170 godina su konkvistadori pokušavali da pokore narod Maja, pre nego su to konačno uspeli 1697. g. Motivi su bili zlato i srebro kojeg je bilo u izobilju na teritorijima Asteka i Inka, te su oni pokoreni ranije, Maje su bile siromašne ovim plemenitim metalima, pa je osvajanje njihove teritorije potrajalo. To što Maje nisu imale jedan centar moći koji bi jednom osvojen kao kula od karata slomio otpor domorodaca, konkvistadorima nije olakšavao posao. Kada su ih napokon pokorili, Španska crkva i španski državni zvaničnici su se potrudili da unište skoro sve tekstove Maja i time uklone za potonje naraštaje znanje koje su im oni namenili. Ipak, nisu baš sve uništili...
Popol Vuh, kreacionistički mit Maja, koji je nedavno otkriven u San Bartolo, Gvatemala i za koji je procenjeno da datira iz 250. g. p.n.e. nudi svoju priču kako je nastao život koji danas poznajemo: "Here is the story of the beginning when there was not one bird, not one fish, not one mountain. Here is the sky, all alone. Here is the sea, all alone. There is nothing more, no sound, no movement. Only the Creators, only Heart-of-Sky, Huracán alone. And these are his names: Maker and Modeller, the first is Caculhá-Huracán, the second is Chipi-Huracán, the third is Raxá-Caculhá, those three form Hart-of-Sky. But there is no one to speak his names. There is no one to praise his glory. There is no one to nurture his greatness... And then the Earth arose because of them, it was simply their word that brought it forth. For the forming of the Earth they said "Earth." It arose suddenly, just like a cloud, like a mist, now forming, unfolding... Such was the formation of the Earth when it was brought forth by the Heart of Sky, Heart of Earth, as they are called...The Sky was set apart, and the Earth was set apart in the midst of the waters..."
Svet koji je nastao je imao 13 nivoa raja i 9 nivoa pakla (pozdemnog sveta imena Xibalba) ujedinjenih zelenim drvetom Ceiba koje je predstavljalo Zemlju. Prema kalendaru Maja, 13.08.3114. g. p.n.e. kreator je postavio tri kamena na nebu nakon što je nebo izdigao drvetom života (Tree of Life) iz tamne vode koja je nekada prekrivala prvobidni svet (Primordial World). Mi znamo da je život postojao i pre ovog datuma, ali je interesantno da je prva egipatska dinastija nastala oko 3100. g. p.n.e., da je oko 3100. g. p.n.e. nastao prvi grad na Zemlji, Uruk u Mesopotamiji, da je 3102. g. p.n.e. počeo hinduistički period Kali Yuga (Age of Vice, Age of Kali), kao i da je podela vremena na 24 časa, 60 minuta i 60 sekundi (kao i podela kruga na 360 stepeni) takođe nastala oko 3100. g. p.n.e. u tadašnjoj Sumeriji.
Život kruži, razmišljale su Maje, život je iznešen iz podzemlja kojim je upravljalo 12 moćnih vladara zvanih Lords of Xibalba. Prvi među njima su bili Prva Smrt (Hun Caquix) i Sedma Smrt (Vucub Caquix), ostali su po prirodi stvari postali demoni previše slabi da se opiru uticaju Prve i Sedme Smrti koji su vladali ljudskom patnjom: bolestima, glađu, strahom, bedom i smrću. Prema Popol Vuh, život će se suprostaviti i na trenutak pobediti bogove podzemlja, ali će se život podzemlju i vratiti kako bi ponovo nastao. Da sve bude još interesantnije, kalendar Maja beleži i da će se poslednji ciklus četvrtog elementa, vode, (elementi su: vatra, zemlja, vazduh i voda) završiti 21.12.2012. g., te se ovim datumom njihov kalendar i završava. Peto doba koje bi nastupilo posle ovog datuma govorili su biće Doba Centra (The Age of Center).
Život postoji u jednoj tački ciklusa rađanja i umiranja, odraz ogledala u ogledalu koji nudi perspektivu beskonačnog prožimanja prošlosti i budućnosti. Tamo gde logika popušta i postaje porozna, probija se život koji naizgled nasumično nastaje i oživljava u jarkim bojama vidljivog spektra. Svi smo mi otpad zvezdanog materijala, teške elemente periodnog sistema možemo samo zvezdama da zahvalimo, fuziji koja gravitacioni kolaps međuzvezdane prašine, vodonika i jonizovanog gasa sabija do tačke kada se ne može dalje, eksploziji supernove ili poslednjom emisijom crvenih džinova koje formiraju novi oblak materijala, zvezdanog porodilišta koje čeka svoju novu priliku da udahne život.
Maje su poznavale maglinu Orion kao Xibalba, prvobitno more (Primordial Sea) koje stvara i daje, ali i uzima natrag. Dugo je trajalo ponovno otkrivanje ove magline, promakla je Galileju zbog nesavršenosti njegovog teleskopa, ali ju je Nicolas-Claude Fabri de Peiresc primetio 1610. g., a Charles Messier uneo u svoj katalog objekata dubokog svemira 1774. g. pod prvim sledećim slobodnim brojem 42. Tako je Xibalba postala M42, porodilište za oko 700 novih zvezda u različitim stadijumima života.
Tom Creo: Through that last dark cloud is a dying star. And soon enough, Xibalbia will die. And when it explodes, it will be reborn. You will bloom...
The Fountain (2006), Darren Aronofsky
Daljine u poznatom svemiru gube smisao spram nama poznatih ovde na Zemlji. Broj galaskija je veći od svih zrna peska na našoj planeti, a opet, bića koja žive ovde sastavljena su od atoma gde je udaljenost elektrona od jezgra veća od udaljenosti Zemlje od Sunca. Poznati svemir je obavijen tamnom materijom iz čije nam perspektive crne rupe izgledaju kao izvori života, širi se i pri tome ubrzava, a da mi ovde u svakodnevnom životu „ne prepoznajemo" ni brzinu rotacije Zemlje oko svoje ose koja na ekvatoru iznosi 1.674,40 km/h. Koliko onda znači što je M42 od nas udaljena 1.270±76 svetlostnih godina ili da je svetlost koju mi danas registrujemo iz južnog pojasa Oriona poslata ka Zemlji u 8. veku n.e., odnosno, koliko je zapravo velik procenjeni prečnik M42, difuzne magline bez jasno definisanih granica, na 24 svetlosne godine?
Univerzum je nastao eksplozijom materijalne tačke svega nekoliko milimetara u prečniku pre nešto više od 12 do 14 milijardi godina (Big Bang Theory). Kao što bi na osnovu zagašenog ognjišta ocenili kada je vatra bila zapaljena, do nas stiže veoma hladno kosmičko zračenje čiju ishodišnu tačku možemo da odredimo. "Materija je rekla prostoru kako da se savije, prostor je rekao materiji kako da se kreće", rekao bi John Wheeler. Pa ipak, i posle ovoga, možda do sada najboljeg pokušaja da shvatimo bar delimično kako je sve počelo, ostalo je nejasno zašto je materija uniformno raspoređena u univerzumu iz perspektive velikih razmera, odnosno, zašto nije na isti način raspoređena kada je posmatramo iz perspektive malih razmera? Kako objasniti zašto je poznati univerzum manje-više spljoštene geometrije kada je pretpostavka da se posle velikog praska materija kretala u svim pravcima podjednako? Kojom bi brzinom trebalo da su se kretale najudaljenije tačke našeg univerzuma kada su toliko daleko da su morale kretati brže od brzine svetlosti, ako već možemo da ih vratimo na jednu početnu tačku iz koje je sve počelo? Zašto nemamo potvrdu o jakim magnetnim monopolima koji bi trebalo da su postojali u početnoj fazi nastanka univerzuma? Teorija inflacije (The Inflation Theory) nudi odgovore tamo gde teorija velikog praska posustaje, ali hoće li i ona izdržati nalet pitanja novih generacija koje se spremaju da se zagnjure još dublje u pitanja postanka života? Da li je naša sudbina mnogo jednostavnija od ovih složenih teorija? Može li materijalna tačka biti svesna postojanja svih ostalih tačaka tako da sa svake tačke površine sfere istovremeno posmatra središte sfere, a da pritom ne izgubi toliko željenu svojstvenost sebe i svake od tačaka?
"Meaning and reality were not hidden somewhere behind things, they were in them, in all of them", rekao je Hermann Hesse. Da li je potrebno da uradimo nešto posebno da bismo bili svesni da život egzistira u svakoj tački koja nas okružuje?
--
Douglas Noel Adams je dugo vremena odbijao da objasni zašto je izabrao da baš broj 42 kao odgovor koji je Deep Thought ponudio na pitanje o životu, univerzumu i svemu ostalom. Evo njegovog odgovora koji je izrekao 1993. godine: "The answer to this is very simple. It was a joke. It had to be a number, an ordinary, smallish number, and I chose that one. Binary representations, base thirteen, Tibetan monks are all complete nonsense. I sat at my desk, stared into the garden and thought ‘42 will do'. I typed it out. End of story."