Kraj jedne travestije

gorran2 RSS / 06.09.2009. u 23:01

11904.jpgNa današnji dan pre 65 godina okončana je jedna lakrdija.

Tokom 1941, nakon okupacije, u Srbiji su se pojavile dve navodno suprotstavljene opcije:

Đeneral Mihailović je prikupljao, povezivao i organizovao oficire, vojnike i aktiviste na platformi nepristajanja na predaju.

S druge strane, đeneral Nedić je smatrao da teška situacija u kojoj se našao srpski narod zahteva od njega "žrtvu" da stupi u dobrovoljnu zločinačku službu okupatora i srpskih krvnika.

Ova podela je od samog početka međutim bila privid, predstava za publiku.

Na današnji dan pre 65 godina predstava je konačno okončana i zavesa spuštena. Saveznici i kralj Petar II odbacili su Mihailovića, a ovaj je i zvanično "usvojio" i priznao očinstvo nad Nedićevim kvislinškim aparatom.

Boško Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića i službenik Nedićevog režima, u svojoj knjizi "Za istoriju naših dana" (Lil 1949) piše:

"Preko četničke komande Beograda, 2. septembra 1944. došao je poziv svima komandantima legalnih odreda da upute svoje delegate u Štab Vrhovne komande. Srpski Dobrovoljački Korpus odredio je kapetana Radoslava Protića. Od strane Srpske Državne Straže upućen je major Ljubiša Mikić, a od Srpske Granične Straže major Dragiša Jevtić.
Sva tri delegata primljena su 6. septembra od đenerala Draže Mihailovića u selu Pranjanima. Održana su dva sastanka sa đeneralom Mihailovićem na kojima su prisustvovali i potpukovnici Mirko Lalatović i Luka Baletić. Posle interesovanja o brojnom stanju, naoružanju, prilikama i rasporedu jedinica Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa, Srpske Državne Straže i Srpske Granične Straže, đeneral Draža Mihailović je saopštio svoju odluku o objedinjavanju svih nacionalnih snaga i o ulaženju u sastav jugoslovenske vojske u Otadžbini srpskih dobrovoljaca, srpske državne straže i srpske granične straže. O ovoj odluci, kapetan R. Protić doneo je od denerala Draže Mihailovića pismene instrukcije za Srpski Dobrovoljački Korpus koje su, uglavnom, sadržavale:
1. Srpski Dobrovoljački Korpus ostaje u dosadašnjem sastavu, sa dotadanjim starešinama. Komandant Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa prema svom nahođenju, eventualno, smeniće sa položaja one starešine koje ne bi odgovarale novonastaloj situaciji.
2. U operativnom smislu Srpski Dobrovoljački Korpus će formirati dve udarne grupe, zapadnu i južnu, a prema ondašnjem rasporedu jedinica Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa.
3. Zabranjuje se uzimanje oficira Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa za druge jedinice osim jedino po rasporedu Vrhovne Komande.
4. Srpski Dobrovoljački Korpus će uputiti dva delegata za održavanje veze sa Vrhovnom Komandom. Određeni su bili inž. kapetan Milosav Vasiljević i kapetan Radoslav Protić.
Ovom prilikom đeneral Draža Mihailović je rekao delegatima:
'Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...' Osvrćući se na spoljnu situaciju, đeneral Mihailović je kazao: 'Sovjeti ne smeju preći Dunav, jer bi to bilo, prema izjavi šefa američke misije, pukovnika Mek Dauela, povod za prekid odnosa i otvoren sukob između Sovjeta i Angloamerikanaca...'
Gornje instrukcije kapetan Radoslav Protić predao je komandantu Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa đeneralu Kosti Mušickom."

Tako je 6. septembra 1944. godine između Mihailovićeve organizacije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa, Srpske državne straže i Srpske granične straže došlo do potpunog vojnog ujedinjenja. Sutradan, komandant Srbije, general Miroslav Trifunović Dronja, radiogramom je obavestio Mihailovića:
"Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima."

Uprkos tobožnjoj suprotstavljenosti, veza ove dve (ili tri) organizacije uspostavljena je odmah,i postojala je sve vreme rata. Mihailović je još pre Nedićeve vlade uspostavio saradnju sa komesarskom upravom Milana Aćimovića. Kad je 31. avgusta 1941. formirana Nedićeva vlada, istog dana Mihailović je poslao delegaciju svojih oficira na sastanak s Nedićem. Sklopljen je dogovor o saradnji u borbi protiv komunista, i o nemačkoj pomoći Mihailoviću preko Nedićevih vlasti.

Nemci su zahtevali stopiranje ovog ugovora i rasformiranje Mihailovićeve organizacije kad su neke četničke snage na svoju ruku stupile u sukobe s Nemcima.Da do toga ne dođe, obezbedila je Nedićeva organizacija, koja je prihvatila i legalizovala Mihailovićeve odrede tokom nemačke ofanzive.

Nemačke policijske i bezbednosne organizacije bile su podozrive prema ovoj saradnji, tako da je npr uhapšen i likvidiran Nedićev pukovnik Milan Kalabić, otac Nikole Kalabića, zbog suviše razvijene i samostalne pomoći Mihailovićevim snagama.

Takođe, zbog neregulisanog odnosa koordinacije i subordinacije dolazilo je i do rivaliteta i koškanja na terenu oko prevlasti i autoriteta pojedinih vođa.

Dve međusobno povezana pitanja su sprečavala da sedve organizacije potpuno fuzionišu: pitanje retorike, odnosno propagande, i pitanje ličnog rivaliteta. Četnička retorika zasnivala se na veri u konačnu savezničku pobedu, dok je nedićevska veličala nemački novi poredak. Međutim, s obzirom da ni jedna ni druga organizacija nisu imale ni najmanju želju da se upuštaju u sukobe bilo s kim osim s komunistima, ova je razlika ostala isključivo verbalna.

Štaviše, ona je jedno vreme bila korisna obema stranama. Ona je ovom amorfom jedinstvenom srpskom antikomunističkom bloku omogućavala materijalnu pomoć Nemaca, a preko Mihailovića mu je obezbeđivala vezu sa Saveznicima. Oficiri dvojnog identiteta tako su mogli da stave bilo jednu, bilo drugu kapu, zavisno od okolnosti, i tako sačekaju bolja vremena.

Sve to je naravno trebalo platiti i zaslužiti borbom protiv NOVJ.

Drugo pitanje bilo je pitanje ličnog rivaliteta dvaju lidera. Njih dvojica, budući eksponirani kao simboli igranja na dve različite karte, nikad nisu mogli biti otvoreno zajedno u jednojorganizaciji.

Njihov sukob međutim nisu rešavali oni sami, nego situacija na terenu, koja je svojim razvojem trebala da kruniše jednog, a svrgne drugog.

Generalno, kad se apstrahuje od lidera i propagande, organizacija na terenu funkcionisala je u pristojnoj saradnji, ili čak jedinstveno.

Tokom zajdničkih borbi protiv NOVJ u Srbiji marta do avgusta 1944. Nemci su međutim razvili izvestan respekt prema značaju i snazi Mihailovićevih odreda i koristi koju bi on njih mogli imati. To je dovelo do formulasanja plana o stvaranju jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa pod nemačkom upravom, a pod Mihailovićevom komandom.

Plan su zajednički razvili Ribentropov izaslanik za Balkan Nojbaher i Komanda Jugoistoka. Međutim, prilikom referisanja, Hitler je lično odbacio plan, i dozvolio samo terensku saradnju.

Kao logičan nastavak  i razvoj interesa sviju strana, 6. IX 1944. došlo je do realizacije ovog plana u ograničenom obimu, kad su pod nemačkim kumstvom sve srpske snage ujedinjene i stavljene pod Mihailovićevu komandu. Ove snage su se do kraja borile rame uz rame sa snagama Komande Jugoistoka.

Time je lakrdija o postojanju dve ili tri koegzistentne ali navodno suprotstavljene opcije okončana i zavesa je spuštena.

 

11894.jpg
Zbor u Kragujevcu, 2. januara 1944.
Na zboru je govorio Bogoljub Kujundžić - ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi.

11895.jpg
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio Bogoljub Kujundžić - ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi, 21.januara 1944.

11896.jpg
Zbor u Ljubicu kod Čačka na kome je govorio inž Milovan Gavrilović - ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinske vlade, 3, avgusta 1943.

11897.jpg
Zbor u Ljubiću kod Čačka 3. avgusta 1943. Za govornicom inž.Milovan Gavrilović -ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade.

11898.jpg
Zbor u Ljubiću kod Čačka na kome je govorio inž. Milovan Gavrilović - ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade 3. avgusta 1943.

11899.jpg
Grupa Nemaca sa inž.Milovanom Gavrilovićem - ministrom poljoprivrede Nedićeve kvisliniške vlade neposredno pred zbor u Ljubiću kod Čačka, 3. avgusta 1943.

11900.jpg
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.

11901.jpg
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvisliniške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.

11902.jpg
Zbor u Jagodini na kome je govorio ministar poljoprivrede Nedićeve kvislinške vlade inž. Milovan Gavrilović, 15. juna 1944.

11903.jpg
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20 jula 1943.

11904.jpg
Predsednik ksrislinške vlade Milna Nedić za vreme osvećenja omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20.jula 1943.

11907.jpg
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" za vreme kvislinške vlade Milana Nedića u Beogradu, 20. jula 1943.

11909.jpg
Osvećenje omladinskog doma "Srbozar" u Beogradu, 20 jula 1943.

11910.jpg
Neposredno pred defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade ispred Skupštine u Beogradu, 22 juna 1944.

11911.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22 juna 1944, ispred zgrade Skupštine, Beograd.

11912.jpg
Defile radnih četa formacija Nedićeve kvislinske vlade, 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini Milan Nedić sa članovima vlade.

11913.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinske vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini je Milan Nedić sa članovima vlade.

11914.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine.

11915.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinške vlade 22, juna 1944. ispred zgrade Skupštine.

11918.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine. Na tribini je Milan Nedić sa članovima vlade.

11922.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih formacija Nedićeve kvislinske vlade 22, juna 1944.ispred zgrade Skupštine.

11923.jpg
Defile jedinica Srpske državne straže i drugih, formacija Nedićeve kvislinške vlade 22. juna 1944. ispred zgrade Skupštine.

11927.jpg
Zbor u Jagodini organizovan od Nedićeve kvislinške vlade 15. juna 1944.
Na zboru je govorio Bogoljub Kujundžić ministar pravde u Nedićevoj vladi - na slici treći s desna, u društvu nemačkih okupacionih vlasti.

11932.jpg
Bogoljub Kujundžić /peti s desna na levo/ ministar pravde u Nedićevoj kvislinškoj vladi u društvu nemačkih okupacionih vlasti na dan održavanja zbora u Jagodini, 15 juna 1944.

11934.jpg
Bogolgub Kujundžić /sedmi s desna na levo/ ministar pravde Nedićeve kvislinške vlade u društvu nemačkih okupacionih vlasti na dan održavanja zbora u Jagodini, 15. juna 1944.

11938.jpg
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio predsednik kvislinske vlade Milan Nedić 30. avgusta 1943. Za govornicom Milan Nedić.

11939.jpg
Zbor u Kragujevcu na kome je govorio predsednik kvislinške vlade Milan Nedić 30. avgusta 1943. Govori seljak iz okoline Kragujevca.

11943.jpg
Milan Nedić - predsednik kvislinške vlade za vreme govora na zboru u Kragujevcu, 30. avgusta 1943.

11948.jpg
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedića, 16.avgusta 1943.

11949.jpg
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedica, 16.avgusta 1943.

11951.jpg
Zbor u Kruševcu organizovan od kvislinške vlade Milana Nedića, 16.avgusta 1943.

11960.jpg
Velibor Jonić - ministar u kvislinškoj vladi Milana Nedića za vreme govora u Ćupriji, 6. juna 1943.



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gorran2 gorran2 00:19 07.09.2009

Srpska državna straža

6. septembra 1944. SDS je stavljena pod komandu Mihailovića. U dogovoru sa đeneralom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i Srpske granične straže (SGS) 6. oktobra 1944. okupile su se u Jagodini. Tu je od tih jedinica formiran Srpski udarni korpus (SUK) sa tri divizije. Za komandanta SUK-a imenovan je divizijski general Stevan Steva Radovanović, za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (do tada komandant SDS) a za načelnika štaba major Danilo Dača Stojanović; za komandanta divizije imenovani su: Branimir Brana Živković (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i Ljudevit Pogačar (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi. Zajedno sa grupacijom četnika iz Srbije tokom novembra 1944. učestvuje kao leva pomoćna kolona prilikom prodora Armijske grupe "E" u Sandžak i istočnu Bosnu. Stalno se osipajući u borbama protiv jedinica NOVJ, SUK se nalazio u Sandžaku i istočnoj Bosni sa četničkim jedinicama sve do kraja decembra 1944, kada su se njegove pojedine veće i manje grupe odvajale i priključivale raznim transportima nemačkih i drugih jedinica, da bi se krajem decembra 1944. našle u Beču. Kasnije su prebacivani u Sloveniju, zatim u Istru, gde su bili raspoređivani po dobrovoljačkim ili četničkim jedinicama koje su se od ranije tu nalazile.

Tu su se, zajedno sa Đujićevim "Dinarcima" i ljotićevcima borili pod komandom SS oberfirera Odila Globocnika, "visokog SS zapovednika operativne zone Jadransko primorje" u operacijama protiv 9. korpusa JA marta 1945. u zaleđu Tršćanskog zaliva.



Odilo je inače jedan od najmračnijih likova Drugog svetskog rata, izvršilac "konačnog rešenja jevrejskog pitanja", likvidator varšavskog geta, osnivač komandant logora Belzec, Treblinka, Sobibor, Majdanek...
gorran2 gorran2 00:30 07.09.2009

Nedić o prvom sporazumu

Na saslušanju pred istražnim organima FNRJ Milan Nedić je o ovome sastanku i postignutom sporazumu dao znatno detaljniju izjavu, u kojoj kaže:
"Odmah posle obrazovanja vlade, koliko se sećam, 3. ili 4. septembra, kod mene je došla u Predsedništvo vlade jedna delegacija Draže Mihailovića na čelu sa potpukovnikom Đurićem i majorom Aleksandrom Mišićem i Radoslavom Đurićem.
Cilj posete ove delegacije bio je uspostavljanje veze između mene i Draže na bazi borbe protiv partizana. Pokazali su mi punomoćje potpisano lično od Draže Mihailovića, sa ovlašćenjem da mogu sa mnom voditi razgovore i doneti potrebne odluke. Razgovori su počeli tako što su mi obrazložili kako je došlo do okupljanja četnika pod vođstvom Draže Mehailovića, zatim da su se četnici koncentrisali na jednom prilično uskom prostoru i to na planinama južno od Valjeva pa da zbog oskudice u hrani gladuju. Dalje su izložili da su komunisti počeli da napadaju vlasti, građane i da pale žito, zbog čega Nemci vrše represalije nad stanovništvom.
Isto tako izneli su kako je na jednom sastanku između Draže Mihailovića i Koste Pećanca, kao i nekih ofieira ove dvojice, trebalo da dođe do saradnje Draže Mihailovića i Koste Pećanca, ali se nisu mogli složiti u pitanju vođstva; naime, Pećanac je na tom sastanku postavio svoj zahtev da on bude vrhovni komandanl svih četnika, a Draža Mihailović načelnik štaba, dok je Draža postavljao da on dobije ulogu vrhovnog komandanta a da Pećanac bude kao neka vrsta počasnog komandanta vrhovnog štaba, pa su se zbog toga razišli.
Kao zaključak izlaganja delegacije bio je taj da se između moje vlade i Draže Mihailovića stvori zajednička saradnja za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. Ja sam pristao na tu saradnju sa Dražom Mihailovićem i obećao mu pomoć. To je bio zaključak pregovora izmedu mene i te delegacije.
Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen, s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri i meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili.
Između nas je napravljen sporazum u sledećem:
1. O saradnji izmedu mene, odnosno moje vlade, i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja.
2. Da im izdam odmah novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske.
3. Da odredim jednog oficira za vezu koji će biti stalno pri štabu Draže Mihailovića.
4. Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih ćetnika o tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati.
5. Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori.
6. Da se posle formiranja vladinih odreda sa kojima se bilo započelo, donese jedan opecarijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.
Ovo su uglavnom odredbe sporazuma o saradnji između mene i Draže Mihailovića."

Razgovori su vrlo brzo dali prve rezultate, naročito u pogledu legalizacije četničkog pokreta pred nemačkom okupacionom vlašću. Nedić o tome kaže:

"Od tog sporazuma o saradnji odmah su ispunjene sledeće tačke:
1. Izdao sam novčanu pomoć, ne sećam se koliku, i delegacija je tu novčanu pomoć ponela sobom.
2. Otišao sam odmah kod zapovednika Srbije generala Dankelmana i izneo mu dolazak delegacije Draže Mihailovića i ugovor sa njom napravljen. Rekao sam Dankelmanu da Draža traži legitimaciju svoju i svojili ćetnika, s tim da se mogu nesmetano kretati bez bojazni od proganjanja i ubijanja od strane Nemaca, da bi mogli povesti borbu protiv komunista. Dankelman je odmah prihvatio tu legitimaciju i izdao naređenje u tom smislu nemačkim jedinicama.
3. Odredio sam generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između mene i Draže Mihailovića.
Napominjem da Marko Olujević nije odmah pošao u štab kod Draže Mihailovića. Ne mogu se setiti koliko je vremena proteklo do njegovog polaska kod Draže Mihailovića, kada je bio uhvaćen negde na putu za Suvobor od strane komunista sa operacijskim planom o sadejstvu između vladinih odreda i četnika Draže Mihailovića za čišćenje Srbije."
gorran2 gorran2 00:32 07.09.2009

Mihailović o sporazumu

Pred Vojnim sudom FNRJ 1946. godine, Mihailović je o ovim pregovorima, izmedu ostalog, rekao
"Koncem avgusta ili početkom septembra, došao je kod mene Živojin Đurić, bivši potpukovnik jugoslovenske vojske, i doneo mi je jedno pismo od Nedića. Pismo je bilo vrlo kratko, samo dva reda, i njime me Nedić poziva da dodem u Beograd na sastanak. Uz pismo Đurić mi je predao i legitimaciju za put poslanu od Nedića."
"Koliko mi je u sećanju," nastavlja Mihailović, "delegacija je otišla 29. ili 30. avgusta, a vratila se tačno, i to znam sigurno, na dan 6. septembra uveče 1941. godine."11
Na pitanje predsednika Suda: "Jesu li se oni sastali sa Nedićem?" Mihailović je odgovorio: "Jesu, ja sam dobio izveštaj od Mišića."
gorran2 gorran2 00:33 07.09.2009

Partizani o sporazumu

Dragojlo Dudić u svoj dnevnik 1941. godine zapisuje:
"12. septembar
U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe.
Raspolažemo jednim originalnirn dokumentom Ministarstva unutrašnjih dela pov. k. br. 191 od 7, koji je zaplenila naša Kolubarska četa prilikom zarobljavanja pomoćnika komandanta žandarmerije i poručnika Ernesta Pipana, u Belanovici:
'Kad III odred izbije na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica sastaće se sa četničkim odredima koji se nalaze pod komandom Dj. štab. pukovnika Draže Mihailovića na toj liiji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva."
gorran2 gorran2 00:36 07.09.2009

Žandarmerija o sporazumu

Iz akta komande žandarmerije IV Pov. JB. br. 194 od 7. septembra 1941. godine upućenog komandantu Petog odreda SDS:

"Kad sva tri odreda budu stigli na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica, uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji se pod komandom deneralštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića nalaze na toj liniji i sačekaće dalja naređenja za produženje dejstva."
gorran2 gorran2 00:41 07.09.2009

Efekti na terenu - primer

Gojko Škoro je 2002. godine objavio poimenične rezultate svojih istraživanja žrtava WW2 koje su stradale van borbe (sve do 1954) u užičkom kraju.

Njegov rezime izgleda ovako:

1. Lica koja su streljali srpska žandarmerija i nedićevci - ukupno 95 (4,81%)
2. Lica koja su streljali ljotićevci - ukupno 97 (4,91%)
3. Lica stradala od četnika DM - ukupno 1052 (53,29%)
4. Zarobljeni partizani koje su četnici DM predali Nemcima - ukupno 312 (15,81%)
5. Lica koja su streljali narodnooslobodilačka vojska i organi vlasti - ukupno 252 (12,77%)
6. Stradali jataci četničkih odmetničkih grupa (period 1945-1954) - ukupno 127 (6,43%)
7. Lica koja su stradala od četničkih odmetničkih grupa posle oslobođenja užičkog okruga - ukupno 32 (1,62%)

Ukupno: 1974
gorran2 gorran2 01:21 07.09.2009

U pogledu aktivnosti na terenu,

jedinstvenih interesa i zajedničke delatnosti JVuO, SDS i SDK, kao i međusobne surevnjivosti, rečit je i zanimljiv na primer Izveštaj poručnika Predraga Rakovića (komandanta Ljubićkog četničkog odreda, kasnije 2. ravnogorskog korpusa) iz prve polovine decembra 1942. Draži Mihailoviću o radu od decembra 1941. do decembra 1942. godine
gorran2 gorran2 12:06 07.09.2009

Kako se Čerčil odnosio

prema snagama koje su taktizirale s Nemcima:
Napad kod Mers el Kabira

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana