Intro
Vozimo se mi tako Dorćolom na ne-kafansko veče. Utom, primetilo se:
„Pazi kada oko ovog kafića, uvek kada prođeš, možeš da se parkiraš..."
„Pa jeste, kada se gosti dovoze metlama...."
„Hahaha, a parkiraju na šipku...."
Uvod, razrada i kulminacija
Nije prošlo mnogo od tog trenutka, a ja sam ispijao najbolji Bahama mama u kraju. Mislim, kažu tako, makar, i ja im verujem....
I pade mi na pamet. Ideja vrela kao sam đavo koji se ranio na ružu. I liže svoju ranu. Toliko vruća. Nastavila je nedge oko vrtloga čaše. Ideja se ulila u Bahama mamu onoga trenutka kada sam spustio pogled ka čaši. Vrhunac se nalazio negde oko kockica leda i puštao je crveno žuti sok da ga oblizuje dok se kupa u moru alkohola. Pozivao je tako uvređen, kako samo žena može da bude uvređena ako se ne primeti njena nova frizura. Slizao se niz kocke leda kao talas od 20 metara niz leđa surfera koji beži pred najezdom. Prkosio je navali Saracena. Rascvetao se kao rep pauna koji zaziva ženku. Sijao zlatnim ćupom na kraju duge.
Savio se i pljusnuo po obali. Uz zvuk rascvetale trešnje u proleće. Suncokreta koji se mresti.
Ako Vam ikada kažu oni čija se množina piše sa Velikim V da ste videli duha znajte da sada jeste. Jer ga oni nikada nisu videli. Znaju da naprave razliku. Morate im verovati na reč. To je ipak najbolja Bahama mama u kraju zar ne?!
Uzeh to što mi se pruža. Čekao sam celo veče na to, pa bi stvarno bilo beskrajno bezobrazno od mene da se nisam usudio da uradim ono što je predodređeno. Da nastavim da čekam. Pravi trenutak.
Jer, opet bi spomenuli oni sa Velikim V u množini, tajming je bitan. Takođe bi mi rekli da koristim previše stranih reči i izraza. Kao npr Taming. Ali to je samo reč, zar ne? A reč ne definiše dušu. Reči su jako bitne, ali ako ih uzmemo previše ozbiljno, upropastimo sve. Bih rekao ja. Tajming je dobra reč.
Dakle, nastavio sam da čekam.
Da sam mogao da biram ne bih izabrao bolji trenutak. Nije bio vezan samo za mene. Niti za sve ove reči kojim sam probao da ga dočaram. Impuls je bio tu sam za sebe u meni. Kada se Vaš mikro i makrokosmos spoje (kako bi Jung primetio). Stope se u sekundu kojoj nema mesta u normalnom vremenu. Taj tren traje malo duže od treptaja a malo kraće od stotinke. Malo kraće od 2 minuta i malo duže od celog dana.
Zaključak
Moja nagrada te večeri je bila samo moja. Ne morate da je znate. Znajte samo da ih propuštamo mnogo puta tokom dana. Trenutke za koje živimo. Trenutke, kako bi jedan Veliki V rekao, u kojima ne dišemo. Jer mnogo puta udahnemo tokom života. A živimo za one trenutke koji nam oduzmu dah.