Na današnji dan pre 65 godina okončana je jedna lakrdija.
Tokom 1941, nakon okupacije, u Srbiji su se pojavile dve navodno suprotstavljene opcije:
Đeneral Mihailović je prikupljao, povezivao i organizovao oficire, vojnike i aktiviste na platformi nepristajanja na predaju.
S druge strane, đeneral Nedić je smatrao da teška situacija u kojoj se našao srpski narod zahteva od njega "žrtvu" da stupi u dobrovoljnu zločinačku službu okupatora i srpskih krvnika.
Ova podela je od samog početka međutim bila privid, predstava za publiku.
Na današnji dan pre 65 godina predstava je konačno okončana i zavesa spuštena. Saveznici i kralj Petar II odbacili su Mihailovića, a ovaj je i zvanično "usvojio" i priznao očinstvo nad Nedićevim kvislinškim aparatom.
Boško Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića i službenik Nedićevog režima, u svojoj knjizi "Za istoriju naših dana" (Lil 1949) piše:
"Preko četničke komande Beograda, 2. septembra 1944. došao je poziv svima komandantima legalnih odreda da upute svoje delegate u Štab Vrhovne komande. Srpski Dobrovoljački Korpus odredio je kapetana Radoslava Protića. Od strane Srpske Državne Straže upućen je major Ljubiša Mikić, a od Srpske Granične Straže major Dragiša Jevtić.
Sva tri delegata primljena su 6. septembra od đenerala Draže Mihailovića u selu Pranjanima. Održana su dva sastanka sa đeneralom Mihailovićem na kojima su prisustvovali i potpukovnici Mirko Lalatović i Luka Baletić. Posle interesovanja o brojnom stanju, naoružanju, prilikama i rasporedu jedinica Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa, Srpske Državne Straže i Srpske Granične Straže, đeneral Draža Mihailović je saopštio svoju odluku o objedinjavanju svih nacionalnih snaga i o ulaženju u sastav jugoslovenske vojske u Otadžbini srpskih dobrovoljaca, srpske državne straže i srpske granične straže. O ovoj odluci, kapetan R. Protić doneo je od denerala Draže Mihailovića pismene instrukcije za Srpski Dobrovoljački Korpus koje su, uglavnom, sadržavale:
1. Srpski Dobrovoljački Korpus ostaje u dosadašnjem sastavu, sa dotadanjim starešinama. Komandant Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa prema svom nahođenju, eventualno, smeniće sa položaja one starešine koje ne bi odgovarale novonastaloj situaciji.
2. U operativnom smislu Srpski Dobrovoljački Korpus će formirati dve udarne grupe, zapadnu i južnu, a prema ondašnjem rasporedu jedinica Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa.
3. Zabranjuje se uzimanje oficira Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa za druge jedinice osim jedino po rasporedu Vrhovne Komande.
4. Srpski Dobrovoljački Korpus će uputiti dva delegata za održavanje veze sa Vrhovnom Komandom. Određeni su bili inž. kapetan Milosav Vasiljević i kapetan Radoslav Protić.
Ovom prilikom đeneral Draža Mihailović je rekao delegatima:
'Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...' Osvrćući se na spoljnu situaciju, đeneral Mihailović je kazao: 'Sovjeti ne smeju preći Dunav, jer bi to bilo, prema izjavi šefa američke misije, pukovnika Mek Dauela, povod za prekid odnosa i otvoren sukob između Sovjeta i Angloamerikanaca...'
Gornje instrukcije kapetan Radoslav Protić predao je komandantu Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa đeneralu Kosti Mušickom."
Tako je 6. septembra 1944. godine između Mihailovićeve organizacije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa, Srpske državne straže i Srpske granične straže došlo do potpunog vojnog ujedinjenja. Sutradan, komandant Srbije, general Miroslav Trifunović Dronja, radiogramom je obavestio Mihailovića:
"Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima."
Uprkos tobožnjoj suprotstavljenosti, veza ove dve (ili tri) organizacije uspostavljena je odmah,i postojala je sve vreme rata. Mihailović je još pre Nedićeve vlade uspostavio saradnju sa komesarskom upravom Milana Aćimovića. Kad je 31. avgusta 1941. formirana Nedićeva vlada, istog dana Mihailović je poslao delegaciju svojih oficira na sastanak s Nedićem. Sklopljen je dogovor o saradnji u borbi protiv komunista, i o nemačkoj pomoći Mihailoviću preko Nedićevih vlasti.
Nemci su zahtevali stopiranje ovog ugovora i rasformiranje Mihailovićeve organizacije kad su neke četničke snage na svoju ruku stupile u sukobe s Nemcima.Da do toga ne dođe, obezbedila je Nedićeva organizacija, koja je prihvatila i legalizovala Mihailovićeve odrede tokom nemačke ofanzive.
Nemačke policijske i bezbednosne organizacije bile su podozrive prema ovoj saradnji, tako da je npr uhapšen i likvidiran Nedićev pukovnik Milan Kalabić, otac Nikole Kalabića, zbog suviše razvijene i samostalne pomoći Mihailovićevim snagama.
Takođe, zbog neregulisanog odnosa koordinacije i subordinacije dolazilo je i do rivaliteta i koškanja na terenu oko prevlasti i autoriteta pojedinih vođa.
Dve međusobno povezana pitanja su sprečavala da sedve organizacije potpuno fuzionišu: pitanje retorike, odnosno propagande, i pitanje ličnog rivaliteta. Četnička retorika zasnivala se na veri u konačnu savezničku pobedu, dok je nedićevska veličala nemački novi poredak. Međutim, s obzirom da ni jedna ni druga organizacija nisu imale ni najmanju želju da se upuštaju u sukobe bilo s kim osim s komunistima, ova je razlika ostala isključivo verbalna.
Štaviše, ona je jedno vreme bila korisna obema stranama. Ona je ovom amorfom jedinstvenom srpskom antikomunističkom bloku omogućavala materijalnu pomoć Nemaca, a preko Mihailovića mu je obezbeđivala vezu sa Saveznicima. Oficiri dvojnog identiteta tako su mogli da stave bilo jednu, bilo drugu kapu, zavisno od okolnosti, i tako sačekaju bolja vremena.
Sve to je naravno trebalo platiti i zaslužiti borbom protiv NOVJ.
Drugo pitanje bilo je pitanje ličnog rivaliteta dvaju lidera. Njih dvojica, budući eksponirani kao simboli igranja na dve različite karte, nikad nisu mogli biti otvoreno zajedno u jednojorganizaciji.
Njihov sukob međutim nisu rešavali oni sami, nego situacija na terenu, koja je svojim razvojem trebala da kruniše jednog, a svrgne drugog.
Generalno, kad se apstrahuje od lidera i propagande, organizacija na terenu funkcionisala je u pristojnoj saradnji, ili čak jedinstveno.
Tokom zajdničkih borbi protiv NOVJ u Srbiji marta do avgusta 1944. Nemci su međutim razvili izvestan respekt prema značaju i snazi Mihailovićevih odreda i koristi koju bi on njih mogli imati. To je dovelo do formulasanja plana o stvaranju jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa pod nemačkom upravom, a pod Mihailovićevom komandom.
Plan su zajednički razvili Ribentropov izaslanik za Balkan Nojbaher i Komanda Jugoistoka. Međutim, prilikom referisanja, Hitler je lično odbacio plan, i dozvolio samo terensku saradnju.
Kao logičan nastavak i razvoj interesa sviju strana, 6. IX 1944. došlo je do realizacije ovog plana u ograničenom obimu, kad su pod nemačkim kumstvom sve srpske snage ujedinjene i stavljene pod Mihailovićevu komandu. Ove snage su se do kraja borile rame uz rame sa snagama Komande Jugoistoka.
Time je lakrdija o postojanju dve ili tri koegzistentne ali navodno suprotstavljene opcije okončana i zavesa je spuštena.
Zbor u Kragujevcu, 2. januara 1944.
Na zboru je govorio Bogoljub Kujundžić - ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi.
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio Bogoljub Kujundžić - ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi, 21.januara 1944.
Zbor u Ljubicu kod Čačka na kome je govorio inž Milovan Gavrilović - ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinske vlade, 3, avgusta 1943.
Zbor u Ljubiću kod Čačka 3. avgusta 1943. Za govornicom inž.Milovan Gavrilović -ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade.
Zbor u Ljubiću kod Čačka na kome je govorio inž. Milovan Gavrilović - ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade 3. avgusta 1943.
Grupa Nemaca sa inž.Milovanom Gavrilovićem - ministrom poljoprivrede Nedićeve kvisliniške vlade neposredno pred zbor u Ljubiću kod Čačka, 3. avgusta 1943.
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvisliniške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20 jula 1943.
Predsednik ksrislinške vlade Milna Nedić za vreme osvećenja omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20.jula 1943.
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" za vreme kvislinške vlade Milana Nedića u Beogradu, 20. jula 1943.
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20 jula 1943.
Neposredno pred defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade ispred Skupštine u Beogradu, 22 juna 1944.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22 juna 1944, ispred zgrade Skupštine, Beograd.
Defile radnih četa formacija Nedićeve kvislinske vlade, 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini Milan Nedić sa članovima vlade.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinske vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini je Milan Nedić sa članovima vlade.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22, juna 1944. ispred zgrade Skupštine.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini je Milan Nedić sa članovima vlade.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinske vlade 22, juna 1944.ispred zgrade Skupštine.
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih, formacija Nedićeve kvislinške vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine.
Zbor u Jagodini organizovan od Nedićeve kvislinške vlade 15. juna 1944.
Na zboru je govorio Bogoljub Kujundžić ministar pravde u Nedićevoj vladi - na slici treći s desna, u društvu nemačkih okupacionih vlasti.
Bogoljub Kujundžić /peti s desna na levo/ ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi u društvu nemačkih okupacionih vlasti na dan održavanja zbora u Jagodini, 15 juna 1944.
Bogolgub Kujundžić /sedmi s desna na levo/ ministar pravde Nedićeve kvislinške vlade u društvu nemačkih okupacionih vlasti na dan održavanja zbora u Jagodini, 15. juna 1944.
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio predsednik kvislinske vlade Milan Nedić 30. avgusta 1943. Za govornicom Milan Nedić.
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio predsednik kvislinške vlade Milan Nedić 30. avgusta 1943. Govori seljak iz okoline Kragujevca.
Milan Nedić - predsednik kvislinške vlade za vreme govora na zboru u Kragujevcu, 30. avgusta 1943.
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedića, 16.avgusta 1943.
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedica, 16.avgusta 1943.
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedića, 16.avgusta 1943.
Velibor Jonić - ministar u kvislinškoj vladi Milana Nedića za vreme govora u Ćupriji, 6. juna 1943.