Pre, mozda, 12-13 godina, krenule smo moja posestrima i ja da prosetamo. Jedan deo puta isle smo trolejbusom. Trola je bila puna navijaca "Partizana" koji su se vracali sa utakmice njihovog kluba sa Panatenaikosom. Mislim da je nas "obicnih" gradjana bilo 4-5.
U Takovskoj ulici smo se spremile da izadjemo. Vrata su se otvorila - i nastao je pakao. Grupa zvezdinih navijaca (bar po salovima) uletela je u trolu sa stapovima, bejzbol palicama... Nastao je haos. Tuca. Vika, zapomaganje... Sa spoljne strane neko je palicom razbijao prozore trole. Staklo je letelo na sve strane. Kao zivotinja koja se bori za opstanak sam pokusala da se uvucem izmedju sedista, pokrivsi glavu kragnom svog kaputa. Culi su se povici - Vozi majstore izginusmo. Napadaci su za tili cas iskocili iz trole.
Pogledala sam. Okola krv, razbijene glave, nosevi, ljudi leze na podu. Zeni, koja je sedela do prozora, celo lice od slomljenog stakla je bilo u krvi.
Putnici-navijaci nisu dali da se trolejbus zaustavlja na stanicama na kojima su se videle grupice palicama naoruzanih zvezdinih navijaca. Negde pri kraju Ulice kneza Milosa, van stanice, trola se zaustavila da nas nekoliko izadjemo.
Pokupio nas je sanitet i milicija. Imala sam 27 laksih posekotina po glavi od razbijenog stakla. Moja posestrima koja je uspela da izadje u Takovskoj je dobila teske povrede koje joj je naneo momak koji je razbijao stakla na troli. Gazio ju je, sutirao, udarao. Imala je prelom desnog kuka i lopaticne kosti i podlive po telu i glavi. Mozda je vazan podatak. Imala je 67 godina!!!
Umesto nje sam, posle izvesnog vremena, podnela tuzbu i odnela u SUP u Ulicu 29 novembar. Rekli su mi da nigde ni traga ni glasa, nikakav izvestaj nisu dobili iz bolnice (iako su nam uzete izjave). Na moje insistiranje sa mnom su krenula, dosta skepticno, dva inspektora da uzmu ponovo izjavu od moje posestrime koja je lezala nepokretna. Bili su blago receno zgranuti kada su je videli. napravili zapisnik, rekli da ce se javiti i otisli. Normalno (?!) da se nisu nikad javili. Javila sam im se ja posle 8 meseci da im kazem da je moja posestrima, moja Vladanka, preminula. Rekli su mi da ne mora da znaci da je od posledica zadobijenih povreda, vec od starosti.
Bravo za miliciju, bravo za navijace, bravo za drzavu koja ima ovakve vazece zakone! Bravo za LJUDSKU DUSU!
I o cemu mi onda pricamo?