Kad se oblaci bore i kise bole,
to se pupoljak muci
da na svetlo se izluci.
Kad radosno jutro tvoga oka
obasjava dan ovog gustog soka,
to vetrovi sto ga nose
obrve ti kose.
Kad ispisana rec
teg u dusu stvara
to telo od svetlosti se slama.
Kad stopala tvoja po vodi gaze
to senka kapi pocinje da mazi.
Kad ova cudna slika o tebi
ponekad u meni sedi
to pogled moj luta
jer skrenuo je s puta.