Od starta "blogerske karijere" mučila me je neravnopravnost onih koji se svojim imenom i prezimenom potpisuju ispod tekstova i komentara u odnosu na one koji se kriju iza svakojakih nadimaka i skraćenica. Blog je jedna od logičnih i korisnih tekovina demokratizacije i liberalizacije medija, ali je, na žalost i na nesreću, zadržao nešto iz prethodnih, neslobodnih vremena: skrivanje iza šifri, tj. bežanje u anonimnost.
Tekst kolege Jurice Pavičića, koga takodje muči isti problem, sadrži u sebi argumentaciju sa kojom sam saglasan:
Konačno, dolazi kraj teroru anonimnih i agresivnih blogera
Moj kolega iz Crne Gore, pisac i novinar Andrej Nikolaidis, osuđen je prošle godine na drakonsku novčanu kaznu zato što je u crnogorskom tjedniku Monitor pisao o vezama filmskog redatelja Emira Kusturice i agresivnog beogradskog režima devedesetih. Sličnu sudbinu godinu i pol kasnije doživio sam i ja. Kazneni sud u Zagrebu osudio me na novčanu kaznu zbog klevetanja filmskog redatelja Antuna Vrdoljaka. O Vrdoljaku sam napisao činjenice čiju točnost pouzdano znam i ja i cijela filmska industrija u Hrvatskoj, no zagrebački sud procijenio je da ih nisam dovoljno dokazao i da sam pretjerao u verbalnoj artiljeriji. Ja mislim da je to do boga nepošteno, no ne preostaje mi drugo nego legalistički platiti kaznu.
I Nikolaidis i ja pripadamo takvom poslu gdje slične stvari idu u rok službe. Obojica imamo taj društveni privilegij da u novinama iznosimo stavove, a s tim privilegijom idu i nezgodni nusefekti. Potpisujemo svoje članke, zbog onog što napišemo možemo biti tuženi, suđeni, može nas se telefonski maltretirati, mogu nam auto dići u zrak ili nas isprebijati petožilnim kabelom. Sve se to može dogoditi naprosto i jedino zato što smo vlastite mudrolije dužni potpisati punim, građanskim imenom i prezimenom.
Prednost anonimnosti
Postoje, međutim, ljudi koji nemaju takvih problema. Takvi ljudi također u javnost iznose svoja mišljenja. Ta mišljenja također su često provokativna. Ona su također sročena u pisanom (nažalost, počesto ne i u pismenom) obliku. No, ljudi o kojima je riječ nisu obvezni potpisati svoj sastavak, mogu se sakriti iza anonimnosti "nicka" ili pseudonima. U takve ljude spadaju mnogi blogeri. U njih također spadaju i oni koji komentiraju članke na internetu.
Ne treba imati suviše mašte da se zamisli prednosti koju donosi takva anonimnost. Onaj tko nije dužan predstaviti se, pomalo je nalik onom tko noću viri u rasvijetljenu sobu. Takva pozicija upravo je perfektna busija za kukavičluk. Zato su ljudi skloni na anonimnim postovima napisati stvari koje nikad ne bi izrekli pod imenom i prezimenom: vrijeđati purgere i dalmoše, komunjare i hadezenjare, slaviti ustaše i Hitlera, etiketirati ljude kao udbaše i lopove. Na anonimnim postovima baš se sve "zna": svatko pouzdano ima informaciju da je ovaj bio kosovac, a onaj snajperist, da je njemu djed ubij'o ‘45., a ovom otac ‘95., da se ovaj obogatio na humanitarnoj pomoći, a onaj na provizijama. Frcaju u tom svijetu "nickova" najživopisnije, barokne optužbe, no nikada ni jedna od njih ne dospije u nadzemlje legalnosti. Lako je, naime, uprijeti prstom iz anonimnog mraka, a malo teže punim imenom i prezimenom utjeloviti "zviždača".
Tužba manekenke
Busija anonimnog "stava", izgleda, nije samo naša specijalnost. To bi se dalo zaključiti po (smatra se) prijelomnoj presudi manhattanskog višeg suda koji je ovog tjedna izdao sudski nalog da se utvrdi identitet anonimnog blogera "Anonymous" optuženog za vrijeđanje. Spomenuti "Anonim" napisao je, naime, društvenu kolumnu u kojoj je izvrijeđao kanadsku manekenku Liskulu Cohen i metnuo je na prvo mjesto među njujorškim "skanks" (ostavimo uvredu bez prijevoda). Cohen, za koju je Anonymous napisao da je "i bila možda vruća prije 10 godina", tražila je da se razotkrije identitet blogera kako bi ga tužila za uvredu, a sud je to odobrio. Liskula Cohen uvjerena je da je anonimni bloger netko koga poznaje i, veli, "jedva čeka da se kukavica obznani". Ta presuda, vele, mogla bi biti presedan koji će skršiti tvrđavu hrakačke internetske anonimnosti.
U međuvremenu, u Hrvatskoj, anonimnost je još uvijek perfektna busija. Neki moji kolege, kao Jergović, zabranili su da se njihovi tekstovi komentiraju. Ja komentare ispod svog teksta ne čitam nikad, i to naprosto zato da ne bih potpao pod autocenzuru. Čitam, međutim, komentare ispod tuđih tekstova, i to s ogromnim zanimanjem jer to doista jest sonda u gluhi, nepočešljani vox populi. Najozbiljnije su debate na H-alteru, gdje se ljudi često u tekstu razotkrivaju imenom i ozbiljno raspravljaju. U Večernjem lavovski dio "postova" ostavljaju Slovenci kojima je iz nekog razloga gušt vrijeđati Hrvate u njihovu "mainstream" mediju. Na stranicama Jutarnjeg dominira neki ojađeni, građanski svijet koji je zgrožen time kako nam je i traži krivca da bi ga objesio na prvi kandelabr. U Slobodnoj su komentari najduhovitiji i imaju crtu anarhične blesavosti. No, ono što je zajedničko svim hrvatskim anonimnim prepiskama jest reducirani repertoar tema. O čemu god članak bio, "nick" debata svest će se nakon deset-petnaest postova samo na tri stvari: Hajduk i Dinamo, partizane i ustaše i Hrvate i Srbe. To je, što se hrvatskog interneta tiče, jedino što kod čitatelja pobuđuje zbiljski afekt.
Govor mržnje i uvreda
Vrijeđanje i anonimnost naprosto idu ruku pod ruku. Ljudi su skloni agresiji i onda kad se anonimno uključuju u TV emisije, i onda kad šalju anonimna pisma, i onda kad vam anonimno telefoniraju kući. U jednom razdoblju često su me nazivali anonimni čitatelji i vrijeđali zbog "antihrvatskih" članaka. Kako ja imam pacijence sa svakim od njih razgovarati, nakon bujice agresije zamolio bih ih ljubazno da se predstave prezimenom, jer, naime, eto, i oni moje prezime znaju.
Tada bi nastao tajac, a razgovor bi odjednom krenuo sasvim drugim tokom. Imenovan i prezimenovan (postoji li ta riječ?) čovjek najednom ostane bez ljušture za zloću, postane bolji ili barem odgovorniji čovjek. A upravo o odgovornosti ovdje i jest riječ. Političari - kakvi jesu da jesu - odgovaraju za ono što zucnu, isto i novinari, profesori, liječnici, sinoptičari, suci ... Demokracija i nije nego klupko instanci na kojima ljudi pod svojim imenom nešto izriču i za to odgovaraju. Stoga je pitanje kakvo je to društvo gdje nevidljiva masa toliko uživa u neodgovornom, anonimnom govoru objede, mržnje i uvrede? Ako ta zemlja nije diktatura - a naša nije - onda to očito znači da je riječ o društvu u kojem ne postoji raširena volja da se i s čim u vezi preuzme odgovornost. ("JUTARNJI LIST", 26. 8. 2009.)
Blogovi autora
- НАЦРТ РЕЗОЛУЦИЈЕ О ГЕНОЦИДУ У СРЕБРЕНИЦИ (129)
- Srbija u EU i NATO do 2030... (260)
- Hronologija antipatriotizma... (316)
- Zbornik humora i satire, 2024. (3)
- SLAVA NAVALJNOM! (823)
- Poslednja ljubavna poruka... (159)
- NAJBOLJA GRADONAČELNICA NA SVETU - KOMUNISTKINJA! (876)
- ĆURUVIJA pucao sam na sebe, i to s leđa... (55)
- Evro umesto dinara u čitavoj Srbiji? (568)
- VASA PELAGIĆ (1833 - 1899), prosvetitelj i za XXI vek! (536)
- 9. januar... (415)
- Protivzakonite mućke sa adresom prebivališta! (26)
- Majka/maćeha izborne krađe 2023! (101)
- SPOMENIK PORODICI ZEC U ZAGREBU (32)
- NAGRADA "DUŠAN BOGAVAC", 2023. (30)
- Aleksandra i Dino! (224)
- SRPSKI RULET - PONOVLJENA INICIJATIVA! (217)
- ŽIVELA IX BEOGRADSKA GIMNAZIJA! (327)
- Marko Vešović, kraljević pjesnik (1945-2023) (320)
- FREE MILOVAN! (68)
Najnovije VIP blogeri
- Klasicna tema- Beograd, popodne i gitare
jednarecfonmoi - Fragmenti stvarnosti u opštem prividu
Hansel - Horizontala, koja ne da vertikali da se vidi
angie01 - СРБИЈА ‒ ЗАЈЕДНИЧКА ДОБРОБИТ И КАЗНА
Predrag Brajovic - Lični izbori
njanja_de.manccini - Džez kao religija
Ivan Blagojevic - Diznijev svet
jinks - ovde je nigde dobro mesto ...
Đorđe Bobić - вабомамом спојке сунчане
Черевићан - Jolene
njanja_de.manccini
Najnovije blogeri
- ŽUTA OSA (8/24)
horheakimov - DUB PUB: Milion kvadrata
docsumann - Dokon um đavolje igralište
zilikaka - НАЦРТ РЕЗОЛУЦИЈЕ О ГЕНОЦИДУ У СРЕБРЕНИЦИ
Filip Mladenović - DUB PUB: A Bright New Day Is Coming
docsumann - Srbija u EU i NATO do 2030...
Filip Mladenović - DUB PUB: Woman, Hey
docsumann - DUB PUB: No Love, No Home
docsumann - ŽUTA OSA (7/24)
horheakimov - Hronologija antipatriotizma...
Filip Mladenović
Arhiva
Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana
- Eksperimenti u blogovanju (4)
- Muzika (3)
- Hobi (2)
- Mediji (2)
- Zabava (2)
- Reč i slika (2)
- Politika (1)
- Umetnost (1)
- Moj grad (1)
- Gradjanske inicijative (1)
Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana
SRPSKI / ENGLISH
INFO TV RADIO VIDEO B92.FM SPORT PUTOVANJA BIZ POSLOVI MAPE ŽIVOT KULTURA BLOG FORUM TEHNOPOLIS AUTOMOBILI SHOP MUSIC vrh strane© 1995 - 2009, B92 | Kontakt | O nama | Impresum | B92 lica | Pravila korišćenja
B92 je organizacija koja brine o zaštiti životne sredine.
Mi ublažavamo štetu nastalu zagađenjem u avio-saobraćaju i ulažemo napore da se smanji emisija izduvnih gasova.
climatecare.org