Nisam se ni malo dvoumio da napišem ovaj tekst.
Moj bliski susret nesvakidašnje vrste je bio danas i trajao je dvadeset minuta a bio je sa mojim srcem. Dobro ste pročitali sa Mojim Srcem i bio je četvrti po redu u zadnje četiri godine.Naravno skoro stalno crno beli ali i sa prekidima u dve boje crvenoj i plavoj koje su predstavljale moju vlastitu krv.
Prvi susret:
Početkom decembra 2005 vratio sam se sa putovanja od nekoliko nedelja kući a već posle dva nepuna dana sam se našao na intenzivnom odeljenju bolnice oko 10 uveče. Privremena dijagnoza srčani udar. Posle tri dana sam već bio na nogama sa ovećim aparatom obešenim o grudi(stalna radio veza sa kontrolnim kompjuterom) sam šetao po bolnici i po bolničkom vrtu. Kardiolog pod čijom sam kontrolom bio, bio je veoma iznenađen brzim i skoro perfektnim oporavkom jer nisam uopšte izgledao bolesno.
Ipak zadržao me je u bolnici bez obzira što sam bio oporavljen. Posle 10 dana mi je predložio kateterizaciju srca kako bi definitivno bio siguran šta je u pitanju.Tada sam više od pola sata uživao u prvom susretu sam mojim sada već miljenikom - Mojim Srcem.Gledao sam ga sa uživanjem i tek kada mi je kardiolog skrenuo pažnju na detalje video sam enormna suženja na četiri krvna suda na srčanom zidu.Posledica suženja je bio masivan srčani udar.
Drugi susret:
je usledio nekoliko dana kasnije u Akademskoj bolnici u obližnjem gradu gde su mi ugrađeni tada najbolji i najmoderniji pa i najskupli stentovi. Ceo zahvat je trajao nešto duže od sata koji sam proveo u druženju sa mojim sada već starim - novim drugom, zagledajući ga kao malo dete sa svih strana koje je monitor rendgena za moje potrebe pokazivao.
Kardiologa koji je radio zahvat (kateterizaciju) i asistentkinji sam potpuno zaboravio kao da i nisu bili prisutni a na njihova povremena pitanja sam nervozno odgovarao, pa me jednog momenta kardiolog upita kako se osećam. Čoveče, odvratih, izvanredno i toliko radoznalo da mi svaki odgovor na bilo kakvo pitanje predstavlja nesnošljivu smetnju.Još nisam imao pacijenta poput vas, promrmlja kardiolog zadovoljno.
Dan kasnije bio sam kod kuće sa slikama pred očima Mog Srca, prijatelja i najdražeg saradnika, kako ga i danas vidim.Rendgenske slike stanja pre i posle zahvata sam dobio posle nekoliko dana poštom.
Današnji susret
Za razliku od prošlih susreta današnji je povremeno bio u boji i veoma zvučan pošto je bilo u pitanju eho snimanje srca. Moj stari prijatelj na slikama izgleda dobro a bogami i glasovito.Kada mi je asistentkinja rekla sada će biti galame, nabusito ali prijateljski sam joj odvratio: 'draga damo nije to nikakva galama već pevušenje mog najdražeg i jedinog srca', koje u mojim ušima ima lepotu Bahovih Fuga i koje za mene ima, u slici i reči najveću lepotu.Posmatrati rad svog srca je nešto što čini impakt na čoveka koji zna da misli a celo popodne sam proveo stalno vizualizirajući pred očima sliku mog srca kome sam od milja počeo i da tepam.Ovakvo iskustvo imam i sa jetrom koja nije ni izdaleka interesantna kao srce.Srce je živo, ritmično,drago, bučno i što je najvažnije osećajno, a mene je moje u tri najdraža mi susreta naučilo da ga obožavam.Gledajući zaliske kako pogravaju zatvaraju se i otvaraju čovek postaje svestan da je njegovo srce neverovatan organ koga treba obožavati.
U kakvom je stanju nije mi još poznato , saznaću od kardiologa 10 septembra, ali bez obzira na stanje današnji dan spada u crvena slova u mom kalendaru a Moje Srce mi je još draže.
dragan7557 cerski