Trostruka godišnjica:
1. IX 1944. Mihailović je proglasio opštu mobilizaciju koja je odvela u smrt preko 20.000 mladića iz Srbije. I to ratujući na strani Nemaca.
1. IX 1944. Hitler je naredio Armijskoj grupi "E" iz Grčke da evakuiše Grčku i angažuje se na teritoriji Jugoslavije.
1. IX 1944. stupila je na snagu tzv. "septembarska amnestija" koju je proglasio maršal Tito i koja je ohrabrila desetine hiljada domobrana i četnika koji nisu bili neposredno odgovorni za zločine da stupe u NOVJ.
Evropa:
Nakon opsežne operacije "Bagration" kojom je Crvena armija izašla na Vislu, Nemci su u avgustu 1944. uspeli da stabilizuju Istočni front. Saveznici su se u junu konačno iskrcali na zapadu, i do septembra oslobodili Francusku, nakon čega se i taj front privremeno stabilizovao. Front u Italiji nije imao uslova za ofanzivni razmah.
Težište akcije prešlo je na krajnji jug Istočnog fronta, u Moldaviju. Nakon sjajnog uspeha Jaško-Kišinjevske operacije Crvene armije u drugoj polovini avgusta 1944, ovo ratno poprište za samo nekoliko nedelja rasplamsaće se u 1.000 km dubok i 1.000 km širok ratni požar, i otvoriti veliku rupu u odbrambenom sistemu Hitlerovog rajha.
To je bio početak kraja. Impresioniran ovim primljenim udarcem, Hitler će izvući poslednje snage i sa istočnog i sa zapadnog fronta da otkloni ovu opasnost. To će dovesti do pada fronta na Visli u januaru, i na Rajni 25. februara 1945. I dok saveznici jure ka Berlinu. Hitlerova ratna mašina će, kao grogirani bokser, pokušavati da zada nasumični i sada već neumesni udar na jugoistoku u svojoj poslednjoj velikoj ofanzivi marta 1945. u Mađarskoj.
Jugoslavija:
Ključni deo ovih zbivanja odigrao se na teritoriji Jugoslavije. 27/28. septembra Treći ukrajinski front Crvene armije pokrenuo je ofanzivu iz Bugarske u Srbiju. Relativno skromnim snagama (tri pešadijska i jedan mehanizovani korpus, do 100.000 ljudi) Crvena armija ostvarila je presudan uspeh. Ove jedinice energično su nastavile eksploataciju svog uspeha i forsiranjem Dunava kod Batine 7. XI 1944. i širenjem u južnu Mađarsku i u pravcu Budimpešte, izazvale krizu nemačke odbrane. U tom periodu na Balkanu se nalazilo oko 700.000 nemačkih vojnika. Uspeh relativno slabijih snaga Crvene armije u tim okolnostima omogućila su intenzivna dejstva savezničke i sovjetske avijacije po komunikacijama, zatim prelazak Rumunije i Bugarske na stranu saveznika. Ipak, najznačajniju ulogu u sprečavanju izvlačenja Ag "E" iz Grčke i u obezbeđivanju sovjetskog nastupanja iz pravca juga i zapada, odigrala je NOVJ.
Doduše, imali su i Nemci "pomoć prijatelja".
Iako je 26. VIII kralj Petar II zvanično i eksplicitno otpustio Mihailovića iz službe, ovaj je 1. IX proglasio mobilizaciju. Desetine hiljada vojnih obveznika iz Srbije naterao je u svoje jedinice, lažno se predstavljajući za priznatog Savezničkog vođu i neosnovano se pozivajući na zakletvu koju su vojnici položili kralju.
6. IX pod patronatom Nemaca Nedićeve kvislinške formacije preformirane su u 3 "srpske udarne divizije" i stavljene pod Mihailovićevu komandu.
12. IX kralj Petar II preko radio-Londona pozvao je sve da stupe u NOVJ.
Za to vreme tzv JVuO nastavila je praksu otvorenog učešća u nemačkim operacijama. Nakon učešća u nemačkim operacijama "Trumpf", "Hallali" i "Kehraus" jula/avgusta 1944. protiv jedinica NOVJ koje su ugrožavale moravsku komunikaciju, tokom septembra snage JVuO predstavljale su glavnu snagu u neuspešnoj newmačkoj odbrani zapadne Srbije. Početkom oktobra Nemci su ih transportovali vozovima u okolinu Kraljeva.
Tu, u dolini Zapadne Morave, ove snage su nekoliko dana koketirale sa idejom da je konačno kucnuo čas da napadnu na Nemce. To je toliko "impresioniralo" Nemce, da su se pravili da nisu ni primetili. 25. oktobra, kad je počeo prodor Ag "E" iz Sjenice prema Prijepolju, poveli su ove snage JVuO sa sobom u napad. Od tada pa do kraja decembra Dražina vojska uredno je napadala na sve prepreke koje bi se postavile pred njih i AgE u proboju kroz Sandžak i istočnu Bosnu. Zatim su od januara predstavljali pomoćno obezbeđenje nemačke komunikacije Sarajevo-Brod.
U tome što su jače snage AgE uspele da se pojave na Sremskom frontu decembra/januara i što je AgE uzela makar skromno učešće u poslednjoj Hitlerovoj ofanzivi marta 1945, ima i njihovae "zasluge".
Štaviše, ta "zasluga" uopšte nije mala.