Devedesete

dulebass RSS / 23.08.2009. u 20:05

Devedesete…. Toliko cesto pominjane.Tada su se desile neke stvari koje ne zasluzuju da se zaborave. Ali mi, kao narod, cesto zaboravljamo bitne stvari, te s toga nije zgoreg pomenuti makar neke iz nase svakodnevnice, koje su prozimale zivot, gotovo svakog obicnog, postenog coveka u Srbiji.
  Setimo se inflacija. Onih silnih milijardi sa cijim pravim vrednostima je i solidno obrazovan covek imao problema. Setimo se plata. Ili jos bolje vrednosti istih. Trcali smo iz banke (i to kakve banke?!) pravo u prodavnicu, jer novac podignut danas, sutra ne vredi nista! 
  Kad vec pomenusmo banke: neko ce reci da je odredjeni sprski politicar, ekonomista i muzicar u jednom, uprospastio nase banke, dovodeci strane u nasu zemlju. Ne gospodo, nije! Nase banke su bile pred likvidacijom. Pomoci im, bilo bi krpljenje rupe bez dna. Zato sada imamo ono sto devedesetih nismo imali. To je sigurnost. To je mogucnost za podizanje kredita, iako su kamate i dalje neprimerene. To su dozvoljeni minusi; mogucnost podizanja novca u pola noci preko bankomata…Devedesetih smo imali Dafinu. Tu lopuzu iz Skobalja - tako mirnog sela na raskrscu puteva…
  Imali smo sankcije… O tome ne vredi trositi reci. Dovoljno je reci izolovanost od sveta u cijim ocima smo predstavljeni kao divljaci, kao Vandali koji vode bratoubliacke ratove….Otkud se setih ratova…. A da, pa kod nas ih ima toliko, da bi nam i Napoleon pozavideo!
Imamo rasturenu drzavu. Ratove i sve sto oni nose… 
  Nije bilo dovoljno hrane. Tukli smo se i gurali u redovima za hleb, ulje, secer. Kao u vremenima posle prvog svetskog rata. Dok svet planira “invaziju” na mars, mi se tucemo zbog nedostka osnovnih zivotnih namirnica!
  Kupovali smo benzin na ulici. U kantama. Po sistemu pola vino – pola voda! I to smo sipali u izdrndana kola, jer tada nije bilo teoretske sanse kupiti nov auto. Od svoje plate, naravno.
  A devize? Secate li se toga? Sverc na sve strane…..
  Devedesetih je nase drustvo, kultura naseg drustva, bilo na toliko niskom nivou, da je to dovoljan razlog da se grozimo tog perioda. Zato ne vredi ni spominjati odgovorne za to. Zna se ko su “dobrovoljni davaoci nase krvi!” Ne mogu to da budem ja. To su odredjeni ljudi (cuj mene: ljudi!), odredjene individue, koji su na “neljudski” nacin skoncali svoj “velicanstveni, i po Srbiju “znacajni” zivot u “tiransko-zlocinackoj organizaciji” koja je napravljena da napakosti Srbima, u jednom malom mestu, nedaleko od glavnog grada zemlje lala i vetrenjaca! Ili oni, koji su jos tamo, I svojim strajkovanjem gladju plase ceo svet, koji se toliko potresao zbog toga, da ga je ljubazno zamolio da prestane. Taj gospodin, nije zavrsio kao njegov prethodnik u ovom tekstu, jer, na srecu, ima podosta zaliha, pa mu je gladovanje jos i dobro doslo!
Ostali tek nisu vredni pomena! Bili su srafovi u masini gore pomenutih, ili pioni (a mozda i neka druga figura sa sahovske table!) te politike! 
  Dodjosmo do jedne stvari, koja zaista vise ne sme da se ponovi. To je, naravno, rat. Posle bratoubilackog rata, imali smo snage da se uzdignemo protiv celog sveta. Pardon, protiv “zlocinaca ” sa zapada, jer se zna da nam je najveca istocna evropska drzava “prijatelj” od davnina. Toliki, da nam je pruzila preko potrebnu moralnu pomoc dok je nas narod ginuo! Borili smo se protiv jacih, zasto? A da, necemo zaboravit njihovo obrazlozenje: zbog ocuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta nase zemlje! Boze, kakva demagogija! Borili smo se za nesto, sto je jos i nas slavni patrijarh Arsenije III Crnojevic napustio (citaj: pobegao) cim je zapretila prva opasnost! I sta smo dobili? Smrt neduznih ljudi, porusene mostove, unistene fabrike…
  Onda su prosle devedesete. Pojavio se jedan covek. Spreman, sposoban , obrazovan, pametan, duhovit, vizonar! Pruzio nam nadu. Jedan pucanj 12-og marta 3. godine posle devedesetih, rasprsio nam je te nade, oterao ih iz nasih misli….
  Zasto je ovo otislo iz srca autora na papir? Zato sto postoji dosta ljudi koji su zaboravili na ono sto se nalazi u tekstu. Zato sto nove generacije odrastaju u prici demagoga, koji se kao feniks vracaju! Govore nam o velikoj Srbiji, o tome kako je Aleksandar Makedonski – Srbin, a Isus Hrist govorio srpskim jezikom! Obecavaju nam 3 dinara hleb! Velicaju kao ratne heroje ljude koji su izvrsili genocid. Koji su ubajali zene i decu. Ma neka bude Srbin koliko hoce, za tako nesto nema opravdanja. Zato, mnogobrojna danasnja omladina ima svoje pomenute junake, propagira rat, bori se za Kosovo, a da ne znaju ni gde je. Kunu se u pravoslavlje, a da ne znaju ni gde se koji manastir nalazi. Ali zato, znaju da nazivaju sebe patriotama, a izdajnicima svakog ko ne misli kao oni! 




Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kolja_sd kolja_sd 18:34 26.08.2009

proklete devedesete

Tako je!!!!!

Blogovi autora

Svi blogovi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana