Pogled sa Klis-Grla na tvrđavu Klis i na Split. Narodna poslovica kaže: Teško Klisu, e je na kamenu. I kamenu, e je Klis na njemu.
Avgust 1943. Italija očigledno ispada iz rata. Počinje višefazna šestomesečna nemačka operacija zaposedanja Jadranske obale (počinje Operacijom Achse). Počinje operacija koja ima izraženu vremensku i prostornu dimenziju. Obala je resurs, linija fronta, veza sa svetom, strateška pozicija. Počinje trka. S jedne strane, Druga oklopna armija. S druge, NOVJ. U sredini - u prvom trenutku - masa zbunjene italijanske vojske, i gomila njihove dragocene opreme. U tom trenutku, zbog odlaska 10.000 boraca prethodne zime, u Dalmaciji se nalazi samo oko 4.000 partizana. Prvi nastupaju Nemci. 114. lovačka divizija još tokom avgusta prodire iz Bosanske Krajine i Like, i 25. VIII dostiže Knin. 7. IX Drniš. Njen prodor privukao je glavninu partizanskih snaga na sebe. 7. SS divizija zbog operacija u istočnoj Bosni nešto kasni, i, prvih dana septembra, tek vrši koncentraciju u Mostaru. 8. IX vest na radiju označava početak trke: Italija je kapitulirala! Nemačke motorizirane kolone kreću prema italijanskim pozicijama, kako bi ih energičnom intervencijom naterale na pokornost. Najveća masa vojske - glavnina divizije "Bergamo", korpusne jedinice XVIII korpusa, oko 14.000 ljudi - koncentrisano je u Splitu i neposrednoj okolini. Nemci (7. SS divizija) i partizani (1. dalmatinska brigada i Splitski odred) kreću prema Splitu. Ali, Split je svima daleko. Avio-desantom 7. SS divizija iskrcava tokom 8. i 9. IX ojačani bataljon u Sinj, gde uz pomoć 27. ustaške bojne potčinjava 25. italijanski puk i priprema prodor u Split. Ključna pozicija na putu prema Splitu je tvrđava Klis, u kojoj je italijanska posada od 700 ljudi. 11. IX pre podne manji delovi Splitskog odreda stupaju u kontakt sa ovom posadom, i traže od njih da predaju oružje. Italijani obećavaju da će se boriti protiv Nemaca i traže da zadrže oružje. Partizani greše i pristaju. Nekoliko sati kasnije stiže nemačka motorizirana kolona iz Sinja. Nakon dva-tri minobacačka plotuna, italijani dižu belu zastavu i puštaju Nemce u Klis. Split je pred padom!
Ali, Split misli drugačije. Za vreme okupacije, Split nikad nije bio pokoren. Omladinci su se organizovali, izvodili akcije, izvodili demonstracije, formirali grupe dobrovoljaca koje su slati u jedinice. Na Sutjesci se borio 1091 Splićanin, a 557 ih je poginulo. Podrška borbi bila je sveobuhvatna. Split je živeo svojim životom, uprkos okupaciji. Postojala je čak i podzemna kultura i umetnost - tokom 1943. trajala je, a da nikad nije otkrivena, ilegalna likovna izložba u gradu. Detalj sa ilegalne izložbe slikara i kipara pripadnika NOP-a koja je održana u Splitu od IV do IX 1943. Otuda u trenutku kapitulacije Italije nije bilo oklevanja ni zbunjenosti. Predstavnici partizanskih četa iz okoline stupili su telefonom u kontakt sa italijanskom komandom i energično zahtevali da italijanska vojska preda sve oružje i opremu. Tako su 9. IX oko 17,30 sati, ušli u Split na pregovore s Talijanima prvi predstavnici NOVJ: Drago Gizdić i Ante Hrabar u počasnoj pratnji sedam talijanskih motociklista, i. četiri partizana iz seoske straže u Žrnovnici (Mate, Petar i Ivan Perčić, te Šime Lolić).
