Kuckari nasih krajeva

shunjich92 RSS / 03.09.2009. u 18:47

dogwalker-with-dogs-400.jpgGotovo da ne postoji grad u Srbiji koji nema problema sa psima lutalicama. Čak i taj Beograd , centralno mesto naše zemlje. To pokazuju i skoriji slučajevi, počev od Jelene Trivan, pa na dalje. I o problemu slobodnih pasa se priča isključivo tada. Tada se pominju azili, štrojenje, upozoravaju građani, čak se pominju i kazne za one koji puštaju svoje ''ljubimce'' na ulicu... Ali šta od toga na kraju ispadne?! Jedno veliko NIŠTA! Tako sve do sledećeg slučaja kada počinje nova priča, i sve tako...

Odakle svi ti psi lutalice na ulicama?! I kako ne umru od gladi?!
Jedan deo odgovora na ova pitanja sam upravo i pomenuo. Moralo je krenuti od toga da ih je neko pustio, a onda je priroda uzela svoje; razmnožavaju se konstantno i često. I svi ti kučići se nekako moraju snalaziti za hranu. Tako nije čest slučaj da u određenim krajevima gradova postoji neka osoba koja ima potrebu da svoju ljubav prema psima iskazuje tako što redovno hrani ove lutalice. I onda imate čopore koji se često izležavaju oko mesta gde osoba koja ih hrani, iliti kučkar, živi. Ne tako retko, isti ti čopori izazivaju probleme, napadaju ljude, a često i decu.

Od rođenja pa do kraja srednje škole, zapravo do odlaska na fakultet, živeo sam u Valjevu. I sve vreme u istom stanu, u jednom većem popularnom naselju koje se nalazi na petnaest minuta hoda od centra grada. Preko puta moje zgrade, gotovo od kako znam za sebe, živeo je, i čini mi se i dalje živi, jedan Kučkar. Nema osobe koja ga ne poznaje, od dece koja su još uvek u predškolskom, pa do ''pijanaca'' koji se okupljaju oko lokalne prodavnice. Ne znam da li iko od njih, odnosno nas, zna kako se on zapravo zove, ali sigurno svi znaju njegov nadimak koji neću sada otkrivati, jednostavno ću ga zvati Kučkar.

Kučkar je do pre par godina imao i ženu, Kučkarku, koja je takođe delila ljubav prema životinjama. Poznavala je i moje roditelje, koje su par puta čak i ugostili u svom domu, čitaj životinjskom carstvu. U to vreme, ja sam još uvek bio u osnovnoj školi, u svom stanu su imali zeca, dve mačke, ribice, kornjače i psa, nekog hrta koga su svi poznavali u kraju, jer se više hranio po okolnim kantama za smeće nego u sopstvenoj kući. Ali, da se ne zadržimo samo na kućnim ljubimcima, Kučkar je imao i podrumske ljubimce. Jer, sve zgrade u tom naselju imaju podrum, i svaki stan ima svoj delić, a postoji i zajednička prostorija. Kučkar je nekoliko komšijinih delova prisvojio, kao i zajedničku prostoriju i od toga napravio ''dom'' za svoje svinje i kokoške. Jadni stanari su prestali i da silaze u podrum od smrada, uopšte i ne znajući za svinje i kokoške. To su otkrili tek kada je počelo bombardovanje, i javila se potreba za zaklonom. Naravno, sve je to prijavljeno, pa je Kučkar morao da ih iseli.

Kako su godine prolazile, životinje pod castvom Kučkara su starile i umirale. Nije ih zamenjivao novim, ali je svoju ljubav usmerio na drugu stranu, pse lutalice. Doduše, ljubav je i ranije delio sa njima, ali ređe.
Svaki put kada izađe iz zgrade, oni dotrče do njega, i uglavnom idu za njim. Ukoliko im kaže da tu ostanu, poslušaju. Svakodnevno im iznosi hranu, mazi ih, igra se sa njima, i brani ih. Kada se sazna da su šinteri u kraju, a to se retko dešava, kučići se sklanjaju. Gde?! Ne znam. Ali znam da kada god neko kuče nekog ujede, on je na njegovoj strani. A uvek je postojalo neko kuče iz čopora koje je volelo redovno da se dokazuje svojim zubima. Mislim da bi periode u svom životu moga da podelim po tim kučićima.

I sve to funkcioniše tako i danas. Kučkar već više od decenije vrši svoju delatnost, i niko protiv toga ništa ne preduzima. A nije on jedini. Poznajem još nekoliko kučkara u ovom kraju, a znam da ih ima svuda, i u Valjevu, i u Beogradu i Kraljevu i ostalim gradovima u Srbiji. Ali isto tako znam da ima još više nesavesnih vlasnika kućnih ljubimaca, počev od pasa koji se puštaju na ulicu, pa do zmije koja se pušta na terasu da se slobodno sunča, što je jedan od slučajeva koji se pominjao ovih dana.

Pre nekoliko dana sam na kratko uhvatio neki prilog na televiziji u kojem se pominje mogućnost obeležavanja kućnih ljubimaca, tipa čipovima, što će omogućiti njihove praćenje i registrovanje. Da li će to zaživeti? Nadam se da se ta priča neće zadržati na onom stadijumu kao i silni azili i ostali projekti koji se bave rešavanjem problema pasa lutalica.

*****
Pre nešto više od mesec dana zove me drugarica koja se pre dve godine preselila u Čikago i priča mi da je dok je šetala Valjevom te večeri naletala na kucu koja je trčkarala za njom, i bila je neodoljiva. Pošto je ljubitelj pasa htela je da ga ponese sa sobom, ali nije mogla, jer ona ovde praktično ne živi. Par sati posle našeg razgovora poslala mi je SMS da mi kaže da se vratila kod kuce, i da me pita gde je najbliže prihvatilište za kučiće, i kada može da ga odnese. Odgovorio sam da nemam pojma i da mislim da to ne postoji.

Stvarno sad pitam... Šta čovek može da uradi kada vidi napušteno kuče na ulici? Da zove šintere, ako hoće da dođu? Da ga odvede negde? Ali gde? Da zove neko društvo za zaštitu životinja? Kome prijaviti nesavesnog vlasnika, a da znamo da ćete ozbiljno biti shvaćeni i da će on biti kažnjen?

Meni je često žao kad vidim te napuštene kučiće. Na kraju smo ipak svi mi po malo kučkari, zar ne?!

 



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 20:00 03.09.2009

Ljubav

prema životnjima je u redu, ali...
Kučkar je nekoliko komšijinih delova prisvojio, kao i zajedničku prostoriju i od toga napravio ''dom'' za svoje svinje i kokoške

Pre nekoliko dana sam na kratko uhvatio neki prilog na televiziji u kojem se pominje mogućnost obeležavanja kućnih ljubimaca, tipa čipovima, što će omogućiti njihove praćenje i registrovanje

To je bila obaveza, u početku je bilo preskupo , ali se koliko znam svelo na razumnu cenu , međutim nije se istrajalo u sporovođenju akcije. Gde je puklo , ne znam ?
dunja73 dunja73 20:39 03.09.2009

Re: Ljubav

Kod mene u gradu se to zove "psi lutalice" i idu u "kučnici"(tako to zovu dole)
I to je strasno i grozno ,nimalo milo ni za videti ..Gladni , olinjali , besni , napusteni ..
landaraju beskucnici jer za njih ne postoji "prihvatiliste"
Licno ih se plasim i jezim se kad mi neko na spomen istih odgovara sa "nece , nece oni da ujedu"
Narod to "hladno" posmatra , grad to ne zanima , cula sam da su neki zvali policiju i ovi odgovorili da oni nisu nadlezni -pa i nisu.
Sramota, uzas zivi i jeza ..
Sramota za grad , gradjane i te sto ih ´"stite" a ne rade na njihovom zbrinjavanju...
shunjich92 shunjich92 22:04 03.09.2009

Re: Ljubav

ja stvarno ne znam ni jedan kraj kojim sam prosao, bilo u valjevu, beogradu ili negde u srbiji, a da nisam video bar nekog psa lutalicu, a u velikom broju slucajeva i copor... ja uvek razmisljam, ajde ako me napadnu pa me jedan ujede, i nije toliko strasno, ali ako te obore, ili krenu svi da te grizu... pa to je bre previse ozbiljno. i kome to ide na savest? nikom. onaj ko ih je pustio da ima savest ne bi pustio tog jadnog psa da umire polako tamo na ulici...
shunjich92 shunjich92 22:07 03.09.2009

Re: Ljubav

miloradkakmar
prema životnjima je u redu, ali...
Kučkar je nekoliko komšijinih delova prisvojio, kao i zajedničku prostoriju i od toga napravio ''dom'' za svoje svinje i kokoške



ja nisam mogao da verujem. mislim sama ta ideja da drzis svinje u podrumu, heeeeeeeeeeeeeeeeej!
mozda je bolje da sam ga oslovljavao kao Zivotinjar!
dunja73 dunja73 22:11 03.09.2009

Re: Ljubav

pa to je bre previse ozbiljno. i kome to ide na savest? nikom. onaj ko ih je pustio da ima savest ne bi pustio tog jadnog psa da umire polako tamo na ulici...

Ja se nikad nisam nocu plasila da sama negde idem u mom gradu ,
ali nikad ,
ni kao dete, ni devedesetih ,
sada imam strah od "kerova" i nosim deo neki uvek u tasni za "nedajBoze"
neces verovati u centru grada "copori" reze na narod..narod se grupise (zajedno smo jaci)
kad prolazi pored njih ..
i svi kao nesto psuju u "bradu"
Strogi centar... njih je svuda ..uzasno!!

leopold_lady leopold_lady 21:55 03.09.2009

Ja sam rekla i ostajem pri tom ....

neću nikad povrediti,ostaviti,ubiti itd ni jednu životinju ...... Ali,ako me napadne pas - odbraniću se..... To je ono što znam .....

shunjich92 shunjich92 22:05 03.09.2009

Re: Ja sam rekla i ostajem pri tom ....

slazem se. i ja isto tako mislim. a i to je valjda neka instiktivna reakcija, ko god da te napadne branices se...
NNN NNN 09:33 05.09.2009

Plašim se čopora



Inače, paktično svi ljudi su vezani za životinje (makar podsvesno), a ovim kučkarima to je jednostavna zamena za ljudsko društvo.
shunjich92 shunjich92 14:26 07.09.2009

Re: Plašim se čopora

bice da je tako...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana