Kreteni !!!

Jelica Greganović RSS / 26.10.2007. u 15:34

U kineskom horoskopu, ja sam Veseli Zmaj. E, sada sam Zmaj Ljuti k'o Tri Zmaja, pogledaj sliku levo. Ruke mi se tresu i strava me tek sada stiže. Ne znam da l' bih više volela da mi ruku padnu Kreteni sa ulice ili Kreteni iz Hitne pomoći.

Moj Sin je sinoć, u sedam uveče, dakle doba normalno, da normalnije biti ne može, izašao sa drugom, Komšijom u šetnju. Da se izluftira od spremanja na današnji test iz istorije. Seli su na klupu, u obližnjem parkiću. Centar grada. Niotkuda se pojavilo 4-5 mladića. Starijih od njih. Kretena. Tražili im novac. Sin i Komšija rekli da nemaju. Tražili mobilni. Sin podigao glavu, da ih pogleda, do tada ih nije ni gledao. Umesto pogleda, dočekao ga udarac. Pesnicom u lice. Pesnicom obmotanom lancem. Sin je, od udarca, pao sa klupe, na kolena, pa na glavu. Komšijski sin je, u strahu, skočio, uplašio se napada i ruke, u kojoj je video "nešto" što je ličilo na oružje i udario prvog pored sebe. Kreteni su se razbežali.

Komšija je uspeo Sina da podigne i dovuče kući. Žmu je odmah s' vrata, ugledavši krvavog i crnog, od udarca, Sina zgrabio, bacio mu peškir na lice, s' koga se slivala krv i odvezao ga u Hitnu pomoć, ovdašnju Urgencu. Ja nisam uspela ni da ih vidim...

Tu stižemo do drugih Kretena. Koji ordiniraju na ovdašnjoj Urgenci. Daklem, Divlji Zapad je samo mogao da sanja nivo divljaštva i bezakonja, koji je dosegla ta Urgenca.

Digresija, mala: U Celju je, letos, umro pacijent. Došao u Hitnu, sa oštrim bolom u grudima. Bez uputa...poslalo ga po uput. Čovek krenuo i umro na ulici pred bolnicom. Nedavno je, na ljubljanskoj Urgenci, umro pacijent. Čekajući...Jer, minimum čekanja, na ovdašnjoj Urgenci je 4 sata. To važi i za bebe, decu, žene, starce...Ko preživi, priča. Ja doživela, lično, dva puta. Čekala sa detetom, povređenim, 5 sati.

Daklem, stiže Duet strave i užasa, sinoć, na Urgentno: Žmu bledozelen, pred infarktom i Sin krvav i crn. Otvorene rane nad okom, iz koje lipti krv. Oko kao crna teniska lopta, zatvoreno, teče sukrvica. Krvava rana se proteže od jedne, preko druge obrve, iznad uva, kao ekvator oko glave, skreće i završava se na temenu. Pola santimetra široka. Krv.

Duet strave sačekuje Koza br.1. Na prijemnom. I pokušava da ih stavi u dugi red, da ispune formular prijemnicu. Žmu, instinktivno, primenjuje Opstanak pristup i urlikom ukida Kozu br.1 iz daljih dešavanja. Probija se u čekaonicu Hitne pomoći. Za njim tetura krvavi Sin sa štraftastim, krvavim peškirom, na krvavoj glavi. Žmu grebe po vratima lekara.

Na scenu stupa, nezadovoljna postojanjem ostatka sveta i svojih obaveza, Koza br.2. Koja pokušava da izbezumljenog Žmua i Sina, razbijene i krvave glave, stavi u red za čekanje. Žmu počinje da urla. U urlanju mu se pridružuju i ostali pacijenti, koji stare čekajući. Malo im je njihove muke, samo još da gledaju krvavog mladića, razbijene glave, pored sebe. Koza br.2, privremeno, uključuje mozak i shvata da je pred spontanim ustankom ispovredjivanih-obespravljenih. Ugurava krvavog Sina u ordinaciju.

U praznoj ordinaciji je lekar. Koji ljušti mandarinu. Ko zna od čega ta mandarina pati, kad je hitnija od ispovređivanih ljudi u čekaonici. Lekar Žmuu, za galamu priređenu, preti policijom. Žmu prihvata pretnju radosno. Jer baš policija bi mogla da svrati i popriča sa doktorom. Krajnje je vreme.

Potom lekar malo radi svoj posao, a Žmu zove školsku drugaricu, predstojnicu jedne od medicinskih katedri ovdašnjih. Posle njenog poziva, ekipa Kretena postaje pekmez i počinje, revnosno, da zarađuje svoju platu.

Sin mi je, posle više sati, doveden zakrpljen. Sa jednim okom kao zatvorena lopta, crna. Drugim modrim. Crnom ranom, koja se kao lanac, kojim je udaren, proteže duž glave.

Od jutros mi se, zakasnelo, tresu ruke. I vata me sto strahova. To sam, doduše, već napisala... Kreten je mogao da ga ubije. Da ga doživotno osakati.

Ko vaspitava decu, da rastu u Kretene, koji sa lancima izlaze u grad? Koji Kreten je spreman da robija izlazak u grad ili nekog nosi na duši? Gde će duša onim Kretenima na Urgenci, koji su odavno zaboravili zakletvu i ljušte mandarine, dok ispovređivani, krvavi i bolesni ljudi čekaju?

Idem da se i dalje tresem. Ranjenik spava sa ledom na glavi. I samo još ovo, dirnuta sam...kako ovaj blog ponekad funkcioniše kao porodica. Nune se brinuo. 49 41, iz Kanade, je pisao Bgd-u savetujući i tražeći melem za mog Sina. Mića Marković je odmah otrčao i kupio savetovani melem.Moja Rada Hrnjak će mi ga doneti. Da Sin nema ožiljak. Dejan, iz Portugala, zove da proverava kako smo. Hvala vam, svima!

 

 

 

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (227)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:22 26.10.2007

Hvala Tanja,

ovo sa budalama je citat Nenada Čanka...i skroz je u pravu. Odlično rečeno.
Ovo drugo, kao što si lepo rekla, da Porodicu nalazimo svuda oko sebe, među onima sa kojima se razumemo, pa makar ih nikada i ne videli. Sviđa mi se to. I znači mi što ste tu.
Strongman Strongman 19:15 26.10.2007

Majci ostaju veci oziljci

Jelice

Uvek sam sa paznjom citao Vase tekstove. Prepoznavao sam sebe i okolinu vrlo cesto. Ovo sto sam procitao danas je u meni probudilo jake emocije. Ne samo sto imam dvojicu sinova koji tek stasavaju pa sam se prepoznao kao otac vec sam imao slicno iskustvo ozbiljnijih razmera. Ispalo je skoro ok na kraju ali je bilo vrlo lose.

Svega se secam kao da je danas bilo a bilo je pre 20 godina, tacno. Moj prvi ljubavni sastanak. Prvi put u zivotu sam dogovorio da izadjem sa nekom curom u grad. Imao sam 17 godina, trenirao kosarku, mlad, zgodan.... Pun planova.

U diskoteci mu se obrusava problem niodkuda. Nisam ni bio svestan sta se desava kad me neki krzljavi tip, stariji od mene startuje "Sto si mi stao na nogu?". To je, verovatno, stariji brat pitanja "Sta me gledas?". Ja se po inerciji izvinim, pa na njegovo insistiranje, jos ljubaznije izvinim. A bas u tom trenutku moja izabranica me je, spontano, uhvatila za ruku. Prvi put sam se drzao sa curicom za ruku. Topio sam se od miline. Bio sam mozda na samo par sati od svog prvog poljupca. Snevanje prekida surova realnost. Iznenada dolazi udarac u glavu, jedan, pa drugi. Nisam skroz nevest kad su tuce u pitanju, ali mi nije jasno odakle toliko udaraca. Pljusti sa svih strana. Kapiram da me bije petorica tipova. Zamahujem i ja, ali svaki put kada me udare, meni se izgubi slika na sekundu - dve, pa ne vidim bas najbolje. Bio sam 192 cm i oko 95 kg tako da su se i moji udarci brojali. Da skratim pricu. Gurnuli su me u stakleni pregradni zid i zestoko sam posekao obe ruke. Krvario sam neverovatno puno. Gledao sam kako zivot curi iz mene u potocima krvi. Lezao sam na belom, mermernom podu, obezbedjenje mi je kaisevima podvezivalo ruke a ja sam tonuo.

Nose me kroz masu. Brza intervencija hitne pomoci i devet boca krvi koje sam primio su me spasile. Inace sam gubio puls na 2 - 3 minuta. Uzgred lazu za tunel i lebdenje, kad umires. Znam. Bio sam klinicki mrtav. Vratili su me doktori. Izgubio sam skoro pola leve ruke. I dobar deo desne. Sportski snovi padaju u vodu. A bio sam kadetski reprezentativac.

Na izlasku iz bolnice doktor mi kaze, ne gledajuci me u oci: "sinko, nazalost neces moci da se bavis sportom a i bice prava sreca ako rehabilitujes levu ruku da mozes da je koristis ali si barm ziv". Strasno!. 17 godina a invalid. I to bas ja.


Sada ide ohrabrujuci deo za mama Jelicu:

Povredjen 3. Januara 1987, nakon 14 dana otpusten iz bolnice, 28. januara sam poceo da bacam na kos, 5. februara sam prvi put uradio 100 sklekova nakon povrede. 1991 godine bivam najbolji strelac svih kosarkaskih liga u Srbiji (igrao sam drugu ligu tada), 1992 na All Stars prvenstvu u zakucavanju, u Novom Sadu uzimam 2. mesto iza pomahnitalog Dragutina Topica...


Dakle Jelice opustite se malkice. Mladost je najbolji melem ikada izmisljen i sanira sve povrede veoma lako. Koristio sam sve navedene kreme na mojih 212 savova. Nisam nesto impresioniran. Najbolja je bila krema Tiomukaze (ne pise se bas tako) iz Slovenije, koja se, na zalost, vise ne proizvodi. Sada se posecem na brijanju pa krvarim 2 dana.


Potpuno razumem Vasa osecanja ali verujte mi da ce toga ostati samo u tragovima, jer, kao sto znamo, zivot ne daje garanciju. Vama ce ostati veci oziljak nego vasem sinu.


Puno pozdrava Vama i Vasoj porodici


p.s. da ne zaboravim. Sa takvom levom rukom sam 15 godina kasnije postao svetski prvak u jednom drugom sportu u kome ljudi dizu ogromne tezine i mahom su svi preko 140 kg. Bilo je toga dosta i na TV.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:25 26.10.2007

Strong,

kakva priča, ali stvarno kao film...strašno. I najbolje na svetu da si uspeo.
A ožiljci mnogo više ostaju od straha, no od udaraca. Najdublji.
Evo, sin već sa ocem bandrlja u sobi i smeje se i to je ok jako...ja se isto pribiram i ponovo moram da napišem da mi u tome dosta značite i vi i da ste tu, svi vi. Hvala.

p.s. A zahvaljuje vam se i Sin. Svima.
Strongman Strongman 19:54 26.10.2007

Re: Strong,



Pade mi na pamet koliko su ti stara deca? Ukapirao sam, iz ranijh blogova, ada su momci muzine a da je devojcica jos pricezica.