Tog dana rano ujutro je MK KPJ i NOO Splita izdao proglas narodu Splita: »Jedan naš vjekovni neprijatelj bačen je na koljena, ali nije uništen glavni neprijatelj, nije dotučena krvava njemačka fašistička zvijer. Pred nama stoje još ozbiljnije borbe, ali naša zora slobode već sviće... Danas napustimo svaki privatni posao! Večeras u 7 sati izađimo i manifestirajmo na ulicama našeg dragog Splita! Svrstajmo se u borbene redove i svojom snagom dokažimo svim neprijateljima da smo nepobjedivi...«
Miting u oslobođenom Splitu
Italijani su bili rešeni da drže kontrolu situacije u svojim rukama, pa su na ulice izvedeni tenkovi. Međutim, već nešto pre 19 sati skupila se na rivi nepregledna masa građana. Mesni je komitet uz tenkove bio rasporedio omladinske udarne grupe, koje su imale zadatak da prvenstveno deluju na posade, a u slučaju neuspeha da ih neutralizuju bombama. Omladinci, a njima su se pridružili i ostali manifestanti, skočili su na tenkove, počeli se bratimiti s italijanskim vojnicima, istakavši na tenkove crvene zastave. Neki italijanski vojnici, i sami već izmoreni ratom i fašizmom, pridružili su se manifestantima. Nisu uopšte upotrijebili oružje. Imena hrabrih omladinaca koji su te septembarske večeri prvi skočili na tenkove ostala su nezabeležena. Njihovi podvizi koji su sutradan nastavljeni razoružavanjem i okončani preuzimanjem kompletnog naoružanja i opreme talijanske divizije »Bergamo« i prištapskih jedinica italijanskog 18. armijskog korpusa.
Energično su nastupile i organizacije u okolnim mestima, pa su italijanske posade Kaštela i Solina, kao i posade na spoljašnjim položajima, bile razoružane. U Solinu je u ime kotarskog komiteta kog italijanskog komandanta došla Palmina Grubišić-Vanja i energično od njega zahtevala predaju. Italijanski oficir našao se u neobičnoj i neočekivanoj situaciji, suočen sa zahtevom energične mlade djevojke, ali posao je obavljen. Tako su još tokom večeri 9. IX gradski NOO Splita i mesni odbori uspostavili efektivnu kontrolu nad gradom i okolinom. Osim tvrđave Klis. Grupe omladinaca-aktivista gotovo spontano formirali su desetine vodove, iz kojih su izrasle čete, a iz četa bataljoni. Tako je Split formirao svoju vojsku. Bez dana obuke, nošeni jedino entuzijazmom i odlučnošću da brane svoj grad, omladinci su krenuli u susret najbolje opremljenoj i najbolje obučenoj armiji svog vremena.
Zarobljeni italijanski tenk (asaldo M-7) u Splitu, IX 1943.
Tada mladi skojevac Ivo Bego, kasnije vodni delegat i zamenik komesara čete u Brigadi, se seća: »Na položajima Kučinska lokva mene su odredili kao skojevca na jedan laki minobacač. Nisam prije toga nikada ni vidio takvo šta. Pogledao sam talijanska uputstva, teoretski sam sve shvatio ali nisam imao nikakve prakse. Dali su mi sutradan dva Talijana koji su nešto znali rukovati minobacačem, ali su bili neobično plašljivi. Negdje predveče između dva naleta 'štuka' došao je Jozo Pekić, kasnije komandir čete u brigadi, da nam održi instruktažu iz rukovanja minobacačem. On je mogao objasniti tek osnovne elemente načina gađanja, jer je instruktaž trajao nepun sat. Naveče smo odmah sa bacačem izišli u prednju liniju i sa istočne strane gađali tvrđavu. Naravno pogoci nisu bili precizni. Srećom prostor tvrđave je bio veliki a na njemu su bili jedino neprijateljski vojnici.« U Split su 10. IX stigli Ivo Lola Ribar, delegat Vrhovnog štaba, i Vicko Krstulović, komandant IV operativne zone Hrvatske. Split je velika igra za sve strane. Tito ubacuje nove snage: 15. IX dve brigade 1. proleterske divizije iz okoline Bugojna kreću prema liniji Aržano - Sinj, a narednih dana dve brigade 4. krajiške divizije prema liniji Vrlika - Sinj. 16. IX u Split stižu Koča Popović, komandant Prve proleterske divizije, i William Deakin, saveznički predstavnik pri Vrhovnom štabu.
Borci 1. proleterske brigade u vreme kapitulacije Italije, septembra 1943. u blizini Splita.
Ipak, Nemci su pokretljiviji. Do 11. IX avio-desantom prebacuju u Sinj još jedan ojačani bataljon 7. SS divizije, koji pod komandom majora Peterssena kreće prema Splitu. Nakon oštre borbe sa partizanskim zaštitnicama borbena grupa Peterssen probija se u 13:30 13. IX u Klis. Tamo major Peterssen preuzima komandu nad svim nemačkim snagama, koje u tom trenutku broje oko 3.000 ljudi. U okolini Imotskog prikuplja se glavnina 7. SS divizije za odlučujući napad prema Splitu. Komanda 2. oklopne armije upućuje kao pojačanje ojačani 92. motorizovani puk. Ipak, Nemci u ovoj fazi gube korak. Snaga slobodnog Splita, prilivom izvana, a naročito iznutra, jača brže od prikupljanja njemačkih pojačanja.
Sledeća njemačka borbena grupa iz Sinja, ojačana ustaškim delovima, kreće u pravcu Klisa 15. IX. Sa njom je i ustaški ministar Edo Bulat, željan da preuzme vlast u Splitu. Ali, 3. dalmatinska brigada čvrsto je ovladala komunikacijom i Nemci su poraženi i uz ozbiljne gubitke odbačeni nazad u Sinj. Sa njima se nazad u Sinj dovukao i ministar Edo, "ojačan" metkom u nozi. »Situacija u prostoru Klis—Split i dalje ozbiljna. Na položajima grupe Petersen kod Klisa celog dana artiljerijska i minobacačka vatra. II/1. u 20.00 krenuo od Sinja i od 16. 09. 16.00 je u teškim borbama kod sv. Jakova, 10 km j. jz. Sinj, te sa artiljerijskom i minobacačkom vatrom napada daleko nadmoćnijeg neprijatelja jačine do 3.000 ljudi, u nameri da se spoji sa grupom Petersen. Iz Klisa angažirane snage za rasterećenje u 19.00 dostigle raskrsnicu Kurtović 4 km s. i. Klis, ali nisu uspeli uhvatiti vezu sa II/1. Vlastiti gubici do sada 50 poginulih i 120 ranjenih.« 16. IX u 7:00 motorizovana kolona 7. SS divizije na čelu sa komandantom divizije SS-Obergruppenführer-om Arturom Phlepsom kreće iz Imotskog prema dolini Cetine. Zaustavljena i poražena kod sela Zvečanja, kolona je 18. IX okrenula nazad prema Imotskom. Nemci ubrzano prebacuju trupe avionima u Sinj, ali ovu praksu prekida pristizanje 3. krajiške brigade 20. IX, čiji minobacači zaustavljaju svaki promet. Tako su Klis i Sinj opkoljeni i izolirani.
Za to vreme Split zivi grozničavim životom slobode i opsade. "Iz grada Splita je na poziv NOO i Komande grada u toku 10. i 11. 9. prema Žrnovnici i dalje za Dubravu izišla masa od oko 4 do 5 hiljada ljudi. U Dubravi je ova masa razvrstana u 22 čete i upućena u raznim pravcima u sastav raznih jedinica. Sledećeg dana je u Dubravi mahom od novopridošlih omladinaca formirano još 5 četa. U Dubravi je 13. 9. formirano još 7 četa. Pet od njih je Drago Gizdić poveo na položaje prema Klisu." (Mate Šalov, 4. splitska brigada) Osim ljudstva, užurbano se kamionima izvlači vojna oprema iz italijanskih magacina. U gradu se, pored neprekidnih napada "štuka" održavaju brojne manifestacije.
Koča Popović, Mijalko Todorović, Ivo Lola Ribar, Mika Đorđević, Vicko Krstulović, Vaso Jovanović i stoji Svetislav Stefanović, u okolini Splita septembra 1943.
Ovako je Koča Popović u svojim "Beleškama uz ratovanje" opisao Split tih dana: "8. X 43. Bugojno Vratili smo se iz neopisive Dalmacije — bez reči. Usput smo morali napustiti Split, ali smo zauzeli Livno, zloglasni Kupres i Duvno (dvaput). Događaji su bili veći i širi no ikad. Šesnaest svakodnevnih »štuka« jedva su se primećivale. Ličilo je na Španiju — ali oštrije. ...
Na belom drumu za Karlov Han, dugo sam razgovarao sa Dikinom. Putovali smo cele noći, prešli beskrajno Buško blato. Šume su ostale daleko za nama. Pred nama kamen — Dalmacija. Iz Aržana došao nam je u susret putnički auto. Kroz Zadvarje prošli smo svega nekoliko sati pre neprijateljeve motorizovane kolone iz Imotskog — dočekani svuda — narodnim ustankom. Split vri! Nismo ni mi bili svesni da topovi sa Klisa tuku solinski most kuda smo svakog dana prolazili. »Kaži tajnu!« govorile su neumorne i gusto poredane straže duž širokog asfaltnog druma za Kaštele. U hotelu Palas klanjali su nam se i pružali pepeonice tupavi italijanski generali, dolazili kuriri sa ostrva, organizovala se vojska Dalmacije. Radili smo kao u polusnu, omamljeni, neispavani, rastrgani. Oko nas more i suludo zujanje naših vozila i — »štuka«. Iz začaranog kruga nije bilo izlaska nikamo — sem u pobedu. Spoljno vreme, dan i noć postali su i tekli jednolično, ukinuti vrtoglavim bdenjem puka. Sva su naređenja stizala kasno — jer su događaji i neprijateljski tenkovi bili mnogo brži od kurira i jer je narod mnoga naređenja izvršavao pre nego što bi mu stigli. Bez daha i bez predaha — a koraci i pokreti mirni, sigurni. »Kaži tajnu«! — Narod čuva stečenu slobodu. Nemilosrdno je narod svršavao poslove ustanka. Kamioni su uništavani kao muve — i Italijani bespomoćni u Špinutu! [170] Čekali lađe i neizvesnu Italiju! Englezi — poneseni zahuktalom plimom najpravednijeg rata. Split je tih dana bio najveći slobodan grad na kontinentu! Splitsko radništvo i građanstvo davalo je lekciju rodoljublja, volje, strategije čitavoj Evropi — y compri — podrazumevajući — engleskim generalima koji su klancali ka Napulju. »Lastovo slobodno!« »Odbijeni pokušaji ustaša iskrcavanja na ostrva!« »Oko Dicma se ne može izdržati od smrada nemačkih leševa!« [171] [170] Deo Splita severno od Marjana. — Prim. M. V. [171] Kod Dicma je potučena kolona nemačke 7. SS divizije, koja je pokušala da se probije ka Sinju. — Prim. M. V. Prošli su naši prvi tenkovi i oklopna kola. Krenuli na Sinj, još nevešti. Dockan! Spustio sam se iz Muća u Kaštele da naredim napuštanje Splita. U noći, na Kozjaku, čule se puške. Izvršili smo »zelovski manevar«. [172] [172] Povukli su se prema selu Zelovu. — Prim. M. V. Zora je tmurna. Ka brdima kulja naoružan narod. Napušta more da bi branio more. Starci i žene prilaze Vicu, da ga pipaju. Dva seljaka već mirno izveštavaju o neprijateljskim snagama u Sinju. Kuriri i rukovodioci vraćaju se ka moru. Kamioni prelaze Cetinu i Rumin, pod artiljerijskom vatrom. Tope se, bukte. U noći, 6 km od Sinja, blješte naši farovi. Uskoro će nam oni doći u susret sa severa, s one strane Dinare, da obznane pad Livna. Deveta divizija kreće za Dalmaciju."
Splitska ratna međuigra je dakle ipak bila privremena. Prva i novoformirana Četvrta (splitska) dalmatinska brigada napadale su Klis - ali Klis je praktično neosvojiv. 3. i 6. krajiška brigada napadale su Sinj 22. i 23. IX, ali su se Nemci i ustaše uspeli održati. 7. SS divizija i 92. motorizirani puk pokrenuli su 22. IX energičan napad u dvije kolone praćen zverstvima prema stanovništvu prema komunikaciji Sinj-Split. Sve više je dolazio do izražaja i napad delova 114. lovačke divizije iz Šibenika i Drniša. 23. IX naređena je evakuacija Splita. 27. IX u ispražnjen grad ušli su Nemci i ustaše. Novi gospodari brzo su se predstavili u punom sjaju. Još tokom napredovanja, šarmantni šjor-Phleps je naredio: "Trupe se osiguravaju uzimanjem talaca. Svaki i najmanji otpor treba slomiti bezobzirnim terorom." Tako se samo major Peterssen u svom nastupanju od Klisa do Splita "osigurao" masakriranjem oko 150 civila. Tako je zaslužio "Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes". Viteški, nema šta.
GRADJANSTVU SPLITA! Svi židovi bez razlike vjere i državljanstva imaju se dana 28. septembra najkasnije do 12 sati - podne kod njemačke komande na pristaništu (Hotel Ambasador) prijaviti. Tko se ne prijavi biti će vješan. ... Kućevlasnici imaju sve čifutske i komunističke natpise i parole OTSTRANITI SA SVOJIH KUĆA.
Nemci su u Bihaćkoj ulici u Splitu na stupovima javne rasvjete objesili četvoro rodoljuba. Na slici: obješena Sonja Bučan.
U Splitu je zavladao teror. Ali, seme slobode nije propalo. Naprotiv. Formirane su 4 dalmatinske divizije NOVJ, VIII dalmatinski korpus, koji je njemačkoj zločinačkoj mašini zadao teške udarce, koji je 26. X 1944. ušao u Split, a 1. V 1945. u Trst.