebalo da znaci da mozete da ga nosite po nekoliko dana bez da postanete bioloski i hemijski hazard po sebe i svoje najblize. To ne znaci da je prijatno na dodir i da ne smrdi, vec samo da necete (najverovatnije) zakaciti neku gljivicnu koznu bolestinu. Aktivni ves je ujedno i najlaksi za spakovati, tako da nije zgoreg nositi par kompleta ako idete u planinu na vise dana. Takodje je zgodan da ga properete u potoku, a posto je od sintetike, osusi se na suncu i vetru za desetak minuta i bude, takoreci, kao nov.
Aktivni ves danas pravi gomila kompanija i tu se tesko mozete zeznuti u izboru. Obicno kosta oko 30-50 dolara po komadu, verovatno nesto jeftinije u Madjarskoj ili Poljskoj, za nas izvan NATO-a. Postoji i jednodelni ves, ali to treba izbegavati jer u slucaju velike nuzde zahteva skoro kompletno skidanje, sto ne nekoj mecavi nije ni malo jednostavno.
Necete verovati, ali sem ako bas zima u planini zagudi ili ako nameravate da negde dzodzite na vetrometini bez da se mrdate, ono tipa da osiguravate druga na navezi, sve sto vam treba preko aktivnog vesa je - vetrovka! Ali kad kazem vetrovka, ne mislim na one bunde sa buvljaka koje smo kao klinci nosili u skole i znojili se u njima ko kreteni. Niti na es-em-be vetrovke iz JNA, koje smo uzajmili od komsije u rezervnom sastavu, a koje ne sluze apsolutno nicemu korisnom sem popuni inventara pri razduzivanju ili da se eventualno na njima sedi. Tehnologija vetrovki je jako uznapredovala poslednjih 10-15 godina, pre svega zahvaljujuci specijalnom materijalu - goreteksu (GORE-TEX).
Postoje dva osnovna tipa vetrovki. Ona koju nosite kad je napolju suvo i ne preterano hladno ili uraganski vetrovito se obicno zove "windstopper". Drugi tip je jakna koja se moze nositi u svim prilikama i koja se obicno zove "shell" i koja vas kao i vindstoper stiti od vetra, ali i od padavina svih mogucih vrsta. Ajmo dakle prvo o vindstoperima.
Kao i kod shell-ova, jezgro vindstopera cini membrana od teflona koja se popularno naziva goreteks. Membrana je porozna, za otvorima koji su znatno manji od najmanjih vodenih kapi, ali neuporedivo veci od molekula vodene pare. Sistem funkcionisanja je ocigledan: dok vas u jednom smeru membrana stiti od padavina i vetra, u drugom smeru dozvoljava manjevise neometan prolaz vodene pare. Time se izbegava jedan od glavnih mehanizama smrzavanja, a to je u sopstvenom znoju. U kombinaciji sa aktivnim vesom koji brzo sprovede izlucevine sa vase koze do membrane vindstopera, gde nesmetano isparava u okolinu, ostajete prijatno suvi cak i pri vecim fizickim naprezanjima.
Kod vindstopera goreteks membrana je spakovana u meki i prijatni (sinteticki) flis ili tanki polar (o polarima ce biti reci malo kasnije) i cela jakna izgleda veoma tanko i lagana je, a pri tome vas vrlo efikasno stiti od vetra i potparivanja. Vindstopere takodje pravi gomila firmi: Arc'Teryx, Mountain Hardware, North Face, REI, Marmot, Mammoth, Black Diamod, Columbia Sportwear, Patagonia, Helly Hansen, plus verovatno gomila evropskih firmi. Medjutim sam materijal, goreteks, je kljucna stvar i znacajno utice na cenu. Dobar vindstoper sa goreteksom obicno kosta izmedju 100 i 200 dolara. Postoje nekakve zamene na trzistu, ali je konsensuz medju planinarima da je goreteks nenadjebiv i da vredi svaku paru koju za njega date.
Vindstoper se takodje bira da vam prijanja uz telo sto je moguce vise, ali da ne sputava pokrete. Bolji windstoperi imaju gurtne na rukavima, sa cicak trakom, umesto lastisa, koje omogucavaju da zatvorite manzetnu preko rukavice tako da izbegnete da vam vetar duva u rukave. Jos bolji imaju rajsfersluse ispod pazuha, koje mozete otvoriti u slucaju da vam treba dodatna ventilacija, ako ste se u vindstoperu recimo bacili na tezak posao savladavanja prevoja po suncanom ali vetrovitom danu. Konacno, vindstoperi ponekad imaju i kapuljacu, mada su kape posebna prica i posveticemo im malo vise paznje kasnije.
Medjutim, treba imati na umu da windstoperi nisu vodonepropustljivi. A nisu ni za surovo akanje u steni ili provlacenje kroz siblje jer se relativno lako mogu pocepati, zajedno sa goreteks membranom. Stoga birajte one koji barem imaju posebna ojacanja na delovima koji se akaju, kao sto su laktovi i ramena. Uz malo paznje ce vam potrajati godinama, cak i ako ih nosite svakodnevno, a najcesci uzrok stradanja vindstopera je - žar sa logorske vatre. Mada cak i sa par rupica tu i tamo odlicno odradjuju svoj posao, tako da ih nema potrebe cesto menjati.
Kada se konacno bacite na ozbiljan rad u prirodi, sto ukljucuje visednevno boravljenje napolju, cesto po losem vremenu, kisi, snegu i vetrustini, rad u steni, skijanje ili snowshoeing, onda vam svakako treba shell. Shell je vrlo tanka i lagana "oplata" koja se nosi kao spoljni sloj i u principu izgleda kao vrlo cvrst suskavac.
Napravljen je obicno od 3 cvrsto slepljena sloja - unutrasnje postave, zatim goreteks membrane i na kraju spoljnjeg, impregniranog sloja. Goreteks membrana igra istu ulogu kao u vindstoperu, dakle sprecava podparivanje i ne propusta spoljnju vlagu unutra. Spoljni sloj stiti od svega sto vas sa neba moze strefiti i jakni daje mehanicku cvrstocu. Obicno je napravljen u formi "rip-stop-a", sto znaci od vrlo jake plastike protkane zastitnom armaturnom niti, koja ga cuva od cepanja i drugih mehanickih ostecenja. Spoljasnost je specijalno impregnirana tako da ne upija kisu ili sneg, a pri tome ne ometa rad goreteks membrane ispod. Medjutim, glavna razlika je u unutrasnjoj postavi koja je takodje od obradjenog goreteksa i ima sve savove prelepljenje specijalnom trakom, sto jaknu cini potpuno vodootpornom. Ali da ponovimo, za razliku od obicnog "suskavkca", ova jakna "dise" i u njoj se necete potpariti.
Shell-ovi su krojeni na specijalan nacin, tako da minimalno sputavaju pokrete, jer se cesto koriste u alpinizmu. Imaju obavezna ojacanja na delovima koji se akaju, kao sto su recimo laktovi i ramena (zbog nosenja ranca). Ni jedan dobar goreteks shell se ne prodaje sa postavom, cak ni sa onom koja se moze skinuti. Dakle shell je samo tanka plasticna jakna, ali tako napravljena da se vrlo lako oblaci preko bilo kojeg unutrasnjeg sloja odece.
Uglavnom svi shell-ovi imaju integralnu kapuljacu, koja je skrojena tako da kad je navucete na glavu prati pokrete lica i time ne ometa pregled situacije, kao sto je slucaj sa obicnim jaknama kod kojih vam se kapuljaca navuce preko nosa kad pogledate levo ili desno. Kapuljace treba da imaju poseban sistem veza za podesavanje pokivanja lica, kao i malu nastresnicu iznad cela koja sprecava da vam se kisa sliva u oci i ulazi u jaknu. Ima i prednju masku koja vam obicno doseze do pola lica, tako da ako vas u planini zadesi mecava mozete se zabarakadirati iza svog shell-a tako da vam samo oci vire. Kao i kod vindstopera, dobri shell-ovi moraju da imaju rajsfersluse ispod pazuha, kao i solidne gurtne oko rukava, za pritezanje oko rukavica.
Posebno bitna stvar kod shelova su spoljni rajsferslusi. Svi moraju biti dizajnirani tako da su vodonepropusni, plus su obicno ususkani ispod male prekrivke koja ih dodatno stiti od kise. Rajsferslusi moraju imati solidne gajke tako da ih mozete lako otvoriti i sa najdebljim rukavicama na rukama. Shellovi cesto nemaju previse spoljnih dzepova, ali kad ih imaju, sa unutrasnje strane moraju imati savove takodje prelepeljene pomenutom vodonepropusnom trakom. Dzepovi su obicno postavljeni na vecoj visini nego kod obicnih jakni, zato sto vam je pojas uglavnom nedostupan, zbog ranca, i obicno nisu zgodni ni namenjeni da se u njima drze ruke.
Neki shellovi imaju posebnu membranu u unutrasnjosti koja razdvaja grudni od trbusnog dela, stvarajuci dodatni vazdusni dzep koji vam stiti "jezgro" tela u slucaju da se "razdrljite", sto se desava recimo prilikom pentranja. Madjutim, danas je i ovo prevazidjeno posebnim krojenjem jakne oko ramena, tako da mozete ruke maksimalno podici u vis, bez da vam sevnu "gola krsta".
Zbog svih ovih detalja, shell-ovi su skupa stvar. Dobar obicno kosta oko 450-500$, mada ima i jeftinijih varijanti koje ce vam odraditi posao, ako ih bas mnogo ne cimate. Iste firme koje sam gore pobrojao prave i shell-ove, s tim sto neke od njih pomalo hvataju na "ime", kao recimo Arc'Teryx ili Marmot. Uz malo paznje, ove jakna ce vam takodje dugo trajati, cak i ako ga intenzivno koristite u razlicitim aktivnostima. Moj shell je dobacio evo vec 10 godina i prakticno je jedino sto sam koristio u svemu cime se bavim - od uspona, preko skijanja, zatim svih mogucih pecinarenja, turinga na motociklu, pa do jedrenja na juznim morima. I sve to uz jednu promenu samolepljivih goretex traka na savovima, sto je zahvat koji u profi radnji za odrzavanje planinarske opreme kosta dvadesetak dolara. Eventualno nekoliko "osvezavanja" spoljne impregnacije sprejem koji kupite u toj isto radnji za jos desetak dolara.
Jedina stvar koja ce sigurno doakati shell-u je ista ta logorska vatra, Ali i puhovi, mrmoti i voluharice, ako ga se dokopaju. Rupa na njemu ma kako mala bila znaci da na tom mestu pocinje da propusta vodu, cime gubi osnovnu namenu. Postoje goreteks zakrpe koje mozete sami zbudziti, ali to je samo privremeno resenje. Zato ga treba cuvati od takvih nepogoda propisnim skladistenjem.
Ok, dovoljno je ovoliko za sada, u nastavku cemo malo o polarima, kapama i rukavicama i drugim sitnim drangulijama. Da ne bih previse davio sa linkovima, evo krenite odavde: REI