Ne čudi što je domaća javnost bila razočarana time što je Madonna odmah nakon nastupa odletela nazad za Budimpeštu. Njeni snimci s ulica (poput onih iz Sankt Peterburga, Atine i Jerusalima) gradova u kojima gostuje, s pravom se računaju u dodatni PR po istoj ceni.
A šlag na tortu je susret s nekim iz redova domaće političke elite. I dok mi je zaista krivo što sajber univerzumom ne možemo da mašemo ni jednim snimkom Madonne koja s kalemegdanskog platoa, ispod Pobednika, posmatra Ušće, stvarno ne mogu, kao ni koncert u Islamabadu, da zamislim s kim bi se od domaćih političara to mogla da odluči da sastane. Ako već činjenica da Robert de Niro sedi u loži Đokovićevih na US Openu ima neku težinu, kako li bi tek odjeknuo njen susret s nekim od srpskih političara? Slutim da bi imao težinu argumenta u prilog protiv nezavisnosti Kosova.
Eh, da ... Mi krenuli na Madonnu. Mada negde kod Prijepolja već više nismo bili sigurni u to. Čekaj, kako je uopšte došlo do toga da kraljica popa drži koncert na crnogorskoj plaži? Da mi je to neko rekao pre X godina kada sam letovao u Budvi koja se u to vreme budila iz dubokog sna sindikalnog letovališta, rekao bih mu da nije normalan. Al' eto.
U rane jutarnje sate, ukočenih leđa i nogu, silazimo na stanicu. Naša zabrinutost glede smeštaja bila je bespotrebna. Odmah nalećemo na simpatičnu bakicu koja nudi sobu u blizini po pristojnoj ceni.
Raspituje se odakle smo ... "A vi, momci, sigurno zbog ove pjevačice?"
Potvrđujemo s blagim osećajem nelagodnosti, kao da smo upravo izdali Njegoša.
Negde sam pročitao podatak da je opština Budva zaradila šest miliona evra od te uidurme oko Madonne na Jazu. Ali, poenta uopšte nije u tome. Ukucajte Madonna u google i shvatićete o čemu se radi.
Na planeti verovatno ne postoji slavna ličnost koja ima posvećeniju fan bazu od Madonne. Frka počinje od trenutka kada se zvanično objave pripreme za svetsku turneju. Pitanje je časti da vam se zemlja nađe na listi onih kroz koje će protutnjati njen produkcijski tornado. Ilustracije radi, za ovu turneju izvisile su i takve veličine kao što su Australija i Japan (uprkos brojnim peticijama razočaranih fanova). A dešava se, kao u slučaju Kine, da predstavnik vlade njenom menadžmentu uputi zvaničan poziv za gostovanje.
Nije čudo što se oko dovođenja Madonne ponekad angažuju i vlade. I dok je u slučaju Engleske, Španije, Francuske i Nemačke, malo verovatno da će njen show dobiti dimenziju van okvira entertainment industrije, s nekim drugim zemljama, među kojima je i Srbija, stvari stoje sasvim drugačije.
Šta znači kad Madonna odluči da u nekoj zemlji održi koncert (a mimo standardne zapadnoevropske-severnoameričke postavke)? Najpre, da je ta zemlja dovoljno kultivisana za produkciju te vrste. (Ne znam vama, ali meni je nemoguće da zamislim njen koncertni spektakl u Islamabadu recimo). Drugo, u pitanju su organizatori koji su u stanju da realizuju Madonninu produkciju za koju se tvrdi da je najveća i najozbiljnija u svetu popularne kulture. Dakle, ozbiljni, poslovni, organizovani ljudi. Treće, da je u pitanju potencijalno zanimljiva turistička destinacija.
Organizatori koncerta u Beogradu kažu da je u publici bilo fanova iz dvadesetak zemalja. Sem toga, Beograd i Srbija su se i danima nakon održavanja koncerta, pominjali u krajnje afirmativnom svetlu na forumima i fan sajtovima koji svoje čitaoce ohrabruju da šalju pisane izveštaje, fotografije i video zapise. Sve je to dobar i veliki PR.
A šlag na tortu je susret s nekim iz redova domaće političke elite. I dok mi je zaista krivo što sajber univerzumom ne možemo da mašemo ni jednim snimkom Madonne koja s kalemegdanskog platoa, ispod Pobednika, posmatra Ušće, stvarno ne mogu, kao ni koncert u Islamabadu, da zamislim s kim bi se od domaćih političara to mogla da odluči da sastane. Ako već činjenica da Robert de Niro sedi u loži Đokovićevih na US Openu ima neku težinu, kako li bi tek odjeknuo njen susret s nekim od srpskih političara? Slutim da bi imao težinu argumenta u prilog protiv nezavisnosti Kosova. Izraelci su posebno maštoviti u eksploatisanju u reklamne svrhe Madonninog zanimanja za drevni jevrejski misticizam, kabalu. Na prošloj turneji susrela se sa Šimonom Peresom, a na ovoj je, u Tel Avivu, poslednjoj stanici njene Sticky&Sweet turneje, viđena na privatnoj večeri s političkom aktivistkinjom Tzipi Livni. Za vreme posete Argentini podršku većem učešću žena u visokoj politici dala je kroz susret sa argentinskom predsednicom Cristinom Fernandez.