Gospodar mora i okeana. Ali pravi.

fender_bender RSS / 22.08.2009. u 00:14

Teretni_Brod_Staro_Novo.jpg

Malo toga se promenilo.... Uostalom, kako ono bese: ploviti se mora... 

Izmedju nas bile su snazne spone: more i drugarstvo poziva, koje se ne moze steci nikakvim odusevljenjem za jahte, krstarenje i tome slicno, jer jedno je zadovoljstvo u zivotu, a drugo zivot sam.

Joseph Conrad, Mladost (Youth)

001-4.jpg 

Lozaci 'Bonny' Bartell i 'Snowy' Foster, obojica iz East Londona, odakle inace kada se prica o moru i brodovima: pauza za udahnuti malo vazduha.

Kako drugacije poceti o gospodaru svetskih mora nego odlomkom iz Konrada.
Teretni brod, musav i neugledan, istini za volju promenilo se dosta, toliko toga, ali je on, spor, teturav, sav nikakav bio i ostao sredstvo koje je, verovatno vise nego ijedno drugo, doprinelo razvoju civilizacije ovakvu kakvu je danas znamo, na njemu pociva i bez njega se ne moze zamisliti svetska trgovina, razmena dobara, ljudi i ideja sto bi se danas reklo.
Od nestalog naroda koji je rodio, izmislio, moderno pomorstvo, Fenicana, koji su se usudili da izadju iz Mediterana u beskrajni okean, neki kazu i da oplove Afriku, preko vremena kada je u nekoj uvali nekog ostrva na Egeju (tada se plovilo danju, na dohvat obale, a nocu pristajalo na za to pogodno mesto) jedan slepi guslar pesmom placao kartu za putovanje pevajuci narodnu junacku pesmu danas poznatu kao Ilijada ili Odiseja, svejedno, do bogatsva mediteranskih gradova kao sto su Djenova ili Venecija rodjenog i nastalog zahvaljujuci njemu – trgovackom brodu (nisam zaboravio Rim, koji je ipak bio kopnena zivotinja, mada je ocekivanje i pravovremeno pristizanje brodova sa psenicom iz Severne Afrike u Ostiju bilo itekako vazan politicki cinilac koji je znao da i imperatore kosta glave), pa sve do protestantski ozbiljnih hanzeatskih gradova na tmurnom severu Evrope i, konacno, do vladarke, jedine u istoriji, svih mora (ili barem velike vecine) – Britanske imperije – trgovacki brod je tehnolosko i tehnicko dostignuce koje je najvise potcenjivano i zaboravljano.
Cudna je to naprava. Karakteristicnog mirisa, na primer: samo zatvori, kasarne i trgovacki brodovi tako mirisu i, neka mi ne zamere feministkinje svih boja i usmerenja – to su mesta za muskarce, na kojima se oseca nedostatak cuvene zenske ruke. Ne radi se o prljavstini – na nekima od pomenutih mesta vidjao sam toalete temeljno oprane cetkicom za zube - radi se o necem drugom, necemu sto je tesko opisati, a sto zna i prepozna svako ko je, ma i na trenutak, osetio taj miris. Cudna je i kao drustvena grupa: par desetina muskaraca na malom prostoru, danonocno, danima i nocima, mesecima…. Rade, jedu, spavaju. Ako vam iko kaze da je na brodu najvaznija licnost zapovednik nece vas bas slagati, to jeste tako, ali – kuvar je vazniji.
U neka druga vremena, vremena premrezavanja planete, uspostavljanja najvaznijih puteva covecanstva, puteva koji se ne vide osim u obliku traga za brodom koji nestaje, trgovacki brodovi su nosili i oruzje. Za odbranu od morskih razbojnika svih fela – od kriminalaca do onih koje je delegirala neka neprijateljski nastrojena drzava Trgovacki brod je i vise nego i jedna druga tehnicka naprava stvarao civilizaciju. Na tackama kopna koje su bile zgodne da se u njima pristane i utovari ili istovari neka roba nastajali su gradovi, luke, dok su neugledna ribarska sela postajala preko noci metropole. Ipak, setimo se ovde mozda najznamenitije svetske luke, koja se danas retko pominje i u najdetaljnijim turistikim vodicima kroz Spaniju – Sanlucar de Barrameda, danas mali gradic na uscu Gvadalkivira u Atlantik, a nekada luke iz koje su na svoja putovanja, putovanja koja su menjala sliku sveta, isplovljavali mozda najveci moreplovci svih vremena…
Sve ponosne ratne mornarice, svi ratni brodovi mocnog izgleda, svi zlatom optoceni admirali, sve to postoji i nastalo je samo sa jednim osnovnim ciljem: da NJEMU omoguci da stigne na odredjeno mesto i doveze nesto.

WorldWarIINorthAtlanticconvoyduty-S.jpg 

Bilo sta. Ukljucijuci, na primer, i gorivo i ostale potrepstine za te iste ponosne ratne brodove, potrepstine bez kojih bi oni bili samo beskorisne gomile celika. Kada je crni i ruzni ugalj proterao prelepa bela jedra sa mora i okeana, Britanska imperija je pocivala na kicmenom stubu luka (pogledajte bilo koju kartu) u kojima se moglo snabdeti gorivom: polazeci iz Engleske na Istok, taj kicmeni stub su cinili Gibraltar, Suec, Aden, Bombaj ili Kolombo, Singapur, da bi se zavrsila u Hong Kongu otetom Kini u jednom ratu kome je, posredno, opet bio uzrok on – trgovacki brod: kada je Kina zabranila uvoz opijuma iz Indije, inace britanske kolonije, Britanija je ovoj objavila pravi pravcati rat. U istoriji poznat pod imenom predmeta legalne trgovine, takozvani Opijumski rat. Kinezi su rat izgubili, nastavili da narednih stotinak godina dremaju legalno drogirani, dok je londonski City sa sve Bank of England pravio ogromna, nezamisliva bogatstva. Kolateralno, i za svaki slucaj, zapadne sile na celu sa Britanijom su trajno zadrzale nekoliko luka, dok su se za ostale pobrinuli da ostanu otvorene. Za uvoz, naravno. Od kineskog izvoza su ostali samo kuli, potrebni sirom sveta – od gradilista zeleznica u Americi, do plantaza na pacifickim ostrvima i koje je trebalo prevesti, kao i svaku drugu robu – ovo je prica o teretnim brodovima, a ne luksuznim transatlanticima ili danas ponovo modernim brodovima za krstarenja.
Oku posmatraca oni, trgovacki brodovi, izgledaju skoro identicno. Vidite nesto veliko, sto se sporo krece. Nije tako: dizajn automobila za kojim se toliko luduje, nije nista prema njihovom dizajnu. Po obliku nadgradja, dizajnerskim finesama i jos kojecemu drugom, mozete tacno da vidite u kom periodu je brod izgradjen, u kojoj zemlji, pa cak i u kom brodogradilistu. Ipak, on nije pravljen da bude lep. Pravljen je da – vrsi posao. Od prevoza gvozdene rude iz Brazila u Japan, nafte sa Bliskog Istoka u ceo svet, banana iz Kostarike do zapadnoevropskih luka. I sve drugo sto vam padne na pamet, ukljucujuci i monitor na kome eventualno ovo citate: i on je da bi stigao do vas najveci deo puta prevalio brodom iz neke od dalekoistocnih luka.

SHIP_B.jpg

Tri fudbalska igralista... I, od momenta kada neko u frci vrisne 'koci!', otprilike nesto manje od pola sata da se zaustavi... 

On je rastao i neprekidno raste: tehnicki, velicina nije bila nikakav problem jos od nastanka takozvanih supertankera. Do danas najveci izgradjeni brod svih vremena – tanker Batillus izgradjen je jos sedamdesetih. Ali – trgovacki brodovi su i sami predmet trgovine, isplativost je na prvom mestu, pa tako ovaj skoro pola kilometra dugacki dzin sada u nekom norveskom fjordu izigrava skladiste nafte, ako nije isecen, mrzi me da proveravam. Maniju velicine su preuzeli danas preovladjujuci kontejnerski brodovi, neverovatno srecna posledica ideje jednog coveka – Malcolm-a McLean-a da teret pre utovara na brod, u fabrici negde daleko na kopnu cak, spakuje u sanduk standardnih dimenzija. Najnoviji kontejnerski brodovi mogu da ponesu i do 14,000 kontejnera, a planiraju se jos veci.

11000_Teus.jpg

Prosecan kontejnerski brod, onako za pricu, poveze odjednom oko 1,000,000 televizora standardne velicine ili – 50 do 60,000,000 mobilnih telefona.

Brod_Kontejner_Osteceno_001.jpg 

More najbolje zna koliko velicina nije vazna i koliko malo znaci... Moze on da bude veliki koliko hoce...

Emma_Maersk_14000_TEU.jpg 

Prepreka velicini nije vise tehnologija nego geografija: morate napraviti brod koji nije prevelik da prodje kroz Panamski kanal (Panamax) jer bi u protivnom morao da plovi cak oko cele Juzne Amerike, nije prevelik da prodje kroz Suecki kanal (Suezmax), a zadnji –max izraz je Malaccamax kojim se oznacava velicina brodova koji se smeju zaputiti kroz mozda najvazniji svetski pomorski prolaz – Malacki moreuz – jureci ka ili od Singapura. Planovi su, sto se kaze, na stolu, pominju se duzine od preko 500 metara.
Kontejnerski brodovi su doneli jos nesto: brzinu za koju se kod brodova smatralo da nije preterano vazna. Doduse, u zlatna vremena pre naftne krize pocetkom sedamdesetih, napravljeni su, i to za kompaniju vec pomenutog McLean-a neverovatno brzi kontejnerski brodovi: plovili su brzinom od 33 cvora sto je otprilike kao kada kamion popularno nazivan sleper projuri pored vas sa 150 do 180 km/h. Kako su skocile cene nafte, tako se pomenuta brzina vise nije isplatila i najbrzi komercijalni brodovi ikad sagradjeni zavrsili su u americkim snagama za brze intervencije, dakle u vojsci u kojoj se, kao u svakoj vojsci uostalom, za troskove ne pita. Problemi se sa porastom brzine povecavaju. Naravno, ako morate da vodite racuna o troskovima: ugalj je zadovoljavao, osim sto je bio malo nezgodan za rukovanje, sve dok problem nije resio jedan inzenjerski genije po imenu Rudolph Diesel.

Selandia.jpg

Jedna od revolucija koje traju: Selandia, prvi brod pokretan dizel motorom. 1912. godina. 

Mladi_Cercil_kao_Prvi_lord_Admirali.jpg 

Selandia je na prvom putovanju svratila u London: osnivac i vlasnik kompanije  East Asiatic Co. koja je prva prepoznala vrednost i prednosti koje pruza novi pogon, na palubi Selandie docekuje coveka koji je to prepoznao jos vise: mladi Vinston Cercil, Prvi lord admiraliteta (ministar mornarice, otprilike): pomorsko remek delo veka....

Teretni brodovi su za narednih sto godina dobili takoreci idealan pogon. Motor koji je trosio jeftino i dostupno gorivo, kojim se lako baratalo i pocetkom 20. veka iz jednog cuvenog danskog brodogradilista je ponosno isplovio prvi brod na dizel pogon, Selandia. Motori su se usavrsavali, da ne bude zabune govorimo o motorima visine petospratnice, i danas su jos uvek osnovno i daleko najzastupljenije sredstvo za pogon brodova. Snage preko 100,000 KS. Kao oko 2,000 jugo automobila.

MAN_BW_115000.jpg 

115,000 KS. Cirka. 

Kod onih danas najbrzih, kontejnerskih: pojavio se jedan drugi problem. Propulzija, ili prosto receno – propeleri, elise. Narasli su preko 10 metara u precniku i ugojili se na preko 100 tona tezine. Resenje je za sada nadjeno u necemu cemu su se zbog skupoce brodovlasnici opirali jos od kako je pre skoro 200 godina prvi brod pokretan propelerima – Great Britain – preplovio Atlantik: dodavanju jos jednog propelera sa pripadajucom osovinom. I tako, dva propelera, dve osovine (precnika pola metra i vise), dva (manja) motora…. Brodovlasnici se tese da je, ako nista drugo, povecana sigurnost: ako se jedan motor pokvari…. I tako, brojke kao brojke, tehnika kao tehnika…. Ipak, da ne zaboravimo one tone kojima se kod brodova stalno barata. I stalno gresi. Nikoga nije briga koliko je teretni brod tezak, sto ce reci koliko vode istiskuje, provalio je jos Arhimed. Ali je sve zainteresovane strane itekako briga koliko tereta moze da ponese. Kao sto je i sve nadlezne vlasti, drzavu dakle, briga kako ce i koliko dazbina da zaracuna i naplati. One GRT i NRT (bruto i neto registarske tone) – nisu ONE tone. Mislim na tezinske tone od 1,000 kilograma i njihove varijacije. To su tone samo po imenu. U stvarnosti to su jedinice kojima se oznacava – zapremina. Jedna registarska tona (bila bruto ili neto) oznacava zapreminu od 100 kubnih stopa (oko 2,83 kubna metra) i po njoj ce brodu obracunavati sve – od poreza i taksi do dazbina za prolaz kroz Panamski ili Suecki kanal, a ako procitate da je neki brod TEZAK toliko i toliko GRT znajte da to nije tako. Same registarske tone su nastale, odakle bi nego iz prakse: brod nije mogao da zna sta ce sve morati da prevozi, a nije isto voziti perje ili ping-pong loptice ili jedan od, nazalost, vrlo popularnih tereta kao sto je municija, na primer.
Kad pomenusmo municiju, ma koliko bilo nepopularno, red je da pomenemo i NJIH u ratu. Spori, na izvol’te svakom neprijatelju, ipak su putevi kojima su oni plovili i tereti koje su prevozili bili kicme, osnova dobijenih ili, u dva svetska rata, neki tvrde, zamalo izgubljenih ratova. Podmornice su ih naprosto tamanile, a svetske ratne mornarice groznicavo trazile nacine da ih odbrane: mozda najvaznije bitke Drugog svetskog rata nisu vodjene na bojnim poljima nego u sobama u kojima su se pratili putevi konvoja trgovackih brodova i operisalo brojkama potopljenih i novoizgradjenih trgovackih brodova. Pocetkom 1942. godine, samo par meseci posto je Amerika usla u rat pred teretne brodove, tankere ovog puta, postavila se jedna od najuzasnijih manifestacija neuvazavanja uloge koju igraju: sporo se vukuci na sever, uz Golfsku struju, puni nafte koju su prevozili iz Meksika, skoro na domak obale Floride, nasuprot svetlima bezbrojnih hotela bljestavo osvetljenoj obali, njihove siluete su predstavljale idealnu metu nemackim podmornicama, a gosti pomenutih hotela imali privilegiju da svake noci posmatraju velicanstven vatromet nastao pogotkom u nezasticeni tanker….

FuneralatSea.jpg 

Jedna stara nemacka mornarska pesma zove se Auf einem Seemannsgrab, Da blühen keine Rosen... (otprilike: na  mornarskom grobu ne cvetaju ruze...). Ova verzija sa YouTube je prosla kroz dva svetska rata i o obojila se  kako ne treba. Ima jedna prava, izvorna, na  vostanom valjku koji je kasnije postao gramofonska ploca. I nije u MP3 formatu... Pravu verziju, onu koju je nastala i pevala se medju ljudima na obalama Severnog mora, nazalost vise niko nikada nece cuti...

 

Vlasnici hotela su se zahtevima da se uvede zamracenje suprotstavljali argumentom da bi zamracenje - upropastilo sezonu…. Tu negde je nastao i mozda najcuveniji tip teretnog broda svih vremena: Liberty. Teretnjak je konzervativna naprava: nije izmisljeno nista novo, uzeti su i malo izmenjeni planovi jednog broda koji se vec pravio po britanskoj narudzbi u jednom americkom brodogradilistu, a jedan menadzerski genije, industrijalac Henry Kaiser je uspeo da organizuje velikoserijsku proizvodnju kojom ih je, do kraja rata, napravljeno preko 2,500 komada. Brod koji ni za danasnje pojmove nije mali (bio je dug oko 150 metara) je u jednom slucaju napravljen u roku od neverovatnih manje od 4 dana (racunajuci od trenutka takozvanog polaganja kobilice do porinuca). Dobio je rat, posle rata kumovao mnogim bogatstvima koja su usla u legendu od medjunarodnog dzet seta, Aristotela Onazisa na primer, koji je na njima koji su preko noci postali takozvani ratni viskovi postao prototip parajlije – brodovlasnik sta bi drugo, do klice, embriona stvaranja nacionalnih trgovackih mornarica koje su doprinele ekonomskom razvoju razmera kakve nisu vidjene u istoriji covecanstva.

Constance_N.jpg 

Da stignu odnekud, izdaleka, kao ovde u Hamburg... 

Bulk_001.jpg 

Dovezu nesto, rudu na primer... 

BayofBiscayPublishedinFall1993issue.jpg 

Kako se ono kaze: i kroz talase koji su izgledali kao zid... 

Storm_Waves_003.jpg 

Ali, bilo kako bilo, setite se, i nocas ili u bilo kom trenutku dok ovo citate (ako citate, naravno) oni plove, rade, bio dan ili bila noc, kisa, sneg, sunce…. Sirom Planete Zemlje…. Koja je, BTW, plave boje, kao sto svi znamo.

Svet se menja, brodovi su danas fabrike takoreci, luke kao sto rekoh nesto ogradjeno, sa pasosima, cerinama i kontrolama svih vrsta... Nekada:

Luka_nekada.jpg 

... su domacice mogle da suse ves na brodovima koji su im bili skoro u samom dvoristu. A deca su psovala na nekoliko desetina jezika (Uncle Albert)


I eto, za brodom trag...

Za_brodom_trag.jpg 



Komentari (70)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dunja73 dunja73 00:19 22.08.2009

--

wow , kakve slike ! predivno!!
citam sutra
fender_bender fender_bender 00:22 22.08.2009

Ne ide mi od ruke googlovanje, linkovanje.

ali ako stignete i ako vam se bude dalo, ne bude vas mrzelo, bacite pogled na ovaj link

Planeta tamo, dise, danonocno, a vazno mesto koje mozete videti uskoro slavi 100 godina neprekidnog rada.
mara92 mara92 00:57 22.08.2009

Дивно

Фендер,

Јако лепо написано (ако смем да приметим) - надахнуто...

поздрав
dragoljub92 dragoljub92 01:07 22.08.2009

mogo

si ovo da podeliš u tri bloga,bilo bi lakše za ćitanje
margos margos 01:12 22.08.2009

Re: mogo

More najbolje zna koliko velicina nije vazna i koliko malo znaci...
dragoljub92 dragoljub92 01:20 22.08.2009

Re: mogo

margos
More najbolje zna koliko velicina nije vazna i koliko malo znaci...

ja nisam more ,ja sam samo čovek i veličina me opterećuje
fender_bender fender_bender 01:29 22.08.2009

Re: mogo

dragoljub92
margos
More najbolje zna koliko velicina nije vazna i koliko malo znaci...
ja nisam more ,ja sam samo čovek i veličina me opterećuje

'ajde ne brukaj se, zamisli kako je bilo Kolumbu, na primer: nije znao da li ce da stigne do ivice i propadne, padne u nista ili ce konacno da ugleda tu Indiju o kojoj se toliko pricalo... A pred njim samo plavi beskraj sto bi rekli losi novinari.
BTW, evo ti nesto krace :).
Kad vec pomenuh Kolumba, znas li da je (pisem po secanju, napamet) Santa Maria bila duga oko 27 metara i to racunajuci i onu 'motku koja strci napred. A da je na njoj za vreme putovanja bilo, zivelo, jelo, spavalo, kuvalo i svasta jos radilo oko stotinak ljudi. Samo da te podsetim 27 metara duzine danas ima malo 'jaca' sminkerska jahta...
margos margos 01:33 22.08.2009

Re: mogo

ja nisam more ,ja sam samo čovek i veličina me opterećuje

Znam Drakče - samo mi se ova rečenica mnogo dopala, i baš sam je poturila ispod tvoje zamerke.:)
Ja stalno kukam zbog velikih slika -al ne vredi.
fender_bender fender_bender 01:46 22.08.2009

Trudim se!!! :)

Нико се научен није родио, а мени се управо догодила ћирилица, немам појма како

Ваљда ће сада бити боље.
Ово су такође теретни бродови, можда најлепши икада грађени. Чајни клипери који се буквално тркају од Шангаја до Лондона...
ecce-florian ecce-florian 07:58 22.08.2009

Re: Trudim se!!! :)

Ово су такође теретни бродови, можда најлепши икада грађени.


aha

fender_bender fender_bender 09:59 22.08.2009

Za 'aha' :)

Nije teretni, odaje ga, izmedju ostalog sva sila prozora - oni teretnim brodovima ne trebaju - nije ni vazno: posebna je i tuzna prica. Koliko mogu da vidim na fotografiji, jedan je od onih ruskih skolskih za ovo ili ono, CCCP ih je rasporedjivao po raznim pomorskim skolama, od vojnih do ribarskih. Sa propadanjem CCCP-a i oni su podosta propali iako ih nekoliko uredno posecuje smotre po svetu i slika se.
Inace, istorija im je interesantna: svi poticu iz ratnih reparacija, od Nemacke naravno. Cak i slican brod americke Obalske straze, Eagle ima isti pedigre.
Onaj skolski, iz ex-Jugoslavije, Jadran li se bese zvao, je takodje reparativan :). Ali od reparacija iz prethodnog rata, mislim na Prvi svetski. Delom je placen reparacijama koje je Nemacka isplacivala, a delom dobrovoljnim prilozima organizacije Jadranska straza kojom je u ono vreme mlada drzava pokusavala da se okrene moru i popularise takozvanu pomorsku problematiku. Sto se kaze takva su bila vremena: tesko da iko danas moze da zamisli stepen siromastva tadasnje Dalmacije i ostrva, s jedne strane, i sa druge strane uvek teritorija gladnu Italiju vekovima naviknutu da baca ceznjive poglede na suprotnu stranu Jadrana.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:06 22.08.2009

Re: Trudim se!!! :)

А ово је најпознатији међу клиперима: Cutty Sark.


То је једини сачувани оригинални клипер из 19. века, и скоро је био изгорео; ускоро ће завршити његову реконструкцију.
ecce-florian ecce-florian 11:54 22.08.2009

Re: Za 'aha' :)

Koliko mogu da vidim na fotografiji, jedan je od onih ruskih skolskih za ovo ili ono,

U pravu si
Ime mu je Mir, evo ga noću na Nevi

Oprosti mi, kad vidim toliko jedara ja prozore ne gledam

evo ti ga za promenu jedan kliper u voznom stanju , ako mogu da se izvadim

3 masta "James Craig" kliper

PS
Margos, nemož volke brodove metuti u malu sličku


margos margos 13:44 22.08.2009

Re: Za 'aha' :)

Margos, nemož volke brodove metuti u malu sličku

Ma neka, ja kukam 'nako.:)

Ova poslednja je toliko rečita - vekovi u nju stali (brod, jedrilice, helikopter), a i u more kao simbol večnog.
albicilla albicilla 23:42 24.08.2009

Re: mogo

oko 27 metara i to racunajuci i onu 'motku koja strci napred


a ta se motka zvala the widow maker... valjalo je privezati prednji rogalj
NNN NNN 01:59 22.08.2009

gola istina

f_b zaista zaslužuje da bude vidljiviji
ecce-florian ecce-florian 08:30 22.08.2009

Re: gola istina

pa ma blogodemokratskih načina
preporuka, stavljanje u listu i sl
možda upali
fender_bender fender_bender 02:07 22.08.2009

I pevalo se

samo sto je pesma bila melodijski siromasna. Neguje se i danas u razlicitim obradama, zarad ocuvanja tradicije, na zapadu i severu Evrope. Shanty su bile pesme koje su se pevale, tacnije kojima se davao ritam prilikom obavljanja teskih poslova na brodu. Tesko je danas naci 'aj da kazemo 'pravi'. ali zvucalo je otprilke:


Mediteran k'o Mediteran.

muaddib92 muaddib92 02:21 22.08.2009

RESPECT!


Uostalom, kako ono bese: ploviti se mora...

Свака част мајсторе, веома је леп утисак када се после 20-так прочитаних (досадних) блогова нађе један овакав ! Захвалан и домаћици margos, за препознавање.
Немам довољно препорука: аутор је проклето и познавалац теме и заљубљеник, немогућа комбинација. Веома сам уживао читајући, присетио се и тамо неки четврт века бављења спољнотрговинским пословима: увозио се и извозио бакар и алуминијум - били су то углавном general cargo ships домаће производње (нека од имена су 'Алка', 'Херој Пајић' ), али и bulk carriers који су довозили концентрате и где је ваљало добро се потрудити око сата и минута важних за обрачун прекостојница (notice of readiness, time sheet, charter party)..
И да, кувар јесте веома важна особа!
fender_bender fender_bender 02:33 22.08.2009

Re: RESPECT!

Hvala.
Jugoslavija, ona naravno, je ako to jos iko pamti bila brodogradjevna velesila.
I ja volim da se prisetim imena koja si pomenuo.
Sata, minuta i prekostojnica ne :)

Nego, kada poceh sa muzikom, setih se, kod nas je malo poznat zanr rembetika/rembetiko, cak i u samoj Grckoj je zovu otprilike Underground, na Zapadu je zovu tipicnom autsajderskom muzikom. Nastala je krajem 19. veka u luckim krcmama po Levantu, Maloj Aziji uglavnom, tada nastanjenoj Grcima.... Izmiru koji se tada jos uvek zvao (legendarna) Smirna...
Levant kolevka zapadne civilizacije, pojam za svasta nesto, postojbina mozda najboljih pomoraca na svetu. Nekada, naravno.
gordanac gordanac 06:16 22.08.2009

ρεμπέτικο...

...preporučujem i film :



i još:



Inače, stara izreka kaže: "postoje tri vrste ljudi - živi, mrtvi i oni koji plove morima..."
Brodovi su ljudima bili i ostali - metafore (poput onog spomenika u Volosu - broda kojim je Jason plovio za zlatnim runom, i kako on - tako i svi ostali pre i posle njega...), a pogled na "mega-strukture" koje plove okeanima je uvek očaravajući. Interesantno je da "leteće mega-strukture" (avioni i slično) ne proizvode takvu zadivljenost kod posmatrača, dočim brodovi svake vrste - da. Od hrastovih rečnih čamaca, preko kadet-jedrilica, do džinova koji plove samo sa putnicima ili teretom...
I - poslednji utisak: neobično mi je tužno videti nasukan brod, ne znam da objasnim zašto.


aleksandarz92 aleksandarz92 09:01 22.08.2009

Re: ρεμπέτικο...

I - poslednji utisak: neobično mi je tužno videti nasukan brod, ne znam da objasnim zašto.

Probacu u ponedeljak da okacim jedan klip na youtube, bice ti jasnije zasto je tuzno, a i strasno.
aleksandarz92 aleksandarz92 09:14 22.08.2009

Re: RESPECT!

И да, кувар јесте веома важна особа!

Kuvaricu na domacim brodovima svi zovu gazdarica.
fender_bender fender_bender 10:32 22.08.2009

ρεμπέτικο... Da se setimo NAJVECE

gordanac
...preporučujem i film :



albicilla albicilla 23:17 24.08.2009

Re: ρεμπέτικο...

Inače, stara izreka kaže: "postoje tri vrste ljudi - živi, mrtvi i oni koji plove morima..."


a autor joj je platon
eizo eizo 02:30 22.08.2009

...

Super tekst, preporuka.
Blade Runner Blade Runner 06:44 22.08.2009

Od brodova najvolem

debora debora 08:46 22.08.2009

hvala

na tekstu, i tebi sto si napisao i Margos koja je prenela.
aleksandarz92 aleksandarz92 08:58 22.08.2009

Preporuka

Sjajan tekst!
Meni su licno mnogo blizi brodovi koji plove po Dunavu, ali koliko sam shvatio ploviti morem i rekom su dve potpuno razlicite stvari.
fender_bender fender_bender 09:43 22.08.2009

Dunav...

Razlika ima i jesu velike, samo takozvana tehnika je krajnje sporedna kao i obicno: ona, naime, nece da resi stvar ili probelm, kako god.
Menja se perspektiva, pogled na svet, tacnije. Nacin razmisljanja. Sve.
Ja imam muke da ubedim ljude da u neke gradove ima smisla doci, videti ih po prvi put samo i iskljucivo sa vodene strane. Sa mora. Veneciju recimo shvatis tek kada u nju udjes s mora. Shvatis ono sto nikada nijedna istorija ne bi umela da ti kaze. New York takodje. Ja licno tu ubrajam i Atinu, Pirej tacnije. Ima ih jos koji posmatrani samo s mora imaju, zadobijaju smisao. Od Singapura, Hongkonga.... Da nije mora, brodova, ne bi ni njih bilo.
albicilla albicilla 12:12 24.08.2009

Re: Dunav...

fender_bender
Razlika ima i jesu velike, samo takozvana tehnika je krajnje sporedna kao i obicno: ona, naime, nece da resi stvar ili probelm, kako god.
Menja se perspektiva, pogled na svet, tacnije. Nacin razmisljanja. Sve.
Ja imam muke da ubedim ljude da u neke gradove ima smisla doci, videti ih po prvi put samo i iskljucivo sa vodene strane. Sa mora. Veneciju recimo shvatis tek kada u nju udjes s mora. Shvatis ono sto nikada nijedna istorija ne bi umela da ti kaze. New York takodje. Ja licno tu ubrajam i Atinu, Pirej tacnije. Ima ih jos koji posmatrani samo s mora imaju, zadobijaju smisao. Od Singapura, Hongkonga.... Da nije mora, brodova, ne bi ni njih bilo.


i beogradsku tvrdjavu da shvatite, treba pod bedeme da joj, ponizno, uplovite
margos margos 12:21 24.08.2009

Re: Dunav...

i beogradsku tvrdjavu da shvatite, treba pod bedeme da joj, ponizno, uplovite

Kako si lepo, toplo i snažno ovo rekao. Zamislih se, tu je izgleda tajna zaljubljivanja u sve one gradove i mestašca u koja sam uplovljavala s vode. Ima nečeg impresivnog u tome, plus olakšanje, kakva god plovidba bila, kad stanem na kopno.
albicilla albicilla 12:35 24.08.2009

Re: Dunav...

margos
, kakva god plovidba bila, kad stanem na kopno.


a noge morske to jos ne shvate, pa te i dalje ljuljaju uporno..

leopold_lady leopold_lady 10:11 22.08.2009

Na....

Mljetu sam imala prilike da vidim - razne veličine brodova,čamaca,glisera,jahti ....

Krasile su more....

Prelep tekst....
Черевићан Черевићан 12:26 22.08.2009

волитељ лаађи

одрастао баш нуздунав
одувек сам воло лађе
знате оне . . на точкове

а вид' садме моoре снађе

те данима умем тако
у харбуру ја да седим
галебове пребројавам
упучину плаву гледим

исчекујућ ко на филму
(Амаркорд се мис'им звао)
крузер монструм да наиђе
косе таквом још надао

одВалете он је вишљи

пар иљада уњем' људи
па се човек тај надобуд
са разлогом ЧУДУ чуди


мамљив Вам састав г. fender_bender БРАВО!
fender_bender fender_bender 12:53 22.08.2009

Re: волитељ лаађи

Nego sta.
A kakvih je i koliko bilo. Ko ce danas i da pokusa da shvati da se iz Smedereva u Beograd radije putovalo brodom...
Onim sa 'tockovima'...



A da su brodari nekada bili gospoda, a ne 'majstori' :)


A sto je najgore, jedan sa 'tockovima' evo ga jos uvek stoji, sa sve parnom masinom, dimnjakom koji se 'sklapa', dusu dao da ulepsa Beograd. Sreca sto nije zgodan da postane 'splav'...


Edit: sada videh - i na tvojoj fotografiji je 'Zupa'. Eh te nemacke reparacije :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:54 22.08.2009

Re: волитељ лаађи

Кад смо већ код песама и лађи, ево једне о оном " мом" клиперу:

ТРИ СНИМКА КЛИПЕРА CUTTY SARK

1
Уз једра пуна ветра, добар смер,
У сат ће много чворова да стане;
Видим како прамцем оре океане
Се navіre glіѕѕant ѕur leѕ gouffreѕ amerѕ.

2
У сувом доку са остатком снасти,
Експонат из ког ветри мирис чаја;
Тимарен брижно, али лишен сјаја
Откад Земљотресац над њим нема власти.

3
И на комоди, умањен у модел,
Ко инсект крхак, у размери тачној,
О метаморфози збори многозначној:
Брод се боји мачке, прашине и воде.

Иван В. Лалић

Кати Сарк, једрењак о ком пише Лалић, словио је за најбржи клипер свога доба. За њега се бележи да је у току 24 часа успео да оствари просечну брзину од 28 километара на сат (15 чворова). Брзина за клипере који су превозили чај из Индије и Кине била је јако важна, јер су прве испоруке нове бербе увек имали најбољу цену. Пут је, с овим глисерима на ветар, ипак трајао и по четири месеца.

Кати Сарк је у популарној култури стекао име, па не само да су му и други песници писали песме, већ је и један виски добио назив по њему. Његове реплике се и данас продају, а док се његова реконструкција у Лондону сасвим не заврши, мораћемо тражити тај брод у боци.
fender_bender fender_bender 13:00 22.08.2009

Necemo :)

ma koliko bilo neskromno, na moju dusu.

Ne teram mak na konac, to se ne radi sa deliteljima ljubavi prema brodovima, kliperima kao mozda poslednjim umetnickim delima, zanatu, posebno, ali brzine... :)

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:20 22.08.2009

Re: Necemo :)

fender_bender
ma koliko bilo neskromno, na moju dusu.

Ne teram mak na konac, to se ne radi sa deliteljima ljubavi prema brodovima, kliperima kao mozda poslednjim umetnickim delima, zanatu, posebno, ali brzine... :)

Ако се овај коментар односи на мене, моја је наклоност најпре према Лалићу, па сам због њега и открио Кати Сарк и клипере, још давно. Исправити неког ко је несигуран у своје знање у појединој области и тога свестан увек је добро дело. Ја се радујем кад нешто ново научим, па чак и ако се притом установи да сам претходно био у заблуди.

Значи, само пуцај ;-)
fender_bender fender_bender 13:35 22.08.2009

Re: Necemo :)

Sada se i moja naklonost, kao (ne)poznavaoca prenela na Lalica, pesmu prvi put citam, mislim da je uspeo da 'nadje' nesto ONO:

У сувом доку са остатком снасти,
Експонат из ког ветри мирис чаја;
Тимарен брижно, али лишен сјаја
Откад Земљотресац над њим нема власти.

Narocito ovde.
Jednostavno prica krenu ka kliperima, pa je steta ne pomenuti ih se, i oni su bili neka vrsta, ako ne pesme, onda umetnickog dela, mozda zadnjeg u periodu kada se cak i na tako industrijskim proizvodima videla na prvi pogled ljudska ruka. I kada je od nje, ljudske ruke, zavisilo mnogo vise nego danas.
Nista vise. Pametovanja ponajmanje :(
albicilla albicilla 12:07 24.08.2009

Re: волитељ лаађи

ta mala slika, taj parobrod sto truli na obali save u beogradu, njemu sam hteo jedan blog da posvetim, ali nikako da ga oplovim i slikam s vode - i saznam koji je to brod, kada gradjen... mislim da treba da postane brod muzej i da, obnovljen, treba da se nadje vezan na uscu, umesto one skalamerije i, pored nje, broda-restorana aleksandar, a na doku i vezu gradjenom za titovu jahtu
fender_bender fender_bender 20:47 24.08.2009

Parobrod koji truli...

Zupa, dobijena od nemackih reparacija posle WW2, obnovljena 1955, u apatinskom brodogradilistu...
Remorker/tegljac, dunavski, iz, slobodno mogu da kazem onih herojskih vremena kada su brodovi vukli uz Djerdap slepove, a na nekim delovima pomagale im lokomotive. Ostale su samo fotografije i, cini mi se, jedna signalna stanica jadno pretvorena u neki atelje ili sta vec...
Strasno je sto nista od tih predmeta industrijske arheologije, nacionalnog blaga, nije sacuvano ni u tragovima.
Split, ako ga se iko seca (bio je privezan ispod mosta u Brankovoj) i dugo bio mozda jedini (jadan) brod restoran u Beogradu, prelep primerak recnog putnickog broda, nestao je u kladovskom brodogradilistu, 90-ih cujem...

A evo kako je to izgledalo:



Zupa je inace bila rodjaka Srbiji i Kajmakcalanu, nesto manja i drugacije koncipirana:


A sada (sada je situacija jos gora, ove fotografije su mi pri ruci, nisu najtaze):




Prelep dimnjak sa jos lepsim tegom za sklapanje pri prolasku ispod mostova...


Parna masina, koja je za sebe, spomenik...


Oni cuveni 'tockovi'....

Nekada, ponovo:

Cuveni Sipski kanal, kojim se brodilo, itekako



Pomenuo si muzej: stara je prica, ali nema grada koji je svoje obale tretirao zlocinackije nego Beograd. Cak i samo savsko pristaniste, idealan prostor za SVE osim za ono sto se u njega smestilo i sto je trenutno u njemu.
Dorcolsku centralu ne smem ni da pomenem. Pisao sam o njoj na drugom mestu - ako nju upropaste bice to urbicid nad Beogradom, njegovim rekama, nasom pravom istorijom....
fender_bender fender_bender 22:44 24.08.2009

Slika s vode

znao sam da imam negde...
albicilla albicilla 23:14 24.08.2009

Re: Slika s vode

fender_bender
znao sam da imam negde...


i jeste i nije u losem stanju
sto bi rekao bata stojkivic: ma ljudi, nije ovo tako lose

da je lose - jeste
ali gde je volje, ima i nacina
nije nepopravljivo

da se udruze grad
koji bi podstakao osnivanje novog muzeja i turisticke atrakcije
i recimo kupac jrb, koji bi time - kao kapetan misa -
moralni dug prema otecestvu otplatio

a nije to samo korito
kada pocne prvu vodu u trup da prima
i kada pocne da skripi
tada je brod stekao dusu

i zasluzuje bolje od ovoga
zasluzuje tretman kakav u grinicu ima kati sark...
albicilla albicilla 23:19 24.08.2009

Re: Parobrod koji truli...

Dorcolsku centralu ne smem ni da pomenem. Pisao sam o njoj na drugom mestu - ako nju upropaste bice to urbicid nad Beogradom, njegovim rekama, nasom pravom istorijom....


gde si o tome pisao? ja sam je se ovde, u komentaru ispod, dotakao
http://www.songofthepaddle.co.uk/forum/showthread.php?t=17812
dragoljub92 dragoljub92 14:00 22.08.2009

jeli

pili pa nisu platili,al o tome nekom drugom prilikom.
interesujeme kad će da počnu već jednom da brzinu tih korita prikazuju ako ne u kilometrima bar u miljama,mislim 33čvora,ko to razume,mada mi ni podatak od 50 morskih milja isto ne daje nikakav podatak ali ajde to se još i može negde da pronađe kolka mu je ta milja.bezveze je ko kad bi sad neko merio u stadijima,laktovima o stpalima da ne pričam.

ps
o tom koritu od tri fuzbalska igrališta sam čitao kad je pravljen ili napravljen,koja je to senzacija bila a planirali jesu da to bude dtandard,kad ono međutim.

dok ima brodova biće i mora,ha.
fender_bender fender_bender 14:22 22.08.2009

Re: jeli


Evo ti, pa da ti se nikad vise ne usudis da brod nazoves koritom.
Pa cemo o dizajnu, mozda, nekom drugom prilikom.
A sto se tice milja, nautickih, prosto je: kada su ih savladali svi piloti i svi pomorci sveta, kao obaveznu meru, moci ces i ti, ako se samo malo potrudis.
Dakle: 1 cvor, knot (kn) je 1 nauticka milja na sat. Posle je lako.
Samo mnozis 1,852 metra (ili 1.85 km) sa brojem cvorova i... Probaj, lako je, videces.
Stope koje pominjes takodje, fite (feets)...
Ostatak, ukljucujuci i ono cuveno 'jeli pili i nisu platili' pripisujem subotnjem (vec) popodnevu. Mada su se i najuporniji do sada probudili...
Ostaj mi zdravo, i - uci.
Zlo je ko ne zna, a uciti se ne da. (Cika Jova Zmaj :)
dragoljub92 dragoljub92 17:20 22.08.2009

Re: jeli

1 cvor, knot (kn) je 1 nauticka milja na sat.

e to je sve što sam teo daznam,fala.tolko od ja
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 17:24 22.08.2009

brodove

obozavam, u familiji sam treca generacija koja ima dozvolu za voznju camca, a nema za drumski saobracaj.Elem, odrasla pored reke, ali imala sam priliku da na Calipsu, jedrenjaku, plovim iz Makarske do Braca, ne mogu opisati osecaj. Pretprosle godine zatekla sam se u Tivtu kad je skolski brod Jadran, doplovio posle tri meseca ili vise, neznam tacno, putesestvija, do Engleske, kad su se svi mornari poredjali po katarkama, i mahali i pozdravljali nas na obali. To uplovljavanje nikada necu zaboraviti. Ceo grad i sve barke i brodovi su ih docekali zajedno sa brojnom rodbinom tih mornara, kadeta, uglavnom pomorske akademije, nesto fenomenalno.
P.S. Kod mene si odavno u VIP listi
angie01 angie01 22:06 22.08.2009

fb,

koje okeansko osvezenje!
fender_bender fender_bender 23:14 22.08.2009

Hvala

i tebi i dusanovojiivanovojmami.


margos margos 23:41 22.08.2009

Pazi slučajnost:)

Danas upoznam momka, Kotoranina, koji je šest godina bio na brodu - između ostalog i na onom crnogorskom 1999. koji su na dan početka bombardovanja, oteli pirati. Poslaću mu link sa tvojim tekstom, možda nam se pridruži.:)
fender_bender fender_bender 00:19 23.08.2009

Re: Pazi slučajnost:)

'Em da se pridruzi, 'em ako je manje zardjao od mene jos bolje.
Ali, pre svega, davno nisam bio, ali se dobro secam, mislim da je negde kod Baosica, pre izgradnje magistrale, postojala kuca - privatni muzej. Covek, a jos pre vise od 20-ak godina je bio veoma star, verujem da nazalost vise nije ziv, mislim da se prezivao Strumberger ili tako nekako, ziveo je tu i odrzavao sopstveni mali pomorski muzej kakav nisu imali mnogi. Na Jadranu je bio jedini.
Bila je to prava kuca starog kapetana prepuna prasnjavih uspomena, maketa, obaveznog papagaja. Ulaz je bio slobodan, bez najave... Ulazeci, kao da si ulazilo u neki drugi svet.
Voleo bih da saznam, a nadam se ne samo ja, sta se s tim dogodilo, brine li neko o tome...

Edit: mislim da mu je ime bilo Miroslav...
margos margos 21:36 23.08.2009

Re: Pazi slučajnost:)

Pitala.. i ne zna:(
jasnaz jasnaz 07:39 24.08.2009

steel

fender_bender fender_bender 20:50 24.08.2009

Re: steel

albicilla albicilla 12:23 24.08.2009

jedra i more

"BOJIM SE, KOGA JEDNOM POD JEDROM OPERE MORE, DO SMRTI SA SEBE NE ISPERE SOL!" napisao je barba joza horvat u besi, a ja sam ponosni vlasnik primerka s autorovom posvetom. mene je more opralo pod jedrima barba sutejevog hira 3...

nekoliko mojih omiljenih stihova:

ODABRALI SU MORE, VISE SE NECE VRATITI. I STO AKO SE VRATE, ZAR BISTE IH PREPOZNALI? PREOBRAZILO IH JE MORE PRIJE NEGO STO VAM IH JE VRATILO. NE ZNA SE DA LI SE SMIJESE ILI PLACU ISPOD LICA OPALJENIH SUNCEM. I NEMAJU VISE SVOJU DUSU. OSTALA JE NA MORU. O, KAKO JE MORE STRASNO POHLEPNO ZA PLIJENOM! ODABRALI SU MORE I ZATO SE VISE NECE VRATITI. A KAD BI SE I VRATILI, ZAR BI SE ZAISTA ONI VRATILI?
(FRANCUSKE BALADE: PESMA OPALJENIH MORNARA)


fender_bender fender_bender 21:23 24.08.2009

I malo Whitman-a

Promatram mornare svijeta:
neki se rvu s olujom, drugi po noći plove s budnom stražom,
neki nemoćno blude, neki boluju od priljepčivih bolesti.
Gledam jedrenjake i parobrode svijeta, jedni su skupljeni u luci, drugi na svojoj
plovidbi;
neki oplovljuju Olujni rt, drugi Cap Verde, drugi rtove Guardafui, Bon ili
Bajador,
drugi predbježje Dundra, drugi prolaze kroz Sundine tjesnace,
drugi kraj rta Lopatke, drugi kroz Behringov tjesnac,
drugi rt Horn, drugi jedre meksičkim zalivom ili uzduž Kube i Haitija,
drugi Hudsonovim zalivom ili Baffinovim zalivom,
drugi prolaze doverskim tjesnacem, drugi ulaze u Wash,
drugi u zaton Solway, drugi obilaze rt Clear, drugi Land's End,
drugi plove kroz Zuyder Zee ili Scheldu,
drugi dolaze ili odlaze kod Gibraltara ili u Dardanelima,
drugi naporno probijaju put kroz ledene sante sjevera,
drugi plove uz ili niz Ob ili Lenu,
drugi uz Niger ili Kongo,
drugi uz Ind, Brahmaputru ili Kambodžu,
drugi s punom parom čekaju pripravni na odlazak u lukama Australije,
čekaju u Liverpoolu, Glasgowu, Dublinu, Marseilleu, Lisabonu, Napulju,
Hamburgu, Bremenu, Bordeauxu, Haagu, Kopenhagenu,
čekaju u Valparaisu, Rio de Janeiru, u Panami.

Walt Witman, Vlati trave
(Prevod: Tin Ujevic i Ivan V. Lalic)



albicilla albicilla 23:34 24.08.2009

Re: I malo Whitman-a

eh, horn
taj je jedini rt na svetu kome ono rt ne treba
svi su drugi - rtovi
samo je horn - horn

za one terestricne karaktere sto na brodu pokusaju neku telesnu tecnost preko ruba palube ispustiti
pa ubrzo nauce postovati vetar..
secam se barbe mladena suteja i jedne, ne sasvim trezne, oktobarske noci
huji vetar u oputi, unutra se vlaga kondenzuje i kaplje po nama, bokobran neprestano skripi a hir 3 se blago ljulja... barba mi prica, kaze, samo oni koji su pod jedrima prosli horn, mogu pisati uz vetar

koju godinu kasnije, i sam cu tu lekciju konacno nauciti.... i preskupo platiti

sto rece onaj koji je znao: "Ah! The good old time--the good old time. Youth and the sea. Glamour and the sea! The good, strong sea, the salt, bitter sea, that could whisper to you and roar at you and knock your breath out of you."

He drank again.

"By all that's wonderful, it is the sea, I believe, the sea itself--or is it youth alone? Who can tell? But you here--you all had something out of life: money, love-- whatever one gets on shore--and, tell me, wasn't that the best time, that time when we were young at sea; young and had nothing, on the sea that gives nothing, except hard knocks--and sometimes a chance to feel your strength--that only--what you all regret?"

And we all nodded at him: the man of finance, the man of accounts, the man of law, we all nodded at him over the polished table that like a still sheet of brown water reflected our faces, lined, wrinkled; our faces marked by toil, by deceptions, by success, by love; our weary eyes looking still, looking always, looking anxiously for something out of life, that while it is expected is already gone--has passed unseen, in a sigh, in a flash--together with the youth, with the strength, with the romance of illusions.
albicilla albicilla 00:03 25.08.2009

Re: I malo Whitman-a

drugi plove uz ili niz Ob ili Lenu,
drugi uz Niger ili Kongo,
drugi uz Ind, Brahmaputru ili Kambodžu,


da biram samo jednu reku na svetu, da njome plovim... moj izbor bi pao na kongo... kako bilo, uskoro cu o jednoj reci u africi da pisem

udavih, necu vise... f-b, na tvoju srecu ili nesrecu, niti na jednom drugom blogu nisam se osetio ponukanim da se toliko raspisem...
fender_bender fender_bender 00:05 25.08.2009

Morao sam...

Marlow i MacWhirr su, ne znam, sustina mozda:

And again he heard that voice, forced and ringing feebly, but with a penetrating effect of quietness in the enormous discord of noises, as if sent out from some remote spot of peace beyond the black wastes of the gale; again he heard a man's voice - the frail and indomitable sound that can be made to carry an infinity of thought, resolution and purpose, that shall be pronouncing confident words on the last day, when heavens fall, and justice is done - again he heard it, and it was crying to him, as if from very, very far...


Captain MacWhirr was trying to do up the top button of his oilskin coat with unwonted haste. The hurricane, with its power to madden the seas, to sink ships, to uproot trees, to overturn strong walls and dash the very birds of the air to the ground, had found this taciturn man in its path, and, doing its utmost, had managed to wring out a few words. Before the renewed wrath of winds swooped on his ship, Captain MacWhirr was moved to declare, in a tone of vexation, as it were: "I wouldn't like to lose her."
fender_bender fender_bender 00:47 25.08.2009

Kongo

Ako na svetu postoji REKA i ako izraz iskonsko ima ikakvo znacenje, ma kako danas bio ubrajan u nepopularne i preterano pa, pateticne skoro - to je Kongo. 'Recniji' je od Amazona koga nekako uvek posmatras i o njemu razmisljas kao o vodi i uz koga 'ne idu' izrazi kao sto su izvor i usce....
Reka koja tera, primorava ljude da budu pored nje, a ne sa njom na neki nacin. Koja ih - trpi. Kojoj ljudsko prisustvo i zivot ljudi na njoj nista niti dodaju niti oduzimaju. Ili se samo radi o skladu koji definitivno vise ne umemo da prepoznamo.
A opet, azijske su nesto drugo, ponekad imas utisak da postoje samo zbog ljudi. I sa ljudima. I posmatrajuci neke od njih shvatis sta je to u ljudima sto ih cini tako - ljudskima.
gordanac gordanac 06:04 25.08.2009

Kongo...

fender_bender
Ako na svetu postoji REKA i ako izraz iskonsko ima ikakvo znacenje, ma kako danas bio ubrajan u nepopularne i preterano pa, pateticne skoro - to je Kongo. 'Recniji' je od Amazona koga nekako uvek posmatras i o njemu razmisljas kao o vodi i uz koga 'ne idu' izrazi kao sto su izvor i usce....
Reka koja tera, primorava ljude da budu pored nje, a ne sa njom na neki nacin. Koja ih - trpi. Kojoj ljudsko prisustvo i zivot ljudi na njoj nista niti dodaju niti oduzimaju. Ili se samo radi o skladu koji definitivno vise ne umemo da prepoznamo.
A opet, azijske su nesto drugo, ponekad imas utisak da postoje samo zbog ljudi. I sa ljudima. I posmatrajuci neke od njih shvatis sta je to u ljudima sto ih cini tako - ljudskima.


...a Dunav je "nešto između" REKA poput Konga, Amazona i Inda (zato ima dva imena - Ίστρος i Δούναβης za različite delove svog toka...)..."Reka bog", mislili su u drevnim vremenima...odatle mu jedno ime.
albicilla albicilla 08:34 25.08.2009

Re: Kongo

ako izraz iskonsko ima ikakvo znacenje, ma kako danas bio ubrajan u nepopularne i preterano pa, pateticne skoro - to je Kongo. 'Recniji' je od Amazona koga nekako uvek posmatras i o njemu razmisljas kao o vodi i uz koga 'ne idu' izrazi kao sto su izvor i usce....
Reka koja tera, primorava ljude da budu pored nje, a ne sa njom na neki nacin. Koja ih - trpi. Kojoj ljudsko prisustvo i zivot ljudi na njoj nista niti dodaju niti oduzimaju. Ili se samo radi o skladu koji definitivno vise ne umemo da prepoznamo.
A opet, azijske su nesto drugo, ponekad imas utisak da postoje samo zbog ljudi. I sa ljudima. I posmatrajuci neke od njih shvatis sta je to u ljudima sto ih cini tako - ljudskima.


reka uz koju, osim vise od 1100 vrsta ptica (u gornjem toku amazona taj broj je i preko 1700), zive tri vrste krokodila, nizijske gorile, simpanze, bobonoi, mandrili i sva sila drugih primata, leopardi i slonovi, okapi, sitatunga, crvena sumska svinja... diverzitet sisara kome amazon ni prineti ne moze... samo kad bi u kinsasi sedeli malo manje pohlepni, i malo manje podmitljivi.....
fender_bender fender_bender 21:25 24.08.2009

....

albicilla albicilla 23:40 24.08.2009

hmmmm.... i

nije li kristiforova titula glasila, ne admiral okeana i mora, vec okeanskih mora.. tako su je makar transkribovali u izvorima koje sam ja citao...
fender_bender fender_bender 00:35 25.08.2009

The Song of Diego Valdez


The God of Fair Beginnings
Hath prospered here my hand—
The cargoes of my lading,
And the keels of my command.
For out of many ventures
That sailed with hope as high,
My own have made the better trade,
And Admiral am I.

To me my King’s much honour,
To me my people’s love—
To me the pride of Princes
And power all pride above;
To me the shouting cities,
To me the mob’s refrain:—
“Who knows not noble Valdez,
Hath never heard of Spain.”

But I remember comrades—
Old playmates on new seas—
When as we traded orpiment
Among the savages—
A thousand leagues to south’ard
And thirty years removed—
They knew not noble Valdez,
But me they knew and loved.

Then they that found good liquor,
They drank it not alone,
And they that found fair plunder,
They told us every one,
About our chosen islands
Or secret shoals between,
When, weary from far voyage,
We gathered to careen.


There burned our breaming-fagots
All pale along the shore:
There rose our worn pavilions—
A sail above an oar;
As flashed each yearning anchor
Through mellow seas afire,
So swift our careless captains
Rowed each to his desire.

Where lay our loosened harness?
Where turned our naked feet?
Whose tavern ’mid the palm-trees?
What quenchings of what heat?
Oh fountain in the desert!
Oh cistern in the waste!
Oh bread we ate in secret!
Oh cup we spilled in haste!

The youth new-taught of longing
The widow curbed and wan,
The goodwife proud at season,
And the maid aware of man—
All souls unslaked, consuming,
Defrauded in delays,
Desire not more their quittance
Than I those forfeit days!

I dreamed to wait my pleasure
Unchanged my spring would bide:
Wherefore, to wait my pleasure,
I put my spring aside
Till, first in face of Fortune,
And last in mazed disdain,
I made Diego Valdez
High Admiral of Spain.

Then walked no wind ’neath Heaven
Nor surge that did not aid—
I dared extreme occasion,
Nor ever one betrayed.
They wrought a deeper treason—
(Led seas that served my needs!)
They sold Diego Valdez
To bondage of great deeds.

The tempest flung me seaward,
And pinned and bade me hold
The course I might not alter—
And men esteemed me bold!
The calms embayed my quarry,
The fog-wreath sealed his eyes;
The dawn-wind brought my topsails—
And men esteemed me wise!

Yet, ’spite my tyrant triumphs,
Bewildered, dispossessed—
My dream held I before me—
My vision of my rest;
But, crowned by Fleet and People,
And bound by King and Pope
Stands here Diego Valdez
To rob me of my hope.

No prayer of mine shall move him,
No word of his set free
The Lord of Sixty Pennants
And the Steward of the Sea.
His will can loose ten thousand
To seek their loves again—
But not Diego Valdez,
High Admiral of Spain.

There walks no wind ’neath Heaven
Nor wave that shall restore
The old careening riot
And the clamorous, crowded shore—
The fountain in the desert,
The cistern in the waste,
The bread we ate in secret,
The cup we spilled in haste.

Now call I to my Captains—
For council fly the sign,
Now leap their zealous galleys,
Twelve-oared, across the brine.
To me the straiter prison,
To me the heavier chain—
To me Diego Valdez,
High Admiral of Spain!
fender_bender fender_bender 19:41 25.08.2009

Kako umiru...

kada postanu bezimeni, kada nemaju pedigre pa ih na secenje ne salju uz svecano vijorenje zastava, zvuke sirena, prigodne govore i clanke. Ne u nekom evropskom specijalizovanom brodoubivalistu iza ograda, nevidljivi, nego negde na Koromandelskim plazama Indije, Bangladesu, gde je smrt - smrt. Za njih, obicne morske trudbenike, koji su ceo zivot proveli putujuci nema fanfara. I mada je tacno da moderna tehnologija jedva ceka na njihove ostatke koji ce itekako da ucestvuju u izgradnji nekih novih, modernijih, ovde gde dodju, dovuku ih obracunate na kilo, nema pomisli na feniksa - to je za neke druge. Ovde je samo - tuzno.









jasnaz jasnaz 09:32 26.08.2009

В

112358oo 112358oo 11:31 26.08.2009

...

sjajan tekst!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana