"One night in Bangkok and the world

jefimija.vu RSS / 27.08.2009. u 18:17

Rano jutro, dolazak voza u Bazilikatu, Italija

Stižem u kamp, kasnim jedan dan.  Ostali su stigli juče. Niko me ne čeka, vikend je,rano jutro. Okrećem broj, niko mi se ne javlja. Neki čovek na stanici se nudi da mi pomogne. Ispijamo  jedan espreso s nogu i krećemo. Kamp je negde u planini, on bi mogao da zna gde, iz tog kraja je. Ostavljamo grad iza sebe. Što više zadiremo u brdo, ja sve više postajem svesna svoje gluposti. Napuštam grad u kome nikog ne znam, sedim u kolima sa čovekom koga ne poznajem koji me vozi ne znam ni ja gde.Smišljam plan kako da iskočim iz kola ako budem morala. Na svu sreću moj 007 podvig ostaje neostvaren i sve se dobro završava, jer ponekad sreća ne prati samo hrabre, već i lude.

 policajci.jpg

Carabinieri, Italia

 __________________________________________________________________________

Doručak u Singapuru

Skoro celu noć nisam uspela da zaspim, vremenska razlika od mizerna 4h ostaje neprevaziđena. Silazim na doručak, uzimam kroasane i kafu. Za susednim stolom primećujem mladića svojih godina. Dva, tri puta nam se susreću pogledi, simpatičan mi je. On uzima tacnu i prelazi za moj sto. Pričamo, duhovit je, ironičan. Smejem se. On ostaje u Singapuru još par dana, ja odlazim posle doručka. Po ispijanju kafe se rastajemo da se nikada više ne sretnemo, razmenjujemo mailove, ali  „We'll Always Have Paris".

 __________________________________________________________________________

Kafa na aerdormu u Hjustonu

Prijateljica i ja sedimo u „Starbucks"-u na aerodormu, čekamo sledeći let. Sto do nas muškarac srednjih godina, sa njim je i jedna mlađa žena, išečekuju nečiji dolazak.  Ona povremeno ustaje od stola i prilazi gomili koja pozdravlja pridošle putnike. Upuštamo se u razgovor sa njim, sporadično se pridružuje i žena koja je tu da čeka nečiji dolazak. Zanima ga odakle smo,nas dve se  nadmećemo  u priči, gotovo da se otimamo o salvetu objašnjavajući razliku između ćirilice i latinice. On je iz Meksika, njegovi su poreklom Italijani, objašnjava zašto su tu na aerdoromu.Mi izgovaramo neke reči na španskom, razgovor se nastavlja. Njihov gost stiže, oni odlaze. Cela protekla scena postaje komična. Nas dve koje smo se otimale o parče salvete da ispišemo slova, devojka koja je sedela sa njim, sve biva smešno. Čovek koji je u svojih petnaest minuta dokolice šarmirao tri žene istovremeno. Šta li tek radi kad mu nije dosadno?

  __________________________________________________________________________

Šetnja Oklandom

Prolazim gradom, nailazim na turističu agenciju, zastajem i promatram mapu  sveta. Hvata me neka panika, to nije mapa na koju smo navikli mi Evropljani, redosled kontinenata, reka, okeana je  potpuno drugačiji. Obično, kad bacim pogled  na kartu sveta vidim Evropu i Afriku u sredini, Amerike su mi sa leve strane, a Azija i Australija sa desne.Ova mapa je potpuno drugačija! Najednom u središtu sveta se nalazi Novi Zeland sa Australijom,dele ih ogromna vodena prostranstva do prvog tla na koje se može stupiti nogom, a Evropa viri tek negde iza ćoška. Tog trenutka postajem svesna svoje udaljenosti od kuće i obuzima me strah...

 simunovich.jpg

Simunović Fisheries, Auckland

  __________________________________________________________________________

Ručak u Taškentu, Uzbekistan

Prvi dan smo tamo. Zbunjena sam, ljudi šetaju ulicama u nečemu što mene podseća na živopisne bademantile. Čovek sa nama predlaže da nas odvede negde da jedemo. Kaže da ćemo jesti „čičvaru", ja zamišljam  cicvaru. Vreme prolazi, sve sam gladnija. Stižemo u neki restoran, uglavnom su sve muškarci, jedu rukama, prljavo je. Naš prijatelj poručuje čičvaru. Stiže čorba u kojoj kao da je neko prao noge. Neukusna je,pokušavam da je jedem,  gladna sam, zaključujem da je pametnije da se što pre prilagodim.

  __________________________________________________________________________

Popodne u Havani

U popodnevnim časovima prolazim starim gradom Havane i zastajem ispred jednog bara na susretu dve ulice.Unutra svira bend, bar je prepun ljudi.Još nekolicina prolaznika zastaje i zajedno sa mnom posmatra scenu u baru. Dvojica Španaca hitrim pokretima vade kameru iz tašne, stariji bračni par pomno prati bend, dve gospođe sa strane počinju da tapkaju u ritmu muzike.  Shvatam da smo svi mi, i ja, i dva Španca i stariji bračni par i svi okolo, omađijani prizorom visoke, mršave flautistkinje iz benda. Visoka melesknija, bez oblina, sa oblakom neukorćene kose se na neki, gotovo dečački način pomera u ritmu muzike i nadživljava taj trenutak , kao i nas same.

 kb.jpg

Callejon de Hamel, Havana

  __________________________________________________________________________

U prolazu predgrađem Kalkute

Izlazim iz hotela direktno u predgrađe Kalkute. Čudna je fizička bliskost tih dvaju svetova koji suštinski nikada ni ne moraju da se sudare. Obitavaju u neposrednoj blizini,a za goste hotela, spoljašnji svet Kalkute može ostati i meridijanima udaljen od njihove sobe.Gazim ulicom, žena, potpuno umotana u sari se poliva vodom, s obe strane puta plitki kanali sa sadržajem otpadnih voda, nekoliko koraka dalje gomila đubra i svinja koja zubima izvlači nešto iz te gomile.Neki strašni mirisi se šire, prolazi milion tuk-tukova, gužva na sve strane, obuzima me fizičko osećanje muke koje jedva savladavam i napokon neko sebično olakšanje što pripadam nekoj drugoj sredini.

  __________________________________________________________________________

Predvečerje u Osaki

Jedno od onih predvečerja kada vam neka težina pritiska dušu, a slike oko vas se utapaju u vašem nemiru. Jučerašnja euforija i odlazak u Kjoto isparavaju pod težinom večeri. Prolazim pored ljudi koji strpljivo, u koloni čekaju da pređu ulicu, idem prema restoranima sa fotografijama jela iz menija u izlogu, ulazim u govornicu, okrećem jedini poznat broj u Japanu. I dalje me pritiska neka težina, kao da se cela Osaka sa svojim uličnim reklamama survala na mene i preti da me uguši. Šetam ulicama, muči me osećaj praznine, onaj koji vas čini slabim da budete sami i nedvoljno jakim da budete sa drugima. Ulazim u hotel, perem kosu, gledam se u ogledalu i shvatam da sam u tom trenutku u potpunosti  „izgubljena u prevodu".

 japan.jpg

Kiyomizu-dera, Kyoto (清水寺, 京都 ) 

  __________________________________________________________________________

"One night in Bangkok and the world's your oyster , The bars are temples but the pearls ain't free ..."

Noćna pijaca u Bangkoku. Idem sa grupom ljudi, tu je i jedna naša devojka sa kojom razgovaram. Na pijaci se prodaje apsolutno sve,od tela do suvenira. Prodavačice pokušavaju da privuku našu pažnju vukući nas za rukave i vičući: „Beautiful lady!". Petnaestogodišnje devojke u okolnim bordelima izvode vaginalni spektakl sa ping-pong lopticama, transvestiti se prepliću sa turistima, mlade Tajlanđanke prolaze sa starim i masnim Evropljanima, jedna žena prodaje mućkove koji tobože potpomažu potenciju. Devojka s kojom sam se našla u razgovoru posmatra živopisnu scenu oko nas i naglas zaključuje :"Ovako ja zamišljam sudnji dan." .

 thai.jpg

Lady Boy, Thailand



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana