Društvo| Tehnologija| Život| Životni stil

Where it was, I shall come into being

Milan Novković RSS / 27.10.2007. u 23:57

transfiguration.jpgNa ovu Frojdovu verziju Englightenmentovog znanja kao cilja, koje nas po sebi oslobađa, me je podsetio nedavni članak u časopisu Wired: Your Outboard Brain Knows All by Clive Thompson. Pod okriljem metafore Cory Doctorow "outboard brain" on priča o Internetu kao mentalnom plug-inu, o tome kako neke osnovne stvari sve slabije pamtimo pa se oslanjamo na elektronska pomagala, kako nam je teško bez Googla i Wikipedie da se "poravnamo" sa sagovornikom.

Priča kako ponekad u diskusiji potegne za Googlom da bi naleteo na fragmente koje je on napisao, a kojih se više ne seća. Kako čak i dok vodi telefonsku konverzaciju poteže za Internetom da bi formirao, prilagodio, konceptualizovao svoj stav ili potegao za projekcijom neke teme ili teze koju je sagovornik uveo.Dotiče se istraživanja koja navode kako pamtimo sve manje osnovnih činjenica.

Moja omiljena teza (laička, naravno) da je naša duša fragmentirana i plastična s razlogom. Iako, ko kupi ideju o fragmentiranju ovo "s razlogom" može da mu dođe, u evolutivnom svetlu, i kao tautologija. Naglašeno fluidna. I da mi fragmentiramo sve na šta nailazima da bismo lakše mogli naći neko jedinstvo sa svetom oko nas. Prosto smo porozni i Internet toj poroznosti daje novi kvalitet. Kao kad sunđer koji je bio na kišici počnemo da zaranjamo u vodu pa onda vadimo i donekle cedimo. Kao da je sve što je veće od fragmenata preveliko.

Šta je sa našim znanjem u tom moru Interenta? Koliko je razmrljana ta granica između znanja i laži. Znanja u onom kolokvijalnom smislu, ne treba ići dalje od jednostavnosti.

A ako umemo da iscedimo dovoljno volje da kad se zaletimo da vidimo laž i foliranje drugih stanemo i napravimo mesta toleranciji i razumevanju, da li pravimo mesta naivnoj paraleli Arthur C. Dantovom da je umetnost (između ostalog, ili u najmanju ruku)  "The Transfiguration of the Commonplace"?

Kako se porede transfiguracija okoline talentovanog umetnika od pre par stotina godina i okoline prosečnog Internet korisnika za deset godina?

Ako je među nas sišao neki duh iz mašine, koji je problem taj duh sišao da reši?



Komentari (42)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blue blue 00:06 28.10.2007

a ko kaže

da je sišao da ga reši ? :)



m?
andjelija andjelija 00:11 28.10.2007

ne razumem

onaj deo u vezi lazi?kakve lazi?
Milan Novković Milan Novković 00:16 28.10.2007

Re: ne razumem

onaj deo u vezi lazi?kakve lazi?

Ako imamo jako malo znanja, pa tako nedovoljno da uvežemo add-hoc Internet fragmente ispravno i koherentno, da li i koliko lažemo i foliramo okolinu?
gorran gorran 00:23 28.10.2007


Sve je laž...

onaj deo u vezi lazi?kakve lazi?
Common sense u pravilu potpuno naopako predstavlja odnos istine i laži. Svi mi živimo u laži, od prvog dana - u pogledu svojih osobina, značaja, svoje situacije... Na nivou grupe. efekat se samo pojačava. Svi mi neprekidno lažemo sebe i druge, svakog dana iznova izmišljamo prošlost i prilagođavamo je sadašnjim aspiracijama.
Princip glasi: Laž je u osnovi svega - istina je prisutna samo kao apsolutno neophodna i najmanja moguća korekcija radi preživljavanja. Nekad ni toliko.
Internet ne samo da reflektuje ovaj princip. - on ga podiže na viši nivo.
andjelija andjelija 00:36 28.10.2007

Re: Sve je laž...

cekajte sad vas dvojica pricate dve razlicite price.

kakve veze laz ima sa internetom? da li mislite na to da se vadi sa neta nesto i govori (pise) nekoj drugoj osobi ne govoreci odakle mu informacije? a zasto je to laz (osim ako se covek predstavlja da zna sve o toj temi, ne navodeci izvore)

ili vi pricate o odnosu coveka danas sa nasom okolinom i kako je sve oko nas ukljucujuci i nas laz?

a gde su tu ljudi moga tipa koji ne lazu sebe pod broj 1, svesnu su situacije, i svesni su sta istina moze da donese drugima. a opet i ta istina koliko je istina kada dolazi od coveka koji da hoces ne moze da bude objektivan.

meni ovaj tekst od milana je jako zanimljiv, jer jeste cinjenica da smo se ulenjili i da se oslanjamo na tehnologiju. zato mi smeta televizor, zato mi smeta ipod, i mnoge druge stvari. na zalost i internet ali moram i ja neki porokcic da imam :))
andjelija andjelija 00:37 28.10.2007

Re: Sve je laž...

i mislim da nije laz u osnovi svega vec STRAH i INTERES...laz je samo alatka.
gorran gorran 00:53 28.10.2007

Re: Sve je laž...

i mislim da nije laz u osnovi svega vec STRAH i INTERES...laz je samo alatka.
Istina služi da bi čovek uspešno rešio zadatke - stigao od tačke A do tačke B, izbegao opasnosti, obezbedio hranu i ostavio potomstvo. Laž služi da bi sve to izgledalo kako ima nekog smisla i nekog cilja. Kad bi nam na početku rekli: grčićete se neko vreme pod udarcima raznih nedaća, cimani strastima i porivima, i onda ćete crknuti u mukama, a vaša tela će istrunuti, to ne bi baš zvučalo motivaciono. Zato nam je ugrađena laž. Zato mi stalno tkamo smisao niodčega, stalno imamo utisak da nešto zaista radimo, da nekud idemo i da se nešto događa. Zato je laž ogromna.
Internet je savršen medij za taj naš univerzum laži. Ništa ne mora da bude, dovoljno je da izgleda, da ima sliku, da proizvodi slova. Internet ne nastanjuju ljudi, nego botovi. I kad nestane poslednjeg čoveka, niko to neće primetiti. Dugo, dugo nakon toga na internetu će se i dalje kačiti lažne slike, padati lažni flertovi i vrcaće lažni humor...
andjelija andjelija 01:00 28.10.2007

Re: Sve je laž...

il ti pricas neku filozofiju koju moj mozak ne moze da poveze (visa matematika za mene), ili to sto pricas je novi pogled meni nepoznat.
kako god, ne slazem se sa tvojim definicijama jer si od coveka napravio masine a ja sam po struci optimista.
andjelija andjelija 01:05 28.10.2007

Re: Sve je laž...

covek koji zeli da bude svoj kao prvo mora da 'oslusne' sebe..ko je, sta je, kakav je....
ako odluci da se rukovodi istinom (sto u mom slucaju znaci nemam strah) mora da bude uvek spreman da ce ta istina zahtevati mnogo vise nego laz. iscrpljuje, ali je to (bar za mene) jedini nacin da sebe volim.

laz ti dodje kao neki instant.

i da se ne lazemo...svi mi odmah provalimo sa kim imamo posla oci u oci sada sto necemo sebi da priznamo to je opet iz INTERESA...i tako u krug.
gordanac gordanac 00:28 28.10.2007

zanimljivo...

IT, umetnost ili nova generacija?Roboti za sopstvenu evoluciju:
Hod Lipson: Robots that are "self-aware"
I uvek interesantno za gledati, rasprava o jeziku, koja samo na prvi pogled nema veze sa tvojim postom:
Steven Pinker: The stuff of thought
Milan Novković Milan Novković 01:07 28.10.2007

Re: zanimljivo...

IT, umetnost ili nova generacija?Roboti za sopstvenu evoluciju

Prosto neverovatna konvergencija! Čim se obrisala prašila posle .com pucanja počelo se pričati o još većoj revoluciji.
Heuristika nam postaje standardni alat da bi, možda, jednog dana bila jedini ozbiljan alat.
andjelija andjelija 01:08 28.10.2007

Re: zanimljivo...

super je sto pricate da vas niko ne razume :((
Milan Novković Milan Novković 01:21 28.10.2007

Re: zanimljivo...

super je sto pricate da vas niko ne razume

Odgledao sam TED predavanja što je Gordana priložila i jedno daje interesantne primere iz heuristike (roboti koji stiču nova znanja bez da mi uposlimo neku ozbiljnu analitiku - tj finalno ponašanje se ne može na direktan način povezati sa polaznim modelima i sistemskim parametrima).

Sasvim slučajno, i u mom IT poslu nema više dokumenta gde ja ne mlatim slamu na temu "strukturalne dinamike" - sve nam je teže jako dobro uraditi posao analitičkim metodama, nego parametrizujemo rešenja - kontrolišemo ponašanje sistema promenljivima koje tek treba da se nađu. Tj ne znamo unapred.

I onda nalazimo finalno rešenje (tj vrednosti tih promenljivih koje donekle definišu sistem) heuristikom - kontrolisanom upotrebom nagađanja gde na kraju nismo sigurni, najčešće ni ne znamo, zašto je rezultat koji smo dobili dobar - a vidimo da odlično radi posao.

Ja mislim da će jednog dana heuristika postati jedini ozbiljan alat koji će pomerati granice u većini tehnoloških disciplina.

I mi se na blogu, npr, više uređujemo heuristikom nego analitikom sa strane nekog ko nas posmatra. Tj taj neko ne može predaleko dobaciti u analizi stanja bloga u ovo vreme za 3 godine, npr.
gordanac gordanac 07:45 28.10.2007

o tehnologiji još...

...i to o brzini i analogijama:
Jeff Bezos: After the gold rush, there's innovation ahead
...i o tome da li je i kako razvoj linearan ili eksponenencijalan;
Ray Kurzweil: How technology's accelerating power will transform us
...i još jednom o evoluciji tehnologije:
Kevin Kelly: How does technology evolve? Like we did

i predlog za novu reč - tehnologofilija :))
TED je zgodan zato što možeš da gledaš i razlike za samo godinu ili dve u onome što nove ideje donose.
Milan Novković Milan Novković 12:23 28.10.2007

Re: o tehnologiji još...

Kevin Kelly: How does technology evolve? Like we did

Interesantna je Kellyjeva rekurzivnost, i u stvari provokativna utoliko što će budućnost doneti priliku, bar misaonu, da se na tu temu postavljaju mnoga pitanja.

Naime, naša (telo pa tako u velikoj meri i duh) strukturalna dinamika je skoro potpuno ograničena fiziološkim danas. Ovo "skoro" je potrebno zato što tehnologija ne dozvoljava da to bude nepromenljiv fakat.

A tehnologija eksponencijalno napreduje! Tako, i rekurzija o kojoj Kelly priča će postati prebrza i "decentralizovana", postaće deo suštine svih stvari, na najnižim nivoima, i možda o njoj nećemo više pričati kao osnovnoj suštini evolutivnog procesa.

Tj kad struktura postane toliko fluidna, kao površina vode, na primer, mi više nećemo pričati o rekurziji, kao što (pretpostavljam) ne polazimo od rekurzije da bismo objasnili kako se površina vode smiri ako ukinemo izvor talasanja.
Черевићан Черевићан 11:13 28.10.2007

Поопа је причо . . .

Читам г новковићу са пажњом овај ваш текст. маме ме пристижуће рачунарске иновацие појашњене маестралном упакованошћу у језичке непознанице, подоста баш несхватам, али то је и за очекивати од мојега узраста. Време ме полако али сигурно гази.ако. пристижу млађи којима ће то о чему надахнуто пишете бити нормално а ми олињали није лоше, за трајања преосталог, да смо макар о но винама у стампеду тек тек информисани, јер даље отога се и не вреди трудити.
Запазио сам где велите
kako nam je teško bez Googla i Wikipedie da se "poravnamo" sa sagovornikom.

Па се присетих од поодавно. Коднас уселу кад је неко оцстаријих у дивану, а билога по сокацима, тео да буде убедљив тјт аргументован вазда се позивао да је то од госн Попе чуо обзиром да је овај знао СВЕ. Баш све, па спонтано повлачим паралелу Googla i Wikipedie и . . . попова (бивших). Беху (нам) они ко гоогле ивикипедија нагомилу паметни . тада.
што би се казло, ово сада сличими на исти мој само . . паковање другојачије.
Milan Novković Milan Novković 12:11 28.10.2007

Honey, I'm in the pool

пристижу млађи којима ће то о чему надахнуто пишете бити нормално

Tehnologija nas sve prestiže tako da i mi u IT-ju, npr, imamo prečesto situacije gde ne možemo svi da priuštimo da znamo detalje neke inovacije ili modula, u smislu osnovne integracije i korišćenja, ne potpunog razumevanja, nego to rade "specijalci".

Rešenja, uopšte, postaju sve teža za razumeti tako da se kompleksnosti polako sakrivaju od nas. Mašinice se sve više automatski uključuju u naše mreže, konfigurišu, i od nas zahtevaju sve manje informacija.

Naslov za ovaj komentar sam pozajmio od Ray Kurzweilla, čiju je prezentaciju Gordana priložila: on daje primer malih mašinica koje su veličine crvenog krvnog zrnca, višestruko funkcionalni, i, npr, 10% ubačenih u krvotok umesto crvenih krvnih zrnaca mogu da akumuliraju toliko kiseonika, i da ga kontrolisano oslobađaju, da mi možemo da zadržimo dah 20 minuta.

Mi ovde ništa nećemo morati da učimo, tj nećemo osetiti nikakvu razliku - više moramo da učimo kad dobijemo novu plombu u pokvarenom zubu, da je ne polomimo i dok se naviknemo na nju.
Черевићан Черевићан 13:33 28.10.2007

Тоооо, међрибе бућ

Као што илустративни фотос блога г.Новковићу (мени) указује на вековну тежњу човека да се вине у свемир те окове плаве планете збаци, или што би Песник казао надахнуто
Напустимо земљу
Ту трудницу
Звезде нас мааме
Припаднимо машти

Тако и ово размишљање о тим сићуравим mašinicama Ray Kurzweilla коесу veličine crvenog krvnog zrnca a нафиловане луфтом што нам директно шансу дају да се међрибе вратимо . . утишину . .у бег од мукле свакидашњице, тамо одакле смо и кренули у сувоземну авантуру,поодавно, назад у друштво планктона наивних, те краставаца и остале салате подводне .
Алби ТО воло ја , заронилац аматер малтешки.
Milan Novković Milan Novković 15:20 28.10.2007

Re: Тоооо, међрибе бућ

у бег од мукле свакидашњице

To može da iskomplikuje, opet, ovaj isti Kurzweil :)
Njega mnogo cene kao vizionara i jedna od popularnih mu tema je i rezolucija 3D skenera (on je i sam zaradio neku kintu na OCR-u). Naime, i ovo su fragmenti koje sam ja zapamtio, neproverenog kvaliteta, 3D skeneri sa rezolucijom sad dostižu veličinu najvećih nervnih ćelija. Kako se ta rezolucija povećava u jednom trenutku će biti dovoljna da se u dovoljno detalja snimi svaka nervna ćelija i svaka sinapsa.

Ono što je i strašno i uzbuđujuće istovremeno je da je to manje-više fakat, kao i eksponencijalni rast kompjuterskih resursa. Tako, u jednom trenutku će kompjuteri biti dovoljno moćni da se taj sken aktivira u kompjuteru.

I sad zamislite, jedna plavuša, "слицем закосеним", sa ove strane vremena, vas skenira, a druga vas tamo, sa druge strane vremena, dočeka. Neka stara plavuša, isto u kompjuteru.

Ili neka nova, od krvi i mesa, za kompjuterom. Neverovanto kako trivijalan, relativno rigidan koncept "vrteti oko malog prsta" tako iznenada može postati neočekivano fluidan :)
GajaR GajaR 20:23 29.10.2007

Re: Поопа је причо . . .

што би се казло, ово сада сличими на исти мој само . . паковање другојачије.

Чер, дали сте т'ели касти све мој до мојега
ех...licenca poetica...
Jaril Jaril 13:03 28.10.2007

А што други да нам реши проблем?

Ako je među nas sišao neki duh iz mašine, koji je problem taj duh sišao da reši?


"Дух из машине" није сишао да нам решава неки проблем, већ да нас омогући да тај проблем решавамо. У доба Просветитељства много се од човека користило на меморију (хард диск). То је резултат истине као циља, који је био акутелан (у различитом степену) све до 19. века. Од формирања грађанског друштва више није тежиште на Истини већ на Корисности. Односно на питању "Шта са овим можемо урадити?" или што би рекао Патак Дача "Чему ово служи, а уз то и не ради?" Па је тежиште са Хард Диска померена на Процесор. Некада је за израчунавање 13218897361*235489731 човеку било потребно мноооооого времена да ово израчуна (ако је уопште могуће). Данас резултат добијемо за 10 секунди, па смо остављени на милост и немилост питању "А шта са овим?". Некада информација није била тако лако доступна, па су се ценили они који је имају. Данас свакој информацији (осим неким строго државним, или онима из теорија завере) може свако приступити. И то више никоме није интересантно. Зато је наша данашња Европска Цивилизација отишла корак даље у еволуцији човековог мозга и захтева од човека да информације процесуира. Човек је временски ограничен, па не може да информације и похрањује и обрађује. За ово прво се побринула технологија. За ово друго мора да се брине човек (до следећег корака у еволуцији).
Можда су нам (у нашој данашњој Европској Цивилизацији) зато и генерације све "глупље", зато што их нико не учи како да нешто претворе у нешто корисно (корисно - у најширем могућем смислу). Што рече један мој рођак на тему математике "Ти треба да знаш да поставиш задатак, шта тебе брига колико је 2+2."
Наравно, то не значи да неко може немати ниједну информацију (ништа не знати), а да их може добро процесуирати. Али, зашто памтити ствари које тренутно не користимо. Њих лепо нарежемо на диск (Гугл, Википедија и сл.) па кад нам треба потражимо. Памтимо само оно што нам је акутелно потребно (најчешће информације из струке). И на томе што памтимо вежбамо процесуирање које ћемо применити на ономе што повремено "позовемо".

Koliko je razmrljana ta granica između znanja i laži.


Јасно ми је откуд знање и лаж у истој реченици, али опет ... откуд знање и лаж у истој реченици?
У колоквијалном смислу истина више не може бити једнака знању, већ обради тог знања. Тако да се знање и лаж (у овом контексту) ни не граниче (па ни немају границу).
Елем, Срби се још увек замлаћују са оном "Ја све знам!!!", а ни не схватају да је "све знати" бесмислено и мени невероватно хумористично (вазда праснем од смеха, онако у себи, када неко наводи како неки човек свашта нешто зна, а што је последица доброг образовања).

Kako se porede transfiguracija okoline talentovanog umetnika od pre par stotina godina i okoline prosečnog Internet korisnika za deset godina?


Ова трансфигурација нема велики темпо (мада се тај темпо убрзава). Оно што ти подразумеваш јесте техничка трансфигурација, суштински и у наредних бар 100 година окружење ће бити исто, јер ће се ценити обрада информација. А после, можда роботи преузму процесуирање од нас, а ми почнемо сви од реда да се излежавамо по егзотичним острвима :))
gorran gorran 13:10 28.10.2007

Re: А што други да нам реши проблем?

А после, можда роботи преузму процесуирање од нас, а ми почнемо сви од реда да се излежавамо по егзотичним острвима :))
Mislite da roboti neće biti u stanju da preuzmu i tu obavezu na sebe?
gorran gorran 13:23 28.10.2007

Kako ide onaj vic o Rusu i Ameru?

Kao, došao Amer u Rusiju, a tamo sve polako, neefikasno, svi lenji... Vidi on jednog koji se smestio na obali reke i bezbrižno peca. I, pokuša da mu objasni::
- Ne mogu da shvatim, eto, ništa nemate, a spokojno sedite na obali i pecate. Zar nije to neodgovorno.
- A šta Vi mislite da bi trebalo da radim?
- Pa eto, na primer, mogli biste da prodate ribu koju upecate,...
- I?
- I za taj novac kupite deset štapova za pecanje!
- ?
- I zaposlite deset nezaposlenih da pecaju za Vas!
- ??
- I onda organizujete prodaju ulovljene ribe, a od zarade jednog dana kupite ribarski brodić i lovite desetostruko više ribe!
- A šta će mi tolika riba?
- Pa onda zaradite još novca, opremite ribolovačku flotu, zaposlite ljude da love i da prodaju ribu, menadžere da sve to organizuju i nadgledaju!
- I?
- Kako ne shvatate. Onda ćete Vi moći spokojno sedeti na obali reke i bezbrižno pecati!
Jaril Jaril 13:26 28.10.2007

Re: А што други да нам реши проблем?

Mislite da roboti neće biti u stanju da preuzmu i tu obavezu na sebe?


Хоће, али тек када човек провали како он сам обрађује информације. За сада човеково процесуирање инфорамција није постављено као општи проблем, како је то било у Просветитељству са њиховим похрањивањем. То ће бити тек када већи део човечанства буде у првом разреду учило не шта је тачка А и тачка Б, нити шта је то уопште тачка, већ како од А и Б направити В. Тј. како од две информације направити трећу. Па ће тек онда процесуирање бити освешћено. Па тек онда испитивано. Најбоља илустрација су технике памћења којих сада има скоро па милион у скоро па милијарду варијација. Када већи део (онај писмени) човечанства буде трениран на процесуирање, природним током ћемо доћи до спознаје тог процеса и уградити га у роботе. Информатичка револуција не би била могућа без Просветитељства. Потребан нам је нови друштвени покрет да бисмо дошли до "Процесуирајуће револуције".
Milan Novković Milan Novković 14:53 28.10.2007

Re: А што други да нам реши проблем?

"Дух из машине" није сишао да нам решава неки проблем, већ да нас омогући да тај проблем решавамо

To je još uvek tako, ali ja mislim da se svet kreće u stranu gde će razlika između "mi" i "oni", kad je rešavanje ogromnog broja problema u pitanju, sve više nestajati.

Kad se izoluje jedan problem (i to jeste pomalo brutalno kad je naša svest u pitanju pošto problemi retko postoje sami za sebe) i kod čoveka se dekonstrukcijom može doći. izuzetno često, do relativno jednostavnih algoritamskih obrazaca i ograničene potrebe za znanjem. Ovo je garancija, po meni, da će na ovakvim problemima razlika između nas sposobnih da rešavamo probleme, tehnologije sposobne da rešava probleme, i neke mešavine, polako da nestaje. Naravno, na kraju je ovo pitanje definicije iza reči "problem".

Podela na memoriju i procesiranje polako nestaje u IT-ju. Kao i koncept kompjutera kao jedne mašine. Mi sad kažemo da "network becomes computer" - to je jedna od osnovnih karakteristika Web2 dekade, ove sad. Uz sve veću primenu meta-podataka sve se veći deo procesiranja prebacuje u podatke. I namerno kažem "podatke" a ne "informacije".

Algoritam se decentralizuje polako. U budućnosti neće biti lako reći šta je i gde je "algoritam". Tj, to će biti moguće uglavnom na sve višem i višem nivou. Arhitekture sve više postaju Service Oriented (SOA) gde je aplikacija just-in-time kompozicija usluga. Na primer, kako Web Services ozbiljno zažive doći će vreme gde mi u situaciji gde nam zatreba rešavanje sistema diferencijalnih jednačina više nećemo morati ne samo da znamo kako se to radi za neku klasu tih jednačine, nego nećemo morati ništa da znamo i o osnovim pristupima tim problemima. Jednostavno, na mreži će postojati registrovani servisi koji to rade. Taj proces komponovanja će biti deo infrastrukture, tako da ni to neće više biti, kao pitanje, u vidokrugu onog ko rešava problem sa vrha.

A i taj vrh, sa formalizacijama raznih koncepata, taksonomijama, ontologijama, potpisima itd sve je lakše i taj "vrh" prebaciti u tuđi koš. Baš sa tom strukturalnom dinamikom, od infrastukture do algoritama, smo približili IT sisteme sa njihovom suludom brzinom procesu rešavanja problema do kojih naše analitičke moći još nisu dobacile.

Na primer, program može da pođe od grubog, parametrizovanog modela i regresivnom analizom traži parametre tog modela koji modeliraju energetske tokove i bilanse u nekoj zgradi. Dok je taj posao težak za čoveka, i dok čovek ne može da pređe preko nekih granica u preciznosti (ili su nedovoljno dobri algoritmi i-ili osnovni modeli komponenti i modula) IT sistemu to ne mora da bude problem - modifikuje parametre dok na odabranom skupu već postojećih i promerenih urbanih primera ne postigne teorijske rezultate koji se poklapaju sa praksom.

Ukratko, kompjuter se "sinhronise" sa realnošću bez potrebe da je razume i ume da kasnije reprodukuje, donekle, tu realnost uključujući i njenu dinamiku.

Tako uveliko i mi funkcionišemo ali unutar relativno uskog skupa problema - npr, mi ne razmišljamo svesno kako ćemo i koje pokrete povući da bismo ostali na nogama ako se okliznemo. Sve se desi podsvesno, u deliću sekunde. U mnogim situacijama gde mi zadržimo ravnotežu malo dete bi palo. Između nas su godine u kojima je heuristika uradila svoj posao. I ono što mi yovemo svesnim ponašanjem uveliko sedi na ogromnom broju podsvesnih fragmenata gde su heuristika i algoritamsko isprepleteni u nešto što nama nije lako dokučivo.

Gordanini linkovi su vrlo ilustrativni.

Pravo na slavu da smo mi rešili problem tako što smo uposlili heuristiku na pametan način možemo da iskoristimo samo jednom, i ovo je to vreme. Plus, možda, još par decenija. Posle toga neke probleme nećemo više rešavati mi. Često nećemo znati ne samo ko ga je rešio nego ni koji je to mix human-network koji ga je rešio. Otud meni "Deux ex machina" na onaj "antičko-grčki" način :)

Meni, u iole open-minded okruženju Google i Wikipedia, pa emails, web sites, blogovi, Internet uopšte imaju poprilično prosvetiteljsku ulogu. Što, ako ovakvo mišljenje ima i trunku kredibiliteta samo potvrđuje kako kad se izvuče onaj najopštiji pozadinski trend evolucije čovečanstva ogroman broj pojava ima naglašenu cikličnu prirodu.

Ovo o transfiguraciji je bila neodoljiva potreba da iskoristim Dantoa za malu provokaciju :) Ja i za laika premalo znam o filozofiji umetnosti.
Jaril Jaril 16:07 28.10.2007

Re: А што други да нам реши проблем?

To je još uvek tako, ali ja mislim da se svet kreće u stranu gde će razlika između "mi" i "oni", kad je rešavanje ogromnog broja problema u pitanju, sve više nestajati.


А мени се нешто намеће да је та разлика већ нестала. Баналан пример: откривена нова планета - ко је ту планету открио?
Астроном помоћу телескопа, или телескоп помоћу астронома?
Астроном користи телескоп као средство, телескоп користи астронома као интерпретатора и управљача.

Како је управљање јасан процес, он је данас уграђен у средства. Дакле, имамо средство+управљач феат. интерпретатор.
И чини ми се да је ова спрега данас на снази.
Када средство буде постало и интерпретатор добићемо нову револуцију.
angie angie 16:08 28.10.2007

samo da vam kazem,

imate najimpresivniju VIP listu, bash je fora:))))
Milan Novković Milan Novković 16:47 28.10.2007

Re: samo da vam kazem,

Ovo mi je najlogičnije :) Ovako sve vidim.

Naslovnu ni ne čitam - ona mi je nelogična dok se vrti oko ljudi, a ne tekstova.

A u "Moji favoriti" stavljam tekstove gde želim da pratim komentarisanje.
jasnaz jasnaz 17:34 28.10.2007

čip-uglavu .



: i hoće li mu ostati –– našem voljenom umetniku –– išta – oko-lo – da u tome bude . i nama –– tragove lepote –– ili , samo , tragove tragova .

&&

: a da se lažuckamo , lažuckamo se : da znamo svee što znamo . al ne valja što sami sebe : kad nam zatreba a nema , može da bude u nezgodan čas .
Milan Novković Milan Novković 18:06 28.10.2007

Re: čip-uglavu .

i hoće li mu ostati –– našem voljenom umetniku –– išta – oko-lo – da u tome bude


Ako uzmemo prvu strofu:

There's a blue eyed girl with a red bow tie
and a string of pearls with one good eye
in a rainy town the chimney smoke will curl
no one likes clowns on the other side of the world
and the children know she'll never let me go.


Šta je to to što je umetnik uradio, a što je dramatično udaljeno od "običnosti"? Ništa, ja mislim. Kao što kad nas neko fizički udari pa nam prorade razni receptori za bol tako i ovde, umetnik je uzeo neku sliku iz okoline, zveknuo nas i promrdao nam "receptore".

Udario nas je "by transfiguring the common place", na neki čudesan način.

Naravno, svi umemo da mašemo perom, ali umetnik to radi mnogo bolje. Zašto? Zato što je talentovan, i ja dalje ne moram da idem, i ovo je predaleko. Možda si davno počela da pišeš zato što si videla uvojak kose na glavi Virginije Woolf i tvoj talenat je u stvari ta eksplozija strasti da pišeš i gomila stvari koje nemaju nikakve veze sa pisanjem, verbalnim, lingvistikom.

Možda je tvoj talenat samo organizacioni fenomen u najčistijoj formi.

Što se mene tiče, "razvoj događaja" je u našim glavama. Konzumentima. Sigurno da imamo mnogo zajedničkog i ja ne znam šta je to - neka zajednička priroda, odrastanje, život uopšte. Zato slično reagujemo na delo, u grubom smislu.

Ali kao što je delo samo taj vešto izvedeni udarac, ključ u naš unutrašnji život, tako nam je i slična vidljiva reakcija samo slična spoljna projekcija.

A unutra. možemo da budemo fundamentalno različiti.
jasnaz jasnaz 19:56 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke

da : od inicijacije do dela su koraci koje vrlo malo poznajemo , pa ih smestimo u talenat i potrebu za iskazivanjem doživljaja . a percepcija je tek veelika priča . i slažem se da možemo primati slično a biti vrlo različit-i . male/velike razlike se obično kriju u detaljima/asocijativnim spletovima , i tu nastaje ono „ma ja vidim nešto sasvim drugo” . ali je moja briga za umetnika u čoveku ova promena odnosa prema okolini : sve manje u njoj zapravo jesmo i sve manje je zapravo doživljavamo a sve više konzumiramo surogate . naravno da se ne treba lišiti neta & googla & wikipedije , ali šta ćemo sa dodirivanjem sunca samo kroz prozor ili zaboravljanjem mirisa trave . . . !?

Milan Novković Milan Novković 20:13 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke

ali šta ćemo sa dodirivanjem sunca samo kroz prozor ili zaboravljanjem mirisa trave

Nema zamene dodiru prirode i ljudi. Ja se više nadam da će net udariti po buljenju u prazan papir i besmislene novine ili TV programe, u kratkom roku, pa se pitam šta ćemo i kako sa ovom novom fragmentiranom kakofonijom.

Šta će posle biti je u domenu fantastike ionako pa je ok pustiti mašti na volju.
jasnaz jasnaz 20:21 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta


na volju :

pa ko se snađe u bezbroju provokacija – snađe ! a ko se snađe kvalitetno – ima pravo da priča .
Milan Novković Milan Novković 20:27 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

pa ko se snađe u bezbroju provokacija – snađe ! a ko se snađe kvalitetno – ima pravo da priča

Svi ćemo da pričamo, ko što sad svi imamo mobilni :) Pričaće i deca, i starci.

Ja mislim da će biti lakše snaći se nego što je to slučaj danas.
jasnaz jasnaz 20:37 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

Ja mislim da će biti lakše snaći se nego što je to slučaj danas.


: kada se uspostavi novo , da .

Svi ćemo da pričamo, ko što sad svi imamo mobilni :) Pričaće i deca, i starci.



: ovo mi se dopada : pa u tom novom i umetnost mora na reviziju . . .
Milan Novković Milan Novković 20:43 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

pa u tom novom i umetnost mora na reviziju

Pa da, neka opšta fuzija se dešava. Možda je najtalentovaniji umetnik juče bio neki Kinez, seljak, u polju pirinča, za koga niko nikad nebi čuo pošto mu u 15-to časovnom radnom danu u polju nije ostajalo mnogo prostora nego da recituje poeziju sam sebi.

A sutra opšta fuzija, pa inteligent exchange. Internet je već sad glue-logic te fuzije.
jasnaz jasnaz 21:03 28.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

mogućnost

za

sve !

& umetnost bez staklenih zvona = zvuči lepo – ostaje da se nadamo da ćemo dorasti tome .
Milan Novković Milan Novković 09:16 29.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

ostaje da se nadamo da ćemo dorasti tome

Mi nosimo dosta prošlosti na leđima, i ne možemo pobeći od zadatka da je konstantno renormalizujemo. Ali gledam klince, sad uglavnom mlađu ćerku, 11 godina, i njene drugove. Sad, uz sav taj silni Internet nema veze na koju temu im je esej za domaći al mora da bude i lepo veizuelno organizovan.

Pre neki dan katastrofa u kući kad je domaći morala da odštampa na crno-belom printeru pošto je ink-jet ostao bez jedne boje.

A čini mi se da se klinci igraju mimo tehnologije neko solidno vreme i da su Internet vreme ukrali od TV-a. Tako i treba: supply-centric TV, kakav je do sad bio, ustupa mesto consumer-centric Internetu
jasnaz jasnaz 10:33 29.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

Tako i treba: supply-centric TV, kakav je do sad bio, ustupa mesto consumer-centric Internetu.


Da, da : aktivan princip zamenjuje pasivni, i to jeste sjajno. Oni će, naravno, dorasti svome vremenu – sve češće se pitam ne plašim li se ja to kako ja zaostajem, pa se štitim onim naše je biloooo...
Ali sam gore pod doraslim mislila na visinu zadatka slobode koja se pomalja : znamo da razvoj svesti i razvoj tehnologije nisu baš, i nažalost, u istom tempu. Tj. hoćemo li moći da svi možemo sve, ali i da nam svima to sve – realizovano – bude dostupno!? Tj. 2 : nisam sklona da verujem da nam net donosi neki novi komunizam. A možda je previše od duha iz mašine TO očekivati. . .
Milan Novković Milan Novković 11:14 29.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

nisam sklona da verujem da nam net donosi neki novi komunizam. A možda je previše od duha iz mašine TO očekivati

Super paralela, informativni komunizam.

Nisam ni ja sklon da u to verujem :) U najmanju ruku, jeste da nudimo po mogućnostima, uzimamo po potrebama, ali nas i zveknu kad nemamo potrebu za tim, osim ako ne izbacimo interakciju iz života :)

Zaostajanje je pitanje korisničkog interfejsa - kad tehnologija vidi da smo previše zaostali ona se vrati pa nas uhvati za ručicu, bar se ja nadam :)
jasnaz jasnaz 11:44 29.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

kad tehnologija vidi da smo previše zaostali ona se vrati pa nas uhvati za ručicu


: to će onda biti (1 od) misija našeg duhaizmašine – ja se nadam !
Milan Novković Milan Novković 20:37 29.10.2007

Re: čip-uglavu . ključ-u-ruke . mašta

to će onda biti (1 od) misija našeg duhaizmašine – ja se nadam

Slično mi je bila i tema kad sam počeo da blogujem - Informativni Aikido. U stvari najbolji ishod gde nam tehnologija jednostavno omogući da zadovoljimo radoznalost, bilo gde i bilo kad.

Tj tehnologija iskoristi snagu naše radoznalosti (u stvari, koristimo je mi, ali se asimetrija pomalo gubi ako je radoznalost naglašena ili nezajažljiva).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana