Prva asocijacija na Rasima Ljajića - dobar čovek! Druga asocijacija - delatelj ili dobrodelatelj. Svaki delatelj pokazuje sebe u svom delu. Vrednost aktivnosti jedne stvari u prirodi jeste i vrednost same te stvari. Čovek ne čini izuzetak. Sudeći po tome vrednost ministra Ljajića je neprocenjiva!
Rasim Ljajić je čovek dobre volje. Dobra volja je ona sila u čoveku koja stvara i peva. Njega niko ne mora da podseća na dužnost jer on ne čeka da očajni ljudi počnu preklinjati u očekivanju pomoći nego on prvi dolazi k njima, kao da im hrli u susret. On zaista odgovara na SOS pozive. U bukvalnom prevodu - spasava duše.
Jedan mlad čovek upitao je kaluđera kako da spase svoju dušu i kaluđer mu je kratko odgovorio: '' Uzmi na sebe brigu za koga drugoga ''. Svaka ljudska duša koja ne poznaje drugu brigu sem isključivo brige o sebi ili je propala ili je na ivici propasti. Rasim kao da poštuje izreku - sve za dušu, dušu ni za što.
Ja ovde neću nabrajati dobra dela ovog čoveka; dovoljno je što će ga se sećati svi oni kojima je učinio dobro.
Ja ću ovde naglasiti da sam pogled na lice ovog čoveka govori sve. na tom licu očitava se DOBROTA, blagost i staloženost.Ne bih da zvučim kao da nešto odobravam an blok jer ima ljudi koji nešto odobravaju i dive se tome ili osuđuju nešto bez razmišljanja iako ih priroda na svakom koraku opominje da budu obazrivi, da budu umereni u oceni i sudu. Jer, niti je dijamant sve što sija, niti ugalj sve što se crni. I znajući sve ovo ja ne odustajem od svoje potrebe da istaknem dobrotu ministra Ljajića, naročito u ova vremena kada se takvo nešto tako retko sreće.
Samo se malo udubite u misao kako bi bilo ljudima kada bi se ravnali i vrstali po veličini službe i ljubavi umesto što se ravnaju i vrstaju po sili, bogatstvu, raskoši i spoljašnjem znanju. Koliko bi onih koji se smatraju prvim postali odmah poslednjim, i obratno. A takva opasnost za Rasima ne postoji, ni najmanje. On je od ministarstva koje vodi napravio brend tako da je i on sam postao naš brend, naša velika vrednost.
Ministar Rasim Ljajić nije čak ni mislio da će se baviti politikom. Bio je okrenut medicini i mislio da nakon studija ostane u Sarajevu. Politika ga je odvela u drugom pravcu ali ja se ovde neću mnogo baviti njegovim političkim putem. To mi nije cilj. Cilj mi je ono što sam već istakla i potrebno je još nekoliko stvari da istaknem. Umeo je Rasim mnogo puta da svoje poraze pretvori u pobede, da prvi pruži ruku pomirenja, da pokaže brigu, da prvi stigne tamo gde treba dok ostalji spavaju ili šta već rade. Rasim uvek razmišlja o danu kada više neče biti u politici i želi da tog dana ne bude ničega čega bi se stideo. Sasvim dovoljno da se napiše nekoliko rečenica o njemu, zar ne?