Moji sinovi su 3 i 9 godina. Zivimo u Americi od skora i uzivam u odrastanju svoje dece na bezbedniji nacin. Ako nista drugo niko ne moze u skolu da udje neovlasceno. Ogradjene su i zakljucavaju se. Pojavu pedofila i drugih manijaka publikuju na oglasnim tablama, salju emailove, zovu telefonom sve roditelje. Roditelji su samoorganizovani da intervenisu. Dosta je bolja linija odbrane nego kod nas.

A kad se setim da je u Nisu u igraonici neki klinac od 11 godina potegao noz na mog sina koji je tada bio 6. Ja otisao da se pozalim njigovom ocu, jer je klinac opasan za okolinu. Tip, "gangster u mirovini" u majici bez rukava, nevesto tetoviran, me ne samo iskulira nego nezno uvredi. "Mnogo me zabole k.... i za tebe i za tvog klinca. Ako ne ume da se brani neka sedi kod kuce". Jeli? Pa necemo tako. Da podsetim da sam 140 kg misica i da sam sada profesionalni badigard. Uhvatim ga za palac i proverenim zahvatom nateram da klekne u jakom bolovima. Malo sam ga psihofizicki izmaltretirao. Oca koji je nezainteresovan da obuzda problematicnog sina. Mislim da je maltretiranje jako uticalo na njega da skrene paznju klincu na ponasanje. Isao sam sa maltretiranjem do linije ponizenja. Ne preko. Posle toga sam potegao svoje veze u policiji i insistirao da svasta nesto urade.

Uglavnom klinac je nestao iz igraonice i obliznjeg parka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:23 26.10.2007

Moji su:

veliki sin (ranjenik) 17,5
ćerka 14
mali sin 13

Sa zadovoljstvom sam čitala tvoju priču. Hvala ti i za mene. To je jedini jezik koji razumeju.
Strongman Strongman 20:39 26.10.2007

Re: Moji su:

Pa ako imas neku malko jacu baterijsku lampu..

milmax milmax 22:06 26.10.2007

E moj Betmene!!


Betmene breeeee!

Ovde Spajdermen, sta ima a?

`Ocemo malo na kafu dole ispod Empajera pa posle na picu kod debelog Tonija i na kraju da skoknemo malo do bratske nam nase Ljubljane da podelimo po neku vaspitno obrazovnu?

Slusaj, mnogo su se "poevropisali" ,red je da im malo obnovimo gradivo kako Kruska ne pada daleko od Kruske i da su ,elem dakle, jos uvek Balkan.

I jos nesto da te pitam ,`el imas malkice vremena da posetimo i onog Docu sto voli Juzno voce?



Spajdi

P.S.

Jelicin pindzur je strava moj majstoreeee
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:52 26.10.2007

Strong,

sutra ću da pazarim najveću baKteriju u regiji i da ti pošaljem signal. Ima da se oduzmu vojne baze od strave.
kuki kuki 19:37 26.10.2007

Ajde malo trolovanja

kako bi odmorili kumu, a sve opet u vezi onih drugih kretena:

Prijatelj imao kliniku u Nemackoj. Posle spajanja sa DDR, sazali se i primi sestru sa istoka. I nastade haos: brecanje na pacijente, "ja sam gospod Bog" sindrom, "tu ste da vas udostojim" stav, i sve ostalo svima nam toliko poznato. Dzaba joj je moj prijatelj objasnjavao, ubedjivao, molio, pretio. Na kraju je morao da je otpusti.

Kaze, jedina uteha koja mu je ostala, je da je utvrdio da socijalizam i od Nemca moze da napravi neradnika.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:40 26.10.2007

Dobra priča, kume,

poučna i informativna :)
Strongman Strongman 19:55 26.10.2007

Re: Ajde malo trolovanja

I obrnuto. Gledam ove nase bivse neradnike kako rmbaju po Americi (ukljucujuci i mene)
kuki kuki 20:29 26.10.2007

Zvezda

Dosta je prestolonaslednik bio zvezda, ajde malo da se pobrinem i za poboljsanje tvog raspolozenja.
Vidi
Strongman Strongman 20:37 26.10.2007

Re: Zvezda

U trenutku kada ONI zele da nam otudje 15% teritorije ti saljes slike iz NJIHIOVE zemlje. Ti mora da si strani placenik.



Nego ima li neko upraznjeno radno mesto za placenike pripravnike?
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:39 26.10.2007

Kume, Server not

found...jao što je lepo ))
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:41 26.10.2007

Strong, ja

bih baš volela da sam plaćenik...nikako da naletim na te što oće da plaćaju plaćenike, a imam sposobnosti, ne bih razočarala...ako ih sretnem, preporučiću i tebe.
kuki kuki 22:47 26.10.2007

Re: Kume, Server not

Oprosti. Evo probao na drugom serveru Probaj
nikvet pn nikvet pn 17:45 27.10.2007

Re: Dobra priča, kume,

Oprostite što se mešam u terapiju ali.... Moje 25-godišnje profesionalno i roditeljsko iskustvo kaže : za zarašćivanje rane brzo i bez ožiljka - cinkvitaminska mast !
Obična veterinarska bela, neugledna, jeftina....Proizvodi Vet zavod Zemun, a odskora i NCP Subotica ( ako nije i bolja ). Komparirao sam nekad sa melemima, kantarionom,voskom itd itd .....nema poređenja, razlika je velika.
Unfuckable Unfuckable 22:44 27.10.2007

Re: Dobra priča, kume,

nikvet pn
Oprostite što se mešam u terapiju ali.... Moje 25-godišnje profesionalno i roditeljsko iskustvo kaže : za zarašćivanje rane brzo i bez ožiljka - cinkvitaminska mast !
Obična veterinarska bela, neugledna, jeftina....Proizvodi Vet zavod Zemun, a odskora i NCP Subotica ( ako nije i bolja ). Komparirao sam nekad sa melemima, kantarionom,voskom itd itd .....nema poređenja, razlika je velika.



nisam hteo da dajem savete, sinoć je još sve bilo "vruće" - ali da sam davao - to bi bio ovaj
Proverena na incizijama od carskih rezova, i to preko šavova ...(povidon included....)
Pogodak !
Al da ne sluđujemo Jelicu - mlad je dečko, veliki potencijal rasta ćelija - verovatno će - što reče Deki Stanković - ostati tamanfinosexy scar za tzitze ...
49 41 49 41 06:37 29.10.2007

Re: Strong, ja

Jelica Greganović
bih baš volela da sam plaćenik...nikako da naletim na te što oće da plaćaju plaćenike, a imam sposobnosti, ne bih razočarala...ako ih sretnem, preporučiću i tebe.


Vec, par nedelja razisljam; kako je Jelica Greganovic strani placenik; a ono Ona se bas i ima tu ZELJU!
Strani placenik ( o ekonoskim efektima njenog PRE/POTplacivanja ili Free of Charges- ne bih).

Obrazlozenje:
Jelica Greganovic
Slozi pricu iz duse i srca; o LEPOTAMA Slovenije, tradicije, legende, sve to zacini slikama Logarske Doline, Savice, Bohinja i Bleda iz raznih godisnjih doba/ pruzi nam detaljna obrazlozenja; kao najbolji i najprofesionalniji
Turisticki Vodic.
Pohrle mnogi na tu BESPLATNU TURISTICKU reklamu; ala Markovici, Jovanovici i jos mnogi neznani.

Dok istovremeno; Peterlei, Janse, Rupeli, ... ; pa i moja prijateljica V Ministarstvo za Kulturo
Zadovoljno trljaju roke v svojih KABINETOV.

Pa, kako drugacuje da nazovem nasu Jelicu; sem PLACENIKOM ?!?
Sto ona to radi na VOLUNTERSKOJ bazi; mi to zovemo od SRCA - SRCU!
Ampak, kabinetska BRATIJA trljaho roke; zbog RAZVOJA nase Dezele- So Soncnih Stran Alpah i
HVALE se SVOJIM Privredno-Turisticko-Kulturoloskim USPESIMA.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:42 29.10.2007

Pa...ja bih

više volela da se moje plaćeništvo lepo izrazi u evrićima...ako je plaćeništvo, neka bar bude pravo.
Hemičarka Hemičarka 20:36 26.10.2007

Draga Jelice,

ne znam sta bih ti sad napisala. Drago mi je da je Prestolonaslednik bolje, oporavice se on brzo od toga. Ti budi jaka i crpi snagu iz porodice na okupu (a i ovaj pindzur ce da pripomogne). Kretena na ulici ima svuda, u svim gradovima, ovi u bolnici su opasniji...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:38 26.10.2007

uh, naopako Leco...

nemam ništa pametno da kažem.

nadam se da će Grega-junior izaći iz svega sa što manje mogućom traumom i da će mu povrede zarasti normalno pa i da neće imati nekih oštećenja na licu...

dodatna poražavajuća crta u celoj priči je kao da si srbiju opisala, a radi se o Uniji?

svet zaista u pojedinim situacijama liči na kretenoidno mesto.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:06 26.10.2007

Srbiju ?!?

Pa, u od boga zaboravljenoj Srbiji, nema šansi da dete staro 4-5 godina čeka 4 sata na hitnoj pomoći razbijene vilice, krvave i blatnjave...ni da devojčica od 12 godina modrog lica i povređene ruke čeka 5 sati u hitnoj...ni beba...bar deca...ovde kao da bog žmuri...kakva EU, kreteni neopevani!
Jelena Milić Jelena Milić 20:45 26.10.2007

jelice...

jm
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:07 26.10.2007

Jelena,

hvala za javljanje :)
Unfuckable Unfuckable 21:11 26.10.2007

Jelice

siguran sam da će sve biti u redu.
Ne zato što sam neobavešteni optimista....
nego zato što verujem da zdravi, svetli, veseli i pametni ljudi i iste takve porodice bolje prođu kroz teške situacije.
Jezivo i brutalno je to što se dogodilo. Znamo, negde u podsvesti, da je zlo svuda oko nas - ali zaista znamo tek kada "udari negde jako blizu" i obično tamo gde najviše boli.
Mislim da je "kontrola štete" bitnija i produktivnija od kažnjavanja skotova koji su to počinili.
Njima će se "vratiti" - samo....
I mislim da zmajevi savršeno umeju da čuvaju blago.
Zato sam siguran da će sve biti u redu i da će sve rane zaceliti bez posledica.
Veliki pozdrav velikoj Jelici
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:13 26.10.2007

Hvala ti.

Ma, to je uvek tako...teško je kada ti se desi nešto što se uvek drugima dešava, ali evo, prikupljamo se...biće sve ok...samo kada stigne ćer i kada ugleda brata...ništa reći ćemo joj da je dobio 4 iz matematike, pa tati pao mrak na oči
korto malteze korto malteze 21:22 26.10.2007

ma bilo pa proslo i gotovo ne ponovilo se.

Jelice,

Nece tu biti bogznasta od oziljka, ne brini...secacete se mnogo kasnije svega toga kao jedne...neprijatne sitnice. A jos kasnije cete se sve cetvoro svemu tome smejati. Tuce znaju biti i mnogo, mnogo gore, malo ko nije bio bar u jednoj i ako mene pitas, kad se vec morao naci u tome - dobro je prosao.
Kretene ce vec neko naci, upisi sina na boks i kupi mu kacigu za motor. I lepo navij neki smesan film...ili procitaj porodici neki od svojih blogova , da se malo oraspolozite.
Pozdrav junioru i ostalima
bravar bravar 21:40 26.10.2007

bez naslova

Eto! Bas danas da radim ceo dan!
Jelice, sta da Ti kazem sto drugi vec nisu.

Proci ce. Rane ce zarasti. Ljubav i paznja lece ono u dusi, ali to znas i sama.

PS Saljici imaju vise tipova masti i melema, pa treba naglasiti za sta je melem potreban.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:45 26.10.2007

Bravare,

hvala, to je 49 41 sve odradio, Mića pazario, tačno šta treba. Šta da ti kažem, dobri ljudi kao hleb, zlatni.
irena_stoji irena_stoji 21:57 26.10.2007

Rumunski Film

Ova situacija u hitnoj me je mnogo podsetila na film koji sam skoro videla: Smrt Gospodina Lazareskua. Rumunski reditelj, ovogodisnji pobednik Kanskog festivala. Toplo ga preporucujem. Izuzetno verodostojan. Na trenutke se smejete na trenutke da placete. A vecina se desava u hitnoj....

Vama Jelice i prestolonasledniku sve najbolje!
Cipi Cipi 22:06 26.10.2007

da utvrdimo gradivo: kantarion

Draga Jelice, ja bih samo insistirala na kantarionu - od carskog reza danas mi je ostala samo bleda senka, a izgledalo da je mi jednodelni ne ginu do daljnjeg. Porođaj se odigravao u Africi, a mama poslala kantarion iz otadžbine (u civilizovanom svetu izgleda da ga koriste samo za depresiju), ali to je već priča za sebe. Važno da je Sin ok.
bravar bravar 22:20 26.10.2007

bez naslova

Ko vaspitava decu, da rastu u Kretene, koji sa lancima izlaze u grad?

Odsustvo vaspitanja proizvodi takve kretene, na zalost.
Takvih ce uvek biti, na zalost - takodje.

Krenu od detinjstva da maltretiraju svoje drugove a onda predju na okolinu i to bez zadrske. Sta znaci udarac pesnicom u glavu, nego zelja da nekog trajno povredis.

Moj brat je bio cetvrti razred. Drugari mnogobrojni. Igranje auticima prerasli, pa voznja biciklom postala glavna zabava. Naprave kolonu, pa za prvim - pravo, levo, desno, uzbrdo, nizbrdo... Jedan decak, iz susedne zgrade, vecito je pravio probleme, ali je toga puta preterao.
Dan polako odlazi. Sestra i ja kuci, mama u komsiluku, tata gleda TV. Na vrata ulaze dva starija decaka unoseci besvesno telo moga brata sa recima: Toni je poginuo!
Na srecu, nije. Izrastao u velikog momka:) koga obozavam:)))
Sta se desilo? Taj mali je direktno svojom biciklom namerno udario mog brata, koji je, preletevsi svoju biciklu, glavom udario u stub ulicne svetiljke i ostao da lezi.

Da nismo imali jake veze na neurohiruskoj klinici - ne znam sta bi bilo. Imao je obostranu fakturu lobanje i jak potres mozga.
E, to su ti mali kreteni koji posle izrastu, kao i ovaj, u velike kretene koje treba naci i zasluzeno kazniti.

PS preterah, a Tebi je tesko, znam. Drzi se, jer vidi koliko nas je koji Te volimo i mislimo na Tebe:)))



neverlander neverlander 22:24 26.10.2007

Jelice,

strahoteka, zaista.

puno pozdrava ranjeniku i ranjenim roditeljima. Ljubav leci sve...
nadam se da ce brzo da vas prodje.

p.s. Kantarion je zakon. pomoci ce 100%

sashaNS sashaNS 22:40 26.10.2007

Jao

Jelice, stvarno strasno! Vi,sin i ostali se drzite, a ja cu ove moje (12 i 13 godina) da zakljucam.
"Kljucic sam izgubila, ne mogu ga naci"
Sta ima da idu napolje.
bravar bravar 22:42 26.10.2007

Re: Jao

Meni moje od 16 pobeglo. Cekam je da dodje, ziva nisam. Zvala sam je sto puta, pa me sad strah da ce da iskljuci mobilni. Danas prvi put moze da dodje do 12. A ovaj post me docekao. Sta da kazem:(
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:55 26.10.2007

sasha

i ja sve nešto od sinoć mislim, šta ima deca da izlaze napolje uopšte...stan je dovoljno veliki, mogu ponekad da otvore prozor i dosta...
bravar bravar 23:00 26.10.2007

Re: sasha

Sve kad citam mislim da je moja majka bila pametna. Mogli su da nam dodju drugovi i drugarice, da sede dokle hoce, obavezno su tu sok i gomila palacinki, gitara, pesma, smeh....
Al' ovi mladi nece tako:(
ivana23 ivana23 23:13 26.10.2007

Re: sasha

Jelica Greganović
i ja sve nešto od sinoć mislim, šta ima deca da izlaze napolje uopšte...stan je dovoljno veliki, mogu ponekad da otvore prozor i dosta...

Moraju neki put i da izadju. Da donesu 4 iz matematike
49 41 49 41 05:22 29.10.2007

Re: Jao, jao, J A O

bravar
Meni moje od 16 pobeglo. Cekam je da dodje, ziva nisam. Zvala sam je sto puta, pa me sad strah da ce da iskljuci mobilni. Danas prvi put moze da dodje do 12. A ovaj post me docekao. Sta da kazem:(

Jao blago vama sa demokratijom!
Meni i sa malo vise od 16 majka govorila:"Posle 10 vrata su ti zakljucana; gde ces da spavas- to je tvoj problem"!
Cakisa63 Cakisa63 22:45 26.10.2007

:(

Iskreno mi je žao da pročitam i samo pomislim na to kroz šta ste prošli sinoć i noćas, ljubaznost lekara i bolničkog osoblja u sloveniji je odavno došla na loš glas i u EU... na žalost u toj sam branši pa bih mnogo toga mogao da kažem "pro et contra", ama da ne širim priču za sada. I ja sam, kad sam došao u slo, mislio da dolazim u zemlju najlepšu i najmirniju na svetu pa kad su krenuli pac. u Mb pa sve prebijeni subotom veče, e vala trebalo mi je vremena da dođem sebi i ukapiram da se saga iz Srbije nastavlja i ovde. A što se lekara tiče i odnosa prema pac. i svega, ma ja sve mislim da ovde u Mb i dalje, kao što Čvorovići drže Staljina u podrumu, e tako ovde krišom pogleduju Titu po kancelarijama i ordinacijama. Jeste kapitalizam prodro u mnoge sfere života ali se SFRJ mnogo dobro održava i dalje sa svim navikama koje su nas izluđivale, meni se čini da su i u srbiji nestale ali se ovde na neki čudan način i dalje održavaju... Što se lokacije tiče, ma tabor nije ni malo medeno mesto da se sedi uveče, mnogo je tih glupih mesta u neposrednoj blizini, od Metelkove pa nadalje.
I da dodam još samo jednu stvar, za ožiljke, ne bakćite se ni jomelopom ni nekim drugim čudima, to što se sad kod nas u srbiji prodaje nema baš preterano veze sa original Šaljićevom recepturom, probao u praksi mnogo puta na svojim pacijentima, jomelop- katastrofalan rezultat! Uzmitte, ne znam da li je na listi ZZVS, preparat "Contratubex" mast ili gel i nekoliko. 2-3x na dan se umasira u ranu, sacekajte i počnite da ga primenjujete nekoliko dana nakon uklanjanja šavova, u početku 'oće malo i da peče i boli ali verujte da ćete biti prezadovoljni.
Žao mi je što sam malo dalje od vas ali verujte mi da bih doleteo u Lj da pomognem, makar savetom!
Pozdrav i držite se!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:58 26.10.2007

Caki fala

k'o da si ovde...inače, ja sam u Mb odradila tri carska i prateće sve aranžmane...a sve mi je sredio pokojni šef traumatologije Mb bolnice...čovek se u međuvremenu ubio...nije izdržao Dostojevskog uživo i tako svaku noć...
Sutra tražimo i tu pomadu. Ima bre svim da ga izmažemo, nema frke.
Cakisa63 Cakisa63 23:06 26.10.2007

Re: Caki fala

Alal vera za hrabrost da rađaš ovde (mislim u Mb), kao što su tvoja iskustva u urgenci u Lj očajna e tako je moja žena na početku trudnoće doživela takve šokove kod ginekologinje u Mb da smo pola njene trudnoće proveli u Bg na kontrolama i na kraju smo u Mb došli do "našeg lekara" Slovenca koji radi u porodnišnici u Austriji tako da je moja draga sva sretna i zadovoljna rodila curicu od 4,5kg u Feldbachu a odlazeći tamo neko vreme smo ukapirali da ko je jednom rodio u Mb, nema šanse, ta rađa drugi put u Feldbachu, pravilo tako reći. Pa što se tiče zdravstva u slo, pogledaj šta je skoro bilo u Postojni, najnapičenija porodnišnica valjda trenutno u slo, skoro je u kratkom vremenu umrla druga porodilja, mlada i zdrava, na prilično neobjašnjiv način!
Modesty Blaise Modesty Blaise 22:54 26.10.2007

Jelice

draga, mnogo mi je zao.

zlo ponekad tako uzasno udari bez najave, i ode nekaznjeno a iza ostane samo ocaj, bes, bol, neverica i nemoc. Pored saniranja fizickih posledica koje je akutno, bitno je da pokusate oboje da mu na neki nacin pomognete da emotivno to svari i izbaci iz sistema zauvek. Stegni draga majcinsko srce i predji na automatskog pilota za XXL smeh i XXL pozitivnu energiju i idemo dalje rutu u svaki novi dan, nema ti druge.

Ja sam inace dobila pesnicom u glavu 29. novembra 97. u pola sedam uveche, ispred hotela Prag. Prelazila sam ulicu na zeleno i neki kreten u opelu je hteo da me pregazi na pesackom prelazu. 50 metara dalje uz balkansku, uhvatio me je s ledja i okrenuo za 180 stepeni i poceo da vice. Bio je tipicni dizelas, bez kose, u koznjaku i trenerci i bio je maaaaaaali, za dlaku visi od mene. Ja sam ga usred te tirade samo pitala sta hoce i sledece cega se secam je njegovo: "Ovo" i onda njegova pesnica koja mi izmesta levu stranu lica iz mesta. Secam se tog izmestanja kao da mi se leva polovina lica vratila korak nazad, secam se da sam ga pogledala u oci i da su bile sarene, zeleno braon i secam se da je poceo da bezi niz ulicu. I onda je nastao prekid filma. Drugarica koja je bila samnom me je drzala na krilima kad sam se osvestila, krv je liptala iz nosa i svi su mi zvuci bili nekako daleki.

Pitala sam je da li je uspela da mu vidi registraciju i kad me je zbunjeno pogledala: Pa ti si pala i pocela je da ti lipti krv iz nosa ja sam pocela da placem. od besa, onako krvava. odbila sam da idem u hitnu pomoc, odbila sam da idem u policiju i onako placuci, krvava do cipela i potpuno zatvorenog oka otisla sam kuci.

Imala sam srece, to je sad samo ruzno secanje.

Zelim vam da sve ostane samo ruzno secanje i nista vise.


Jelica Greganović Jelica Greganović 23:00 26.10.2007

Modesty,

sad je i meni strašno što si tako nešto doživela, dakle ja reči nemam. Ne razumem, niti ću ikada razumeti takve likove, kao ni ovog sinoćnjeg sa lancem na pesnici...šta to jede, gde je raslo, ima li išta u glavi?
Modesty Blaise Modesty Blaise 23:19 26.10.2007

Re: Modesty,

Ako mi verujesh, naredne dve godine sam se trzala na svaki zeleni opel na ulici, pokusavala da vidim vozaca, da li je on ili nije on, pamtila registracije pa ih posle zaboravljala. Sve zato sto nikako nisam mogla da razumem, kako, zasto, odakle dolazi to zlo, zasto bas meni.
Ko ce to znati? Mozda je godinama trpeo nasilje u porodici, mozda je izgubio roditelje i rastao u hraniteljskoj porodici u kojoj ga neko sistematski godinama mucio, mozda ce on dobiti lancem ako nekome ne donese toliko i toliko para danas, mozda je samo besan bez razloga i zao od rodjenja. Mozda je i prava sreca sto to ne mozemo da razumemo.
Nemoj mnogo o tome. Samo guraj napred i pazi da mu svo to zlo nestane sa tim ranama. Da nista ne ostane u sistemu. Sifra: samo ruzno secanje, samo ruzno secanje.
Dejan Stanković Dejan Stanković 23:15 26.10.2007

Znam ja tog rmpaliju dok se muvao oko nogu

vise je ovde keva nagrabusila od njega.
sad ce jos da bude veliki dasa u skoli. a ako bude imao srecu da mu ostane i neki sarm-oziljcic - to dejevojke gotive.

think positive!
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:18 26.10.2007

Ma, vidim

ga ja, parazita...dolaze drugovi, a on na svu moju muku, trijumfalno nosi onu glavu isfačlovanu...ali od ožiljka teško da će da se osevapi. Mića pazario dve kutije melema, a Caki dodaje Contratubex, ima da ga ispeglamo, biće kao nov.
parobrod parobrod 23:43 26.10.2007

kreteni

Bepanthen mast i vestoUvsivena rana ne bi smeli da ostave veliki oziljak .
Apsolutna zabrana izlaganju UV zracenju tokom godine (ovo je tacno ali se nikada nisam zapitao zasto)
Oziljak tek posle godinu dana spadne na svoju definitvnu velicinu.
Zelje za brzim oporavkom
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:45 26.10.2007

Fala brode,

ovo oko UV zraka, ima ovde doktora pa nek me poprave, je verovatno povodom zarastanja, tj. mlada koža, tanja, brže pocrveni, pocrni, onda ostane to obojeno zauvek...baš čitam, al' sam ovo objasnila, svaka mi čast...
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:30 27.10.2007

Re: Fala brode,

Jelice,
danima nisam na blogu. Tek sada sam videla sta se dogodilo. Uzas jedan.
Kako je sin danas? Moze li se na bilo koji nacin pomoci?
Jooj strasno. Povracalo mi se dok sam citala sve sta si napisala. Od straha.
I gadjenja. Znam situaciju u urgentnom. Strasno. Moj je otac imao saobracajnu nesrecu nakon cega je, kasnije smo saznali, morao da primi neku injekciju, koju mu nisu dali, jer su verovatno ljustili mandarine. Posledice od neprimanja toga ima dan danas (mislim da je u pitanju nesto protiv zgusavanja krvi, da ne gusim sada).
Strasno. Dobro su tvom sinu na kraju i ukazali pomoc.
Uzgred, znam neke lekare sa urgentnog. Divni ljudi i doktori. Ali ocigledno "niste uboli" dobru smenu.
Kad god se nesto nekome desi - "ne ubode dobru smenu". Strasno.

Ja dete, kao teram, da sam ide u skolu. Veliki je vec, 10 godina. A on, inace sasvim samostalan i socijalizovan kaze "mama, bojim se". A ja ga i dalje ohrabrujem da pokusa da ide sam. Kako nakon tvog teksta da nastavim sa ohrabrivanjem?

Znam da ne mozemo decu da zastitimo od svega, narocito ne kad su vec velika kao tvoja.
Ali je strasno sto takvih situacija u nas ima puno.
Stvarno je strasno. A ne znam ni kako da se preventivno deluje.
Izasao covek u setnju. U sedam uvece.

Nemam pojma. Lupetam gluposti. Ne znam sta da kazem. Bas sam se potresla. Nemoc da se reaguje, nemoc da se resi ili izbegne problem, nemoc da se pomogne... cini me ocajnom.

Bojana Maljević Bojana Maljević 00:40 27.10.2007

setih se sada...

...jedne situacije... Elem, pre dve godine ja zavrsavam rucak, moje mladje cedo pored mene (tada 2 godine)... Iznenada on izgubi ravnotezu i krene da pada. Nista strasno, da je samo pao nista se ne bi dogodilo.
Medjutim on se onako mahinalno uhvati za veliku tesku keramicku teglu koja mu padne preko ruke, posece ga i slomi prste.
Krv lipti na sve strane, mi u Tirsovu hitno, sa sve istim peskirom kao tvojim - pogresili smo dan. Tirsova je dezurna parnim a Institut neparnim danima (bila je nedelja), ili obrnuto - nikada necu zapamtiti.
Mozes li to da zamislis? EJ??? U Beogradu od 2 miliona ljudi, teraju em da idem na drugi kraj grada sa krvavim detetom.
Odazimo na Institut, on urla, nece da "saradjuje" , salju nas tako krvave na rengen.
Koza kaze: "Stavite mu ruku tamo da ga snimimo."
On nece, pomera ruku, place, krvari...
Ja kazem: "Gospodjo, molim Vas, ja ne znam kako se drzi ruka da bi se napravio dobar snimak, ne znam gde smem da ga pritisnem da na silu snimimo ruku, krvari. Molim vas dodjite i ucinite to najbrze sto mozete."
Koza kaze: "JEST' PA POSLE MENE DETE DA MRZI". ????

Kad nju nisam zadavila necu nikog.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:08 27.10.2007

Bojana,

tačno to je osećaj, meni je sve vreme bilo muka koliko me je bilo strah...i dok su se tamo bavili na urgentnom, meni su se samo kadrirale sinovljeve slike pred očima...i to sve kad je bio mali, samo mi je pred očima sevalo kako je gurao noge sa čarapicama u usta, teturao se po stanu, kikotao...lepo sam precrkla. I najstrašnije od svega - nemoć...hvala ti za javljanje i razumevanje :)
49 41 49 41 06:00 29.10.2007

Re: Fala brode,

Jelica Greganović
ovo oko UV zraka, ima ovde doktora pa nek me poprave, je verovatno povodom zarastanja, tj. mlada koža, tanja, brže pocrveni, pocrni, onda ostane to obojeno zauvek...baš čitam, al' sam ovo objasnila, svaka mi čast...


Kuku meni; mnogo babica-DECA kilava.

I, tako se Ja rodih sam. Na svetu Nedelju! Tamo daleke posleratne.
Otac na fudbalskoj utakmici; brat i sestra kod babe i dede- a ,Ja jos
nerodjen SAM sa rodjenom mi majkom u KUCI.

Bez, bolnice- bez CARSKIJEH rezova i bez sve gungule.

P.S.
Jelice,
Zatvaraj blog; ako posaljem i ja jedno 5-16 iljada prodajnih agenata nase domace farmaceutske industrije
Pomislice svi u Ljubljani na Taboru se ZLO ZGRDILO.
Ako, nastavim da blogujem- videces ispascemo rodjaci!

Nego sledeci put; kad krenes preko Kragujevac; svrati mi do UJNE- uzmi dve tegle melema- BEZIMENOG-
Nune ce mu Lupi Tiketu; ko na Ajvar-Jednu zadrzi sebi a drugu posalji meni.
Verocka-Vera (ujna)- pravi ORIGINAL- ko baba mi Mara ( Marija).
Veruj mi na rec!

jeca jeca 23:54 26.10.2007

Kriminalci, robijaši...

Kreteni, debili, majmuni...sve epitete je zaslužilo "društvo" iz parka. Evo sada je i meni lakše, a nadam se i vama. Najbitnije je da vi Jelice budete mirni, a mali će biti ok, biće najveća faca u školi, ma sigurno će biti sve u redu. A za hitnu pomoć nemam komentara...ustvari imam-kreteni, debili, majmuni...
Drž' te se!
pidola pidola 01:08 27.10.2007

!!!

za ove prve nemam sta da kazem,"kreteni" govori sve,a sto je najgore,mnogo ih je.
ajde sto su za sebe budale,neka im,nego su opasni i za okolinu.
a za hitnu pomoc,to je vise bezobrazluk.u svom haosu,panici odes s namerom da ti pomognu(igrom slucaja tome i sluze),a dobijes udarac,svako normalan bi urlao,to izgleda jedino i razumeju.sa takvima ne moze drugacije,nazalost.
dobro je sto ste napisali blog,barem izbacite iz sebe i nervozu i bes i sve.
sad,koliko ima efekta ne znam,ali ako je i malo lakse,odlicno.
pipi duga čarapa pipi duga čarapa 03:05 27.10.2007

Joj Jelice, znam kako je

I dan danas kad me pozovu iz vrtića, srce počinje ludački da mi tuče. I sad dok razmišljam o svemu kroz šta smo prošli, i kroz šta vi prolazite me podilaze žmarci i grči mi se stomak.

Naša duša je imala godinu i po' dana. Bili smo na poslu, a ona u vrtiću. Videla sam propušten poziv od muža i pozvala ga, javila mi se njegova koleginica i rekla da su ga zvali iz vrtića, da vodi ćerku na urgencu, jer su joj malo "pričkinuli" prst, pa ne bi bilo loše da se snimi. Sve počinje da se odigrava neverovatno brzo, u sledećem trenutku sam već isperd zgrade i ulazim u auto, gde je vidim, sa celom rukom uvujenom i povezanom oko vrata, onako ranjenički. Ne shvatam, zašto je sve uvijeno, da li to znači da ima i krvi ?!? Ona je potpuno ošamućena, ali ne plače. Tešim se, da nije tako strašno. Stižemo na urgencu. Primaju nas odmah. Pozivaju nas da uđemo, sedi mi u krilu, dok odmotavaju ono što su u vrtiću zamotali. To što vidim ne izgleda kao prst. Potpuno je smrskan. Izgleda kao zgnječena višnja, popucala na sve strane. Nokat odvaljen, stoji pod 90 stepeni u odnosu na normalan položaj. Zglob otvoren. Ne mogu da zamislim da moje dete trpi takve bolove. Čudim se kako se nije onesvestila. Ni najvećim naporima ne mogu da zamislim kako to može da se sastavi i zašije da izgleda ponovo kao prst. Ali sama sebe ubeđujem da će oni moći to da urade. Prestravljena sam, ali joj sklanjam glavu u stranu da ne gleda, mazim je i tešim da će sve biti OK. A ni sama ne verujem u to. Lekari se zabrinuto pogledavaju i jedan drugom odmahuju glavom, povlače se iza paravana i nešto šapuću. Šalju nas napolje da sačekamo

Izlazimo u hodnik i čekamo. Počinjem da se bojim da neće moći ništa da urade. Onda nas upućuju na plastičnu hirurgiju. U medjuvremenu je primila lokalnu anesteziju, tako da se tešim da bar više ne trpi užasan bol. Na "plastici" nas pitaju kad je jela, i objašnjavaju da mora da prođe 6 sati od obroka, da bi mogli da je operišu, jer će biti pod totalnom anestezijom. To znači jo 4,5 sata čekanja.
Smeštaju nas u bolničku sobu i čakamo 4,5 sata. Ne sme da jede ni pije. Donose mi neke papire da potpišem. Na papirima piše izmedju ostalog i da sam u potpunosti obaveštena o zahvatu koji sledi, da na njega pristajem, i da su moguće posledice: .glavobolja, ..., vrtoglavica, .....gubitak apetita., .................... i SMRT, da sam u potpunosti obaveštena o načinu anesteziranja, i da su moguće posledice: . . . . . . . i SMRT. Ništa ne potpisujem!, nisam niočemu obaveštena! Jedna sestra me je pitala sa koje visine je dete palo, objašjavam da nije palo, posle 15 minuta me druga pita da li je staklo na koje se posekla bilo čisto ili prljavo, objašnjavam da nije bilo nikakvog stakla. Odbijam da potpišem, tražim lekara i anesteziologa. Lekarka – hirurg dolazi i preko volje mi objašnjava da će oni tu bušiti nekom bušilicom prst i ugurati u njega žicu. Sve vreme tešim i smirujem čedo. Žica! Bušenje bušilicom! Pitam je kako zna šta će da uradi, kad nije ni videla prst. Nateram je da ga pogleda. Preko volje pristaje i biva zapanjena onim što vidi, njoj su rekli da je samo slomljen zglob. Kad vidi kako je sve smrskano, govori da ne sme ništa da buši, i da će samo zašiti kožu i odstraniti nokat. I nada se da će se sve "primiti nazad". Jer je vrh spojen sa ostatkom preko 4 kv. mm kože i mesa. Objašnjava mi da krvne sudove ne mogu da zašiju, imaju mikroskop sa 800x povećanjem (ili tako neki velik broj puta), a to je dovoljno da se zašiju kapilari na prstu odraslog čoveka, ali ne i dečijeg prstića. Spominje i mogućnost odsecanja prsta! Desnog kažiprsta. Mojoj princezi od godinu i po' dana. Hoću da poludim.Očajna sam. Plačem. Hoćemo da idemo helikopterom u insotranstvo, u Švajcarsku, negde, ne pitamo koliko košta.... Ubeđuje me da imaju sve najbolje ovde u Ljubljani, baš po tome su poznati, među prvima u svetu, nigde joj ne mogu bolje pomoći. Sve što može na celom svetu da se uradi, mogu i oni, a to je da nameste zglob i zašiju kožu, ostalo ja na prirodi – da se kapilari i nervi nekako povežu i uspostavi krvotok u vrhu prsta. Lekarka odlazi. Mi ostajemo. Dolazi anesteziolog, mada ne znam više šta mi priča. Potpisujem papire.
Čekamo još 100 godina. Dolaze po nju, pitaju me koliko ima kila, da bi znali kao da doziraju anesteziju. "Pa izmerite je", psujem. "Nećete valjda da joj dozirate anesteziju na osnovu onoga što vam kaže izbezumljena majka. Je l' imate vi vagu, da li ste vi uopšte normalni, ljudi...?". Mere je, a onda skidaju gulu i umotavaju u beli čaršav i otimaju mi je iz naručja, odnose. Trčim za njima, ne dozvoljavaju mi da idem dalje. Govore nam da odemo u kafić u prizemlju i da se vratimo za 2 sata. U kafić. 2 sata. Ne mogu da idem. Moram nešto da uradim, hoću da budem tu, da pomognem, da joj dam krv ako treba. Pitam da li znaju koja je krvna grupa, da li im treba krv... Odgovaraju mi da previše gledam filmove, da je to klinični centar i da, naravno, imaju sve krvne grupe, da se smirim i da odemo dole na piće i dođemo za 2 sata.

Odlazimo u kafić. Čekamo. Svaki minut traje užasno dugo. Dva sata?!? Posle 25 minuta prilazi nam žena u civilu (kasnije sam shvatila da je to mama dečaka iz neše sobe, kome je neka mašina odsekla ruku...sve je bilo OK sa njim, lakše je zašiti ruku, jer su veći krvni sudovi i živci) i pita: "Pa gde ste vi? Traže vas, mala se već probudila i plače."

Ne mogu da verujem. Držimo se za ruke, stiskamo ruke, trčimo gore. Pomišljam da nisu ništa mogli da urade i da su joj ods... Ne uspevam nijednom da pomislim na to do kraja, jer mi se blokira mozak. Ne verujem. Trčimo uz stepenice i ćutimo, i znamo šta onaj drugi misli, čega se boji. Stižemo gore, ona je budna ali ošamućena, plače, otima se dok pokušavaju da joj daju infuziju. Tešimo je i ispitujemo šta su joj uradili. "Pa operisali su je." "Pa kako, šta, je l' operacija uspela, gde je dokrorica koja je operisala, hoćemo sve da saznamo". Odgovaraju da je otišla kući, odmah posle operacije, jer ona inače radi do tri, i produžila je danas radno vreme za 20 minuta!!! Tražimo anesteziologinju, da nam kaže šta su uradili. Svađamo se, zahtevamo. Pa ne možemo valjda da čekamo do sutra da saznamo da li ispod milion zavoja imamo desni kažiprst ili ne? Dolazi anesteziologinja, govori nam da je sa anestezijom bilo sve u najboljem redu, ali da što se tiče prsta zaista ne zna šta su uradili, jer to nije njen deo »posla« !!!!!!!!!!! Nije je zanimalo da li su devojčici od godinu i po' odsekli pola desnog kažiprsta ili ne!!! Očajni smo. Nekako uspevamo da izdejstvujemo da nam donesu "zapisnik" sa operacije. Tamo piše da je odstranjen nokat i prst fiksiran kožnim šavovima. Fuuuuuu. Dobro. Prst je tu. Najgore je prošlo.
Čeka nas prva noć. Kažu nam da idemo kući. Nigde ja ne idem. Kažu, da dojim, mogla bih da ostanem, dobila bih krevet. A prestala sam da dojim mesec dana ranije. Ako baš hoću, mogu da budem u hodniku, "da ne uznemiravam ostale pacijente". Naravno da se ušunjam u sobu i bdim pored nje. Jako je žedna, ne daju joj vodu. Čupa cev od infuzije iz druge, zdrave ruke, pošto je desna uvijena do nadlaktice, sa ogromnom "opornicom". Upozoravam med. tehničara da je u polusnu čupala infuziju iz ruke. On proverava, i govori da se sve OK. Oko 1 sat noću shvatam da joj je desna ruka potpuno naduvena! Neviđeno naduvena. tri puta deblja nego normalno. Prestravljujem se i dižem paniku, zovem sestru. 6 deci vode (i lekova) je iscurilo pored vene u njenu malu ručicu. Ludim. A moram da ostanem pribrana, zbog nje. Govore mi da nije strašno, povući će se za dva dana, možda će malo pomodreti, ali to je prolazno. Ujutru se ručica smanjila, samo duplo deblja je nego normalno. Dolazi doktorica koja ju je operisala, direktno od kuće u našu sobu, još pre nego što je obukla beli mantil, izvinjava se što je juče morala da ode. Kakav gest... Pa zašto ste nam rekli da idemo dole i čekamo 2 sata? Šta sam mogla da pomislim, kad se sve završilo za 25 minuta? Izvinjava se, ali ona ima radno vreme.
Čekam pregled i previjanje, ali nam kažu da ne smeju da odmotavaju zavoje, jer mogu da naprave samo štetu. Šalju nas kući, uz upozorenje da redovno "njušimo" prst, i odmah dođemo, ako počne da smrdi. Užas. A »kući« je u našem slučaju trenutno bilo to da se upravo u tih nedelju danas selimo i (ne)završavamo renoviranje stana, a u starom ne možemo da ostanemo, jer je već izdat novim stanarima. Selimo smo se i u pauzama njušimo prst, tuširamo je sa kesom na ruci. Ona sve jako strpljivo podnosi, i poslušnija je nego ikad, zlato moje.
Prvo previjanje je posle nedelju dana. Prst izgleda strašno. Žut je, smežuran sa crnim krastama i koncima i crnom rupom umesto nokta.
Idemo redovno na previjanje. Svaki put je drugi lekar. Posle 2 nedelje jednog pitam, da li će imati nokat. A on mi kaže: "Gospođo, ovde je još uvek pitanje da li će imati prst, kakav nokat, šta vam je?". Drugi kaže, da neće moći da savija zglob. Treći kaže, da neće imati osećaja u prstu.
Posle svakog previjanja dobijamo nalaz. Prva dobra vest dolazi posle tri nedelje: "prst izgleda vitalno ". Posle mesec dana, na nalazu piše "PRST JE PREŽIVEO".

Posle mesec i po', treba da se vrati u vrtić. VRTIĆ. Zaboravila sam da kažem, da se sve dogodilo leti, kad su gospođe vaspitačice na godišnjem, a decu čuvaju studentkinje. U momentu kad se to dogodilo, u sobi je se sedmoro jako male dece (od 11 meseci do 2 godine), od kojih neka još nisu bila ni prohodala, bila 1 studentkinja, po zakonu je dozvoljeno da 1 osoba bude sa najviše šestoro dece. Ah, da, u sobi je bilo i osmo veliko dete, jedna starija sestra, koja inače ide u stariju grupu, ali su je roditelji "ubacili" u našu grupu, da bi u nedostatku osoblja hranila i štitila sestricu!!! Zato su vaspitačice računale da ih je u grupi šestoro!!!
Užasna povreda je nastala tako što je jedno dete otvorilo ormarić u sobi, naše dete je stavilo prst u prostor iznad šarke, koji nastane otvaranjem vrata ormarića i koji se zatvaranjem vrata svede na 2 mm. Treće dete se svom težinom naslonilo na vrata i zatvorilo ih. To piše u zapisniku. Nesrećan slučaj, niko nije kriv, deca otvarala i zatvarala vrata.
Direktorica vrtića me je 3 dana više puta dnevno zvala telefonom i ulizivala mi se plašeći se tužbe; govorila je kako joj je jako žao što se to dogodilo baš njoj, jer je njene anđeoske plave oči zapamtila čim ju je prvi put videla na nekoj priredbi!!! Da se to dogodilo nekome sa smedjim očima, ne bi joj bilo tako žao???

Mogla bih da napišem užasno mnogo o tome, šta se posle dešavalo u vrtiću, ali probaću da skratim. I dalje je bilo leto - znači studentkinje i mladje vaspitačice, koje nemaju tmnogo godišnjeg odmora, ili nemaju prava da ga koriste leti. Muž je prvih nekoliko dana išao sa ćerkom u vrtić, pošto se ona stravično plašila i da priđe zgradi. Za to vreme su jadne studentkinje i mladje vaspitačice i dalje imale sva vrata otvorena i nezaštićena, deca su ih otvarala i treskala na naše oči. Sa nemirnim dečacima su izlazile na kraj tako što su ih stavljale u ljuljašku i u njoj zakopčavale, da ne mogu da izađu, a oni su se odatle užasno drali i besneli, i čim bi ih pustili počeli da prave haos i maltretiraju ostalu decu koja su "na slobodi". Muž je zahtevao da se sva vrata na neki način zatvore (hteo je on lično da ugradi rajbere) ili onemogući deci da im priđu (to je uradila samo jedna vaspitačica samoinicijtivno u svojoj sobi, premeštanjem nameštaja). Odgovarali su mu da se ne brine, jer je nemoguće da se baš našem detetu ponovo desi ista stvar!!! Onda je pravio strašne scene, terao je vaspitačicu da stavi prst u otvorena vrata, pa da ih onda neko dete zatvori, ako tvrdi da je sve bezbedno. Pošto nije htela, stavio je drvenu četkicu za slikanje i pustio da je deca polome i mlatio polomljenom četkicom okolo. Fotografisao je mesto na kome se desila povreda i sva opasna mesta u sobi, izbacivale su ga napolje, zabranjivale da fotografiše i pretile policijom. Pošto je bio već 15. avgust, a 1. septembra je kretala u drugi vrtić, nismo je više vodili u taj vrtić. U pomoć je došla iz Srbije prvo baka, pa onda teta, da je čuvaju, jer sam ja posle 6 nedelja bolovanja morala nazad na posao.
Slučaj smo prijavili nekom tamo inspektoratu (posle 20 telefonskih poziva smo saznali koji je nadležan), inspektorat je utvrdio da su ormarići bezbedni (jer imaju sertifikat, iz '78 godine), bez obzira na to da su jednom detetu skoro otkinuli i smrskali prst . Direktorica je 1. septembra otišla u penziju. Sa dve reči: nikom ništa.

Nismo ništa više preduzimali, mada je muž x puta želeo da ih tuži i dobije odštetu, koju bi joj dali kad poraste, da ide na estetsku operaciju, ako to bude želela. Ja sam uvek bila protiv, u stvari, ravnodušna prema tome, jer mi je važno samo to da ona sada ima prst. Muž je postigao to, da je u novom vrtiću domar ugradio rajbere na vrata.

Njen desni kažiprst je sada normalne veličine i oblika, normalno oseća njime i savija ga. Vide se ožiljci, nokat je izrastao posle 2 meseca, malo je neravan, kao prelomljen, uzdužno. Mislim da je prst potpuno funkcionalan, mada nije toliko ni važno, jer je levoruka.

Ona i dan danas ne voli da prođe pored starog vrtića, i svaki put kaže šta joj se tamo desilo. Često drugoj deci objašnjava zašto ne smeju da zalupe vrata i pokazuje svoj prstić.

Ona me i dan danas često pita da li će prstić i noktić jednog dana biti "skroz lepi", a ja svaki put kažem da će biti sve lepši i lepši, ali da to uopšte nije važno. I svaki put kada sečemo nokte, se uzmeđu nas oseća posebna nežnost. A ni ona ni ja uglavnom ne komentarišemo ništa, ali znamo da obe razmišljamo o tom prstiću. I on je uvek poslednji na redu. Njega mi uvek poslednjeg pruži.

Nekad je uhvatim kako stoji pored vrata sobe, kada je sigurna da u blizini nema nikoga, ko bi mogao da ih zatvori, i stavlja prst u onaj prostor izmedju vrata i ragastova, kod šarki, a onda ga trgne i izvuče, pa ga dugo gleda. Kao da pokušava da prevaziđe i pobedi strah. Ili želi da vrati vreme u nazad i zamišlja šta bi bilo, da ga je tada na vreme izvukla.


Ovo je najduži post koji sam ikad videla. Ali nemam ništa da izbrišem, imam samo još da dodam.




Jelica Greganović Jelica Greganović 11:13 27.10.2007

Neka si napisala,

nije dug, za to šta si preživljavala, ovo je kratak post. Ljubi ' vojčicu u prstić :) od nas.
Ja da sam pisala iskustva sa ovdašnjimškolama, obdaništima i hitnom, bilo bi trilogija. Obimnija.
marta l marta l 06:11 27.10.2007

zmaj s dusom

uh tek sada citam. bolje da nije bilo, al je moglo i gore, dobro je, bice dobro....
toliko optimizma sam dobila odavde, evo sad sve vracam, udarna doza.

pricajte sa sinom....koga zmija ujede...da u nekoj sledecoj mozda naivnijoj situaciji ne odreaguje preventivno i nekontrolisano, a tako veliki....pa posle nekog kretena jos treba i na dusi da nosi, pujupuj Oziljak ce da prodje ali to osecanje nemoci i ponizenja mora da se pegla. Znam da znate kako, zmaje
Kazezoze Kazezoze 08:56 27.10.2007

Tek sad

pogledah blog, kad ono idioti napali prestolonaslednika... nisam prochitao sve komentare, ali verujem saveta u vezi vidanja rana ima i previshe. moj otac bi rekao "na mladom je, zarashce", a poshto vidim da se dechko vec smeje i shali, znachi da je strah i bes ischeznuo.
treba samo nastaviti pozitivno razmishljati, a i ozhiljak ce ubrzo nestati.
terapija: muzika koju sin voli i puno voca i slatkisha (pomazhe i majkama da savladaju zabrinutost).
ja sam uz vas greganovici.

Vlasta Vlasta 10:00 27.10.2007

Re: Tek sad

Ja došla da uz kaficu vidim šta ima novo?
...i ne mogu oka da skinem sa ovog iznad peace simbola kazeovog...Ma šta ti je to čoveče?
Kazezoze Kazezoze 10:06 27.10.2007

Re: Tek sad

na shta mislish???
Kazezoze Kazezoze 10:20 27.10.2007

Re: Tek sad

ako si mislila na naslov ovog peace muzickog simbola... naziv je capricorn, a slika bi trebalo da prestavlja 'the way a scoor looks' ili muzika za ochi (augenmusic).
to je ustvari Crumb's graphick scoors.
bravar bravar 10:27 27.10.2007

Re: Tek sad

Mislim da je to ovo.

Kazezoze Kazezoze 10:30 27.10.2007

Re: Tek sad

tachno 'Novi dan'.
blue blue 10:31 27.10.2007

Re: jok

Agnus DEI - Bozije Jagnje.
bravar bravar 10:39 27.10.2007

Re: jok

I sta sad? Sedi bravarice. Kec, ko vrata.

Iskup:)
Kazezoze Kazezoze 10:40 27.10.2007

Re: jok

uh, pa nisam bash tako mislio.
Kazezoze Kazezoze 10:43 27.10.2007

Re: jok

vishe sam mislio na ovog iskup mocarta.
bravar bravar 10:47 27.10.2007

Re: jok

Dobroooo. Idemo iz pocetka. Ko je sta ovde mislio :)))
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:17 27.10.2007

Marta,

još malo i još malo mazanja ovom pomadicom i vratiću se u svoje uobičajeno zmajsko stanje:
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:18 27.10.2007

Hvala Kaze,

samo danas da preživimo poslednji dan čajne dijete i...na svu sreću mladiće se već smeje zajedno sa drugovima...otkazali smo put za praznike, kaže pacijent zato što bi svi na aerodromima za njega mislili da je terorista na popravnom...
WoO WoO 09:56 27.10.2007

Ni u Srbiji nije bolje...

1999.za vreme bombardovanja pozovu me doktori iz bolnice u kojoj je moja mama bila smestena jer je imala tumor u vec podmakloj fazi.Kazu, dodjite po nju mi je ne mozemo vise drzati u bolnici.Ja sta cu, pokupim se i odem po nju, dovedem je kuci u kojoj smo ziveli jos baka i ja.Bila je to muka gledati je bespomocnu kako se muci bez lekarske kakve takve nege.Nedelju dana posle toga, posto je spavala u istoj sobi gde i baka, baka me vikom probudi negde oko 5 i 55 ujutru da pozurim u njihovu sobu.Ja uletim kao furija, jer vec danima spavam sa jednim otvorenim okom pazeci da se ne desi najgore.Mama tesko dise, na samrti.Ja telefon, okrenem hitnu i tada dolazi deo gde sam bio spreman da ubijem nekoga.Sa druge strane se javlja zenski glas.Jutro, ovde doktorka ta i ta.Gospodjo, molim Vas da pozurite u tu i tu ulicu, mama mi je na samrti, molim Vas da pozurite.Doktorka mi odgovara, razumem ja Vas ali sada je pet do 6, a u 6 nam se menja smena pa pozovite za 5 minuta i spusti mi slusalicu.Ja opet okrenem telefon, u soku, uzasnut, bespomocan, jadan i besan.Opet isti zenski glas sa druge strane, izvolite, hitna.Slusajte me dobro ako se iz ovih stopa ne pojavite na ovoj adresi, a moja mama umre, zapalicu Vam bolnicu.Muk sa druge strane i onda domundjavanje sa nekim do sebe.Ok dolazimo.I dosli su, dr. je bila malo besna ali mi se ipak kao izvinula.Mamu odvezli u bolnicu, zivela je jos dva sata.
Jelice, na zalost Slovenci imaju jos uvek tu nasu semenku, balkansku i prava je sreca da su oni sada u EU zbog raznoraznih faktora ali svuda u zemljama bivse Yu je to tako, moral je na niskoj grani, na zalost.A Vasem sinu, puno srece i samo hrabro i naravno da nije smelo to da se desi ali svi smo mi kao klinci dobili po nosu od nekoga i to je sastavni deo detinjstva kod decaka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:20 27.10.2007

WoO, čuj

semenku, čarobni pasulj...
lilit lilit 14:35 27.10.2007

Re: Ni u Srbiji nije bolje...

WoO
.Mamu odvezli u bolnicu, zivela je jos dva sata.Jelice, na zalost Slovenci imaju jos uvek tu nasu semenku, balkansku i prava je sreca da su oni sada u EU zbog raznoraznih faktora ali svuda u zemljama bivse Yu je to tako, moral je na niskoj grani, na zalost.A Vasem sinu, puno srece i samo hrabro i naravno da nije smelo to da se desi ali svi smo mi kao klinci dobili po nosu od nekoga i to je sastavni deo detinjstva kod decaka.


Eh, gospodine, da ste zvali i tako rekli u Milanu, mozda bi isto toliko vasa mama zivela, ali bi se hitna pomoc pojavila negde oko 9 sati!
U Rimu oko podneva, U Napulju do sumraka a u Palermu biste, ako znate coveka, oma. A ako ne-nikad.
Jos ispade da je srpsko zdravstvo - efikasno!

E sad, meni se neverovatna stvar desila 2003 godine u BG-u. Mojoj majci dijagnostikovali metastazu tumora, operisali u Narodnog fronta, primarijus i direktor bolnice pozvao mene, sestru i oca na sudnji razgovor, svi smrcaju, vec se razmislja o sahrani, niko nikoga ne sme u oci da pogleda od straha i bola. "Sta sada treba da radimo, doktore, koji su sledeci koraci nasega putesestvija?" On kaze, nista, hemoterapija, pa kol'ko traje da traje (tim recima). Ja sam ocistio sve ono sto sam mogao, malo sam skratio tanko crevo, ali sta ce se, kad se mora, donesite mi histoloski nalaz kad bude gotov."
Posle nekoliko dana, odem po nalaz, nosim ga doktoru i razmisljam sta majci i kako da kazem, kako to da odglumim a da joj dam mogucnost replike te da i ona odglumi ne bi li smo se medjusobno ubedile da nije nista i da ce se sve srediti.
Udjem, dam mu nalaz i posle jedno 10 minuta olovne tisine, on digne pogled i kaze:"Kako smo se nadali, dobro smo se udali! Po ovome izgleda nema ni jedne maligne celije!"
Mislim da sam ga gledala kroz njega smejuci se i plakajuci istovremeno, misleci da li da mu gricnem jedno uvo i skratim ga za ono tanko crevo ili da ga ljubim sto je tako profesionalan i sto smo toliko imali srece!

Jelice, zao mi je. Ako je sin na vas, pregurace to sas ironiju. Nisam vicna u savetovanju, pa mi bas ne ide, ali doista saosecam sa vama i zelim celoj vasoj prodici da iz ovoga izadje jos jaca.
A vi da nam se vratite i nastavite da nam darujete blagodeti vasega duha (au, ovo ispade nesto pravoslavno pateticno, strasno!)
Pozdrav od srca

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:39 27.10.2007

Hvala Lilit,

u ovim situacijama prosto sve bude patetično, ne može drugačije nikako...i vaše pisanje i moje zahvaljivanje...prosto je tako :)
bolid1 bolid1 12:56 27.10.2007

Laibach

Nije ovo Laibach koji pamtim...ziveo sam u Rojcevoj do 90'te ili dok "neke cike nisu resile da se malo biju medjusobno,a mi ga najebasmo" bi to super vreme...
Anyhow, oporavice se samo polako...zaborave se takve stvari ali ipak ostane onaj crv u glavi koji te tera da pogledas okolo posle par iskustva sa beogradskom "nacionalno ocvescenom" omladinom nisam seo u park, a da se nisam par puta okrenuo oko sebe.

Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 14:08 27.10.2007

strasno!!!

Draga Jelice,
Malopre sam procitala vas post. Horror!!! Zelim vasem sinu i vama brz oporavak.
Topao pozdrav iz hladnog Amsterdama,
Vanja
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:40 27.10.2007

Hvala

Vanja :)
jasnaz jasnaz 14:35 27.10.2007

porodici :

note za novi dan !
div div 15:17 27.10.2007

HVALA SVIMA!!!

Evo, doslo vreme da se i ja malo javim i da se zahvalim svima koji ste se okupili na ovom blogu

Hvala svima na lepim željama i postovima, hvala ekipi koja upravlja logistiku melema protiv ožiljaka... Ukratko, hvala mnogo svima koji ste se tu okupili...

Puno pozdrava,
Prestolonaslednik Ozlednjeni

P.S.: Nune mnogo mi se svidja ideja sa pinjdjurom...

bravar bravar 15:28 27.10.2007

Re: HVALA SVIMA!!!

Drz' se! Procice!
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 15:36 27.10.2007

Zelimo ti brz oporavak!

Uz zelje za brzim oporavkom:

Nune Popović Nune Popović 15:59 27.10.2007

Re: HVALA SVIMA!!!

halo dive, brzo ćeš dobiti sledovanje za oporavak
pufna pufna 23:37 27.10.2007

Re: HVALA SVIMA!!!

Drzi se decko!
jer sto vise citam dolazim do zakljucka da ces mesecima biti ufaclovan u obloge svih lekovitih masti, organskih sastojaka, babskih lekova... :)))
sve za lepotu! :)
pozz
p.s. profitiraj u situaciji, ''devojcice'' vole heroje. :)
dracena dracena 09:55 28.10.2007

Re: HVALA SVIMA!!!



DRACENA SCHOLE
Ulica veterana bb
11000 Beograd


Predmet: NAGRADNA IGRA

Poštovani gospodine Dive Greganoviću,

Vaše ime je odabrao računar u okviru naše nagradne igre, te ste time postali srećni dobitnik besplatnog dvogodišnjeg kursa “Opstanak u urbanim uslovima”, koji je namenjen svim onima koji još uvek uporno žele da prežive. U okviru ovog kursa polaznici uče sve ono što je svaki gradski čovek oduvek želeo da zna, a nije se usudjivao da pita.

Kod nas se karate, nindjucu, aikido i druge borilačke veštine izučavaju kao obavezni predmetI od najranijeg detinjstva. Doduše, u početku su mali problem pelene, jer ograničavaju pokrete, ali smo to prevazišli tako što prvo obradjujemo polučučeći stav, a ostale smo prebacili u drugi razred. Početne grupe nas ispunjavaju posebnim ponosom i zadovoljstvom, jer verujte, nema veličanstvenijeg zvuka od onog povika „aaanjiiii“ istisnutog preko flašice sa mlekom ili cucle-laže. Naravno, imamo i nekoliko grupa odraslih, kao i dve ženske grupe koje smo formirali nakon što smo održali jednu izuzetno uspešnu prezentaciju našeg nastavnog programa u Gerijatrijskom centru na Zvezdari.

Druga obavezna oblast koja se u našoj školi predaje jeste Verbalno rvanje sa nestašnim lekarima. Evo pasusa iz jednog od naših udžbenika koji će Vam ilustrovati šta ovaj predmet sadrži:

Kad ulaziš u ordinaciju/bolnicu praviš se da da ti nije ništa i da si došao samo onako, da proćaskaš sa društvom. Pritom hodaš polako i gipko, ramena moraju da ti budu potpuno opuštena, ruke spuštene niz telo, neke novine u levoj ruci pojačaće utisak, očima šaraš okolo, usta mogu biti umereno otvorena, sve u svemu, moraš da izgledaš kao kompletni blejač. Udješ, dakle, u ordinaciju i kažeš: „Gde si doco, kućo stara!“ Lekar koji upravo ljušti ili guli nešto ili nekog, u čudu podigne glavu, ali ti se ne zbunjuješ (u tom trenutku se odigrava ljuta borba karaktera u kojoj moraš da pobediš ti), nego nastaviš malo prekorno, ali pomirljivo: „Šta je, ne sećaš me se? E, doco, doco! Ali neka, nema veze, važno je da se ja sećam tebe. Ja prolazio, pa reko’ da svratim da ti ispričam jedan vic.“ I onda mu ispričaš neki noviji vic, ali tako da ga ne shvati odmah, da bi povećao dramsku tenziju i što duže držao njegovu pažnju na sebi. Kad najzad shvati poentu, onda nastupaš sa svojim problemom, ali i dalje onako ležerno, kao uzgred: „Nego, doco, nešto me žiga ovde, pitao sam mamu Jelicu šta bi to moglo biti, ona kaže da sad nema vremena da pogleda, pa rekoh daj da usput pitam mog starog pajtosa, docu-škljocu, možda bi on mogao znati da ne idem odmah kod onog Žike automehaničara. Što da džaba dajem pare ako nije ništa ozbiljno. Jesi video kako je Žika podigao cene? A? Dere, bre!“ To će džarnuti docu pravo u sujetu, poželeće da se nadmeće sa Žikom u znanju, pa ako si se dovoljno brzo skinuo / sklonio peškir sa rane i tako doci omogućio nesmetan pristup bolnom mestu, verovatno će se odmah baciti na posao. Ako ne... (nastavak je strogo čuvana porodična receptura koju predajemo samo offline polaznicima naše škole).

U obavezne predmete spada i uža medicinska struka koju smo pre izvesnog vremena izdvojili kao poseban predmet „Prva, druga, treća i četvrta samopomoć“ sa podnaslovom „Do zdravlja bez lekara – daleko im lepa kuća“.

Naši polaznici mogu odslušati još nekoliko vrlo korisnih, mada fakultativnih predmeta, kao što je „Pokazivanje zuba“, „Rikanje u savani i van nje“, „Eskivaža u suton i u po bela dana“, „Premetanje, majmunisanje, prepodobljavanje, prenemaganje, prerušavanje, madjioničarstvo i ostale iluzije“, "Pujdanje mačke da rastrgne nasilnika".

Uz svako predavanje se organizuju i odgovarajuće praktične vežbe u učionicama i na terenu, a trenutno razvijamo i jedan program za seoske uslove.

Za sve dodatne informacije naša škola Vam stoji na raspolaganju u svako doba dana i noći.

DRACENA SCHOLE IS ALLWAYS AWAKE FOR YOU!!!



Scena sa časa borilačkih veština jedne od juniorskih grupa.

(Puno poljubaca iz Beograda za Greganoviće, naročito za šećera Diva. )
Pape Pape 16:37 27.10.2007

MB urgenca

Naša ćerka je pre nekoliko godina zgnječila šaku blokom keramičkih pločica. Izvinjavam se ako zvučim kao Harms, može mi se jer je sve ispalo dobro. Čekanje na mariborskoj urgenci - oko dva i po sata. Sad vidim da smo dobro prošli.

Odnos prema pacijentima u slovenačkom zdravstu duguje ponešto nasledjenom "socijalističkom" mentalitetu, mnogo više je odraz budžetskih izdvajanja. Sestre i lekari (sestre izgleda naročito) su preopterećeni, raspitao sam se nakon ovog našeg slučaja. EU ne propisuje brojčani odnos pacijenti/bolničko osoblje. Tako u austrijskim bolnicama, jedna sestra vodi brigu o 4 pacijenta na odelenju, u mariborskoj bolnici o 12 (podaci nisu provereni, tako sam čuo). Kažu da vikendima kroz mariborsku urgencu prodje 60-70 pacijenata po večeri, da su više od polovine pijani (pa teži za "obradu", tj treba više vremena). Kada smo odveli ćerku zbog zaista gadne povrede šake, lekar je bio na operaciji, i morali smo da sačekamo da se vrati (a ja zamišljao da se kao u filmovima oni za hitne operacije pozivaju pejdžerom, a da neki lekar uvek mora da je na prijemnom). Sreća te nije bio vikend. Odnos plata doktor/sestra je znatno nepovoljniji za sestre nego u EU, tj starim članicama...

Ono što sam zaključio još pre mnogo godina u Beogradu, je da su lekari i medicinske sestre isti ljudski materijal kao i bilo koja druga branša, recimo moleri ili mašinski inženjeri, mnogo govana i poneko zlato. Trebalo bi da budu drugačiji, i mi to kada se pojavimo sa svojom decom razbijenih glava ili teško bolesnim roditeljima očekujemo. S pravom naravno, ali država odnosno sistem je poluga koja to pravo treba da obezbedi. Ili će i u Sloveniji, i u Srbiji (gde je, da ne bude zabune, gore, da ne širim priču) i dalje važiti da svuda moraš da imaš vezu, ili je u obe države potrebna i reorganizacija zdravstva, sistem u kome je nemoguće da se desi ono što se desilo, i znatno više ulaganja u njega. Ali, sve nas to malo zanima, dok nam ne zatreba (ovo govorim sudeći po sebi).
Prilicno Anonimna Prilicno Anonimna 17:15 27.10.2007

ej bre

mnogo mi je zao!! Proci ce, ostace anegdota i mali heroj ce to prevazici. Inace i mene su kreteni napali na ulici, s´ledja i u tom silnom udaru i padu on, kreten, je skoro pao na mene. On pobegao sa mojom tasnom a meni njegove lazne rejbanke pale na nos a moj otac, pored mene ostao potpuno beo! Poznajem tu drhtavicu o kojoj pricas... sta bi bilo da sam umesto na ivicnjak pala na ulicu itd.itd., ali kao sto rekoh, proci ce!!
Nazalost, zivimo okruzeni kretenima svih boja i jezika...
Veliki pozdrav.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:40 27.10.2007

da se i ja izjadam

jos uvek pamtim...
moj sin viktor imao je devet godina i bio ucenik treceg osnovne. u razredu su imali nekog veeelikog decaka, sa siskama u ocima, koji ih je mlatio sve. u skolu je dolazio sa odstampanim vizit kartama, zlatotisk, naslednik novobogatasa, bahato dete, kome se uciteljica udvarala. jednog dana, pre zavrsetka casova, zvoni mi neko na vrata, otvaram, kad ono spremacica iz skole, vodi mog sina, krvavog, ostavlja ga. kaze dobio je udarac u potiljak rekli su joj u skoli da ga odvede kuci. obucem patike, izadjem na ulicu pozovem taksi, pravac tirsova, usput se trudim da ne panicim, mnogo krvari, vidim da je sa potiljka, al ne vidim gde i sta od kose i krvi, pazim dane uprljamo taksi. u tirsovoj sacekuje nas decji hirurg, izuzetan, znam coveka, drug. pregleda, usije i kaze mi da pazim, da je imao srece, centimetar gore dole, da je dobio udarac i posekotinu po potiljku, da treba da miruje zbog eventualnih mikrokrvarenja u glavi. i kaze da ima mnogo krvnih sudova na glavi, otud toliko krvi. vratimo se kuci, ispricamo, oko mirovanja. dete lezi ko prostac, prihvatilo, saradjuje i u bolnici saradjivao. dolaze dva drugara iz razreda, mali trombonista i violinista, kazu mi sta je bilo. decak s posetnicama je mog sina razvalio gvozdenom sipkom, s ledja. pitam zasto. kazu klinci, onako. on tako radi. da vidi sta ce da bude.

sledecih nedelju dana ja igram oko malog da se ne bi mrdao i da bi lezao. gledamo crtace, ruckamo, pricamo, citamo knjigice, slusamo muziku. drug hirurg ga obilazi, hvali ga da je heroj, insisitra da jos malo izdrzi u mirovanju.

posle nedelju dana odlazim u skolu da razgovaram sa uciteljicom. vrlo sam ljuta, ali sam racionalna, bar tako mislim. ona me docekuje sa - ijuuu, pa gde ste vi, umrla sam od straha sta je bilo, mogli ste da se javite bar i kazete mi kako je viktor. mene spopadne uzasan bes, samar bih joj tresnula najradije. kazem, stanujem preko puta skole, imate telefon, sto niste dosli, sto vi niste zvali, meni niste bili u opisu interesovanja, priznajem.

uciteljica uvredjena, krene da mi soli pamet o javljaju i izostancima. ja kazem, da me mane gluposti, nego da pricamo zasto sam dosla. hocu da znam sta ce da preduzme s decakom koji bije razred, koji je veci od svih, koji udara gvozdenom sipkom od stolice polomljene druga s ledja, u potiljak. kazem da to nije normalno, da je mene strah da pustim sete u tu smrdljivu skolu. ona se uvredi na smrdljivu skolu, kaze, mi smo najelitnija u gradu. ja vidim da me skrece s temom, insistiram, na psihologu, pedagogu. kaze, to ne vredi. pitam, kako ne vredi. kaze, morate malog vi kao majka da sacekate, da mu zapretite ozbiljno, da nedelju dve sacekujete vase dete i ovog valjda mrko da gledam, da me shvati ozbiljno. i kaze, imali smo vec slicno, samo to pali. ja poblesavim, ne mogu da pretim tudjem detetu, ne mogu ni mrko da ga gledam, to je odvratno. ona slegne ramenima i kaze da mi ne bi savetovala pedagoge i psihologe i okrene se ode. zove me majka neke devojcice. majku znam iz vidjenja, znam da je profanka na muzckoj akademiji valjda. kaze mi da je cula sta se desilo vikiju, da je taj decak njenu devojcicu prethodne godine gurnuo sa penjalice, da joj je izbio prednje zube i da su joj savtovali da mu pripreti, jer se tek onda okomi na zrtvu, tj koga jednom maklja maklja i drugi put. zena pitoma i fina, kaze da je zivi sram sta je tom detetu rekla i pretila, ali da je upalilo.

ja kad popizdim, ja pesacim. mislim da sam presla 20 kilometara, samo da smirim glavu. ne znam sta da radim. ali kapiram da ne mogu da pretim klincu, koliko god da ne mogu da ga smislim zbog toga sto mi je dete udario sipkom po potiljku. i znam da to nije resenje. pricam sama sa sobom. nasilje izaziva nasilje.

resim da pricam sa roditeljima. mozda ga oni malteretiraju pa on na drugoj deci to iskaljuje? (kako sam bila naivna) ona majka devojcice sto joj je izbio zube da mi adresu. familija drzi lanac vrrrlo profitabilnih radnji u gradu. kaze mi gde su oni. odem. udjem. predstavim se. vidim, nista im ne znaci. znaci, uciteljica nije ni razgovarala. ok. kazem da necu kupujem, da ocu da im nesto kazem. kazem sta je bilo. da je njihov decko gvozdenom sipkom udario mog sina po potiljku. da je mogao da ga ubije, kazem da mi je rekao hirrug da je omasio za 1 cm.

na to se oni razgoropade. zena pocne da me psuje, muskarac da mi se unosi u facu. nisam ga se plasila iako je zastrasujuci, celav, lanci od dva kila, misici i tetovaze. kaze mi, ja sam cuo da je tvoj mali pokazao srednji prst i da mu je psovo majku i da ga je on ovog svog ucio da ne oprasta. ja popizdim skroz. prvo, mali nije psovao i nije pokazao srednji prst, rekla bi deca, uciteljica. ovaj njihov ga je tresnuo, onako, i nije mu prvi put. i da skratim, kaze meni taj gromadni orman, da ce zove milicuju sto ga uznemiravam s glupostima i da ko mi je kriv sto ne umem da cuvam svoje dete. e onda sam svakakve grozote rekla. imala sam prekid filma. nisam ni znala sta sam sve izgovorila. znam da sam jezivo pretila. mislim, jaka stvar, ja s mojih 50 kila, al nema veze.... posle sam videla tipa tog na snimcima arkanove svadbe.

ok. nisam ga pustila u skolu jos mesec dana. do kraja godine. sledece godine sam otisla u drinku pavlovic i pitala da prebacim dete. sva sam bila smotana i uzbudjena, samo sto nisam zaplakala. sekretarica mi je ponudila kafu. stavila ruku na rame. rekla da se smirim i da ce biti ok. i jos, da nisam prva mama koja prebacije dete iz te skole. i neka samo sutra mali dodje. a dokumenta? kaze, u hodu, nema veze. sredicemo to.

sutra odvedem vikija u novu skolu. skroz druga klima, kilometar razdaljine. direktorka ujutro u hodnuku, pozdravlja klince. zna svako dete po imenu. klozeti cisti. dooobra atmosfera. klinac srecan. ja srecna.

a da, nisu mi dali dokumenta tri meseca. nisam mogla da ih iscupam. na kraju odem u novu skolu i kazem sekretarici skole da sam bespomocna i da pokusavam al ne uspevam. kaze ona, ma sto niste rekli, i na to smo navikli. sutra im saljem zvanican dopis. nemojte vi vise ni da idete tamo.

:))))))

i cerku sam tamo prebacila. i danas vole svoju osnovnu skolu, vrlo.
antioksidant antioksidant 09:41 29.10.2007

Re: da se i ja izjadam

Vesna - pitanje?
Stara skola. koja je? Da nije Starina?
Pitam zbog svog malog. Jos nije krenuo, ali bolje odmah izbegavati probleme. Zato prikupljam podatke/utiske
Pozdrav
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:50 27.10.2007

saljic

e, to sam htela da napisem, pa zaboravih. saljicev melem za oziljke. odlican skroz.
jinks jinks 19:13 27.10.2007

Jelice, srecno

Uzasno je to kada ljudi koji se bave tudjim problemima postanu neosetljivi na suze. O lekarima, doktorima ... sve najbolje ... daleko im lepa kuca. Van svake su kontrole ... uvek ce, i u najekstremnijim slucajevima nebrige i nehata zastititi jedni druge ... i tu je kraj, verovatno, svake price.

p.s.

Ima toga, izgleda, i u drugim humanim profesijama, uz puno izuzetaka vrednih najveceg postovanja koji, nazalost, samo potvrdjuju pravilo.

p.p.s.

A o onim prvima ... ne znam da li ste culi pricu kako je u SSSR-u (bar se tako pricalo) resavan ovaj drustveni problem ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:41 27.10.2007

jinks,

misliš na železnicu i bandere?...
jinks jinks 10:57 28.10.2007

Re: jinks,

Vise puta sam cuo pricu (sigurno je izmisljena, kao i one price o dzinovskim jabukama i paradajzima u Sssr-u :), kako je ondasnja vlast resavala problem besprizornih i patoloski agresivnih tipova). Saceka da se nakupi dovoljan broj da stane u kamion (da ne ide poluprazan) ... a u pratnji kamiona Nkvd odeljenje sa Maksimom ...

p.s.

I A. Klark se cak bavio predlaganjem resenja tog problema na globalnom nivou u Odiseji 3001, koliko je to sustinski, da ne kazem logisticki problem covecanstva :)
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 19:46 27.10.2007

jelice

tek sad sam ovo procitala, ne poznajemo se ali bas mi je zao sto Vi i vasa porodica prosli kroz ovako grozno iskustvo. Puno vas pozdravljam i zelim vama svima sve sve najbolje
Nina Moma Tanja
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:42 27.10.2007

Hvala vam

svima, zlatni ste :)))
Dragana Sepe Dragana Sepe 23:04 27.10.2007

Re: Hvala vam

Iako ne poznajem ni Vas ni Vaseg sina, iskreno mi je zao, zao mi uvek kad cujem tako neku pricu, punu nepravde, pogresnih postupaka, losih ljudi, pre svega. Nazalost, mislim da mi tu trenutno ne mozemo mnogo da ucinimo, osim da se cuvamo i cuvamo svoje voljene, bar u onoj meri u kojoj je to moguce. Za ostalo, da zamolimo Sudbinu da bude na nasoj strani.
Ipak je najvaznije da se ta ruzna prica ipak zavrsila dobro, relativno dobro i da sad mozete da pocnete da se opustate.
Ako ce Vam biti lakse, takvih groznih ljudi ima svuda, ali takodje, svuda ima i onih normalnih, pozitivnih, to znate i sami. Bitno je pronaci svoje mesto.
Najiskreniji pozdrav uz zelju da malisi brzo bude bolje.
P.S. Ako nesto mozda moze da pomogne, imam prijatelje u jednom domu zdravlja i u Gradskoj bolnici, pa ukoliko mislite da moze nesto da se ucini, samo recite. Pozdrav!
Gandi Gandi 22:36 27.10.2007

uh....

..ovo je bilo k'o udarac u pleksus...izbije ti sav vazduh iz pluća jer si šokiran i nisi bio spreman na udarac...a kako uopšte biti spreman na ogromno zlo koje u sebi nose od zlih vaspitani?
dragonKa dragonKa 23:03 27.10.2007

draga

žao mi je zbog ovog što se dogodilo!
molim te potraži po apotekama aktivni kiseonik i fajtaj ga preko šaljićeve kreme, ubrzat će proces zarastanja rane i delovanja kreme.
ako nema tamo, ima ovde...
ne brini! princ što pre shvati kakav je ovo svet ,pre će se naučiti čuvati.
kad si ga već naučila da pliva, morat ćeš i da ga pustiš da pliva . (ponekad uz pomoć čarobnog dušeka:)
nadam se da je dobro .

pozdrav i drži se

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana